frùla

im. ž. 〈G frùlē, D frȕli, A frȕlu; mn. N frȕle, G frúlā〉 folk., glazb. puhaće narodno drveno glazbalo, šuplja drvena cijev s rupicama koje se pri sviranju zatvaraju i otvaraju prstima; sin. svirala

frùlāš

im. m. 〈G fruláša, V frȕlāšu; mn. N fruláši, G frulášā〉 glazbenik koji svira frulu

frulàšica

im. ž. 〈G frulàšicē; mn. N frulàšice, G frulàšīcā〉 glazbenica koja svira frulu

frulàšičin

prid. 〈G frulàšičina; ž. frulàšičina, s. frulàšičino〉 koji pripada frulašici

ft

oznaka za stopu

fȕćkati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. fȕćkām, 3. l. mn. fȕćkajū, imp. fȕćkāj, aor. fȕćkah, imperf. fȕćkāh, prid. r. fȕćkao, prid. t. fȕćkān〉 razg. v. zviždati

fȕćnuti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. fȕćnēm, 3. l. mn. fȕćnū, imp. fȕćni, aor. fȕćnuh, prid. r. fȕćnuo, prid. t. fȕćnūt〉 razg. v. zazviždati

fúga

im. ž. 〈G fúgē, DL fúgi; mn. N fúge, G fúgā〉 glazb. polifoni oblik prisutan u svim baroknim glazbenim vrstama, razvija se iz jedne teme koja se po određenim načelima razrađuje po svim dionicama

fȕj

usk. 1. izriče negodovanje [Fuj, sram te bilo!] 2. izriče gađenje [Fuj, ovo mi jelo nije dobro!]; sin. bljak žarg.

fùksija

im. ž. 〈G fùksijē; mn. N fùksije, G fȕksījā〉 bot. rod ukrasnih biljaka američkoga podrijetla s visećim cvjetovima

fulèrīn

im. m. 〈G fulerína〉 kem. alotropni oblik ugljika

fundamentàlist

im. m. 〈G fundamentàlista, V fundamentàlistu; mn. N fundamentàlisti, G fundamentàlīstā〉 sljedbenik fundamentalizma

fundamentàlistica

im. ž. 〈G fundamentàlisticē; mn. N fundamentàlistice, G fundamentàlistīcā〉 sljedbenica fundamentalizma

fundamentàlističin

prid. 〈G fundamentàlističina; ž. fundamentàlističina, s. fundamentàlističino〉 koji pripada fundamentalistici

fundamentalìstičkī

prid. 〈G fundamentalìstičkōg(a); ž. fundamentalìstičkā, s. fundamentalìstičkō〉 koji se odnosi na fundamentaliste i fundamentalizam

fundamentalìzam

im. m. 〈G fundamentalìzma〉 ukupnost nazora koji su temelj kojega učenja, ideologije ili vjere

fungìcīd

im. m. 〈G fungicída; mn. N fungicídi, G fungicídā〉 farm. kemijsko sredstvo za suzbijanje gljivičnih bolesti u zaštiti bilja, medicini i veterini

fùnkcija

im. ž. 〈G fùnkcijē; mn. N fùnkcije, G fȕnkcījā〉 1. v. položaj 2. biol. rad organa ili cijeloga organizma [tjelesne funkcije; mentalne funkcije] 3. mat. postupak kojim se članovima x jednoga skupa brojeva ili točaka pridružuju članovi f (x) drugoga skupa brojeva ili točaka ♦ biti u funkciji 1. služiti svojoj svrsi ili namjeni 2. raditi, biti aktivan; staviti u funkciju što pokrenuti što

fȕnkcionālan

prid. 〈G fȕnkcionālna; odr. fȕnkcionālnī, G fȕnkcionālnōg(a); ž. fȕnkcionālna, s. fȕnkcionālno; komp. funkcionàlnijī〉 koji ispunja određenu funkciju ili svrhu [~ namještaj]; ant. nefunkcionalan

fȕnkcionālnī

prid. 〈G fȕnkcionālnōg(a); ž. fȕnkcionālnā, s. fȕnkcionālnō〉 koji se odnosi na kakvu funkciju [~ stil]

funkcionálnōst

im. ž. 〈G funkcionálnosti, I funkcionálnošću/funkcionálnosti〉 svojstvo onoga što je funkcionalno; ant. nefunkcionalnost

funkcionírānje

im. s. 〈G funkcionírānja〉 v. aktivnost, djelovanje

funkcionírati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. funkciònīrām, 3. l. mn. funkcionírajū, imp. funkciònīrāj, aor. funkcionírah, imperf. funkciònīrāh, prid. r. funkcionírao〉 1. v. djelovati 2. v. raditi

fùrnīr

im. m. 〈G furníra, I furnírom; mn. N furníri, G furnírā〉 tanak list plemenitoga drveta, služi za oblaganje vanjskih dijelova namještaja

fùtūr

im. m. 〈G futúra, I futúrom〉 gram. opće buduće glagolsko vrijeme ◇ ~ prvi buduće glagolsko vrijeme koje se tvori od nenaglašenoga prezenta pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva; ~ drugi/egzaktni predbuduće glagolsko vrijeme koje se tvori od svršenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog

futùrist

im. m. 〈G futùrista, V futùristu; mn. N futùristi, G futùrīstā〉 sljedbenik futurizma

futùristica

im. ž. 〈G futùristicē; mn. N futùristice, G futùristīcā〉 sljedbenica futurizma

futùrističin

prid. 〈G futùrističina; ž. futùrističina, s. futùrističino〉 koji pripada futuristici

futurìstičkī

prid. 〈G futurìstičkōg(a); ž. futurìstičkā, s. futurìstičkō〉 koji se odnosi na futuriste i futurizam [~ neboder]

futurìzam

im. m. 〈G futurìzma〉 umj. umjetnički pravac nastao u Italiji početkom 20. stoljeća kojemu je svojstven prekid s umjetničkom tradicijom i koji slavi pobjedu tehnologije nad prirodom

fùtūrskī

prid. 〈G fùtūrskōg(a); ž. fùtūrskā, s. fùtūrskō〉 koji se odnosi na futur [~ nastavci]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga