dȃn-dànas | pril. naglašuje da je riječ o vremenu koje upravo jest [Ne razumije ni ~ zašto se to dogodilo.] |
dànguba | im. m. ž. 〈G dàngubē; mn. N dàngube, G dȁngūbā〉 1. nerad, besposlica, gubljenje vremena 2. osoba koja ništa ne radi i koja uzalud troši vrijeme [taj ~; ta ~; ti dangube; te dangube] 3. 〈ž.〉 žena koja ništa ne radi i koja uzalud troši vrijeme [ta ~; te dangube] |
dániti (se) | gl. nesvrš. neprijel./povr. 〈prez. 3. l. jd. dȃnī, 3. l. mn. dȃnē, aor. 3. l. jd. dȃnī, imperf. 3. l. jd. dȃnjāše, prid. r. dánio〉 prelaziti iz noći u dan, postati svijetlim [Danilo se.] |
dȁnomicē | pril. iz dana u dan, svakoga dana |
dȁnonoćnī | prid. 〈G dȁnonoćnōg(a); ž. dȁnonoćnā, s. dȁnonoćnō〉 koji se odvija bez prekida i danju i noću [~ rad] |
dȃnskī | prid. 〈G dȃnskōg(a); ž. dȃnskā, s. dȃnskō〉 1. koji se odnosi na Dance i Dansku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Danskoj i narodni jezik Danaca |
dȃnjī | |
dȃnju | |
dapàče | pril. 1. označuje da je premašeno kakvo očekivanje [Sve je naučio, ~ i više nego što je morao.]; sin. štoviše 2. označuje izrazito odobravanje i zadovoljstvo [Mogu li doći večeras? Dapače!] |
dȃr | |
darèžljiv | prid. 〈G darèžljiva; odr. darèžljivī, G darèžljivōg(a); ž. darèžljiva, s. darèžljivo; komp. darežljìvijī〉 1. koji rado i često daje darove drugima, koji voli darivati [~ susjed] 2. koji odražava čiju sklonost darivanju [darežljiva gesta] |
darèžljivōst | im. ž. 〈G darèžljivosti, I darèžljivošću/darèžljivosti〉 osobina onoga koji je darežljiv ili svojstvo onoga što je darežljivo |
darívānje | im. s. 〈G darívānja〉 činjenje da što mijenja vlasnika bez novčane naknade, prouzročivanje da tko što ima, prepuštanje čega komu drugom u vlasništvo; sin. poklanjanje; ant. nepoklanjanje |
darìvatelj | im. m. 〈G darìvatelja; mn. N darìvatelji, G darìvatēljā〉 osoba koja što daruje [~ koštane srži]; sin. (donator) |
darivatèljica | im. ž. 〈G darivatèljicē; mn. N darivatèljice, G darivatèljīcā〉 žena koja što daruje [~ koštane srži]; sin. (donatorica) |
darivatèljičin | prid. 〈G darivatèljičina; ž. darivatèljičina, s. darivatèljičino〉 koji pripada darivateljici; sin. (donatoričin) |
darìvateljskī | prid. 〈G darìvateljskōg(a); ž. darìvateljskā, s. darìvateljskō〉 koji se odnosi na darivatelje; sin. (donatorski) |
darívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dàrīvām, 3. l. mn. darívajū, imp. dàrīvāj, aor. darívah, imperf. dàrīvāh, prid. r. darívao, prid. t. dàrīvān〉 činiti da što mijenja vlasnika bez novčane naknade, prouzročivati da tko što ima, prepuštati što komu drugom u vlasništvo [~ komu knjige]; sin. poklanjati; vidski parnjak: darovati |
daròvati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dàrujēm, 3. l. mn. dàrujū, imp. dàrūj, aor. daròvah, prid. r. daròvao, prid. t. dȁrovān〉 učiniti da što promijeni vlasnika bez novčane naknade, prouzročiti da tko što ima, prepustiti što komu drugom u vlasništvo [~ komu knjigu]; sin. podariti, pokloniti; vidski parnjak: darivati |
daròvit | prid. 〈G daròvita; odr. daròvitī, G daròvitōg(a); ž. daròvita, s. daròvito; komp. darovìtijī〉 koji ima poseban dar za što [~ slikar]; sin. nadaren, ( talentiran) |
daròvitōst | im. ž. 〈G daròvitosti, I daròvitošću/daròvitosti〉 osobina onoga koji je darovit; sin. nadarenost, ( talentiranost) |
daróvnica | im. ž. 〈G daróvnicē; mn. N daróvnice, G daróvnīcā〉 isprava, povelja o darivanju |
dàska | im. ž. 〈G dàskē, D dȁsci/dȁski, A dȁsku, L dàsci/dàski; mn. N dȁske, G dasákā/dáskā/dàskī〉 1. ravna izdužena drvena ploča [obrađena ~; sirova ~] 2. plosnati predmet na kojemu se reže meso, povrće i sl. 3. sp. plovilo u obliku istoimene ravne izdužene ploče na kojemu se jedri stojeći ◇ odskočna ~ sp. naprava koja pomaže pri odskoku ♦ do daske sasvim, u potpunosti, do krajnjih granica; fali (nedostaje) komu ~ u glavi ne ponaša se normalno, blesav je; nemati sve daske u glavi ne ponašati se normalno; odskočna ~ za što sredstvo s pomoću kojega se postiže koji cilj, položaj koji služi za daljnje napredovanje |
dàskānje | im. s. 〈G dàskānja〉 sp. jahanje na valovima s pomoću posebno oblikovane daske; sin. surfanje razg. |
dàskāš | im. m. 〈G daskáša, V dȁskāšu; mn. N daskáši, G daskášā〉 osoba koja se bavi daskanjem; sin. surfer razg. |
daskàšica | im. ž. 〈G daskàšicē; mn. N daskàšice, G daskàšīcā〉 žena koja se bavi daskanjem; sin. surferica razg. |
daskàšičin | prid. 〈G daskàšičina; ž. daskàšičina, s. daskàšičino〉 koji pripada daskašici; sin. surferičin razg. |
dàskati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dȁskām se, 3. l. mn. dȁskajū se, imp. dàskāj se, aor. dàskah se, imperf. dȁskāh se, prid. r. dàskao se〉 jahati na valovima s pomoću posebno oblikovane daske; sin. surfati razg. |
dášak | im. m. 〈G dáška; mn. N dášci, G dȃšākā〉 um. kratko i lagano strujenje zraka [~ vjetra]; sin. dah |
dàščara | im. ž. 〈G dàščarē; mn. N dàščare, G dȁščārā〉 nastamba od dasaka |
dàščica | im. ž. 〈G dàščicē; mn. N dàščice, G dȁščīcā〉 um. mala daska |
dȁti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dȃm/dádem/dȁdnēm, 3. l. mn. dàjū/dàdū/dȁdnū, imp. dȃj/dȁdni, aor. dȁh/dȁdoh, prid. r. m. dȁo, ž. dála, s. dȃlo, mn. dȃli, prid. t. dȃn, pril. s. dàjūćī, pril. p. dȃvši〉 1. prepustiti što komu dobrovoljno, bez naknade [Dao mi je čokoladu.]; ant. uzeti 2. dodijeliti komu ono na što ima pravo [~ komu dijete; ~ komu naslov prvaka; ~ komu pravo na državljanstvo]; ant. oduzeti 3. uručiti, pružiti komu što, predati što iz ruke u ruku [Daj mi knjigu.] 4. ustupiti što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; sin. prodati; ant. kupiti, uzeti 5. procijeniti, odrediti godine, doba života [Dao bih mu tridesetak godina.] 6. naručiti da tko što učini za koga [~ izgraditi kuću; ~ sašiti haljinu; ~ popraviti auto] 7. poslati, uputiti koga na kakav posao ili u kakvu školu, pobrinuti se za čiju budućnost [Dao je sina u svećenike.] 8. pristati na brak, ugovoriti brak (najčešće kćeri s kim) [Dao je svoju kćer za susjedova sina.; Dao je kćer susjedovu sinu.] 9. donijeti kao plod [Vinograd je dao dvjesto kilograma grožđa.]; sin. roditi 10. izvesti pred publikom [Večeras se daje Hamlet.] 11. 〈imp.〉 izriče poticanje [Daj, ne gnjavi.] 12. imati volje za što [Ne da mi se.] 13. a. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ argumente v. argumentirati; ~ dijagnozu v. dijagnosticirati; ~ glas v. glasovati; ~ ime v. imenovati, krstiti; ~ izjavu v. izjaviti; ~ jamstvo v. zajamčiti; ~ naglasak v. naglasiti; ~ nalog v. naložiti¹; ~ naredbu v. narediti; ~ obećanje v. obećati; ~ ocjenu v. ocijeniti; ~ odgovor v. odgovoriti²; ~ otkaz v. otkazati; ~ podršku v. podržati; ~ poljubac v. poljubiti; ~ potporu v. poduprijeti; ~ prijedlog v. predložiti; ~ priopćenje v. priopćiti; ~ rješenje v. riješiti; ~ sud v. prosuditi; ~ suglasnost v. suglasiti se; ~ u najam v. iznajmiti; ~ zapovijed v. zapovjediti b. ◇ ~ batina istući koga; ~ do znanja otvoreno reći ili pokazati komu što; ~ godinu položiti ispite propisane za određenu godinu; ~ ispit položiti ispit; ~ komu za pravo složiti se s kim; ~ na uvid omogućiti komu da što vidi; ~ ostavku odreći se daljnjega obavljanja koje dužnosti ili posla; ~ pravo ovlastiti; ~ riječ obećati, obvezati se; ~ vremena omogućiti komu da ne učini što odmah nego za određeno vrijeme • dȁti se 〈povr.〉 1. prepustiti se čemu bez otpora ili sustezanja, u punoj mjeri [~ užitcima] 2. pristati na spolni odnos s kim; sin. podati se; vidski paranjak: davati ◇ ~ se na zlo krenuti po zlu, postati gore; ~ se vidjeti moći se vidjeti; ~ se zaplašiti omogućiti komu da zaplaši onoga koji mu je to omogućio [On se neće ~ zaplašiti.] ♦ ~ sve od sebe učiniti sve što je u čijoj moći, u najvećoj se mogućoj mjeri potruditi da bi se ostvario kakav cilj; ne ~ na sebe biti previše osjetljiv na prigovore, ništa si ne dati prigovoriti; ne ~ se krstiti ne moći se uvjeriti u što |
datírati | gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dàtīrām, 3. l. mn. datírajū, imp. dàtīrāj, aor. datírah, imperf. dàtīrāh, prid. r. datírao, prid. t. dàtīrān〉 1. 〈prijel.〉 a. staviti/stavljati datum uza što [~ pismo] b. odrediti/određivati vrijeme postanka čega [~ Bašćansku ploču] 2. 〈nesvrš. neprijel.〉 potjecati iz određenoga vremena [Taj novac datira iz 4. stoljeća.] |
dȁtīv | im. m. 〈G dȁtīva〉 gram. treći padež u sklonidbi, odgovara na pitanje komu?, čemu? |
datotéka | im. ž. 〈G datotékē, DL datotéci; mn. N datotéke, G datotékā〉 inform. organizirani skup podataka koji se obrađuju kao cjelina [podatkovna ~, programska ~, tekstna ~] |
dȁtulja | im. ž. 〈G dȁtuljē; mn. N dȁtulje, G dȁtūljā〉 bot. 1. voćka tropskih i suptropskih krajeva, palma s malim jestivim plodom 2. sladak jestivi plod istoimene voćke |
dátum | im. m. 〈G dátuma; mn. N dátumi, G dátūmā〉 kalendarska oznaka dana, mjeseca i godine kojega događaja [današnji ~]; sin. nadnevak |
dátumskī | prid. 〈G dátumskōg(a); ž. dátumskā, s. dátumskō〉 koji se odnosi na datum [datumska granica] |
dàvalac | im. m. 〈G dàvaoca, V dàvaoče; mn. N dàvaoci, G dàvalācā〉 v. davatelj |
dávānje | im. s. 〈G dávānja; mn. N dávānja, G dávānjā〉 1. dodjeljivanje komu onoga na što ima pravo; ant. oduzimanje 2. prepuštanje komu čega dobrovoljno, bez naknade; ant. uzimanje 3. ustupanje čega komu za novčanu naknadu; sin. prodavanje; ant. kupovanje 4. naručivanje da tko što učini 5. donošenje ploda; sin. rađanje 6. izvođenje pred publikom 7. novac koji se izdvaja iz zarade ili prihoda [feudalna davanja]; sin. dažbina |
dàvaočev | prid. 〈G dàvaočeva; ž. dàvaočeva, s. dàvaočevo〉 v. davateljev |
dàvatelj | |
dàvateljev | prid. 〈G dàvateljeva; ž. dàvateljeva, s. dàvateljevo〉 koji pripada davatelju; sin. (davaočev), (donatorov) |
davatèljica | im. ž. 〈G davatèljicē; mn. N davatèljice, G davatèljīcā〉 žena koja što daje [~ krvi; ~ usluga]; sin. (donatorica) |
davatèljičin | prid. 〈G davatèljičina; ž. davatèljičina, s. davatèljičino〉 koji pripada davateljici; sin. (donatoričin) |
dàvateljskī | prid. 〈G dàvateljskōg(a); ž. dàvateljskā, s. dàvateljskō〉 koji se odnosi na davatelje; sin. (donatorski) |
dávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dȃjēm, 3. l. mn. dȃjū, imp. dáji, aor. dávah, imperf. dȃvāh, prid. r. dávao, prid. t. dȃvān〉 1. prepuštati komu što dobrovoljno, bez naknade [~ komu čokoladu.]; ant. uzimati 2. dodjeljivati komu ono na što ima pravo [~ komu naslov prvaka; ~ komu državljanstvo]; ant. oduzimati 3. ustupati što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; sin. prodavati; ant. kupovati, uzimati 4. naručivati da tko što učini [Redovito je davao odjeću na kemijsko čišćenje.; Davao je šivati odjeću.] 5. donositi kao plod [Vinograd daje dvjesto kilograma grožđa godišnje.]; sin. rađati 6. izvoditi pred publikom [Svake se godine davao Hamlet.] 7. a. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ argumente v. argumentirati; ~ dijagnozu v. dijagnosticirati; ~ glas v. glasovati; ~ ime v. imenovati, krstiti; ~ izjavu v. izjavljivati; ~ jamstvo v. jamčiti; ~ naglasak v. naglašavati; ~ nalog v. nalagati; ~ naredbe v. naređivati; ~ obećanja v. obećavati; ~ ocjene v. ocjenjivati; ~ odgovore v. odgovarati²; ~ podršku v. podržavati; ~ poljupce v. ljubiti; ~ potporu v. podupirati; ~ prijedloge v. predlagati; ~ priopćenja v. priopćavati; ~ rješenja v. rješavati; ~ sud v. prosuđivati; ~ u najam v. iznajmljivati; ~ zapovijed v. zapovijedati b. ◇ ~ batine tući koga; ~ do znanja otvoreno govoriti ili pokazivati komu što; ~ godinu polagati ispite propisane za određenu godinu; ~ ispite polagati ispite; ~ komu za pravo slagati se s kim; ~ na uvid omogućivati komu da što vidi; ~ ostavku odricati se daljnjega obavljanja koje dužnosti ili posla; ~ pravo ovlašćivati; ~ riječ obećavati, obvezivati se; ~ vremena omogućivati komu da ne učini što odmah nego za određeno vrijeme • dávati se 〈povr.〉 1. prepuštati se čemu bez otpora ili susprezanja, u punoj mjeri [~ užitcima] 2. pristajati na spolni odnos s kim; sin. podavati se; vidski paranjak: dati |
dávež | im. m. 〈G dáveža, I dávežom; mn. N dáveži, G dávēžā〉 razg. osoba koja dosađuje dugim i dosadnim pričama |