gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bùncām, 3. l. mn. bùncajū, imp. bùncāj, aor. bùncah, imperf. bùncāh, prid. r. bùncao, prid. t. bȕncān〉 1. govoriti u snu ili u nesvjesnome stanju 2. pren. govoriti besmislice

im. ž. 〈G bȗndē; mn. N bȗnde, G bȗndā/bȗndī〉 krzneni kaput ili zimski kaput s krznom s unutrašnje strane

im. ž. 〈G bùndevē; mn. N bùndeve, G bȕndēvā〉 bot. 1. jednogodišnja biljka velikih žutih cvjetova kojoj se stabljika povija po tlu 2. veliki jestivi mesnati žuti plod istoimene biljke; sin. (buća), tikva

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȗnīm, 3. l. mn. bȗnē, imp. búni, aor. búnih, imperf. bȗnjāh, prid. r. búnio, prid. t. bȗnjen〉 dizati bunu ili poticati ustanak [~ seljake] • búniti se 〈povr.〉 započinjati pobunu, iskazivati otpor ili nezadovoljstvo [~ se protiv nepravde; ~ se zbog loših radnih uvjeta]

im. m. 〈G bùnkera, I bùnkerom; mn. N bùnkeri, G bȕnkērā〉 1. obla utvrda s puškarnicama za nekoliko vojnika 2. sp. u nogometu obrana s mnogo igrača pred vlastitim vratima [talijanski ~]

im. m. 〈G bȕnta; mn. N bȕntovi, G bȕntōvā〉 v. pobuna

prid. 〈G bȕntōvna; odr. bȕntōvnī, G bȕntōvnōg(a); ž. bȕntōvna, s. bȕntōvno; komp. buntòvnijī〉 koji je sklon pobuni, koji je spreman na pobunu, koji se često buni

im. ž. 〈G bȕntōvnicē; mn. N bȕntōvnice, G bȕntōvnīcā〉 1. žena koja se stalno buni, koja je stalno nezadovoljna 2. žena koja sudjeluje u pobuni; sin. pobunjenica

prid. 〈G bȕntōvničina; ž. bȕntōvničina, s. bȕntōvničino〉 1. koji pripada ženi koja se stalno buni, koja je stalno nezadovoljna 2. koji pripada ženi koja sudjeluje u pobuni; sin. pobunjeničin

prid. 〈G bȕntōvničkōg(a); ž. bȕntōvničkā, s. bȕntōvničkō〉 1. koji se odnosi na osobu koja se stalno buni, koja je stalno nezadovoljna 2. koji se odnosi na buntovnike [buntovničko djelovanje]; sin. pobunjenički

im. m. 〈G bȕntōvnīka, V bȕntōvnīče; mn. N bȕntōvnīci, G bȕntōvnīkā〉 1. osoba koja se stalno buni, koja je stalno nezadovoljna 2. osoba koja sudjeluje u pobuni; sin. pobunjenik

im. ž. 〈G bȕrē; mn. N bȕre, G bȗrā〉 met. snažan, najčešće suh i hladan vjetar pretežno sjeveroistočnoga smjera koji puše na jadranskome primorju s kopna na more; ant. jugo ♦ ~ u čaši vode veliko uzbuđenje zbog čega nevažnoga, uzbuđenje bez pravoga povoda

im. m. 〈G bȕrāga; mn. N bȕrāzi, G bȕrāgā〉 zool. prvi i najveći od četiriju dijelova želudca preživača

prid. 〈G búrna; odr. bȗrnī, G bȗrnōg(a); ž. búrna, s. bȗrno; komp. bùrnijī〉 1. koji je nemiran, uzburkan [burno more] 2. pren. koji je nepredvidljiv i pun velikih promjena [~ razvoj; burna vremena; ~ život]; ant. buran

im. s. 〈G bȕreta〉 v. bačva ♦ ~ baruta područje koje je stalno izloženo ratnoj opasnosti, iznimno opasno područje

im. m. 〈G bùreka; mn. N bùreci, G bȕrēkā〉 jelo od tankih listova tijesta nadjevenih mesom

im. m. 〈G burína; mn. N buríni, G burínā〉 met. bura slabe jakosti, lagan osvježujući vjetar u obalnome području istočnoga Jadrana; sin. (kopnenjak)

pril. 〈komp. bùrnijē〉 nepredvidljivo i s velikim promjenama [~ se razvijati; ~ živjeti]; sin. mirno

im. ž. 〈G bȕrzē; mn. N bȕrze, G bȗrzā〉 mjesto na kojemu se trguje novcem, vrijednosnim papirima, robom i uslugama

prid. 〈G bȕrzōvnōg(a); ž. bȕrzōvnā, s. bȕrzōvnō〉 koji se odnosi na burzu [burzovno poslovanje]

im. ž. 〈G buržoázijē〉 1. pov. građanstvo u feudalnome društvu 2. imućni društveni sloj koji čine vlasnici kapitala

im. m. 〈G buržúja, V bȕržūju; mn. N buržúji, G buržújā〉 1. pripadnik buržoazije 2. pripadnik imućnoga društvenog sloja, vlasnik kapitala

im. ž. 〈G bùržūjkē, DL bùržūjki; mn. N bùržūjke, G bùržūjkā/bùržūjkī〉 1. pripadnica buržoazije 2. pripadnica imućnoga društvenog sloja, vlasnica kapitala

prid. 〈G bùržūjskōg(a); ž. bùržūjskā, s. bùržūjskō〉 koji se odnosi na buržuje

im. m. 〈G bȕsena; mn. N bȕsenovi/bȕseni, G bȕsenōva/bȕsēnā〉 1. komad zemlje iskopan ili iščupan s travom 2. bot. stabljika s više vlati ili listova na jednome korijenu

zb. im. s. 〈G bùsēnja〉 skup busena

im. ž. 〈G bùšē; mn. N bùše, G búšā〉 zool. domaće sitno, najčešće sivo, govedo uske glave i kratkih tankih rogova

im. s. 〈G búšēnja; mn. N búšēnja, G búšēnjā〉 pravljenje rupe, probijanje kakva prolaza ili otvora

im. m. 〈G bušíka; mn. N bušíci, G bušíkā〉 bot. zajednica niskoga grmlja koja se razvija na suhome vapnenačkom tlu, makija u obliku niske, prorijeđene šikare; sin. garig

im. ž. 〈G búšilicē; mn. N búšilice, G búšilīcā〉 uređaj za pravljenje rupe, probijanje kakva prolaza ili otvora [električna ~; ručna ~]

im. m. 〈G bušína; mn. N bušíni, G bušínā〉 bot. niski primorski grm velikih crvenih, ružičastih ili bijelih cvjetova

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȗšīm, 3. l. mn. bȗšē, imp. búši, aor. búših, imperf. bȗšāh, prid. r. búšio, prid. t. bȗšen〉 praviti rupu, probijati kakav prolaz ili otvor [~ kamen; ~ tunel]

im. ž. 〈G bùšotinē; mn. N bùšotine, G bùšotīnā〉 rupa dobivena bušenjem [naftna ~]

im. m. 〈G bùta; mn. N bùtovi, G bȕtōvā〉 dio životinjske noge od koljena do trupa [teleći ~]; sin. natkoljenica

im. m. 〈G butána〉 kem. zasićeni plinoviti ugljikovodik koji se upotrebljava kao gorivo

prid. 〈G bùtānskōg(a); ž. bùtānskā, s. bùtānskō〉 koji se odnosi na butan [butanske boce]

im. ž. 〈G bùzarē〉 jušno jelo od riba, školjaka ili škampa pripremljeno pirjanjem na maslinovu ulju, s lukom, češnjakom, rajčicom i vinom [~ od daganja]

im. m. 〈G buzdována; mn. N buzdováni, G buzdovánā〉 hist. hladno oružje za udaranje ili borbu izbliza, bat na čijemu je kraju drvena, kamena ili kovinska kugla sa šiljcima

im. m. 〈G brežúljka; mn. N brežúljci, G brjèžūljākā〉 1. um. mali brijeg; sin. brdašce, grič zast. 2. zem. najmanja prirodna uzvisina do 200 metara nadmorske visine; sin. (gorica, hum)

prid. 〈G bèzgrješna; odr. bèzgrješnī, G bèzgrješnōg(a); ž. bèzgrješna, s. bèzgrješno〉 1. koji ne griješi, ne krši moralne i vjerske norme [~ čovjek] 2. u kojemu nema grijeha [bezgrješno djelo]; ant. grješan