bankárev | prid. 〈G bankáreva; ž. bankáreva, s. bankárevo〉 koji pripada bankaru; sin. bankarov |
bankàrica | im. ž. 〈G bankàricē; mn. N bankàrice, G bankàrīcā〉 1. vlasnica banke 2. stručnjakinja koja se bavi bankarstvom [osobna ~] |
bankàričin | prid. 〈G bankàričina; ž. bankàričina, s. bankàričino〉 koji pripada bankarici |
bankárov | prid. 〈G bankárova; ž. bankárova, s. bankárovo〉 usp. bankarev |
bànkārskī | prid. 〈G bànkārskōg(a); ž. bànkārskā, s. bànkārskō〉 koji se odnosi na bankare i bankarstvo [bankarski poslovi] |
bankárstvo | im. s. 〈G bankárstva〉 poslovanje koje obuhvaća čuvanje i posuđivanje novca |
bànkēt | im. m. 〈G bankéta; mn. N bankéti, G bankétā〉 svečana gozba s mnogo uzvanika |
bankòmāt | im. m. 〈G bankomáta; mn. N bankomáti, G bankomátā〉 tehn. elektronički uređaj koji s pomoću kartice omogućuje uplatu i isplatu novca s bankovnoga računa |
bànkōvnī | prid. 〈G bànkōvnōg(a); ž. bànkōvnā, s. bànkōvnō〉 koji se odnosi na banku [~ činovnik] |
bànkrot | im. m. 〈G bànkrota; mn. N bànkroti, G bȁnkrōtā〉 poslovna propast banke ili poduzeća prouzročena prevelikom zaduženošću |
bankrotírati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bankròtīrām, 3. l. mn. bankrotírajū, imp. bankròtīrāj, aor. bankrotírah, prid. r. bankrotírao〉 propasti zbog prevelike zaduženosti |
bánovina | im. ž. 〈G bánovinē; mn. N bánovine, G bánovīnā〉 država ili upravno-teritorijalna jedinica kojom upravlja ban [Banovina Hrvatska] |
bȃnskī | prid. 〈G bȃnskōg(a); ž. bȃnskā, s. bȃnskō〉 koji se odnosi na banove [banski dvor] |
bànuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bȁnēm, 3. l. mn. bȁnū, imp. bàni, aor. bànuh, prid. r. bànuo〉 iznenada se negdje pojaviti [Odjednom je banuo preda me.]; sin. stvoriti se v. pod stvoriti |
bȁobab | im. m. 〈G bȁobaba; mn. N bȁobabi, G bȁobābā〉 bot. visoko tropsko drvo afričkih savana |
bȃr mȉcva | im. ž. 〈G bȃr mȉcvē〉 rel. židovski obred kojim dječak kad navrši trinaest godina postaje punopravnim pripadnikom židovske zajednice |
bȃr | im. m. 〈G bȃra, L báru, I bȃrom/bȃrem; mn. N bȃri, G bárā〉 fiz. mjerna jedinica za tlak, sto tisuća paskala |
bȃr | im. m. 〈G bȃra, L báru, I bȃrom/bȃrem; mn. N bȁrovi, G bȁrōvā〉 1. ugostiteljski objekt u kojemu se najčešće poslužuju alkoholna pića, a katkad i hladna jela 2. noćni lokal s pjesmom i plesom |
bȁr | |
bar | oznaka za bar |
bȁra | |
baràka | im. ž. 〈G baràkē, DL baràci; mn. N baràke, G barákā〉 drvena kućica |
bȃrba | |
bȁrbarin | im. m. 〈G bȁrbarina; mn. N bȁrbari, G bȁrbārā〉 1. pov. a. u antičkoj Grčkoj čovjek koji govori stranim, nerazumljivim jezikom b. 〈mn.〉 u antičkome Rimu strani, daleki narodi 2. pren. surov divlji neuglađen čovjek koji prezire kulturne vrednote i sklon je uništavanju |
barbarìzam | im. m. 〈G barbarìzma; mn. N barbarìzmi, G barbarìzāmā〉 1. 〈jd.〉 divljački ili nekulturan postupak 2. jez. riječ podrijetlom iz stranoga jezika koja se ne uklapa u jezik u koji se posuđuje |
bȁrbarskī | prid. 〈G bȁrbarskōg(a); ž. bȁrbarskā, s. bȁrbarskō〉 koji se odnosi na barbare |
bȁrbarski | pril. na način barbara [ponašati se ~] |
barbárstvo | im. s. 〈G barbárstva〉 okrutno i divljačko postupanje |
bȁrd | im. m. 〈G bȁrda; mn. N bȁrdovi/bȁrdi, G bȁrdōvā/bȃrdā〉 1. pjevač u starih Kelta 2. pren. najugledniji predstavnik ili začetnik kojega književnog pravca [narodni ~] |
bàrem | |
bȃrij | im. m. 〈G bȃrija〉 kem. kemijski element (Ba), srebrnobijela kovina koja je najproširenija u sulfatima |
barijéra | |
bȃrijev | prid. 〈G bȃrijeva; ž. bȃrijeva, s. bȃrijevo〉 kem. 1. koji se odnosi na barij [~ atom] 2. koji sadržava barij [~ sulfat] |
barikáda | im. ž. 〈G barikádē; mn. N barikáde, G barikádā〉 zapreka koja se postavlja radi zaklona i obrane |
bàriton | im. m. 〈G bàritona, A bàritona/bàriton; mn. N bàritoni, G bàritōnā〉 glazb. 1. 〈jd. A bàriton〉 muški glas srednje visine, između basa i tenora 2. pren. 〈A bàritona〉 muškarac istoimenoga glasa |
bàrjāk | im. m. → zastava |
bȃrka | im. ž. 〈G bȃrkē, DL bȃrci; mn. N bȃrke, G bȃrkā/bȃrkī〉 pom. manji drveni otvoreni brod na vesla s jedrom ili pomoćnim motorom |
bȁrnjāk | im. m. 〈G bȁrnjāka; mn. N bȁrnjāci, G bȁrnjākā〉 zool. slatkovodni puž |
bàrok | im. m. 〈G bàroka〉 umj. europski umjetnički stil i stilsko razdoblje između renesanse i klasicizma koje traje od kraja 16. stoljeća do sredine 18. stoljeća, a značajke su mu dekorativnost, raskošnost, razigranost, nemirni oblici te suprotstavljanje svjetla i tame |
bàroknī | prid. 〈G bàroknōg(a); ž. bàroknā, s. bàroknō〉 koji se odnosi na barok [barokna crkva; ~ stil] |
barokòmora | im. ž. 〈G barokòmorē; mn. N barokòmore, G barokòmōrā〉 prostorija u kojoj se tlak zraka može umjetno mijenjati, zatvorena tako da ne propušta zrak |
bàrometar | im. m. 〈G bàrometra, I bàrometrom; mn. N bàrometri, G bàrometārā〉 tehn. uređaj za mjerenje tlaka zraka; sin. tlakomjer |
bàrometarskī | prid. 〈G bàrometarskōg(a); ž. bàrometarskā, s. bàrometarskō〉 koji se odnosi na barometar [~ tlak] |
bȃrskī | prid. 〈G bȃrskōg(a); ž. bȃrskā, s. bȃrskō〉 1. koji se odnosi na bar, ugostiteljski objekt u kojemu se najčešće poslužuju alkoholna pića, a katkad i hladna jela 2. koji se odnosi na noćni lokal s pjesmom i plesom [barska dama, ~ stolac] |
bȃrskī | prid. 〈G bȃrskōg(a); ž. bȃrskā, s. bȃrskō〉 koji se odnosi na baru [barska ptica] |
bàršūn | im. m. 〈G baršúna〉 nježna i mekana, najčešće pamučna, tkanina |
baršùnast | prid. 〈G baršùnasta; odr. baršùnastī, G baršùnastōg(a); ž. baršùnasta, s. baršùnasto〉 koji je kao baršun, koji je sličan baršunu [baršunast glas] |
bàrūn | im. m. 〈G barúna, V bȁrūne; mn. N barúni, G barúnā〉 pov. 1. 〈jd.〉 naslov nižega plemića u feudalizmu 2. osoba s istoimenim naslovom |