im. ž. 〈G etikètē; mn. N etikète, G etikétā〉 1. v. naljepnica 2. v. privjesak 3. strogo utvrđen način otmjena ponašanja u društvu

im. m. 〈G etíla〉 kem. jednovalentni organski radikal izveden od etana oduzimanjem jednoga atoma vodika

im. m. 〈G etiléna; mn. N etiléni, G etilénā〉 kem. nezasićeni plinoviti ugljikovodik slatkasta mirisa koji je prvi član niza alkena; sin. eten

im. m. 〈G etilenglikóla〉 kem. alkohol s dvjema hidroksilnim skupinama, bezbojna slatkasta tekućina, najjednostavniji diol koji služi kao dodatak vodi protiv smrzavanja; sin. etandiol, ( glikol)

prid. 〈G ètīlnōg(a); ž. ètīlnā, s. ètīlnō〉 koji se odnosi na etil [~ alkohol]

im. m. 〈G etimòloga, V etimòlože; mn. N etimòlozi, G etimòlōgā〉 stručnjak koji se bavi etimologijom

im. ž. 〈G etimològijē〉 1. podrijetlo riječi 2. jez. jezikoslovna grana koja proučava podrijetlo riječi

im. ž. 〈G etimòloginjē; mn. N etimòloginje, G etimòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi etimologijom

prid. 〈G etimòloškōg(a); ž. etimòloškā, s. etimòloškō〉 koji se odnosi na etimologiju [~ rječnik]

im. m. 〈G etína〉 v. acetilen

prid. 〈G ȅtničkōg(a); ž. ȅtničkā, s. ȅtničkō〉 koji se odnosi na narod [etnička pripadnost]; sin. narodnosni

im. m. 〈G ȅtnīka; mn. N ȅtnīci, G ȅtnīkā〉 jez. naziv za stanovnika izveden prema imenu naseljenih mjesta, krajeva, zemalja ili kakva drugog zemljopisnog područja

im. m. 〈G etnòloga, V etnòlože; mn. N etnòlozi, G etnòlōgā〉 stručnjak koji se bavi etnologijom

im. ž. 〈G etnòlogijē〉 znanost koja proučava podrijetlo, materijalnu i duhovnu kulturu, razvoj i život naroda; sin. narodoznanstvo zast.

im. ž. 〈G etnòloginjē; mn. N etnòloginje, G etnòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi etnologijom

prid. 〈G etnòloškōg(a); ž. etnòloškā, s. etnòloškō〉 koji se odnosi na etnologe i etnologiju

im. m. 〈G etnomuzikòloga, V etnomuzikòlože; mn. N etnomuzikòlozi, G etnomuzikòlōgā〉 stručnjak koji se bavi etnomuzikologijom

im. ž. 〈G etnomuzikològijē〉 glazb. disciplina koja proučava glazbeni folklor

im. ž. 〈G etnomuzikòloginjē; mn. N etnomuzikòloginje, G etnomuzikòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi etnomuzikologijom

prid. 〈G etnomuzikòloškōg(a); ž. etnomuzikòloškā, s. etnomuzikòloškō〉 koji se odnosi na etnomuzikologe i etnomuzikologiju

čest. služi za skretanje sugovoriteljeve pozornosti na ono što je u njegovoj blizini

prid. 〈G ètrūrskōg(a); ž. ètrūrskā, s. ètrūrskō〉 1. koji se odnosi na Etrurce i Etruriju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. slabo poznati izumrli jezik kojim su govorili i pisali Etrurci; sin. (etruščanski)

prid. 〈G etrùščanskōg(a); ž. etrùščanskā, s. etrùščanskō〉 v. etrurski

im. s. 〈G e-ùčēnja〉 inform. 1. stjecanje znanja, vještina ili iskustva elektroničkim putem 2. prenošenje komu svojega znanja, vještina ili iskustva elektroničkim putem; sin. elektroničko učenje v. pod učenje

prid. 〈G eufemìstičkōg(a); ž. eufemìstičkā, s. eufemìstičkō〉 koji se odnosi na eufemizme [~ izraz]

im. m. 〈G eufemìzma; mn. N eufemìzmi, G eufemìzāmā〉 jez. blaža riječ ili izraz upotrijebljen umjesto riječi ili izraza koji označuju koji ružan ili neugodan pojam

im. ž. 〈G eufòrijē〉 pretjerani zanos [~ oko karata za svjetsko nogometno prvenstvo]

im. ž. 〈G euglénē; mn. N eugléne, G euglénā〉 biol. bičaš, jednostanični organizam koji može biti i biljka i životinja

im. ž. 〈G euharìstijē; mn. N euharìstije, G euharìstījā〉 rel. najsvečaniji kršćanski sakrament, sakrament u kojemu se događa pretvorba kruha i vina u tijelo i krv Kristovu

prid. 〈G euharìstījskōg(a); ž. euharìstījskā, s. euharìstījskō〉 koji se odnosi na euharistiju [euharistijsko slavlje]

im. m. 〈G eukalìptusa; mn. N eukalìptusi, G eukalìptūsā〉 bot. visoko australsko vazdazeleno drvo dubokih korijena debela lišća i veoma snažna mirisa

im. m. 〈G eukarióta; mn. N eukarióti, G eukariótā〉 biol. 1. 〈mn.〉 nadcarstvo jednostaničnih ili višestaničnih organizama koji imaju staničnu jezgru okruženu membranom, u kojoj je nasljedni materijal, čine ga protisti, gljive, biljke i životinje 2. pripadnik istoimenoga nadcarstva; ant. prokariot

prid. 〈G eukarìōtskōg(a); ž. eukarìōtskā, s. eukarìōtskō〉 koji se odnosi na eukariote

im. m. 〈G èunuha; mn. G èunusi, G èunūhā〉 muškarac kojemu su uklonjeni testisi

im. m. 〈G ȅura; mn. N ȅuri, G ȅūrā〉 novčana jedinica u većini zemalja Europske unije

im. m. 〈G europeída, V ȅuropeīdu; mn. N europeídi, G europeídā〉 pripadnik bijele rase; sin. bijelac; ant. crnac

im. ž. 〈G eutanázijē; mn. N eutanázije, G eutanázījā〉 prav. prekidanje života teških i neizlječivih bolesnika radi oslobađanja od patnje

oznaka za elektronvolt

im. ž. 〈G evaluácijē〉 v. vrednovanje

im. m. 〈G evalùātora, V evalùātoru; mn. N evalùātori, G evalùātōrā〉 v. vrednovatelj

im. ž. 〈G evalùātoricē; mn. N evalùātorice, G evalùātorīcā〉 v. vrednovateljica

prid. 〈G evalùātoričina; ž. evalùātoričina, s. evalùātoričino〉 v. vrednovateljičin

prid. 〈G evalùātorskōg(a); ž. evalùātorskā, s. evalùātorskō〉 v. vrednovateljski

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. evalùīrām, 3. l. mn. evaluírajū, imp. evalùīrāj, aor. evaluírah, imperf. evalùīrāh, prid. r. evaluírao, prid. t. evalùīrān〉 v. vrednovati

im. m. 〈G evanđèlista, V evanđèlistu; mn. N evanđèlisti, G evanđèlīstā〉 pisac evanđelja

im. m. 〈G evanđelistára, I evanđelistárom/evanđelistárem; mn. N evanđelistári, G evanđelistárā〉 rel. crkvena knjiga koja sadržava odabrane odlomke evanđelja namijenjene čitanju u pojedine dane

im. s. 〈G evànđēlja; mn. N evànđēlja, G evànđēljā〉 rel. jedna od četiriju glavnih knjiga Novoga zavjeta u kojima je opisan Kristov život i djelovanje [Evanđelje po Ivanu]

prid. 〈G evanđeòskōg(a); ž. evanđeòskā, s. evanđeòskō〉 koji se odnosi na evanđelje