prid. 〈G bȅduīnskōg(a); ž. bedùīnskā, s. bedùīnskō〉 koji se odnosi na beduine

im. m. 〈G bèdža; mn. N bèdževi, G bȅdžēvā〉 plastični ili kovinski ukrasni predmet s natpisom ili slikom koji se pričvršćuje na odjeću

im. m. 〈G bȅga, V bȅže; mn. N bȅgovi/bȅzi, G bȅgōvā/bȇga〉 pov. 1. 〈jd.〉 plemićki turski naslov [Hadži-beg] 2. osoba s istoimenim naslovom

im. ž. 〈G bègōnijē; mn. N bègōnije, G bègōnījā〉 bot. 1. zeljasta i grmolika jednogodišnja ukrasna biljka mesnatih sjajnih listova i crvenih, ružičastih ili bijelih cvjetova 2. crveni, ružičasti ili bijeli cvijet istoimene biljke

im. m. 〈G bȇjzbola〉 sp. natjecateljska sportska igra dviju momčadi u kojoj se lopta udara palicom, a cilj je u napadu udariti bačenu lopticu tako da napadači prije stignu do baze nego što obrana uhvati lopticu

prid. 〈G bȇjzbolskōg(a); ž. bȇjzbolskā, s. bȇjzbolskō〉 koji se odnosi na bejzbol [~ palica]

im. m. 〈G bèkerela; mn. N bèkereli, G bèkerēlā〉 fiz. mjerna jedinica za aktivnost, jakost radioaktivnoga izvora (Bq)

im. m. 〈G bȅla; mn. N bȅli, G bȇlā〉 fiz. mjerna jedinica za jakost zvuka (B)

prid. 〈G beletrìstičkōg(a); ž. beletrìstičkā, s. beletrìstičkō〉 koji se odnosi na beletristiku

im. ž. 〈G beletrìstikē, DL beletrìstici〉 lijepa književnost koja obuhvaća roman, novelu, pripovijetku, crticu i putopis

im. m. 〈G benediktínca, V bȅnediktīnče; mn. N benediktínci, G benedìktīnācā〉 rel. pripadnik najstarijega samostanskog reda u Katoličkoj Crkvi koji je 529. osnovao sv. Benedikt iz Nursije

prid. 〈G benediktínčeva; ž. benediktínčeva, s. benediktínčevo〉 koji pripada benediktincu

im. ž. 〈G benedìktīnkē, DL benedìktīnki; mn. N benedìktīnke, G benedìktīnkā/benedìktīnkī〉 rel. pripadnica benediktinskoga katoličkog reda koji je u 6. stoljeću utemeljila sveta Skolastika

prid. 〈G benedìktīnskōg(a); ž. benedìktīnskā, s. benedìktīnskō〉 koji se odnosi na benediktince [~ samostan]

prid. 〈G bèngālskōg(a); ž. bèngālskā, s. bèngālskō〉 1. koji se odnosi na Bengalce i Bengal 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Bangladešu i narodni jezik Bengalaca

prid. 〈G bènīgnōg(a); ž. bènīgnā, s. bènīgnō〉 v. dobroćudni pod dobroćudan

im. m. 〈G bentála〉 zem. životni prostor morskoga ili slatkovodnoga dna; ant. pelagijal

im. m. 〈G benzéna〉 kem. najjednostavniji aromatski ugljikovodik u obliku bezbojne, kancerogene, lakohlapljive i lakozapaljive tekućine prepoznatljiva mirisa koji se upotrebljava u kemijskoj industriji, npr. u insekticidima i deterdžentima

im. m. 〈G benzína; mn. N benzíni, G benzínā〉 kem. lako zapaljiva smjesa tekućih ugljikovodika koja se dobiva od nafte te služi kao gorivo za pogon motornih vozila

prid. 〈G bènzīnskōg(a); ž. bènzīnskā, s. bènzīnskō〉 koji se odnosi na benzin [benzinska crpka; benzinske pare]

im. m. 〈G beráča, V bȅrāču; mn. N beráči, G beráčā〉 osoba koja bere, koja sudjeluje u berbi [~ grožđa]

im. ž. 〈G beràčicē; mn. N beràčice, G beràčīcā〉 žena koja bere, koja sudjeluje u berbi [~ jabuka]

prid. 〈G beràčičina; ž. beràčičina, s. beràčičino〉 koji pripada beračici

im. ž. 〈G bèrbē; mn. N bèrbe, G bérbā/bèrbī〉 polj. 1. branje plodova [~ grožđa] 2. vrijeme kad se beru plodovi [čekati berbu]

im. m. 〈G bèrīlija〉 kem. kemijski element (Be), siva lagana kovina koja je u spojevima otrovna

prid. 〈G bèrīlijeva; ž. bèrīlijeva, s. bèrīlijevo〉 kem. 1. koji pripada beriliju [~ atom] 2. koji sadržava berilij [~ oksid]

im. m. 〈G bernardínca; mn. N bernardínci, G bernàrdīnācā〉 zool. krupan alpski pas bijele boje i crvenkastih leđa koji se uzgaja za spašavanje nastradalih u snijegu

prid. 〈G bȅscarīnskōg(a); ž. bȅscarīnskā, s. bȅscarīnskō〉 1. koji je oslobođen carine [bescarinska trgovina] 2. na kojemu se ne plaća carina [bescarinska zona]

prid. 〈G bȅscīljna; odr. bȅscīljnī, G bȅscīljnōg(a); ž. bȅscīljna, s. bȅscīljno〉 koji nema cilja

im. ž. 〈G bȅscīljnosti, I bȅscīljnošću/bȅscīljnosti〉 svojstvo onoga što je besciljno

im. ž. 〈G bèsjedē; mn. N bèsjede, G bȅsjēdā〉 poet. tekst koji se izgovara u kakvoj prigodi; sin. govor

prid. 〈G beskofèīnskōg(a); ž. beskofèīnskā, s. beskofèīnskō〉 koji ne sadržava kofein [~ napitak]; ant. kofeinski

im. m. 〈G beskolùtićāvca; mn. N beskolùtićāvci, G beskolùtićavācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina beskralježnjaka koji imaju tijelo bez kolutića i obično obostrano simetrično tijelo 2. pripadnik istoimene skupine

prid. 〈G bèskompromisna; odr. bèskompromisnī, G bèskompromisnōg(a); ž. bèskompromisna, s. bèskompromisno〉 koji nije sklon kompromisima, koji ne pristaje na kompromise [~ čovjek]

prid. 〈G bȅskonačna; odr. bȅskonačnī, G bȅskonačnōg(a); ž. bȅskonačna, s. bȅskonačno〉 koji nema kraja [beskonačno prostranstvo]; sin. beskrajan; ant. konačan

im. ž. 〈G bȅskonačnosti, I bȅskonačnošću/bȅskonačnosti〉 svojstvo onoga što je beskonačno; sin. beskrajnost; ant. konačnost

im. m. 〈G bȅskraja〉 veliko neomeđeno prostranstvo

prid. 〈G bȅskrājna; odr. bȅskrājnī, G bȅskrājnōg(a); ž. bȅskrājna, s. bȅskrājno〉 koji nema kraja [beskrajno prostranstvo]; sin. beskonačan; ant. konačan

im. ž. 〈G bȅskrajnosti, I bȅskrajnošću/bȅskrajnosti〉 svojstvo onoga što je beskrajno; sin. beskonačnost; ant. konačnost

im. m. 〈G beskrálješnjāka; mn. N beskrálješnjāci, G beskrálješnjākā〉 v. beskralježnjak

im. m. 〈G beskrálježnjāka; mn. N beskrálježnjāci, G beskrálježnjākā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina živih bića koja nemaju kralježnicu, čine ih praživotinje, spužve, beskolutićavci, mnogokolutićavci, malokolutićavci, a od svitkovaca plaštenjaci i svitkoglavci 2. pripadnik istoimene skupine; sin. (beskralješnjak); ant. (kralješnjak), kralježnjak

prid. 〈G bèskrupulōzna; odr. bèskrupulōznī, G bèskrupulōznōg(a); ž. bèskrupulōzna, s. bèskrupulōzno; komp. beskrupulòznijī〉 koji je bez skrupula [~ čovjek]

im. ž. 〈G bèskućnicē; mn. N bèskućnice, G bèskućnīcā〉 žena koja nema kuće, koja nema gdje stanovati

prid. 〈G bèskućničina; ž. bèskućničina, s. bèskućničino〉 koji pripada beskućnici

im. m. 〈G bèskućnīka, V bȅskućnīče; mn. N bèskućnīci, G bèskućnīkā〉 osoba koja nema kuće, koja nema gdje stanovati

prid. 〈G bèskvasnōg(a); ž. bèskvasnā, s. bèskvasnō〉 koji ne sadržava kvasac [~ kruh]

prid. 〈G bèsmislena; odr. bèsmislenī, G bèsmislenōg(a); ž. bèsmislena, s. bèsmisleno; komp. besmislènijī〉 koji je bez smisla; sin. nesuvisao; ant. smislen, suvisao

pril. 〈komp. besmislènijē〉 bez smisla [~ govoriti]; sin. nesuvislo; ant. smisleno, suvislo