im. s. 〈G cr̀tōvlja; mn. N cr̀tōvlja, G cr̀tōvljā〉 glazb. sustav od pet vodoravnih crta u koji se upisuju note

im. m. 〈G cȓva; mn. N cȓvi, G cŕvā/cŕvī〉 1. zool. beskralježnjak cjevastoga i mekanoga tijela bez kostiju, nogu i ticala koji se kreće uvijajući tijelo 2. razg. ličinka nalik na istoimenoga beskralježnjaka 3. inform. program koji se samostalno umnožava i može prouzročiti štetu na računalu, za razliku od virusa koji svojim djelovanjem ne mora zaraziti druge programe ♦ ~ sumnje dvojba, nelagoda izazvana sumnjom; imati crve u stražnjici biti nemiran, biti nestrpljiv, ne moći se zadržati na jednome mjestu; raditi kao ~ (mrav) neumorno (neprekidno, ustrajno) raditi; vrijedan (marljiv) kao ~ (mrav, pčela) iznimno vrijedan (marljiv)

prid. 〈G crvèna; odr. cr̀venī, G cr̀venōg(a); ž. crvèna, s. crvèno; komp. crvènijī〉 1. koji je boje svježe krvi, zrele rajčice ili zrelih jagoda [crvena košulja; ~ od srama] 2. pren. koji je lijevih političkih uvjerenja 3. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja svježe krvi, zrele rajčice ili zrelih jagoda [Više volim crveno nego zeleno.]

im. m. 〈G crvendáća; mn. N crvendáći, G crvendáćā〉 zool. mala ptica pjevica smeđih leđa i crvenoga vrata i prsa

im. ž. 〈G crvènicē〉 v. crljenica

im. s. 〈G crvènila〉 svojstvo onoga što je crvene boje [~ lica]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cr̀venīm, 3. l. mn. cr̀venē, imp. crvèni, aor. crvènih, imperf. cr̀venjāh, prid. r. crvènio, prid. t. cr̀venjen〉 bojiti što u crveno, činiti crvenim [~ obraze]

prid. 〈G crvènkasta; odr. crvènkastī, G crvènkastōg(a); ž. crvènkasta, s. crvènkasto〉 koji je pomalo crven, koji ima crvene boje, koji je boje kore šipkova ploda; sin. rud zast., rumenkast

prid. 〈G crvenkastosmèđa; odr. crvènkastosmeđī, G crvènkastosmeđēg(a); ž. crvenkastosmèđa, s. crvenkastosmèđe〉 koji je između crvenkaste i smeđe boje, koji je boje hrđe

prid. 〈G crvenkastožúta; odr. crvènkastožūtī, G crvènkastožūtōg(a); ž. crvenkastožúta, s. crvenkastožúto〉 koji je boje između crvenkaste i žute, koji je boje svijetle hrđe ili breskvine kore

prid. 〈G crvenòkosa; odr. crvenòkosī, G crvenòkosōg(a); ž. crvenòkosa, s. crvenòkoso〉 koji ima crvenu kosu

prid. 〈G crvenokóščeva; ž. crvenokóščeva, s. crvenokóščevo〉 koji pripada crvenokošcu

im. m. 〈G crvenokóšca, V cȑvenokōšče; mn. N crvenokóšci, G crvenòkōžācā〉 čovjek crvene kože

prid. 〈G crvenosmèđa; odr. crvènosmeđī, G crvènosmeđēg(a); ž. crvenosmèđa, s. crvenosmèđe〉 koji je boje između crvene i smeđe

im. s. 〈G crvènjēnja〉 bojenje čega u crveno

im. s. 〈G crvènjēnja〉 1. postajanje crvenim 2. isticanje crvenom bojom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. crvènīm, 3. l. mn. crvènē, imp. crvèni, aor. crvènjeh, imperf. crvènjāh, prid. r. m. crvènio, ž. crvènjela, s. crvènjelo, mn. crvènjeli〉 postajati crvenim [~ od srama; Jagode crvene na suncu.] • crvènjeti se 〈povr.〉 isticati se crvenom bojom [Makovi se crvene u daljini.]

im. m. 〈G cr̀vića; mn. N cr̀vići, G cȑvīćā〉 um. mali crv; sin. (crvuljak)

prid. 〈G cr̀vljiva; odr. cr̀vljivī, G cr̀vljivōg(a); ž. cr̀vljiva, s. cr̀vljivo〉 u kojemu ima crva [crvljivo meso]

prid. 〈G crvòlika; odr. crvòlikī, G crvòlikōg(a); ž. crvòlika, s. crvòliko〉 koji je nalik crvu [~ jezik; crvolika životinja]

im. ž. 〈G crvotòčinē; mn. N crvotòčine, G crvotòčīnā〉 1. bot. mala vazdazelena papratnjača koja raste u crnogoričnim šumama [planinska ~; obična ~]; sin. zmijina mahovina v. pod mahovina 2. šupljina, rupica koju je u drvu izjeo crv

im. m. 〈G crvúljka; mn. N crvúljci, G cr̀vūljākā〉 1. um. v. crvić 2. anat. privjesak debeloga crijeva

im. m. 〈G cunàmija; mn. N cunàmiji, G cunàmījā〉 met. visoki morski valovi prouzročeni potresom, najčešće na obalama Tihoga oceana

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cȕpkām, 3. l. mn. cȕpkajū, imp. cȕpkāj, aor. cȕpkah, imperf. cȕpkāh, prid. r. cȕpkao〉 poskakivati na mjestu [~ od hladnoće]

im. ž. 〈G cȕrē; mn. N cȕre, G cȗrā〉 razg. v. djevojka

im. ž. 〈G cȕricē; mn. N cȕrice, G cȕrīcā〉 um., razg. v. djevojčica

prid. 〈G cȕričina; ž. cȕričina, s. cȕričino〉 razg. v. djevojčičin

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cúrīm, 3. l. mn. cúrē, imp. cúri, aor. cúrih, imperf. cúrāh, prid. r. cúrio〉 1. prelaziti s jednoga mjesta na drugo u tekućemu stanju, prolaziti preko čega u tekućemu stanju [Znoj mu curi niz lice.] 2. propuštati tekućinu [Bačva curi.]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. cvàte, 3. l. mn. cvàtū, aor. 3. l. jd. cvȁte, imperf. 3. l. jd. cvàše, prid. r. cvȁo〉 1. razvijati, dobivati cvjetove [Biljke cvatu.] 2. pren. razvijati se, napredovati i biti jako uspješan [Posao cvate.]; sin. cvjetati

im. m. 〈G cvȃta, L cvátu; mn. N cvȁtovi, G cvȁtōvā〉 bot. 1. skup pravilno raspoređenih cvjetova na zajedničkoj stapci 2. v. cvjetanje

prid. 〈G cvȁtnōg(a); ž. cvȁtnā, s. cvȁtnō〉 koji se odnosi na cvat [~ pupovi]

im. ž. 〈G cvàtnjē; mn. N cvàtnje, G cvátnjā/cvàtnjī〉 v. cvjetanje

zb. im. s. 〈G cvijȇća〉 skup cvjetova

im. m. 〈G cvijȇta, L cvijétu; mn. N cvjȅtovi, G cvjȅtōvā〉 bot. rasplodni organ kritosjemenjača iz kojega se razvija plod koji se sastoji od cvjetne stapke, cvjetišta, ocvijeća, prašnika i tučka [~ ruže] ♦ u cvijetu mladosti 1. u najljepše doba mladosti 2. veoma mlad; cvijet društva najbolji, odabrani dio čega

im. m. 〈G cvijétka; mn. N cvijétci, G cvijȇtākā〉 um. mali cvijet; sin. cvjetić

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cvílīm, 3. l. mn. cvílē, imp. cvíli, aor. cvíljeh, imperf. cvíljāh, prid. r. m. cvílio, ž. cvíljela, s. cvíljelo, mn. cvíljeli〉 puštati tih, piskav glas od bola ili tuge [Pas cvili.]

im. m. 〈G cvjećára, V cvjȅćāru/cvjȅćāre; mn. N cvjećári, G cvjećárā〉 osoba koja se bavi uzgojem ili prodajom cvijeća

prid. 〈G cvjećáreva; ž. cvjećáreva, s. cvjećárevo〉 koji pripada cvjećaru; sin. cvjećarov

im. ž. 〈G cvjećàricē; mn. N cvjećàrice, G cvjećàrīcā〉 žena koja se bavi uzgojem ili prodajom cvijeća

im. ž. 〈G cvjèćārnē; mn. N cvjèćārne, G cvjèćārnā〉 razg. v. cvjećarnica

im. ž. 〈G cvjèćārnicē; mn. N cvjèćārnice, G cvjèćārnīcā〉 prodavaonica cvijeća; sin. cvjećarna razg.

prid. 〈G cvjećárova; ž. cvjećárova, s. cvjećárovo〉 usp. cvjećarev

prid. 〈G cvjèćārskōg(a); ž. cvjèćarskā, s. cvjèćārskō〉 koji se odnosi na cvjećare i cvjećarstvo

im. s. 〈G cvjećárstva〉 polj. gospodarska grana koja se bavi uzgojem cvijeća za prodaju

im. ž. 〈G cvjètačē; mn. N cvjètače, G cvjȅtāčā〉 bot. 1. dvogodišnja zeljasta povrtna biljka kupusnjača jestiva cvata 2. velik, mesnat i jestiv svijetložut ili bijel cvat istoimene biljke; sin. karfiol razg.

prid. 〈G cvjètna; odr. cvjȅtnī, G cvjȅtnōg(a); ž. cvjètna, s. cvjȅtno〉 koji je pun cvijeća, koji je u cvatu [cvjetna livada]

im. s. 〈G cvjètānja〉 1. bot. razvijanje, dobivanje cvjetova; sin. (cvat, cvatnja) 2. pren. razvijanje, napredovanje, postizanje uspješnosti [~ posla] ◇ ~ mora biol. nagli rast fitoplanktona u moru

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. cvjètā, 3. l. mn. cvjètajū, aor. 3. l. jd. cvjȅta, imperf. 3. l. jd. cvjètāše, prid. r. cvjètao〉 1. razvijati, dobivati cvjetove [Biljke cvjetaju.] 2. pren. razvijati se, napredovati i biti jako uspješan [Posao cvjeta.]; sin. cvasti