〈G HIV-a〉 med. pokrata engleskoga naziva za virus koji prouzročuje sindrom stečenoga pomanjkanja imuniteta

usk. izriče nemoć da se što učini [Hja, što ti ja tu mogu!]

oznaka za hektolitar

im. pl. t. ž. 〈G hlȃčā〉 odjevni predmet koji pokriva tijelo ispod pasa i ima nogavice [duge ~; kratke ~] ♦ derati ~ 〈s kim〉 školovati se 〈s kim〉, sjediti u školi 〈s kim〉

im. m. 〈G hlȃda, L hládu〉 mjesto u sjeni, prostor zaklonjen od izravne Sunčeve svjetlosti [duboki ~]; sin. hladovina

prid. 〈G hládna; odr. hlȃdnī, G hlȃdnōg(a); ž. hládna, s. hládno; komp. hlàdnijī〉 1. koji ima nisku temperaturu, koji izaziva osjet hladnoće [~ dan; hladna voda; hladno vrijeme] 2. koji nije zagrijan [hladna peć] 3. pren. koji je bez osjećaja, koji ne izaziva ugodne osjećaje [~ čovjek; ~ ispraćaj; hladne riječi]; ant. topao

im. ž. 〈G hlàdetinē; mn. N hlàdetine, G hlàdetīnā〉 želatinozno hladno jelo pripremljeno od kuhanoga mesa koje se nalazi uz kosti i kože uz dodatak začina

prid. 〈G hlàdetinastōg(a); odr. hlàdetinastī, G hlàdetinastōg(a); ž. hlàdetinasta, s. hlàdetinasto〉 koji je sličan hladetini, koji ima svojstva hladetine

im. s. 〈G hlàdila; mn. N hlàdila, G hlȁdīlā〉 sredstvo za hlađenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. hlȃdīm, 3. l. mn. hlȃdē, imp. hládi, aor. hládih, imperf. hlȃđāh, prid. r. hládio, prid. t. hlȃđen〉 činiti što hladnim ili hladnijim [~ piće; ~ juhu; ~ zrak u sobi]; sin. rashlađivati; ant. grijati, zagrijavati • hláditi se 〈povr.〉 1. postajati hladnim ili hladnijim [Jelo se hladi.]; sin. hladnjeti 2. pren., razg. gubiti zanimanje, postajati ravnodušnim [Počeo se hladiti prema nogometu.]; sin. zagrijavati se pren., razg. v. pod zagrijavati

pril. 〈komp. hlàdnijē〉 1. izriče osjećaj hladnoće [Vani je jako ~; Hladno mi je.]; sin. zima razg. 2. bez osjećaja i topline [~ ispratiti; ~ pozdraviti]; ant. toplo

im. ž. 〈G hladnòćē〉 1. stanje prouzročeno niskim temperaturama zraka [Zimi vlada velika ~.]; sin. studen poet., zima razg. 2. pren. hladno držanje ili ponašanje [Smeta mi njegova ~.]

prid. 〈G hlȁdnokr̄vna; odr. hlȁdnokr̄vnī, G hlȁdnokr̄vnōg(a); ž. hlȁdnokr̄vna, s. hlȁdnokr̄vno; komp. hladnokr̀vnijī〉 1. biol. koji nema stalnu tjelesnu temperaturu [hladnokrvna životinja]; ant. toplokrvan 2. pren. a. koji je uvijek smiren i priseban b. koji odražava čiju smirenost i prisebnost [hladnokrvan odgovor] c. koji odražava čiju hladnu proračunatost i bezosjećajnost [hladnokrvno ubojstvo]

im. ž. 〈G hladnokŕvnosti, I hladnokŕvnošću/hladnokŕvnosti〉 1. osobina onoga koji nema stalnu tjelesnu temperaturu; ant. toplokrvnost 2. pren. a. osobina onoga koji je uvijek smiren i priseban b. svojstvo onoga što odražava čiju smirenost i prisebnost c. svojstvo onoga što odražava čiju hladnu proračunatost i bezosjećajnost

im. ž. 〈G hlàdnjačē; mn. N hlàdnjače, G hlȁdnjāčā〉 prostorija ili vozilo s rashladnim uređajima za čuvanje ili prijevoz većih količina namirnica, lijekova i sl.

im. m. 〈G hlȃdnjāka; mn. N hlȃdnjāci, G hlȃdnjākā〉 tehn. kućanski uređaj za hlađenje u koji se spremaju hrana i piće

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. hládnīm, 3. l. mn. hládnē, imp. hládni, aor. hládnjeh, imperf. hládnjāh, prid. r. m. hládnio, ž. hládnjela, s. hládnjelo, mn. hládnjeli〉 postajati hladnim ili hladnijim [Jelo hladni.; Naši odnosi hladne.]; sin. hladiti se v. pod hladiti

im. ž. 〈G hladòvinē; mn. N hladòvine, G hladòvīnā〉 usp. hlad

im. s. 〈G hláđēnja〉 1. činjenje čega hladnim ili hladnijim; sin. rashlađivanje; ant. grijanje, zagrijavanje 2. pren., razg. gubljenje zanimanja za što

im. m. 〈G hlȁpa; mn. N hlȁpovi, G hlȁpōvā〉 zool. morski crni ili crveni rak koji ima pet pari nogu, par kliješta od kojih su jedna uvijek veća, a kreće se skačući natraške

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. hlápī, 3. l. mn. hlápē, aor. 3. l. jd. hlȃpje, imperf. 3. l. jd. hlápljāše, prid. r. m. hlápio, ž. hlápjela, s. hlápjelo, mn. hlápjeli〉 prelaziti iz tekućega u plinovito stanje [Alkohol hlapi.; Parfem hlapi.]; sin. isparavati, isparivati

im. s. 〈G hlápljēnja〉 1. prelazak iz tekućega u plinovito stanje 2. gubljenje mirisa; sin. isparavanje, isparivanje

prid. 〈G hlàpljiva; odr. hlàpljivī, G hlàpljivōg(a); ž. hlàpljiva, s. hlàpljivo; komp. hlapljìvijī〉 koji hlapi; sin. eteričan

im. m. 〈G hljȅba; mn. N hljȅbovi, G hljȅbōvā〉 jedan kruh, mjera za kruh [tri hljeba kruha]

usk. izriče razmišljanje i neodlučnost [Hm, ne znam što ćemo napraviti.]

im. m. 〈G hmèlja, I hmèljom〉 bot. dvodomna industrijska trajna biljka penjačica čiji se suhi neoplođeni ženski cvjetovi upotrebljavaju kao sirovina u proizvodnji piva

usk. oponaša smijeh [Ho, baš je to smiješno!]; sin. ha, he

im. m. 〈G hȍbija; mn. N hȍbiji, G hȍbījā〉 aktivnost kojom se tko iz zadovoljstva bavi u slobodno vrijeme

im. ž. 〈G hòbotnicē; mn. N hòbotnice, G hòbotnīcā〉 zool. jestivi glavonožac koji ima osam krakova i živi na morskome dnu [obična ~]

im. m. 〈G hȍda, L hòdu〉 1. kretanje pješice [dva sata hoda]; sin. hodanje, pješačenje 2. način koračanja [brz ~] 3. tehn. rad kakva stroja [Slušaj ~ motora!] ♦ ~ po mukama veliko mučenje, zbroj mučnih (neugodnih) situacija; u hodu usput, tijekom samoga procesa

im. ž. 〈G hódalicē; mn. N hódalice, G hódalīcā〉 1. ortopedsko pomagalo za hodanje 2. naprava s pomoću koje djeca uče hodati

im. s. 〈G hódānja〉 1. kretanje pri kojemu je jedna noga uvijek na tlu; sin. koračanje 2. kretanje pješice; sin. hod, pješačenje 3. razg. bivanje u ljubavnoj vezi s kim ◇ brzo ~ sp. sportska disciplina, brzo kretanje hodom bez trčanja pri čemu jedna noga uvijek mora biti na tlu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. hȏdām, 3. l. mn. hódajū, imp. hȏdāj, aor. hódah, imperf. hȏdāh, prid. r. hódao〉 1. kretati se se tako da jedna noga uvijek bude na tlu [~ velikim koracima; učiti ~]; sin. koračati 2. kretati se pješice [~ ulicom]; sin. hoditi zast., ići, pješačiti 3. razg. biti u ljubavnoj vezi s kim [Hodaju već godinu dana.]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. hȍdīm, 3. l. mn. hȍdē, imp. hòdi, aor. hòdih, imperf. hȍđāh, prid. r. hòdio〉 1. zast. v. ići, hodati, pješačiti 2. 〈imp.〉 poziv da se krećući dođe na koje mjesto [Hodi ovamo!]

im. m. 〈G hȍdnīka; mn. N hȍdnīci, G hȍdnīkā〉 prolaz u zatvorenome prostoru iz kojega se ulazi u druge prostorije [dugačak ~; na kraju hodnika]

im. ž. 〈G hodòčāsnicē; mn. N hodòčāsnice, G hodòčāsnīcā〉 žena koja hodočasti, koja ide na hodočašće

prid. 〈G hodòčāsničina; ž. hodòčāsničina, s. hodòčāsničino〉 koji pripada hodočasnici

im. m. 〈G hodòčāsnīka, V hȍdočāsnīče; mn. N hodòčāsnīci, G hodòčāsnīkā〉 osoba koja hodočasti, koja ide na hodočašće

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. hodòčastīm, 3. l. mn. hodòčastē, imp. hodočàsti, aor. hodočàstih, imperf. hodòčašćāh, prid. r. hodočàstio〉 1. odlaziti na hodočašće [~ u Mariju Bistricu] 2. pren. često odlaziti kamo iz poštovanja ili radi postizanja kakva cilja

im. s. 〈G hodòčāšća; mn. N hodòčāšća, G hodòčāšćā〉 rel. vjerničko putovanje na sveto mjesto

im. s. 〈G hodočàšćēnja; mn. N hodočàšćēnja, G hodočàšćēnjā〉 1. odlaženje na hodočašća 2. pren. često odlaženje kamo iz poštovanja ili radi postizanja kakva cilja

im. m. 〈G hȍdžē; mn. N hȍdže, G hȏdžā〉 1. rel. a. 〈jd.〉 naslov muslimanskoga vjerskog službenika b. osoba s istoimenim naslovom 2. muslimanski vjeroučitelj, predavač u medresi

im. m. 〈G hokéja, I hokéjom〉 sp. sportska igra na ledu ili travi u kojoj se posebnim palicama nastoji ubaciti loptica ili pločica u protivnička vrata

im. m. 〈G hokejáša, V hȍkejāšu; mn. N hokejáši, G hokejášā〉 osoba koja se bavi hokejom

im. ž. 〈G hokejàšicē; mn. N hokejàšice, G hokejàšīcā〉 žena koja se bavi hokejom

prid. 〈G hokejàšičina; ž. hokejàšičina, s. hokejàšičino〉 koji pripada hokejašici

im. m. 〈G hȍlocēna〉 geol. najmlađe geološko razdoblje, dio kvartara koje traje posljednjih 10 000 godina; sin. aluvij

im. m. 〈G holokàusta〉 pov. 1. kod Grka i Rimljana žrtva paljenica bogovima ili pokojnicima 2. masovno istrebljivanje Židova u doba nacizma