im. m. 〈G br̀šljana; mn. N br̀šljani, G bȑšljānā〉 bot. vazdazelena grmolika biljka penjačica

im. ž. 〈G bȑtvē; mn. N bȑtve, G bȑtāvā/bȓtvā/bȑtvī〉 tehn. dio spoja na stroju, cjevovodu i sl. kojim se taj spoj čini nepropusnim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȑtvīm, 3. l. mn. bȑtvē, imp. bȑtvi, aor. bȑtvih, imperf. bȑtvljāh, prid. r. bȑtvio, prid. t. bȑtvljen〉 zatvarati brtvom, činiti spoj na stroju, cjevovodu i sl. nepropusnim

im. m. 〈G brȗcoša; mn. N brȗcoši, G brȗcōšā〉 student prve godine

im. ž. 〈G brȗcošicē; mn. N brȗcošice, G brȗcošīcā〉 studentica prve godine

prid. 〈G brȗcošičina; ž. brȗcošičina, s. brȗcošičino〉 koji pripada brucošici

im. ž. 〈G brucošijádē; mn. N brucošijáde, G brucošijádā〉 zabava za brucoše

im. m. 〈G brùdeta; mn. N brùdeti, G brȕdētā〉 jelo od kuhanih riba, žaba ili puževa te povrća i začina [~ od jegulje]

im. m. 〈G brȕha〉 med. bolest koja nastaje pucanjem stijenka potrbušnice; sin. kila

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. brújīm, 3. l. mn. brújē, imp. brúji, aor. brújih, imperf. brújāh, prid. r. brújao〉 1. stvarati žamor 2. prenositi kakvu novost od usta do usta [Cijeli grad bruji o tome.]

im. s. 〈G brùndānja〉 1. glasanje medvjeda 2. pren. nezadovoljno mumljanje, prigovaranje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. brùndām, 3. l. mn. brùndajū, imp. brùndāj, aor. brùndah, imperf. brùndāh, prid. r. brùndao〉 1. glasati se brundanjem [Medvjed brunda.] 2. pren. nezadovoljno mumljati, prigovarati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. brȗsīm, 3. l. mn. brȗsē, imp. brúsi, aor. brúsih, imperf. brȗšāh, prid. r. brúsio, prid. t. brȗšen〉 1. oštriti sječivo noža, kose, skija, klizaljka, škara itd. 2. činiti površinu čega glatkom [~ kamen]

prid. 〈G brȕtālna; odr. brȕtālnī, G brȕtālnōg(a); ž. brȕtālna, s. brȕtālno; komp. brutàlnijī〉 koji je iznimno grub [~ prekršaj]

im. ž. 〈G br̀vnarē; mn. N br̀vnare, G bȑvnārā〉 kuća od brvana

im. s. 〈G bŕvna; mn. N bŕvna, G bȑvānā/bŕvnā〉 1. dugačko otpiljeno ili posječeno deblo 2. drvo kojim se premošćuje jarak ili potok

prid. 〈G bŕza; odr. bȓzī, G bȓzōg(a); ž. bŕza, s. bȓzo; komp. bȑžī〉 1. koji u kraćemu razdoblju prelazi velik razmak ili veliku udaljenost [brzi hod]; ant. polagan 2. koji se odvija ili događa u kraćemu razdoblju [brzi odgovor]; ant. spor

im. m. 〈G brzàca; mn. N brzàci, G brzácā〉 mjesto na rijeci ili potoku na kojemu je tijek vode veoma brz

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. br̀zām, 3. l. mn. br̀zajū, imp. br̀zāj, aor. br̀zah, imperf. br̀zāh, prid. r. m. bȑzao, ž. bȑzāla, s. bȑzālo, mn. bȑzāli〉 ići, govoriti ili raditi što brže nego što treba [~ s odgovorom]

im. ž. 〈G brzìnē; mn. N brzìne, G brzínā〉 1. svojstvo onoga koji je brz ili onoga što je brzo 2. tehn. 3. način rada motora određen brojem okretaja u motoru vozila [prva ~] 4. fiz. prijeđeni put u jedinici vremena, mjeri se metrima u sekundi ili kilometrima na sat [voziti brzinom od 100 km na sat] ◇ ~ svjetlosti astr., fiz. brzina kojom svjetlost putuje slobodnim prostorom; ~ zvuka astr., fiz. brzina kojom zvučni val putuje kojim drugim sredstvom

im. m. 〈G bȑzinomjēra, I bȑzinomjērom; mn. N bȑzinomjēri, G bȑzinomjērā〉 tehn. uređaj za mjerenje brzine; sin. (tahometar)

prid. 〈G br̀zīnskōg(a); ž. br̀zīnskā, s. br̀zīnskō〉 koji se odnosi na brzinu [~ test]

pril. 〈komp. bȑžē〉 1. tako da se u kraćemu razdoblju prelazi velik razmak ili velika udaljenost [~ napredovati]; ant. polagano, polako, sporo 2. tako da se odvija ili događa u kraćemu razdoblju [~ odgovoriti]; ant. sporo 3. za kratko vrijeme, u bliskoj budućnosti [Brzo će doći.]; sin. skoro, ubrzo, uskoro

im. m. 〈G bȑzojāva; mn. N bȑzojāvi, G bȑzojāvā〉 pisana poruka koja se prenosi na daljinu s pomoću telegrafa; sin. telegram

prid. 〈G brzòmetnōg(a); ž. brzòmetnā, s. brzòmetnō〉 koji se puni većim brojem metaka i može ih izbacivati brzo jedan za drugim [~ top]

prid. 〈G brzòpleta; odr. brzòpletī, G brzòpletōg(a); ž. brzòpleta, s. brzòpleto; komp. brzoplètijī〉 1. koji postupa bez dovoljno razmišljanja [~ čovjek] 2. koji je dan ili donesen bez dovoljno razmišljanja [~ odgovor; brzopleta odluka]; sin. lakomislen, nepromišljen, nesmotren; ant. promišljen

pril. na brzinu, bez dovoljno razmišljanja [~ odgovoriti]; sin. nepromišljeno; ant. promišljeno

im. ž. 〈G brzòpletosti, I brzòpletošću/brzòpletosti〉 1. osobina onoga koji postupa bez dovoljno razmišljanja 2. svojstvo onoga što je dano ili doneseno bez dovoljno razmišljanja; ant. promišljenost; sin. lakomislenost, nepromišljenost, nesmotrenost

prid. 〈G brzorástūćēg(a); ž. brzorástūćā, s. brzorástūćē〉 koji brzo raste, koji raste brže od drugih članova skupa

usk. izriče negodovanje i neodobravanje [Bu, promašio je siguran pogodak!]; sin. ua

im. ž. 〈G bubamárē; mn. N bubamáre, G bubamárā〉 razg. v. božja ovčica pod ovčica

im. m. 〈G bȗbnja; mn. N bȕbnjevi/bȗbnji, G bȕbnjēvā/bȗbānjā〉 glazb. udaraljkaško glazbalo napravljeno od kože napete na šuplji drveni ili kovinski valjak koje proizvodi zvuk udarom ruku, batića ili palica ♦ ostati u bubnju čekati red kad se ponovno bude odlučivalo; otići na ~ materijalno propasti, bankrotirati; udarati u ~ objavljivati nešto što nije za javnost

im. s. 〈G bùbnjānja〉 1. udaranje u bubanj ili sviranje na bubnju 2. pren. jako lupanje, grmljavina ili tutnjava, proizvođenje zvuka nalik na udaranje po bubnju

im. m. 〈G bubnjára, V bȕbnjāru/bȕbnjāre; mn. N bubnjári, G bubnjárā〉 glazbenik koji svira bubnjeve

prid. 〈G bubnjáreva; ž. bubnjáreva, s. bubnjárevo〉 koji pripada bubnjaru; sin. bubnjarov

im. ž. 〈G bubnjàricē; mn. N bubnjàrice, G bubnjàrīcā〉 glazbenica koja svira bubnjeve

prid. 〈G bubnjàričina; ž. bubnjàričina, s. bubnjàričino〉 koji pripada bubnjarici

prid. 〈G bubnjárova; ž. bubnjárova, s. bubnjárovo〉 usp. bubnjarev

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bùbnjām, 3. l. mn. bùbnjajū, imp. bùbnjāj, aor. bùbnjah, imperf. bùbnjāh, prid. r. bùbnjao〉 1. udarati u bubanj ili svirati na bubnju 2. pren. jako lupati, grmjeti ili tutnjiti, proizvoditi zvuk nalik na udaranje po bubnju [Bubnja mi u glavi.; Topovi bubnjaju.]

im. m. 〈G bùbnjića; mn. N bùbnjići, G bȕbnjīćā〉 1. um. mali bubanj 2. anat. opna između vanjskoga i srednjega uha koja zatvara zvukovod

im. m. 〈G bùbotka; mn. N bùbotci, G bùbotākā〉 udarac šakom ili laktom

im. m. 〈G bùbrega; mn. N bùbrezi, G bȕbrēgā〉 anat. organ u stražnjemu dijelu trbušne šupljine koji izlučuje mokraću ♦ odbiti bubrege komu pretući koga, isprebijati koga; živjeti kao ~ u loju živjeti u blagostanju (u obilju), bogato živjeti

im. s. 〈G bùbrēnja〉 povećavanje obujma [~ graha]

prid. 〈G bùbrežnōg(a); ž. bùbrežnā, s. bùbrežnō〉 koji se odnosi na bubreg [~ bolesnik; ~ kamenac]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. bùbrī, 3. l. mn. bùbrē, aor. 3. l. jd. bȕbrī, imperf. 3. l. jd. bùbrāše, prid. r. bùbrio〉 povećavati obujam [Pupoljak bubri.; Tijesto bubri.]

im. ž. 〈G bubùljicē; mn. N bubùljice, G bubùljīcā〉 mali prišt na koži, najčešće na licu

prid. 〈G bubùljičava; odr. bubùljičavī, G bubùljičavōg(a); ž. bubùljičava, s. bubùljičavo; komp. bubuljičàvijī〉 koji ima bubuljice [bubuljičavo lice]

prid. 〈G búčna; odr. bȗčnī, G bȗčnōg(a); ž. búčna, s. bȗčno; komp. bùčnijī〉 1. koji stvara buku [bučni motor; bučni slap] 2. koji je pun buke [bučna prostorija]; ant. tih