prid. 〈G aromàtična; odr. aromàtičnī, G aromàtičnōg(a); ž. aromàtična, s. aromàtično; komp. aromatìčnijī〉 koji ima određenu aromu, prepoznatljiv okus i miris

im. m. 〈G arséna〉 kem. kemijski element (As), element kovinskih i nekovinskih osobina, u spojevima je veoma otrovan, pri izgaranju miriše poput češnjaka

im. m. 〈G arsenála; mn. N arsenáli, G arsenálā〉 1. radionica za izradbu, popravak i opremanje brodova, oružja i municije 2. skladište oružja 3. pren. 〈jd.〉 velika količina čega [~ sportskih rekvizita]

prid. 〈G arsénova; ž. arsénova, s. arsénovo〉 kem. 1. koji pripada arsenu [~ atom] 2. koji sadržava arsen [~ oksid]

im. ž. 〈G àrtērijē; mn. N àrtērije, G àrtērījā〉 1. anat. krvna žila koja odvodi krv iz srca prema ostalim dijelovima tijela [mišićna ~; plućna ~; pupčana ~]; sin. (kucavica); ant. vena 2. pren. glavna prometnica [cestovna ~; željeznička ~]

prid. 〈G àrtērījskōg(a); ž. àrtērījskā, s. àrtērījskō〉 koji se odnosi na arterije, krvne žile koje odvode krv iz srca prema ostalim dijelovima tijela [arterijska krv]; ant. venski

im. m. 〈G artìkla; mn. N artìkli, G artìkālā/artíklā〉 prodajni predmet

im. ž. 〈G artikulácijē〉 1. v. izgovor 2. glazb. način izvođenja tonova, njihovo međusobno povezivanje ili odjeljivanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. artikùlīrām, 3. l. mn. artikulírajū, imp. artikùlīrāj, aor. artikulírah, imperf. artikùlīrāh, prid. r. artikulírao, prid. t. artikùlīrān〉 1. v. izgovarati 2. v. izgovoriti

im. m. 〈G artìzma〉 1. tehničko umijeće ili majstorstvo umjetničkoga izraza 2. prenaglašena formalna strana kojega umjetničkog djela ili izvedbe

im. m. 〈G àsa, V ȁsu; mn. N àsovi, G ȁsōvā〉 1. najjača karta među igraćim kartama 2. pren. osoba koja je među najboljima u čemu [automobilski ~] 3. sp. bod dobiven prvim neobranjivim udarcem u tenisu i golfu

im. m. 〈G àsfalta〉 grad. tamna prirodna ili umjetna smjesa bitumena i mineralnih tvari koja služi u gradnji cesta

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. asfàltīrām, 3. l. mn. asfaltírajū, imp. asfàltīrāj, aor. asfaltírah, imperf. asfàltīrāh, prid. r. asfaltírao, prid. t. asfàltīrān〉 postaviti/postavljati asfalt, prevući/prevlačiti asfaltom [~ cestu]

prid. 〈G àsfaltnōg(a); ž. àsfaltnā, s. àsfaltnō〉 koji se odnosi na asfalt [asfaltna baza; ~ sloj]

prid. 〈G asimètrična; odr. asimètričnī, G asimètričnōg(a); ž. asimètrična, s. asimètrično〉 koji ne pokazuje simetriju, čiji se dijelovi međusobno ne podudaraju ili nisu razmjerni; ant. simetričan

im. ž. 〈G asimètričnosti, I asimètričnošću/asimètričnosti〉 svojstvo onoga što je asimetrično; ant. simetričnost

im. ž. 〈G asimètrijē〉 međusobna nepodudarnost ili nerazmjernost dijelova cjeline; ant. simetrija

im. ž. 〈G asimilácijē〉 stapanje čega novoga sa starim, stapanje različitoga [~ useljenika]

im. m. 〈G asìstenta; mn. N asìstenti, G asìstenātā〉 1. v. pomagač, pomoćnik 2. a. niže znanstveno-nastavno zvanje na visokoškolskim ustanovama i fakultetima b. osoba koja ima istoimeno znanstveno-nastavno zvanje

im. ž. 〈G asìstenticē; mn. N asìstentice, G asìstentīcā〉 1. v. pomagačica, pomoćnica 2. žena koja ima znanstveno-nastavno zvanje asistenta

prid. 〈G asìstentičina; ž. asìstentičina, s. asìstentičino〉 1. v. pomagačičin, pomoćničin 2. koji pripada asistentici, ženi koja ima znanstveno-nastavno zvanje asistenta

prid. 〈G asìstentskōg(a); ž. asìstentskā, s. asìstentskō〉 1. koji se odnosi na asistenta, niže znanstveno-nastavno zvanje na visokoškolskim ustanovama i fakultetima 2. koji se odnosi na asistente, osobe koje imaju znanstveno-nastavno zvanje asistenta

im. m. 〈G askéta, V ȁskētu; mn. N askéti, G askétā〉 1. sljedbenik askeze 2. pren. v. isposnik

im. m. 〈G asketìzma〉 1. ukupnost sredstava i postupaka kojima se služi asket u askezi 2. pren. odricanje od nekih vidova suvremenoga života

im. ž. 〈G àsketkinjē; mn. N àsketkinje, G àsketkīnjā〉 1. sljedbenica askeze 2. pren. v. isposnica

prid. 〈G àsketkinjin; ž. àsketkinjina, s. àsketkinjino〉 1. koji pripada asketkinji 2. v. isposničin pren.

prid. 〈G àskētskōg(a); ž. àskētskā, s. àskētskō〉 koji se odnosi na askete, asketizam i askezu [~ život]

im. ž. 〈G askézē〉 rel. skup tjelesnih i duhovnih postupaka koji se poduzimaju kako bi se prijezirom prema tjelesnomu oslobodio duh i postiglo moralno savršenstvo

im. ž. 〈G asocijácijē; mn. N asocijácije, G asocijácījā〉 1. psih. pridruživanje jednih predodžaba drugima [~ po sličnosti] 2. v. društvo, udruga

prid. 〈G ȁsocijālna; odr. ȁsocijālnī, G ȁsocijālnōg(a); ž. ȁsocijālna, s. ȁsocijālno; komp. asocijàlnijī〉 koji se nije prilagodio društvenomu životu ili mu se protivi; sin. nedruštven, nedruželjubiv; ant. društven, druželjubiv

im. ž. 〈G asocijatívnosti, I asocijatívnošću/asocijatívnosti〉 mat. svojstvo računske operacije da rezultat ne ovisi o načinu združivanja veličina

im. ž. 〈G asonàncē; mn. N asonànce, G asonáncā〉 v. asonancija

im. ž. 〈G asonàncijē; mn. N asonàncije, G asonàncījā〉 knjiž. glasovna figura u kojoj se ponavljaju isti samoglasnici u stihu ili prozi; sin. (asonanca)

im. m. 〈G asortimána; mn. N asortimáni, G asortimánā〉 izbor određene robe u prodaji, ukupnost određene robe iste vrste

im. m. 〈G aspirína; mn. N aspiríni, G aspirínā〉 farm. lijek protiv lakših bolova i povišene tjelesne temperature

im. m. 〈G astáta〉 kem. kemijski element (At), umjetni radioaktivni halogeni element

im. m. 〈G asteroída; mn. N asteroídi, G asteroídā〉 v. planetoid

im. m. 〈G astigmatìzma〉 med. očna nepravilnost, nesposobnost da se točno, oštro vidi zbog nepravilnosti površina koje lome svjetlost

im. ž. 〈G àstmē〉 med. bolest otežanoga disanja s gušenjem zbog alergije ili nakupljanja krvi u plućima [bronhijalna ~; srčana ~]

im. m. 〈G astròloga, V astròlože; mn. N astròlozi, G astròlōgā〉 osoba koja se bavi astrologijom

im. ž. 〈G astrològijē〉 određivanje sudbine prema položaju zvijezda

im. ž. 〈G astròloginjē; mn. N astròloginje, G astròlogīnjā〉 žena koja se bavi astrologijom

prid. 〈G astròloškōg(a); ž. astròloškā, s. astròloškō〉 koji se odnosi na astrologe i astrologiju [~ kalendar]

im. m. 〈G astronàuta; mn. N astronàuti, G astronàūtā〉 osoba koja je član posade svemirske letjelice

im. ž. 〈G astronàutkinjē; mn. N astronàutkinje, G astronàutkīnjā〉 žena koja je članica posade svemirske letjelice

prid. 〈G astronàutskōg(a); ž. astronàutskā, s. astronàutskō〉 koji se odnosi na astronaute [astronautsko odijelo]

im. m. 〈G astrònoma, V ȁstronome; mn. N astrònomi, G astrònōmā〉 stručnjak koji se bavi astronomijom; sin. zvjezdoznanac zast.

im. ž. 〈G astronòmijē〉 znanost koja proučava svemir i promjene u njemu; sin. zvjezdoznanstvo zast.