prid. 〈G crijȇvnōg(a); ž. crijȇvnā, s. crijȇvnō〉 koji se odnosi na crijeva [crijevna viroza]

im. s. 〈G crijéva; mn. N crijéva, G crijévā〉 1. gipka cijev [gumeno ~; vatrogasno ~] 2. anat. cjevasti organ probavnoga sustava između želudca i zdjelice ◇ debelo ~ anat. završni dio probavnoga sustava u kojemu se oblikuje izmet; sin. (kolon); slijepo ~ anat. početni dio debeloga crijeva; tanko ~ anat. najduže crijevo u kojemu se odvija najveći dio probave i preradba hranjivih sastojaka ♦ biti (postati) slijepo ~ čega biti (postati) suvišan (nepotreban); biti zanemaren (zaboravljen); prosuti komu crijeva ubiti koga

im. ž. 〈G cȓkvē; mn. N cȓkve, G cȑkāvā/cȓkvā/cȑkvī〉 1. građevina ili prostor u kojemu se obavljaju javni religijski obredi; sin. bogomolja, Božji hram v. pod hram 2. (Cȓkva) rel. 〈jd.〉 kršćanska vjernička zajednica ◇ Crkva bosanska rel. kršćanska sljedba nastala pod dualističkim utjecajem koja je bila proširena u Bosni u srednjemu vijeku; sin. krstjani v. pod krstjanin ♦ čisto kao u crkvi veoma uredno i čisto; tiho kao u crkvi veoma tiho

prid. 〈G cr̀kvenōg(a); ž. cr̀kvenā, s. cr̀kvenō〉 1. koji se odnosi na crkvu [crkvena glazba] 2. koji je svet, posvećen, koji služi za obavljanje crkvenih obreda; sin. sakralni; ant. sekularni, svjetovni

im. m. 〈G crkvenjáka, V cȑkvenjāče; mn. N crkvenjáci, G crkvenjákā〉 crkveni poslužitelj

im. ž. 〈G crljènicē〉 geol. tlo crvene boje tipično za krška područja; sin. (crvenica)

prid. 〈G cŕna; odr. cȓnī, G cȓnōg(a); ž. cŕna, s. cŕno; komp. cȑnjī/cr̀nijī〉 1. koji je boje mrkoga ugljena; ant. bijel 2. koji je tamniji od čega drugoga iste vrste [crno grožđe; crna kava; crni kruh]; ant. bijel 3. pren. a. koji je mračan, težak ili loš, koji sluti na zlo [crne misli; crni dani; crne vijesti] b. koji nije u skladu s propisima i pravilima, koji je tajan [crno tržište; crni fond] 4. s. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja mrkoga ugljena [Više volim crno nego bijelo.]; ant. bijelo v. pod bijel ♦ ~ crncat naglašeno crn, potpuno crn; crno na bijelo (bijelom) napismeno, sasvim jasno (razumljivo); crno (loše) se piše komu, čemu može se očekivati što loše za koga, za što, imat će neprilike tko, što, upast će u nevolje tko, što; gledati na sve crno u svemu vidjeti samo loše; 〈ni〉 koliko je crno (crnoga) pod noktom nimalo, ni najmanje; na crno [raditi, kupiti, prodati što itd.] na nezakonit način [raditi, kupiti, prodati što [itd.]; zaviti koga u crno unesrećiti koga, usmrtiti čiju voljenu osobu i tako nanijeti bol komu

im. m. 〈G cr̀nca, V cȑnče; mn. N cr̀nci, G cȑnācā〉 1. pripadnik crne rase; ant. bijelac, europeid 2. (Cr̀nac) građanin Sjedinjenih Američkih Država crne rase

prid. 〈G cr̀načkōg(a); ž. cr̀načkā, s. cr̀načkō〉 koji se odnosi na crnce [crnačka glazba]; ant. bjelački

prid. 〈G cr̀nčeva; ž. cr̀nčeva, s. cr̀nčevo〉 1. koji pripada crncu; ant. bijelčev 2. (Cr̀nčev) koji pripada Crncu

im. ž. 〈G cr̀nicē〉 geol. plodno tlo crne boje bogato humusom

im. ž. 〈G cr̀nikē, DL cr̀niki; mn. N cr̀nike, G cȑnīkā〉 bot. primorski vazdazeleni hrast; sin. (česmina)

im. s. 〈G cr̀nila; mn. N cr̀nila, G cȑnīlā〉 1. ono što je crno ili što se crni [~ neba] 2. tekućina koju pri bijegu ili u obrani ispuštaju neki glavonošci [sipino ~] 3. v. tinta

im. ž. 〈G crnìnē; mn. N crnìne, G crnínā〉 1. svojstvo onoga što se ističe crnom bojom; ant. bjelina 2. 〈jd.〉 crna odjeća kao znak žalosti [nositi crninu]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cȓnīm, 3. l. mn. cȓnē, imp. cŕni, aor. cŕnih, imperf. cȓnjāh, prid. r. cŕnio, prid. t. cȓnjen〉 bojiti što u crno, činiti crnim [~ trepavice]

im. ž. 〈G cȓnkē, DL cȓnki; mn. N cȓnke, G cȓnkā/cȓnkī〉 žena koja ima crnu kosu; ant. plavuša

prid. 〈G cȑnkasta; odr. cȑnkastī, G cȑnkastōg(a); ž. cȑnkasta, s. cȑnkasto〉 koji je pretežno crn, u kojemu se ističe crna boja; ant. bjelkast

im. ž. 〈G cr̀nkinjē; mn. N cr̀nkinje, G cȑnkīnjā〉 1. pripadnica crne rase; ant. bjelkinja 2. (Cr̀nkinja) građanka Sjedinjenih Američkih Država crne rase

prid. 〈G cr̀no-bijéla; odr. cr̀no-bijȇlī, G cr̀no-bijȇlōg(a); ž. cr̀no-bijéla, s. cr̀no-bijélo〉 1. koji je crne i bijele boje [crno-bijeli pas] 2. koji bilježi ili daje sliku u crnoj i bijeloj boji te sivim nijansama [crno-bijeli film; crno-bijeli televizor] 3. pren. koji je utemeljen na krajnostima [crno-bijeli likovi; crno-bijelo gledanje; crno-bijela tehnika]

im. ž. 〈G crnogòricē〉 bot. drveće ili grmlje koje zadržava lišće cijele godine; ant. bjelogorica

prid. 〈G crnogòričnōg(a); ž. crnogòričnā, s. crnogòričnō〉 koji se odnosi na crnogoricu [crnogorična šuma; crnogorično stablo]; ant. bjelogorični

prid. 〈G crnògorskōg(a); ž. crnògorskā, s. crnògorskō〉 1. koji se odnosi na Crnogorce i Crnu Goru 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Crnoj Gori i narodni jezik Crnogoraca

prid. 〈G crnòkosa; odr. crnòkosī, G crnòkosōg(a); ž. crnòkosa, s. crnòkoso〉 koji ima crnu kosu; ant. plavokos, žutokos

im. m. 〈G crnokošuljáša, V cȑnokošuljāšu; mn. N crnokošuljáši, G crnokošuljášā〉 pov. talijanski fašist nazvan prema crnoj košulji, dijelu fašističke odore

prid. 〈G crnòmanjasta; odr. crnòmanjastī, G crnòmanjastōg(a); ž. crnòmanjasta, s. crnòmanjasto〉 koji je crne kose i tamne puti [~ dječak]

prid. 〈G crnòoka; odr. crnòokī, G crnòokōg(a); ž. crnòoka, s. crnòoko〉 koji ima crne oči; ant. plavook

prid. 〈G crnopláva; odr. cȑnoplāvī, G cȑnoplāvōg(a); ž. crnopláva, s. crnoplávo〉 koji je boje između crne i plave

prid. 〈G crnosíva; odr. cȑnosīvī, G cȑnosīvōg(a); ž. crnosíva, s. crnosívo〉 koji je boje između crne i sive

im. s. 〈G cŕnjēnja〉 bojenje čega u crno; ant. bijeljenje

im. s. 〈G cr̀njēnja〉 1. postajanje tamnim 2. isticanje crnom bojom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cŕnīm, 3. l. mn. cŕnē, imp. cŕni, aor. cŕnjeh, imperf. cŕnjāh, prid. r. m. cŕnio, ž. cŕnjela, s. cŕnjelo, mn. cŕnjeli〉 postajati tamnim [Koža crni na suncu.]; sin. tamnjeti • cŕnjeti se 〈povr.〉 isticati se crnom bojom [U daljini se crni olujno nebo.]

im. s. 〈G cŕpēnja; mn. N cŕpēnja, G cŕpēnjā〉 1. izvlačenje tekućine iz čega s pomoću crpke 2. pren. uzimanje nadahnuća iz čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cŕpīm, 3. l. mn. cŕpē, imp. cŕpi, aor. cŕpih, imperf. cŕpljāh, prid. r. cŕpio, prid. t. cȓpljen〉 1. izvlačiti tekućinu iz čega s pomoću crpke [~ naftu; ~ vodu] 2. pren. uzimati nadahnuće iz čega [~ motive iz prirode]; sin. crpsti

im. ž. 〈G cȑpkē, DL cȑpki; mn. N cȑpke, G cȑpākā/cȓpkā/cȑpkī〉 1. tehn. naprava ili uređaj kojim se crpi, vadi ili usisava voda, benzin, nafta i sl.; sin. (pumpa), sisaljka 2. mjesto na kojemu se vozila pune gorivom [benzinska ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cŕpem, 3. l. mn. cŕpū, imp. cŕpi, aor. cŕpoh, imperf. cŕpāh, prid. r. m. cȓpao, ž. cŕpla, s. cȓplo, mn. cȓpli, prid. t. cŕpen, pril. s. cŕpēći, pril. p. cŕpāvši〉 usp. crpiti

im. ž. 〈G cȑtē; mn. N cȑte, G cȓtā〉 1. pisani trag koji ostavlja sredstvo za pisanje [kosa ~; ravna ~]; sin. (linija) 2. stvarni ili zamišljeni potez koji dijeli što od čega [povući crtu između dviju skupina] 3. mat. skup koji omeđuje koji lik u ravnini ili dio toga skupa [izlomljena ~; ravna ~; zakrivljena ~] 4. pren. ono što je izrazito obilježje, osobina ili svojstvo čega [osnovna ~ osobe] ◇ vremenska ~ brojevna crta na koju se bilježi ili koja prikazuje povijesni tijek događaja; sin. vremenska lenta v. pod lenta ♦ u glavnim (osnovnim, općim) crtama ukratko, sažeto, bez nepotrebnih pojedinosti; podvući (povući) crtu dovesti što do kraja; završiti što problematično

im. m. 〈G crtáča, V cȑtāču; mn. N crtáči, G crtáčā〉 1. osoba koja crta, koja izrađuje crteže 2. v. crtalo

im. ž. 〈G crtàčicē; mn. N crtàčice, G crtàčīcā〉 žena koja crta, koja izrađuje crteže

prid. 〈G crtàčičina; ž. crtàčičina, s. crtàčičino〉 koji pripada crtačici

prid. 〈G cr̀tāćēg(a); ž. cr̀tāćā, s. cr̀tāćē〉 koji je namijenjen crtanju [~ pribor]

im. s. 〈G cȑtala; mn. N cȑtala, G cȑtālā〉 inform., tehn. vanjski uređaj koji crta pod nadzorom računala [ravno ~; valjkasto ~]; sin. (crtač)

prid. 〈G cȑtānōg(a); ž. cȑtānā, s. cȑtānō〉 koji je nastao crtanjem ili koji se crta [~ film]

im. ž. 〈G cȑtankē, DL cȑtānki; mn. N cȑtānke, G cȑtānkā/cȑtānkī〉 bilježnica ili blok s debelim praznim listovima papira za crtanje

im. s. 〈G cȑtānja; mn. N cȑtānja, G cȑtānjā〉 pravljenje crteža; sin. risanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cȑtām, 3. l. mn. cȑtajū, imp. cȑtāj, aor. cȑtah, imperf. cȑtāh, prid. r. cȑtao, prid. t. cȑtān〉 praviti crtež [~ čovjeka; ~ kuću]; sin. risati

im. m. 〈G cŕteža, I cŕtežom; mn. N cŕteži, G cŕtēžā〉 likovni rad koji je izveden crtanjem s pomoću olovke, tuša ili ugljena [~ na papiru; umjetnički ~]

im. ž. 〈G cȑticē; mn. N cȑtice, G cȑtīcā〉 1. um. mala crta 2. pravop. a. razgodak (–) kojim se označuje stanka ili upravni govor i odjeljuju umetnuti dijelovi rečenice b. pravopisni znak (–) koji se piše između brojeva da se označi raspon (od – do), između imena mjesta da se označi udaljenost ili smjer kretanja i između dvaju uzastopnih naziva privremeno ili trajno združenih u međusobni odnos ◇ kosa ~ razgodak (/) kojim se označuje kraj stiha kad se stihovi prenose u vodoravnome slijedu 3. knjiž. a. 〈jd.〉 prozna književna vrsta koja obuhvaća kratka djela s temom iz svakodnevnoga života b. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti [~ iz gradskoga života; putopisna ~]

im. m. 〈G cr̀tića; mn. N cr̀tići, G cȑtīćā〉 razg. crtani film u dječjemu govoru