gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. degràdīrām, 3. l. mn. degradírajū, imp. degràdīrāj, aor. degradírah, imperf. degràdīrāh, prid. r. degradírao, prid. t. degràdīrān〉 pogoršati/pogoršavati koje stanje, izgubiti/gubiti stečeno svojstvo

im. ž. 〈G dehidrácijē〉 1. kem. uklanjanje vode iz anorganskih spojeva 2. tehn. sušenje prehrambenih namirnica radi konzerviranja 3. med. gubitak tjelesne tekućine zbog napora, vrućine ili sl.

im. m. 〈G deìzma〉 fil., rel. naučavanje da je Bog samo stvorio svijet, a u daljnjemu postojanju sve se događa po zakonima prirode

im. ž. 〈neskl.〉 razg. v. dekagram

im. ž. 〈G dȅkē, DL dȅci; mn. N dȅke, G dȇkā〉 topli vuneni ili sintetički pokrivač

im. ž. 〈G dekádē; mn. N dekáde, G dekádā〉 razdoblje od deset dana, tjedana, mjeseci, godina [zadnja ~ prošloga stoljeća]

prid. 〈G dèkādnōg(a); ž. dèkādnā, s. dèkādnō〉 koji se odnosi na dekadu

prid. 〈G dèkādskōg(a); ž. dèkādskā, s. dèkādskō〉 inform., mat. koji se temelji na brojevnome sustavu s bazom 10; sin. desetični

im. m. 〈G dèkagrama; mn. N dèkagrami, G dèkagrāmā〉 fiz. mjerna jedinica za masu, deset grama (dag); sin. (deka)

im. m. 〈G dekána, V dȅkāne; mn. N dekáni, G dekánā〉 čelnik fakulteta, predstojnik fakulteta

im. m. 〈G dekanáta; mn. N dekanáti, G dekanátā〉 ured u kojemu radi dekan

im. ž. 〈G dekànicē; mn. N dekànice, G dekànīcā〉 čelnica fakulteta, predstojnica fakulteta

prid. 〈G dekàničina; ž. dekàničina, s. dekàničino〉 koji pripada dekanici

prid. 〈G dèkānskōg(a); ž. dèkānskā, s. dèkānskō〉 koji se odnosi na dekana [~ rok]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dekàntīrām, 3. l. mn. dekantírajū, imp. dekàntīrāj, aor. dekantírah, imperf. dekàntīrāh, prid. r. dekantírao, prid. t. dekàntīrān〉 kem. odvojiti/odvajati odlijevanjem, odvojiti/odvajati bistru tekućinu od taloga

im. ž. 〈G deklarácijē; mn. N deklarácije, G deklarácījā〉 1. svečana načelna izjava ili očitovanje [Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika] 2. oznaka na proizvodu na kojoj su zabilježena njegova svojstva

prid. 〈G dȅklaratīvnōg(a); ž. dȅklaratīvnā, s. dȅklaratīvnō〉 koji ostaje samo na riječima [deklarativna podrška]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. deklàrīrām, 3. l. mn. deklarírajū, imp. deklàrirāj, aor. deklarírah, imperf. deklàrīrāh, prid. r. deklarírao, prid. t. deklàrīrān〉 1. službeno što izjaviti/izjavljivati 2. izdati/izdavati deklaraciju 3. v. prijaviti 4. v. prijavljivati • deklarírati se 〈povr.〉 1. v. izjasniti se 2. v. izjašnjavati se

im. ž. 〈G deklinácijē; mn. N deklinácije, G deklinácījā〉 gram. promjena imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva po padežima [a-deklinacija; e-deklinacija; i-deklinacija]; sin. sklanjanje, sklonidba

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. deklìnīram, 3. l. mn. deklinírajū, imp. deklìnīrāj, aor. deklinírah, imperf. deklìnīrāh, prid. r. deklinírao, prid. t. deklìnīrān〉 gram. 1. 〈nesvrš.〉 v. sklanjati 2. 〈svrš.〉 provesti deklinaciju

im. ž. 〈G dekomprèsijē〉 snizivanje tlaka

im. m. 〈G dekóra, I dekórom〉 1. kaz. skup predmeta koji oblikuju prostor kazališne scene 2. grad. ukrasni elementi građevine bez građevne funkcije

im. ž. 〈G dekorácijē; mn. N dekorácije, G dekorácījā〉 v. ukras, ures

prid. 〈G dȅkoratīvnōg(a); ž. dȅkoratīvnā, s. dȅkoratīvnō〉 v. ukrasni

im. m. 〈G dekréta; mn. N dekréti, G dekrétā〉 pismena odluka ili naredba koja ima zakonsku moć

im. ž. 〈G delegácijē; mn. N delegácije, G delegácījā〉 v. izaslanstvo

im. m. 〈G delegáta, V dȅlegāte; mn. N delegáti, G delegátā〉 1. v. izaslanik 2. sp. osoba ovlaštena za nadzor nad kakvim sportskim natjecanjem ili utakmicom

im. ž. 〈G delègatkinjē; mn. N delègatkinje, G delègatkīnjā〉 1. v. izaslanica 2. sp. žena ovlaštena za nadzor nad kakvim sportskim natjecanjem ili utakmicom

prid. 〈G delègātskōg(a); ž. delègātskā, s. delègātskō〉 1. v. izaslanički 2. sp. koji se odnosi na delegate

im. m. → dupin

im. ž. 〈G delikatèsē; mn. N delikatèse, G delikatésā〉 v. poslastica

im. ž. 〈G dȅltē; mn. N dȅlte, G dȇltā〉 1. četvrto slovo grčkoga alfabeta 2. zem. razgranato riječno ušće s naplavnom ravnicom koje nalikuje istoimenomu grčkom slovu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. demàntīrām, 3. l. mn. demantírajū, imp. demàntīrāj, aor. demantírah, imperf. demàntīrāh, prid. r. demantírao, prid. t. demàntīrān〉 službeno ili javno poreći/poricati ili zanijekati/nijekati što

im. m. 〈G dȅminutīva; mn. N dȅminutīvi, G dȅminutīvā〉 v. umanjenica

im. m. 〈G demižóna; mn. N demižóni, G demižónā〉 v. pletenka

im. ž. 〈G demogeogràfijē〉 zem. grana geografije koja istražuje kako stanovništvo utječe na prostor i vrijeme

im. ž. 〈G demogràfijē〉 zem. znanost o stanovništvu koja proučava njegovo kretanje, broj, razmještaj i sl.

prid. 〈G demògrafskōg(a); ž. demògrafskā, s. demògrafskō〉 koji se odnosi na demografiju [~ rast]

im. ž. 〈G demokràcijē〉 pol. politički poredak u kojemu se različitim društvenim skupinama omogućuje ravnopravno sudjelovanje u politici, donošenju odluka ili utjecanju na njih

im. m. 〈G demòkrata; mn. N demòkrati, G demòkrātā〉 1. političar koji se ponaša po načelima demokracije ili pripada demokratskoj stranci 2. simpatizer koje od demokratskih stranaka ili pristaša demokratskih načela

im. ž. 〈G demòkratkinjē; mn. N demòkratkinje, G demòkratkīnjā〉 1. političarka koja se ponaša po načelima demokracije ili pripada demokratskoj stranci 2. simpatizerka koje od demokratskih stranaka ili pristaša demokratskih načela

prid. 〈G demòkratskōg(a); ž. demòkratskā, s. demòkratskō〉 koji se odnosi na demokraciju [demokratsko društvo]

im. m. 〈G demóna; mn. N demóni, G demónā〉 nadnaravna zla sila; sin. zloduh

prid. 〈G dèmōnskōg(a); ž. dèmōnskā, s. dèmōnskō〉 1. koji se odnosi na demone [demonska sila] 2. koji je opak, zao poput demona [~ plan]

im. ž. 〈G demonstrácijē; mn. N demonstrácije, G demonstrácījā〉 1. v. pokazivanje 2. 〈mn.〉 v. prosvjed

im. m. 〈G demònstranta; mn. N demònstranti, G demònstranātā〉 v. prosvjednik

im. ž. 〈G demònstranticē; mn. N demònstrantice, G demònstrantīcā〉 v. prosvjednica

prid. 〈G demònstrantičina; ž. demònstrantičina, s. demònstrantičino〉 v. prosvjedničin