prid. 〈G harmònījskōg(a); ž. harmònījskā, s. harmònījskō〉 glazb. koji se odnosi na harmoniju [harmonijska ljestvica]

im. ž. 〈G harmònikē, DL harmònici; mn. N harmònike, G harmònīkā〉 glazb. glazbalo s tipkama i mijehom, drži se na prsima ◇ usna ~ glazb. malo glazbalo koje se poteže duž usana, a zvuk se proizvodi puhanjem ili usisavanjem zraka

im. m. 〈G harmonikáša, V hȁrmonikāšu; mn. N harmonikáši, G harmonikášā〉 glazbenik koji svira harmoniku

im. ž. 〈G harmonikàšicē; mn. N harmonikàšice, G harmonikàšīcā〉 glazbenica koji svira harmoniku

prid. 〈G harmonikàšičina; ž. harmonikàšičina, s. harmonikàšičino〉 koji pripada harmonikašici

prid. 〈G harmonìkāškōg(a); ž. harmonìkāškā, s. harmonìkāškō〉 koji se odnosi na harmonikaše [~ orkestar]

im. m. 〈G hàšiša〉 farm. droga koja se dobiva od smole indijske konoplje

im. ž. 〈G hàvārijē; mn. N hàvārije, G hàvārījā〉 1. veća šteta, nezgoda ili kvar 2. pom. nezgoda zbog koje brod ne može ploviti

prid. 〈G hàzārskōg(a); ž. hàzārskā, s. hàzārskō〉 1. koji se odnosi na Hazare 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. izumrli jezik kojim su govorili i pisali Hazari

usk. oponaša smijeh [He, ~, baš je to smiješno!]; sin. ha, ho

prid. 〈G hèbrējskōg(a); ž. hèbrējskā, s. hèbrējskō〉 1. koji se odnosi na Hebreje (Izraelce) 2. jez.〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 a. jezik Staroga zavjeta i židovskoga bogoslužja b. službeni jezik u Izraelu i narodni jezik Židova; sin. ivrit

im. m. 〈G hedònista, V hedònistu; mn. N hedònisti, G hedònīstā〉 1. sljedbenik hedonizma 2. osoba koja uživa u životnim radostima

im. ž. 〈G hedònisticē; mn. N hedònistice, G hedònistīcā〉 1. sljedbenica hedonizma 2. žena koja uživa u životnim radostima

prid. 〈G hedònističina; ž. hedònističina, s. hedònističino〉 koji pripada hedonistici

prid. 〈G hedonìstičkōg(a); ž. hedonìstičkā, s. hedonìstičkō〉 koji se odnosi na hedoniste i hedonizam

im. m. 〈G hedonìzma〉 1. filozofsko-etički pravac koji poistovjećuje dobro s užitkom i smatra da je svrha života u čulnim zadovoljstvima 2. pren. uživanje u životnim radostima

im. ž. 〈G hegemònijē〉 pol. premoć jedne nacije, države, klase, političke skupine nad drugima

im. m. 〈G hegemònista, V hegemònistu; mn. N hegemònisti, G hegemònīstā〉 pristaša hegemonije

im. ž. 〈G hegemònisticē; mn. N hegemònistice, G hegemònistīcā〉 žena pristaša hegemonije

prid. 〈G hegemònističina; ž. hegemònističina, s. hegemònističino〉 koji pripada hegemonistici

prid. 〈G hegemònističkōg(a); ž. hegemònističkā, s. hegemònističkō〉 koji se odnosi na hegemoniste i hegemoniju

usk. 1. služi za dozivanje [Hej, dođi k nama!]; sin. aj, e, ej, o, oj 2. služi za privlačenje sugovoriteljeve pozornosti [Hej, uopće me ne slušaš!]; sin. e, ej, halo razg.

prid. 〈G heksadècimalnōg(a); ž. heksadècimalnā, s. heksadècimalnō〉 inform., mat. koji se odnosi na osnovni sustav digitalnih računala, brojevni sustav kojemu je baza 16; sin. šesnaestični

im. m. 〈G heksàmetra, I heksàmetrom; mn. N heksàmetri, G heksàmetārā〉 knjiž. stih sastavljen od šest stopa u kojemu su spjevani starogrčki i latinski epovi

im. m. 〈G hȅktāra, I hȅktārom/hȅktārem; mn. N hȅktāri, G hȅktārā〉 iznimno dopuštena mjerna jedinica za površinu zemljišta, deset tisuća kvadratnih metara ili sto ara (ha)

im. m. 〈G hȅktolitra, I hȅktolitrom; mn. N hȅktolitri, G hȅktolitārā〉 iznimno dopuštena mjerna jedinica za obujam tekućina, sto litara (hl)

im. m. 〈G hektopaskála; mn. N hektopaskáli, G hektopaskálā〉 fiz. mjerna jedinica za tlak, sto paskala (hPa)

im. ž. 〈G helenizácijē〉 širenje ili primanje grčkoga jezika i kulture

im. m. 〈G helenìzma〉 pov. razdoblje od 4. do 1. st. pr. Kr., obilježuje ga širenje grčke kulture

im. m. 〈G hȇlija〉 kem. kemijski element (He), bezbojan plemeniti plin bez okusa i mirisa, najlakši od plinova, u većim ga količinama ima na Suncu i na nekim zvijezdama, upotrebljava se za punjenje zračnih balona

prid. 〈G hȇlijeva; ž. hȇlijeva, s. hȇlijevo〉 kem. koji pripada heliju [~ izotop]

im. m. 〈G helikòptera, I helikòpterom; mn. N helikòpteri, G helikòptērā〉 letjelica bez krila s propelerom koji joj omogućuje da se uzdiže uspravno u zrak, leti na mjestu i u željenome smjeru

prid. 〈G heliocèntričnōg(a); ž. heliocèntričnā, s. heliocèntričnō〉 astr. kojemu je središte Sunce [~ sustav]

im. m. 〈G helóta, V hȅlōtu; mn. N helóti, G helótā〉 pov. spartanski rob koji nije bio vlasništvo pojedinaca nego države

im. ž. 〈G hȇljdē〉 bot. 1. jednogodišnja zeljasta biljka škrobnih sjemenaka 2. jestive sjemenke istoimene biljke

im. m. 〈G hematíta〉 geol. mineral, najproširenija ruda željeza koja stijenama daje crvenu boju

im. m. 〈G hematòloga, V hematòlože; mn. N hematòlozi, G hematòlōgā〉 liječnik koji se bavi hematologijom

im. ž. 〈G hematològijē〉 med. grana medicine koja se bavi proučavanjem krvi i bolestima krvnih stanica

im. ž. 〈G hematòloginjē; mn. N hematòloginje, G hematòlogīnjā〉 liječnica koja se bavi hematologijom

prid. 〈G hematòloškōg(a); ž. hematòloškā, s. hematòloškō〉 koji se odnosi na hematologe i hematologiju [~ pregled]

im. ž. 〈G hemisférē; mn. N hemisfére, G hemisférā〉 1. astr. polovica zemaljske ili nebeske kugle 2. anat. jedan od dvaju dijelova mozga, jedna od dviju strana mozga [desna moždana ~; lijeva moždana ~]; sin. polutka

im. ž. 〈G hemodijalízē〉 med. postupak čišćenja krvi posebnim uređajima izvan organizma i vraćanja pročišćene krvi u organizam koji se primjenjuje kod bolesnika s oslabljenom bubrežnom funkcijom

im. m. 〈G hemofìličāra, V hemofìličāru/hemofìličāre; mn. N hemofìličāri, G hemofìličārā〉 osoba koja boluje od hemofilije

prid. 〈G hemofìličāreva; ž. hemofìličāreva, s. hemofìličārevo〉 koji pripada hemofiličaru; sin. hemofiličarov

im. ž. 〈G hemofìličārkē, DL hemofìličārki; mn. N hemofìličārke, G hemofìličārkā/hemofìličārkī〉 žena koja boluje od hemofilije

prid. 〈G hemofìličārova; ž. hemofìličārova, s. hemofìličārovo〉 usp. hemofiličarev

im. ž. 〈G hemofìlijē〉 med. nasljedna bolest koju prenose žene, a obolijevaju muškarci, koja se očituje u nemogućnosti zgrušavanja krvi

im. m. 〈G hemoglobína〉 biol., med. bjelančevina u crvenim krvnim stanicama koja veže i prenosi kisik, a krvi daje crvenu boju