gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dȃvīm, 3. l. mn. dȃvē, imp. dávi, aor. dávih, imperf. dȃvljāh, prid. r. dávio, prid. t. dȃvljen〉 1. gušiti koga stezanjem vrata 2. v. utapati 3. pren., razg. v. dodijavati, dosađivati¹ • dáviti se 〈povr.〉 1. ne moći disati, teško dolaziti do zraka, najčešće zbog prepreke u grlu ili dušniku 2. v. utapati se pod utapati

prid. 〈G dȃvnōg(a); ž. dȃvnā, s. dȃvnō〉 koji je bio prije mnogo vremena, u dalekoj prošlosti [davna vremena]; sin. (drevni), prastar; ant. nedavni

im. ž. 〈G davnìnē; mn. N davnìne, G davnínā〉 staro, prošlo ili davno vrijeme [od davnina]; sin. (pamtivijek), starina

pril. prije mnogo vremena, u dalekoj prošlosti; ant. nedavno

im. ž. 〈G dȁžbinē; mn. N dȁžbine, G dȁžbīnā〉 v. davanje

im. m. 〈G dàžda, I dàždem; mn. N dàždevi/dàždi, G dȁždēvā/dáždā〉 zast. v. kiša

im. m. 〈G daždevnjáka; mn. N daždevnjáci, G daždevnjákā〉 zool. repaš oblikom tijela sličan gušteru [crni ~; pjegavi ~]

oznaka za decibel

〈G DDT-ja〉 pokrata za vrstu insekticida

im. ž. 〈G deagrarizácijē〉 gosp. prestajanje bavljenja poljoprivredom i šumarstvom i prelazak seoskoga stanovništva u druge gospodarske grane

im. ž. 〈G debàtē; mn. N debàte, G debátā〉 organizirani način izmjene mišljenja [natjecateljska ~]

pril. 〈komp. dȅbljē〉 1. u debelome sloju [~ nanijeti]; ant. tanko 2. žarg. u velikoj mjeri [~ kasniti]; sin. jako

im. m. 〈G debéljka; mn. N debéljci, G dèbēljākā/dèbēljkā〉 hip. debeo čovjek

prid. 〈G debèla; odr. dèbelī, G dèbelōg(a); ž. debèla, s. debèlo; komp. dȅbljī〉 1. koji zauzima više prostora po širini ili dubini nego što se očekuje, nego što je prosječno [~ zid; debela daska]; ant. tanak 2. koji je teži od normalne, prosječne težine; sin. pretio; ant. mršav

im. m. 〈G debíla, V dȅbīle; mn. N debíli, G debílā〉 1. med. osoba koja ima najblaži stupanj mentalne zaostalosti 2. pogr. osoba smanjene inteligencije ili mogućnosti prosudbe; sin. idiot, imbecil, kreten

im. s. 〈G débla; mn. N débla, G debálā/déblā〉 bot. dio drveta od korijena do prvih grana krošnje

im. s. 〈G dèbljānja〉 postajanje debelim ili dobivanje na tjelesnoj težini; ant. mršavljenje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dèbljām, 3. l. mn. dèbljajū, imp. dèbljāj, aor. dèbljah, imperf. dèbljāh, prid. r. dèbljao, prid. t. dȅbljān〉 1. 〈prijel.〉 činiti koga ili što debelim ili debljim [Ta me hrana deblja.]; sin. gojiti 2. 〈neprijel.〉 prouzročivati debljinu, biti hranjiv [Pivo deblja.] • dèbljati se 〈povr.〉 postajati debljim ili dobivati na tjelesnoj težini; ant. mršavjeti

im. ž. 〈G debljìnē; mn. N debljìne, G debljínā〉 1. širina ili dubina, visina ili promjer čega [~ zida; ~ snježnoga pokrivača] 2. osobina onoga koji je debeo; sin. pretilost; ant. mršavost

im. ž. 〈G decentralizácijē〉 pol. smanjivanje utjecaja središnjih organa vlasti, prebacivanje ovlasti i prijenos upravnih odluka na niže organe vlasti; ant. centralizacija

im. m. 〈neskl.〉 razg. v. decilitar

im. m. 〈G dècibela; mn. N dècibeli, G dècibēlā〉 fiz. mjerna jedinica za jakost zvuka, deseti dio bela (dB)

im. m. 〈G dècilitra, I dècilitrom; mn. N dècilitri, G dècilitārā〉 iznimno dopuštena mjerna jedinica za obujam tekućina, deseti dio litre (dl); sin. deci razg.

im. ž. 〈G decimálē; mn. N decimále, G decimálā〉 mat. znamenka iza zareza u zapisu broja

prid. 〈G dècimālnōg(a); ž. dècimālnā, s. dècimālnō〉 1. koji ima decimale, koji je izražen s pomoću decimala [~ broj] 2. koji se odnosi na decimale [~ zarez]

im. m. 〈G dècimetra, I dècimetrom; mn. N dècimetri, G dècimetārā〉 fiz. mjerna jedinica za duljinu, deseti dio metra (dm) ◇ četvorni/kvadratni ~ mjerna jedinica za površinu, stoti dio kvadratnoga metra (dm²); kubni ~ mjerna jedinica za obujam, tisućiti dio kubnoga metra (dm³)

im. m. 〈G dȅčka; mn. N dȅčki, G dȇčkā/dȅčkī〉 razg. 1. v. dječak 2. v. mladić, momak 3. jedna od figura igraćih karata

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dedùcīrām, 3. l. mn. deducírajū, imp. dedùcīrāj, aor. deducírah, imperf. dedùcīrāh, prid. r. deducírao, prid. t. dedùcīrān〉 dedukcijom izvesti/izvoditi zaključak; ant. inducirati

im. ž. 〈G dedùkcijē〉 fil. postupak kojim se iz općih pretpostavka dolazi do pojedinačnih zaključaka; ant. indukcija

prid. 〈G dedùkcījskōg(a); ž. dedùkcījskā, s. dedùkcījskō〉 koji se odnosi na dedukciju; ant. indukcijski

im. m. 〈G defektòloga, V defektòlože; mn. N defektòlozi, G defektòlōgā〉 stručnjak koji se bavi defektologijom

im. ž. 〈G defektològijē〉 znanost koja se bavi proučavanjem i liječenjem osoba koje imaju znatnije organske, fiziološke ili psihičke nedostatke

im. ž. 〈G defektòloginjē; mn. N defektòloginje, G defektòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi defektologijom

prid. 〈G defektòloškōg(a); ž. defektòloškā, s. defektòloškō〉 koji se odnosi na defektologe i defektologiju

im. m. 〈G dȅficita; mn. N dȅficiti, G dȅficītā〉 v. manjak

im. ž. 〈G definícijē; mn. N definícije, G definícījā〉 jasno i sažeto tumačenje značenja koje riječi, skupine riječi ili pojma

im. s. 〈G definírānja〉 pridruživanje definicije čemu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. defìnīrām, 3. l. mn. definírajū, imp. defìnīrāj, aor. definírah, imperf. defìnīrāh, prid. r. definírao, prid. t. defìnīrān〉 1. dati/davati definiciju čega [~ pojam; ~ riječ] 2. v. odrediti 3. v. određivati

prid. 〈G dȅfinitīvna; odr. dȅfinitīvnī, G dȅfinitīvnōg(a); ž. dȅfinitīvna, s. dȅfinitīvno〉 v. konačan

im. ž. 〈G deflácijē〉 gosp. pad opće razine cijena i povišenje vrijednosti novca; ant. inflacija

prid. 〈G deflácījskōg(a); ž. deflácījskā, s. deflácījskō〉 koji se odnosi na deflaciju [~ jaz]; ant. inflacijski

prid. 〈G dȅflatōrna; odr. dȅflatōrnī, G dȅflatōrnōg(a); ž. dȅflatōrna, s. dȅflatōrno〉 koji potiče deflaciju; ant. inflatoran

im. ž. 〈G deformácijē; mn. N deformácije, G deformácījā〉 v. izobličenje

im. s. 〈G deformírānja〉 v. izobličavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. defòrmīrām, 3. l. mn. deformírajū, imp. defòrmīrāj, aor. deformírah, imperf. defòrmīrāh, prid. r. deformírao, prid. t. defòrmīrān〉 1. v. izobličiti 2. v. izobličavati

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. degenèrīrām, 3. l. mn. degenerírajū, imp. degenèrīrāj, aor. degenerírah, imperf. degenèrīrāh, prid. r. degenerírao, prid. t. degenèrīrān〉 postati/postajati lošijim u odnosu na prethodnika ili prethodno stanje, promijeniti se/mijenjati se na lošije

im. ž. 〈G dègēnijē; mn. N dègēnije, G dègēnījā〉 ◇ velebitska ~ bot. endemska niska zeljasta trajnica iz porodice krstašica žutih cvjetova i uskih šiljastih listova

im. ž. 〈G degradácijē; mn. N degradácije, G degradácījā〉 proces pogoršavanja kojega stanja, gubljenje stečenih svojstava