im. m. 〈G cvjètića; mn. N cvjètići, G cvjȅtīćā〉 um. mali cvijet; sin. cvijetak

im. s. 〈G cvjȅtīšta; mn. N cvjȅtīšta, G cvjȅtīštā〉 bot. dio cvijeta, vrh cvjetne stapke na kojemu su pričvršćeni cvjetni dijelovi [ravno ~]

prid. 〈G cvjȅtnōg(a); ž. cvjȅtnā, s. cvjȅtnō〉 koji se odnosi na cvijet [~ prah]

im. ž. 〈G cvjètnicē; mn. N cvjètnice, G cvjȅtnīcā〉 1. bot. biljka koja cvjeta; sin. cvjetnjača 2. (Cvjètnica) rel. nedjelja prije Uskrsa, slavi se kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem; sin. Cvjetna nedjelja v. pod nedjelja

im. ž. 〈G cvjètnjačē; mn. N cvjètnjače, G cvjȅtnjāčā〉 bot. 1. usp. cvjetnica 2. a. 〈mn.〉 skupina sjemenjača kojima su sjemeni zametci uvijek zatvoreni u plodnici i čiji je organ za oplodnju cvijet b. pripadnica istoimene skupine; sin. kritosjemenjača; ant. golosjemenjača

im. m. 〈G cvȍkota〉 udaranje donjom vilicom o gornju bez voljnoga poticaja; sin. cvokotanje

im. s. 〈G cvokòtānja〉 usp. cvokot

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cvòkoćēm, 3. l. mn. cvòkoćū, imp. cvokòći, aor. cvokòtah, imperf. cvòkotāh, prid. r. cvokòtao〉 bez voljnoga poticaja udarati donjom vilicom o gornju [~ od hladnoće; ~ od straha]

im. m. 〈G cvŕčka; mn. N cvŕčci, G cvȓčākā〉 zool. kukac tamna tijela i prozirnih krila čiji se mužjak glasa cvrčanjem, proizvodi zvuk s pomoću titranja napete kožice na zatku

im. s. 〈G cvŕčānja; mn. N cvŕčānja, G cvŕčānjā〉 glasanje prodornim oštrim zvukom koji podsjeća na cvrrr... cvrrr

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. cvŕčī, 3. l. mn. cvŕčē, aor. 3. l. jd. cvȓčā, imperf. 3. l. jd. cvŕčāše, prid. r. cvŕčao〉 glasati se prodornim oštrim zvukom koji podsjeća na cvrrr... cvrrr [Cvrčak cvrči.]

im. m. 〈G cvȑkūta〉 glasanje glasom koji podsjeća na cvr... cvr; sin. cvrkutanje

im. s. 〈G cvrkùtānja〉 usp. cvrkut

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cvr̀kućēm, 3. l. mn. cvr̀kućū, imp. cvrkùći, aor. cvrkùtah, imperf. cvr̀kutāh, prid. r. cvrkùtao〉 glasati se glasom koji podsjeća na cvr... cvr [Ptice cvrkuću.]; sin. žvrgoljiti