im. ž. 〈G barùnicē; mn. N barùnice, G barùnīcā〉 1. žena koja ima naslov baruna 2. barunova žena

prid. 〈G barùničina; ž. barùničina, s. barùničino〉 koji pripada barunici

im. m. 〈G báruta〉 kem., vojn. eksplozivna smjesa koja se lako zapali, brzo izgara i stvara plinove, velike je razorne moći te se upotrebljava za punjenje vatrenoga oružja ♦ miriše na ~ postoji ratna opasnost, sluti na rat

im. ž. 〈G barutànē; mn. N barutàne, G barutánā〉 zgrada u kojoj se čuva barut

prid. 〈G bárutnōg(a); ž. bárutnā, s. bárutnō〉 koji se odnosi na barut [~ dim]

im. m. 〈G bȁsa, A bȁsa/bȁs, L bȁsu/bàsu; mn. N bȁsovi, G bȁsōvā〉 glazb. 1. 〈jd. A bȁs, L bàsu〉 najniži muški glas 2. 〈A bȁs, L bàsu〉 najdublji ton kojega akorda 3. 〈A bȁs, L bàsu〉 razg. najdublja vrsta kojega glazbala 4. pren. 〈A bȁsa, L bȁsu〉 muškarac istoimenoga glasa

im. m. 〈G bàsista, V bàsistu; mn. N bàsisti, G bȁsīstā〉 glazbenik koji svira bas

im. ž. 〈G bàsisticē; mn. N bàsistice, G bàsistīcā〉 glazbenica koja svira bas

prid. 〈G bàsističina; ž. bàsističina, s. bàsističino〉 koji pripada basistici

prid. 〈G bàskījskōg(a); ž. bàskījskā, s. bàskījskō〉 1. koji se odnosi na Baske i Baskiju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. a. službeni jezik u Baskiji i narodni jezik Baska b. jezična porodica koja obuhvaća samo istoimeni jezik

im. ž. 〈G bȁsnē; mn. N bȁsne, G bȁsānā/bȃsnā/bȁsnī〉 knjiž. 1. 〈jd.〉 jednostavna pjesnička ili prozna književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se ljudske osobine prikazuju s pomoću životinjskih likova 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

im. m. 〈G basnopísca, V bȁsnopīšče; mn. N basnopísci, G basnòpīsācā〉 pisac basana [klasični basnopisci]

prid. 〈G basnopíščeva; ž. basnopíščeva, s. basnopíščevo〉 koji pripada basnopiscu

čest. pojačava tvrdnju ili izjavu [Baš neću!; Baš je lijepa.]

im. ž. 〈G báštinē〉 ono što se prenosi iz naraštaja u naraštaj, s koljena na koljeno [kulturna ~; narodna ~]; sin. naslijeđe

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. báštinīm, 3. l. mn. báštinē, imp. báštini, aor. báštinih, imperf. báštinjāh, prid. r. báštinio, prid. t. báštinjen〉 1. dobiti/dobivati što u naslijeđe [~ kuću; ~ imanje] 2. dobiti/dobivati od koga naslijeđe [~ oca] 3. pren. dobiti/dobivati kakvo nasljedno svojstvo od predaka [~ sklonost piću]; sin. naslijediti, nasljeđivati

im. m. 〈G bàta; mn. N bàtovi, G bȁtōvā〉 1. tučak u zvonu [~ zvona] 2. drveno ili kovinsko oruđe s drškom i velikom glavom u obliku valjka; sin. malj, mlat

im. ž. 〈G batèrijē; mn. N batèrije, G batèrījā〉 1. naprava koja daje ili sprema ili čuva električnu energiju, a stavlja se u tranzistore, različite uređaje i dječje igračke koje se tom energijom pokreću 2. džepna svjetiljka ♦ napuniti baterije (akumulatore) odmoriti se, obnoviti snagu

prid. 〈G batèrījskōg(a); ž. batèrījskā, s. batèrījskō〉 koji se odnosi na bateriju [baterijska svjetiljka]

im. m. 〈G bàtića; mn. N bàtići, G bȁtīćā〉 um. mali bat

im. ž. 〈G bàtinē; mn. N bàtine, G bȁtīnā〉 duži komad drveta ili štap ♦ ~ s dva kraja ono što može biti i dobro i loše, ono što može imati i dobar i loš ishod; dobiti batine biti pretučen

im. m. 〈G bȁūka; mn. N bȁūci, G bȁūkā〉 prikaza koja izaziva strah i kojom se plaše djeca

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. bȁvīm se, 3. l. mn. bȁvē se, imp. bȁvi se, aor. bȁvih se, imperf. bȁvljāh se, prid. r. bȁvio se〉 imati što kao predmet svojega zanimanja ili djelovanja [~ sportom]

im. s. 〈G bȁvljēnja〉 imanje čega kao predmeta svojega zanimanja ili djelovanja

im. ž. 〈G bázē; mn. N báze, G bázā〉 1. v. osnova, temelj 2. vojno, pomorsko ili kakvo drugo središte iz kojega se obavlja kakva djelatnost ili operacija [vojna ~] 3. kem. tvar koja ima mogućnost prihvaćanja protona od druge tvari 4. sp. jedno od četiriju mjesta unutar bejzbolskoga igrališta koje igrač mora dotaknuti kako bi osvojio bod ◇ ~ podataka inform. skup podataka organiziranih u polja, slogove i datoteke koji su ustrojeni tako da program može brzo odabrati određeni podatak; ~ potencije mat. broj koji se potencira, tj. ponovljeno množi samim sobom; ~ lika mat. stranica na kojoj lik počiva

prid. 〈G bàzālnōg(a); ž. bàzālnā, s. bàzālnō〉 koji se nalazi na osnovi ili koji čini osnovu čega [~ metabolizam; bazalna temperatura]

im. m. 〈G bazéna; mn. N bazéni, G bazénā〉 izgrađeni udubljeni prostor koji se može napuniti vodom [dječji ~; sportski ~ za plivanje]

im. ž. 〈G bázgē, DL bázgi; mn. N bázge, G bázgā/bázgī〉 bot. 1. grmolika biljka s crnoljubičastim bobicama 2. grozdasti bijeložuti cvjetovi istoimene biljke [čaj od bazge; sok od bazge]

prid. 〈G bàzgova; ž. bàzgova, s. bàzgovo〉 koji je dobiven od bazge [~ čaj]

prid. 〈G bàzičnōg(a); ž. bàzičnā, s. bàzičnō〉 v. osnovni, temeljni

im. ž. 〈G bazìlikē, DL bazìlici; mn. N bazìlike, G bazìlīkā〉 grad., hist. 1. antička pravokutna građevina podijeljena stupovima u tri broda koja je u Grčkoj bila sjedište vladara, a u Rimu je služila kao sudnica, zatvorena tržnica, banka i opće sastajalište 2. kršćanska crkva s višim srednjim brodom i dvama nižim bočnim brodovima

prid. 〈G bȃznōg(a); ž. bȃznā, s. bȃznō〉 koji se odnosi na bazu

im. s. 〈G bdjénja〉 1. provođenje vremena u budnome stanju 2. vođenje brige o kome, brižno čuvanje koga ili čega

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bdȉjēm/bdȋm, 3. l. mn. bdȉjū/bdȇ, imp. bdȋj/bdȉ, aor. bdjȅh, imperf. bdȉjāh/bđȃh, prid. r. m. bdȉo, ž. bdjȅla, s. bdjȅlo, mn. bdjȅli, pril. s. bdȉjūći, pril. p. bdjȇvši〉 1. biti budan 2. voditi brigu, brižno paziti na koga ili što [~ nad zdravljem svojega djeteta]

usk. oponaša glasanje koze

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. beatifìcīrām, 3. l. mn. beatificírajū, imp. beatifìcīrāj, aor. beatificírah, imperf. beatifìcīrāh, prid. r. beatificírao, prid. t. beatifìcīrān〉 dodijeliti/dodjeljivati naslov blaženika preminuloj krštenoj osobi

im. 〈G beatifikácijē〉 rel. svečani čin kojim papa preminuloj krštenoj osobi dodjeljuje naslov blaženika

im. ž. 〈G bébē, V bȇbo; mn. N bébe, G bébā〉 1. razg. v. lutka 2. razg. v. novorođenče

im. m. 〈G bećára, V bȅćāru; mn. N bećári, G bećárā〉 1. neoženjen muškarac sklon piću i ženama 2. osoba sklona užitcima

im. m. 〈G bećárca; mn. N bećárci, G bèćārācā〉 folk., glazb. narodna pjesma u deseteračkome dvostihu koja se prije svega pjeva u Slavoniji, ali i u Vojvodini, južnoj Mađarskoj i Hercegovini

prid. 〈G bećáreva; ž. bećáreva, s. bećárevo〉 koji pripada bećaru; sin. bećarov

prid. 〈G bećárova; ž. bećárova, s. bećárovo〉 usp. bećarev

prid. 〈G bèćārskōg(a); ž. bèćārskā, s. bèćārskō〉 koji se odnosi na bećare

im. m. 〈G bèdema; mn. N bèdemi, G bȅdēmā〉 visok debeli zid oko tvrđave ili grada podignut radi zaštite; sin. (zidine) v. pod zidina

prid. 〈G bèdrenōg(a); ž. bèdrenā, s. bèdrenō〉 koji se odnosi na bedro [bedrena kost]

im. s. 〈G bèdra; mn. N bèdra, G bedárā〉 anat. dio ljudske noge od koljena do prepone; sin. natkoljenica

im. m. 〈G beduína, V bȅduīne; mn. N beduíni, G beduínā〉 arapski nomad, stanovnik pustinje

im. ž. 〈G bedùīnkē, DL bedùīnki; mn. N bedùīnke, G bedùīnkā/bedùīnkī〉 pripadnica arapskih nomada, stanovnica pustinje