gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. búčīm, 3. l. jd. búčī, 3. l. mn. búčē, imp. búči, aor. búčih, imperf. búčāh, prid. r. búčio〉 1. stvarati buku [Slap buči.] 2. pren. imati neugodan osjećaj prouzročen bukom [Buči mi u glavi od vaše galame.]

pril. 〈komp. bùčnijē〉 s mnogo buke [~ raspravljati]; ant. tiho

usk. oponaša zvuk pada u vodu [Čulo se ~ i više ga nismo vidjeli!]; sin. pljus

im. ž. 〈G bȕćē; mn. N bȕće, G bȗćā〉 v. bundeva, tikva

im. s. 〈G bȕćkānja〉 1. pljuskanje ili udaranje o vodu 2. razg. kupanje u plitkoj vodi

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bȕćkām, 3. l. mn. bȕćkajū, imp. bȕćkāj, aor. bȕćkah, imperf. bȕćkāh, prid. r. bȕćkao〉 pljuskati ili udarati o vodu; vidski parnjak: bućnuti • bȕćkati se 〈povr.〉 razg. kupati se u plitkoj vodi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bȕćnēm, 3. l. mn. bȕćnū, imp. bȕćni, aor. bȕćnuh, prid. r. bȕćnuo〉 pljusnuti ili udariti o vodu; vidski parnjak: bućkati • bȕćnuti se 〈povr.〉 razg. skočiti u vodu [Jedva čekam da se bućnem u more.]

im. ž. 〈G budàlē, V bȕdalo; mn. m. ž. N budàle, G budálā〉 1. osoba koja nije razumna, koja se blesavo, ludo ili glupo ponaša [ta ~; ti budale; te budale] 2. 〈ž.〉 žena koja nije razumna, koja se blesavo, ludo ili glupo ponaša [ta ~; te budale]

im. ž. 〈G budaláštinē; mn. N budaláštine, G budaláštīnā〉 1. glup i nerazuman postupak [učiniti budalaštinu]; sin. glupost 2. glupa i nerazumna izjava [To je ~.; govoriti budalaštine]

prid. 〈G búdna; odr. bȗdnī, G bȗdnōg(a); ž. búdna, s. búdno; komp. bùdnijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji ne spava [biti ~ cijelu noć]; ant. usnuo 2. pren. koji je na oprezu, koji pazi ili motri da se njemu ili komu drugom što ne dogodi [budni stražar]

im. ž. 〈G búdilicē; mn. N búdilice, G búdilīcā〉 sat sa zvučnim signalom za buđenje

im. m. 〈G bùdista, V bùdistu; mn. N bùdisti, G bȕdīstā〉 sljedbenik budizma

im. ž. 〈G bùdisticē; mn. N bùdistice, G bùdistīcā〉 sljedbenica budizma

prid. 〈G bùdističina; ž. bùdističina, s. bùdističino〉 koji pripada budistici

prid. 〈G budìstičkōg(a); ž. budìstičkā, s. budìstičkō〉 koji se odnosi na budiste i budizam [~ svećenik]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȗdīm, 3. l. mn. bȗdē, imp. búdi, aor. búdih, imperf. bȗđāh, prid. r. búdio, prid. t. bȗđen〉 1. prekidati komu san, dovoditi ga u budno stanje [~ djecu]; ant. uspavljivati 2. pren. a. poticati u kome kakvo stanje ili raspoloženje [~ zanimanje]; sin. izazivati b. oživljavati osjećaje ili stanja iz prošlosti, vraćati što u sjećanje [~ uspomene] • búditi se 〈povr.〉 1. dizati se iz kreveta nakon spavanja, prestajati spavati [rano se ~]; sin. ustajati 2. dolaziti u stanje živosti nakon stanke, postati živ, dobiti novu snagu [Priroda se budi u proljeće.]; sin. oživljavati; ant. zamirati

im. m. 〈G budìzma〉 rel. religija i filozofija nastala u Aziji koja se temelji na Budinu učenju

im. ž. 〈G búdnicē; mn. N búdnice, G búdnīcā〉 glazb. pjesma izrazito domoljubnoga sadržaja

prid. 〈G bùdūćēg(a); ž. bùdūćā, s. bùdūćē〉 1. koji će biti ili nastati u budućnosti, koji će se poslije dogoditi [buduća vremena; ~ događaji]; ant. prijašnji, prošli 2. koji će tek postati što [~ liječnik; ~ suprug]; ant. bivši

im. ž. 〈G budúćnosti, I budúćnošću/budúćnosti〉 1. vrijeme koje će doći, koje još ne postoji [bliska ~; daleka ~] 2. budući život, budući događaji [svijetla ~]; ant. prošlost

im. s. 〈G búđēnja; mn. N búđēnja, G búđēnjā〉 1. prelaženje u budno stanje 2. pren. a. trenutak u kojemu što počinje [~ novoga doba]; sin. svitanje pren. b. poticanje kakvih stanja ili raspoloženja kod koga c. oživljavanje osjećaja ili stanja iz prošlosti, vraćanje čega u sjećanje

prid. 〈G bȕgarskōg(a); ž. bȕgarskā, s. bȕgarskō〉 1. koji se odnosi na Bugare i Bugarsku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Bugarskoj i narodni jezik Bugara

im. ž. 〈G bȕgāršticē; mn. N bȕgārštice, G bȕgārštīcā〉 folk., knjiž. 1. 〈jd.〉 usmena epska i lirska književna vrsta koja obuhvaća djela tužna sadržaja i dugoga stiha, obično s petnaest ili šesnaest slogova 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

im. ž. 〈G bùhē, D bȕhi, A bȕhu, L bùhi; mn. NA bȕhe, G búhā, DLI bùhama〉 zool. mali kukac bez krila koji živi kao nametnik na ljudima i životinjama, hrani se krvlju, a neke vrste mogu prenijeti uzročnike zaraznih bolesti [ljudska ~; mačja ~; pseća ~]

im. m. 〈G buháča; mn. N buháči, G buháčā〉 1. bot. višegodišnja dlakava i mirisna zeljasta mediteranska biljka 2. farm. insekticid proizveden od otrovnoga cvijeta istoimene biljke

prid. 〈G bújna; odr. bȗjnī, G bȗjnōg(a); ž. bújna, s. bȗjno; komp. bùjnijī〉 1. koji raste na sve strane, kojega ima u velikoj količini [bujna trava; bujno raslinje] 2. pren. koji je pun života i veoma snažan [bujna mašta; bujna mladost]

im. s. 〈G bùjānja〉 nagao razvoj, rast, nadolaženje ili jačanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈3. l. jd. bùjā, 3. l. mn. bùjajū, aor. 3. l. jd. bȕjā, imperf. 3. l. jd. bùjāše, prid. r. bùjao〉 naglo se razvijati, rasti, nadolaziti ili jačati [Raslinje buja.; Rijeka buja.]

im. ž. 〈G bùjicē; mn. N bùjice, G bȕjīcā〉 1. zem. povremeni vodeni tok velikoga pada koji nastaje poslije jakih i dugotrajnih kiša ili brzoga kopnjenja snijega 2. pren. velika količina čega snažnoga i brzoga [~ riječi; ~ osjećaja]

im. ž. 〈G bȕkē, DL bȕci〉 neugodan, uznemirujući, prejak zvuk [~ motora; ulična ~]

im. m. 〈G bukéta; mn. N bukéti, G bukétā〉 stručak cvijeća

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bȗknēm, 3. l. mn. bȗknū, imp. búkni, aor. búknuh, prid. r. búknuo〉 1. 〈3. l.〉 a. biti zahvaćen plamenom [Drvo je buknulo.]; sin. planuti b. proširiti se brzo i snažno [U selu je buknuo požar.]; sin. planuti 2. pren. a. 〈3. l.〉 naglo započeti [Buknuo je rat.] b. biti preplavljen snažnim osjećajima [~ od gnjeva]; vidski paranjak: buktjeti

im. ž. 〈G bukòlikē, DL bukòlici; mn. N bukòlike, G bukòlīkā〉 knjiž. 1. 〈jd.〉 dramska književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se na idiličan način prikazuju ljubavne i životne zgode pastira i pastirica; pastirska drama 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti; sin. pastorala

prid. 〈G bȕkova; ž. bȕkova, s. bȕkovo〉 1. koji pripada bukvi [~ list] 2. koji se odnosi na bukve [bukova šuma]

im. ž. 〈G bȕkovinē〉 bukovo drvo kao građa

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bùktīm, 3. l. mn. bùktē, imp. bùkti, aor. bùktjeh, imperf. bùktijāh, prid. r. m. bùktio, ž. bùktjela, s. bùktjelo, mn. bùktjeli〉 1. 〈3. l.〉 a. biti zahvaćen plamenom [Drvo bukti.]; sin. gorjeti, plamtjeti b. širiti se brzo i snažno [U selu bukti požar.]; sin. plamtjeti 2. pren. biti preplavljen snažnim osjećajima [~ od gnjeva]; vidski paranjak: buknuti

im. ž. 〈G bȕkvē; mn. N bȕkve, G bȕkāvā/bȗkvā/bȕkvī〉 1. bot. a. listopadno visoko drvo iz istoimene porodice koje ima sivkastu koru i koje počinje donositi plod nakon 60 godina [obična ~; crvena ~; američka ~] b. 〈mn.〉 porodica drvenastih biljaka dvosupnica jednospolnih cvjetova kojima je plod orah, obuhvaća istoimeno drvo, pitomi kesten i hrast c. pripadnica istoimene porodice 2. zool. jestiva morska riba izdužena i vretenasta tijela

im. m. 〈G bukvíka; mn. N bukvíci, G bukvíkā〉 bukova šuma

im. ž. 〈G bȕlē; mn. N bȕle, G bȗlā〉 1. dvostruki kovinski pečat koji se od srednjega vijeka stavljao na dokumente vladara ili crkvenih dostojanstvenika 2. važna isprava s pečatom vladara 3. najsvečanije papinsko pismo [papinska ~] ◇ Zlatna ~ pov. isprava kojom je 1242. godine kralj Bela IV. dao zagrebačkomu Gradecu naziv slobodnoga kraljevskog grada

im. ž. 〈G bulìmijē〉 med. pretjerano uzimanje hrane, nakon čega slijedi namjerno povraćanje koje nastaje zbog straha od debljanja i nezadovoljstva izgledom vlastitoga tijela

im. m. 〈G bulína; mn. N bulíni, G bulínā〉 sp. najmanja i glavna boća kojoj se što bliže nastoje dobaciti ostale boće

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. búljīm, 3. l. mn. búljē, imp. búlji, aor. búljih, imperf. búljāh, prid. r. búljio〉 1. dugo i nepristojno, širom otvorenih očiju, gledati u koga ili što [~ u prolaznike] 2. razg. veoma dugo što gledati [~ u televizor]

usk. oponaša udarac ili prasak streljiva [Čulo se samo ~.]; sin. dum

im. m. 〈G bȕmbāra, I bȕmbārom/bȕmbārem; mn. N bȕmbāri, G bȕmbārā〉 zool. opnokrilac srodan pčeli koji živi u podzemnim zadrugama, oprašuje voćke i djetelinu te je jedini kukac koji može regulirati svoju tjelesnu temperaturu

im. m. 〈G bȕmeranga; mn. N bȕmeranzi, G bȕmerāngā〉 drveno oružje u obliku luka kojim su se služila plemena u Australiji, vraća se ako ne pogodi cilj ♦ vratilo se komu što kao ~ vratilo se komu što istom mjerom; osvetilo se komu što

im. ž. 〈G búnē; mn. N búne, G búnā〉 oružana pobuna protiv vlasti [dignuti bunu]; sin. ustanak

im. m. 〈G bunára, I bunárom/bunárem; mn. N bunári, G bunárā〉 duboka jama iskopana za skupljanje podzemne ili izvorske pitke vode; sin. zdenac ◇ arteški ~ mjesto na kojemu je bušenjem kroz slojeve koji drže vodu omogućeno izbijanje na površinu vode temeljnice koja je pod tlakom

im. s. 〈G bùncānja〉 1. govorenje u snu ili u nesvjesnome stanju 2. pren. govorenje besmislica