izvođàčičin | prid. 〈G izvođàčičina; ž. izvođàčičina, s. izvođàčičino〉 koji pripada izvođačici |
ìzvođēnje | |
izvolijévati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izvòlijēvām, 3. l. mn. izvolijévajū, imp. izvòlijēvāj, aor. izvolijévah, imperf. izvòlijēvāh, prid. r. izvolijévao〉 pretjerivati u zahtjevima ili željama |
izvòljeti | gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvolīm, 3. l. mn. ìzvolē, imp. izvòli, aor. izvolih, prid. r. m. izvòlio, ž. izvòljela, s. izvòljelo, mn. izvòljeli〉 1. 〈neprijel.〉 izriče molbu ili ljubazan zahtjev [Izvolite sjesti.; Izvoli, uđi.; Izvolite, poslužite se.] 2. 〈prijel. 〈imp.〉 prati pružanje ili davanje čega [Izvoli knjigu.; Izvolite krušku.] |
ìzvor | im. m. 〈G ìzvora, I ìzvorom; mn. N ìzvori, G ȉzvōrā〉 1. zem. mjesto na kojemu tekućica izbija iz zemlje na površinu; ant. ušće 2. dokument, djelo ili pojava kojima se znanstvenici koriste u istraživanju prošlosti [važni povijesni izvori] 3. pren. mjesto odakle što počinje [~ života]; sin. vrelo pren. |
ìzvōran | prid. 〈G ìzvōrna; odr. ìzvōrnī, G ìzvōrnōg(a); ž. ìzvōrna, s. ìzvōrno; komp. izvòrnijī〉 koji ne oponaša druge [~ mislilac; ~ umjetnik]; sin. (originalan) |
ìzvorīšte | im. s. 〈G ìzvorīšta; mn. N ìzvorīšta, G ìzvorīštā〉 1. okolica izvora 2. pren. početna točka ili osnova čega [~ problema] |
ìzvōrnī | prid. 〈G ìzvōrnōg(a); ž. ìzvōrnā, s. ìzvōrnō〉 koji se odnosi na izvor, dokument, djelo ili pojavu kojima se znanstvenici koriste u istraživanju prošlosti [~ rukopis; ~ tekst]; sin. (autentičan) |
ìzvōrnīk | im. m. 〈G ìzvōrnīka; mn. N ìzvōrnīci, G ìzvōrnīkā〉 izvorni dokument, prvi primjerak ili predložak dokumenta prema kojemu nastaju prijepisi ili prijevodi [navoditi prema izvorniku]; sin. (original) |
izvórnōst | im. ž. 〈G izvórnosti, I izvórnošću/izvórnosti〉 1. svojstvo onoga što se odnosi na dokument, djelo ili pojavu kojima se znanstvenici koriste u istraživanju prošlosti 2. osobina onoga koji ne oponaša druge; sin. (autentičnost), ( originalnost) |
ìzvorskī | prid. 〈G ìzvorskōg(a); ž. ìzvorskā, s. ìzvorskō〉 koji se odnosi na mjesto na kojemu tekućica izbija iz zemlje na površinu [izvorska voda] |
ìzvoz | |
izvòziti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvozīm, 3. l. mn. ìzvozē, imp. izvòzi, aor. izvòzih, imperf. ìzvožāh/izvòzijāh, prid. r. izvòzio, prid. t. ìzvožen〉 1. vozeći udaljavati što s određenoga mjesta [~ automobil iz garaže] 2. gosp. prodavati robu i usluge jedne zemlje na strano tržište [~ pšenicu]; ant. uvoziti; vidski paranjak: izvesti |
izvrgávānje | im. s. 〈G izvrgávānja〉 1. izlaganje koga čemu nepovoljnom 2. dolaženje u nepovoljan položaj |
izvrgávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izvr̀gāvām, 3. l. mn. izvrgávajū, imp. izvr̀gāvāj, aor. izvrgávah, imperf. izvr̀gāvāh, prid. r. izvrgávao, prid. t. izvr̀gāvān〉 izlagati koga čemu nepovoljnom [~ koga kritici] • izvrgávati se 〈povr.〉 dolaziti u nepovoljan položaj [~ se ruglu]; vidski paranjak: izvrgnuti |
ìzvrgnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvrgnēm, 3. l. mn. ìzvrgnū, imp. ìzvrgni, aor. ìzvrgnuh, prid. r. ìzvrgnuo, prid. t. ìzvrgnūt〉 izložiti koga čemu nepovoljnom [~ koga kritici] • ìzvrgnuti se 〈povr.〉 doći u nepovoljan položaj [~ se ruglu]; vidski paranjak: izvrgavati |
izvŕnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvr̄nēm, 3. l. mn. ìzvr̄nū, imp. izvŕni, aor. izvŕnuh, prid. r. izvŕnuo, prid. t. ìzvr̄nūt〉 1. okrenuti što na drugu stranu [~ ruku] 2. pren. promijeniti čemu smisao [~ čije riječi; ~ istinu; ~ smisao]; sin. preokrenuti • izvŕnuti se 〈povr.〉 razg. izgubiti tjelesnu ravnotežu zbog nedostatka oslonca, dospjeti na niži položaj zbog gubitka tjelesne ravnoteže [~ na leđa; ~ prema naprijed; ~ s kreveta na pod]; sin. pasti |
ȉzvrsno | pril. iznimno dobro ili kvalitetno [~ naučiti; ~ skuhati]; sin. izvanredno, odlično, prvorazredno, sjajno |
ìzvrstan | prid. 〈G ìzvrsna; odr. ìzvrsnī, G ìzvrsnōg(a); ž. ìzvrsna, s. ìzvrsno〉 1. koji je iznimno velik, dobar ili kvalitetan [~ uspjeh]; sin. blistav, izvanredan, prvorazredan, sjajan pren. 2. koji je ocijenjen najvišom ocjenom [izvrsna učenica] 3. 〈neodr.; u im. funkciji〉 najviša školska ocjena označena s 5; sin. petica razg.; ant. jedan, jedinica razg., nedovoljan; sin. odličan |
izvršávānje | im. s. 〈G izvršávānja〉 v. obavljanje |
izvršávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izvr̀šāvām, 3. l. mn. izvršávajū, imp. izvr̀šāvāj, aor. izvršávah, imperf. izvr̀šāvāh, prid. r. izvršávao, prid. t. izvr̀šāvān〉 v. obavljati |
izvršénje | im. s. → provedba |
izvŕšiti | |
izvŕšiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izvŕšem, 3. l. mn. izvŕhū, imp. izvŕši, aor. izvŕhoh, prid. r. ìzvr̄hao, prid. t. ìzvr̄šen〉 obaviti vršidbu [~ žito] |
ìzvr̄šnī | prid. 〈G ìzvr̄šnōg(a); ž. ìzvr̄šnā, s. ìzvr̄šnō〉 koji nadzire provedbu čega [~ urednik] |
ìzvūći | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izvúčem, 3. l. mn. izvúkū, imp. izvúci, aor. izvúkoh, prid. r. ìzvūkao, prid. t. izvùčen, pril. p. ìzvūkāvši〉 1. vukući uzeti koga ili što iz čega [~ vodu iz bunara; ~ brod iz mora] 2. vukući izvaditi što iz kakva uskog otvora [~ konac iz igle; ~ mač iz korica]; ant. uvući 3. vukući produžiti što prema van [~ antenu; ~ ticala]; ant. uvući 4. pomoći komu u opasnosti ili neprilici [~ ranjenike iz ruševine; ~ stanare iz požara] 5. bojom ili olovkom napraviti neprekinutu crtu duž čega [~ crte na papiru; ~ pramenove] 6. pren. nagovaranjem, silom ili obmanom navesti koga na kakav postupak [~ novac; ~ odgovor; ~ osmijeh]; sin. izmamiti • ìzvūći se 〈povr.〉 1. vukući se izići iz čega uskoga ili dubokoga [~ se iz rupe]; ant. uvući se v. pod uvući 2. pren. a. polako napustiti što [~ se iz kreveta; ~ se iz kuće]; ant. uvući se pren. v. pod uvući b. izići kriomice [~ se iz gledališta] c. riješiti se kakvih nepovoljnih okolnosti [~ se iz siromaštva]; vidski paranjak: izvlačiti |