evangèličkī

prid. 〈G evangèličkōg(a); ž. evangèličkā, s. evangèličkō〉 koji se odnosi na evangelike [Evangelička Crkva]

evangèlik

im. m. 〈G evangèlika, V evangèliče; mn. N evangèlici, G evangèlīkā〉 pripadnik Evangeličke Crkve

evangèlikinja

im. ž. 〈G evangèlikinjē; mn. N evangèlikinje, G evangèlikīnjā〉 pripadnica Evangeličke Crkve

evangelizácija

im. ž. 〈G evangelizácijē〉 rel. 1. naviještanje evanđelja 2. v. pokrštavanje

evangelizírati

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. evangelìzīrām, 3. l. mn. evangelizírajū, imp. evangelìzīrāj, aor. evangelizírah, imperf. evangelìzīrāh, prid. r. evangelizírao, prid. t. evangelìzīrān〉 rel. 1. navijestiti/naviještati evanđelje 2. v. pokrstiti 3. v. pokrštavati

ȅventuālan

prid. 〈G ȅventuālna; odr. ȅventuālnī, G ȅventuālnōg(a); ž. ȅventuālna, s. ȅventuālno〉 koji je moguć u određenim okolnostima

evidèncija

im. ž. 〈G evidèncijē〉 1. v. popis 2. činjenice na temelju kojih se može izvući zaključak

evidentírati

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. evidèntīrām, 3. l. mn. evidentírajū, imp. evidèntīrāj, aor. evidentírah, imperf. evidèntīrāh, prid. r. evidentírao, prid. t. evidèntīrān〉 1. v. bilježiti 2. v. zabilježiti 3. v. zapisati 4. v. zapisivati

ȅvo

čest. služi za skretanje sugovoriteljeve pozornosti na ono što je u izravnoj blizini govoritelja

evolúcija

im. ž. 〈G evolúcijē〉 biol. proces u kojemu nizom promjena živi organizam stječe naprednije značajke, razvija se od jednostavnijih prema složenijim oblicima; sin. razvoj

evolúcījskī

prid. 〈G evolúcījskōg(a); ž. evolúcījskā, s. evolúcījskō〉 koji se odnosi na evoluciju; sin. razvojni

ezotèričan

prid. 〈G ezotèrična; odr. ezotèričnī, G ezoteričnōg(a); ž. ezotèrična, s. ezotèrično〉 koji se prenosi samo sljedbenicima unutar zatvorene skupine

ezotèrija

im. ž. 〈G ezotèrijē〉 tajni nauk koji se prenosi unutar zatvorene skupine

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga