izvođàčičin

prid. G izvođàčičina; ž. izvođàčičina, s. izvođàčičino koji pripada izvođačici

ìzvođēnje

im. s. G ìzvođēnja; mn. N ìzvođēnja, G ìzvođēnjā 1. udaljivanje koga s određenoga mjesta vođenjem; ant. uvođenje 2. dospijevanje na određeno mjesto vođenjem 3. v. izvedba 4. gram. osnovni tvorbeni način kojim od jedne osnove i sufiksa ili prefiksa nastaju nove riječi

izvolijévati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. izvòlijēvām, 3. l. mn. izvolijévajū, imp. izvòlijēvāj, aor. izvolijévah, imperf. izvòlijēvāh, prid. r. izvolijévao pretjerivati u zahtjevima ili željama

izvòljeti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. ìzvolīm, 3. l. mn. ìzvolē, imp. izvòli, aor. izvolih, prid. r. m. izvòlio, ž. izvòljela, s. izvòljelo, mn. izvòljeli 1. neprijel. izriče molbu ili ljubazan zahtjev [Izvolite sjesti.; Izvoli, uđi.; Izvolite, poslužite se.] 2. prijel. imp. prati pružanje ili davanje čega [Izvoli knjigu.; Izvolite krušku.]

ìzvor

im. m. G ìzvora, I ìzvorom; mn. N ìzvori, G ȉzvōrā 1. zem. mjesto na kojemu tekućica izbija iz zemlje na površinu; ant. ušće 2. dokument, djelo ili pojava kojima se znanstvenici koriste u istraživanju prošlosti [važni povijesni izvori] 3. pren. mjesto odakle što počinje [~ života]; sin. vrelo pren.

ìzvōran

prid. G ìzvōrna; odr. ìzvōrnī, G ìzvōrnōg(a); ž. ìzvōrna, s. ìzvōrno; komp. izvòrnijī koji ne oponaša druge [~ mislilac; ~ umjetnik]; sin. (originalan)

ìzvorīšte

im. s. G ìzvorīšta; mn. N ìzvorīšta, G ìzvorīštā 1. okolica izvora 2. pren. početna točka ili osnova čega [~ problema]

ìzvōrnī

prid. G ìzvōrnōg(a); ž. ìzvōrnā, s. ìzvōrnō koji se odnosi na izvor, dokument, djelo ili pojavu kojima se znanstvenici koriste u istraživanju prošlosti [~ rukopis; ~ tekst]; sin. (autentičan)

ìzvōrnīk

im. m. G ìzvōrnīka; mn. N ìzvōrnīci, G ìzvōrnīkā izvorni dokument, prvi primjerak ili predložak dokumenta prema kojemu nastaju prijepisi ili prijevodi [navoditi prema izvorniku]; sin. (original)

izvórnōst

im. ž. G izvórnosti, I izvórnošću/izvórnosti 1. svojstvo onoga što se odnosi na dokument, djelo ili pojavu kojima se znanstvenici koriste u istraživanju prošlosti 2. osobina onoga koji ne oponaša druge; sin. (autentičnost), ( originalnost)

ìzvorskī

prid. G ìzvorskōg(a); ž. ìzvorskā, s. ìzvorskō koji se odnosi na mjesto na kojemu tekućica izbija iz zemlje na površinu [izvorska voda]

ìzvoz

im. m. G ìzvoza gosp. prodaja i otpremanje čega u inozemstvo [~ šećera]; sin. (eksport); ant. (import), uvoz

izvòziti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ìzvozīm, 3. l. mn. ìzvozē, imp. izvòzi, aor. izvòzih, imperf. ìzvožāh/izvòzijāh, prid. r. izvòzio, prid. t. ìzvožen 1. vozeći udaljavati što s određenoga mjesta [~ automobil iz garaže] 2. gosp. prodavati robu i usluge jedne zemlje na strano tržište [~ pšenicu]; ant. uvoziti; vidski paranjak: izvesti

izvrgávānje

im. s. G izvrgávānja 1. izlaganje koga čemu nepovoljnom 2. dolaženje u nepovoljan položaj

izvrgávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. izvr̀gāvām, 3. l. mn. izvrgávajū, imp. izvr̀gāvāj, aor. izvrgávah, imperf. izvr̀gāvāh, prid. r. izvrgávao, prid. t. izvr̀gāvān izlagati koga čemu nepovoljnom [~ koga kritici] • izvrgávati se povr. dolaziti u nepovoljan položaj [~ se ruglu]; vidski paranjak: izvrgnuti

ìzvrgnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ìzvrgnēm, 3. l. mn. ìzvrgnū, imp. ìzvrgni, aor. ìzvrgnuh, prid. r. ìzvrgnuo, prid. t. ìzvrgnūt izložiti koga čemu nepovoljnom [~ koga kritici] • ìzvrgnuti se povr. doći u nepovoljan položaj [~ se ruglu]; vidski paranjak: izvrgavati

izvŕnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ìzvr̄nēm, 3. l. mn. ìzvr̄, imp. izvŕni, aor. izvŕnuh, prid. r. izvŕnuo, prid. t. ìzvr̄nūt 1. okrenuti što na drugu stranu [~ ruku] 2. pren. promijeniti čemu smisao [~ čije riječi; ~ istinu; ~ smisao]; sin. preokrenuti • izvŕnuti se povr. razg. izgubiti tjelesnu ravnotežu zbog nedostatka oslonca, dospjeti na niži položaj zbog gubitka tjelesne ravnoteže [~ na leđa; ~ prema naprijed; ~ s kreveta na pod]; sin. pasti

ȉzvrsno

pril. iznimno dobro ili kvalitetno [~ naučiti; ~ skuhati]; sin. izvanredno, odlično, prvorazredno, sjajno

ìzvrstan

prid. G ìzvrsna; odr. ìzvrsnī, G ìzvrsnōg(a); ž. ìzvrsna, s. ìzvrsno 1. koji je iznimno velik, dobar ili kvalitetan [~ uspjeh]; sin. blistav, izvanredan, prvorazredan, sjajan pren. 2. koji je ocijenjen najvišom ocjenom [izvrsna učenica] 3. neodr.; u im. funkciji najviša školska ocjena označena s 5; sin. petica razg.; ant. jedan, jedinica razg., nedovoljan; sin. odličan

izvršávānje

im. s. G izvršávānja v. obavljanje

izvršávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. izvr̀šāvām, 3. l. mn. izvršávajū, imp. izvr̀šāvāj, aor. izvršávah, imperf. izvr̀šāvāh, prid. r. izvršávao, prid. t. izvr̀šāvān v. obavljati

izvršénje

im. s. provedba

izvŕšiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ìzvr̄šīm, 3. l. mn. ìzvr̄šē, imp. izvŕši, aor. izvŕših, prid. r. izvŕšio, prid. t. ìzvr̄šen 1. v. provesti 2. v. obaviti

izvŕšiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. izvŕšem, 3. l. mn. izvŕhū, imp. izvŕši, aor. izvŕhoh, prid. r. ìzvr̄hao, prid. t. ìzvr̄šen obaviti vršidbu [~ žito]

ìzvr̄šnī

prid. G ìzvr̄šnōg(a); ž. ìzvr̄šnā, s. ìzvr̄šnō koji nadzire provedbu čega [~ urednik]

ìzvūći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. izvúčem, 3. l. mn. izvúkū, imp. izvúci, aor. izvúkoh, prid. r. ìzvūkao, prid. t. izvùčen, pril. p. ìzvūkāvši 1. vukući uzeti koga ili što iz čega [~ vodu iz bunara; ~ brod iz mora] 2. vukući izvaditi što iz kakva uskog otvora [~ konac iz igle; ~ mač iz korica]; ant. uvući 3. vukući produžiti što prema van [~ antenu; ~ ticala]; ant. uvući 4. pomoći komu u opasnosti ili neprilici [~ ranjenike iz ruševine; ~ stanare iz požara] 5. bojom ili olovkom napraviti neprekinutu crtu duž čega [~ crte na papiru; ~ pramenove] 6. pren. nagovaranjem, silom ili obmanom navesti koga na kakav postupak [~ novac; ~ odgovor; ~ osmijeh]; sin. izmamiti • ìzvūći se povr. 1. vukući se izići iz čega uskoga ili dubokoga [~ se iz rupe]; ant. uvući se v. pod uvući 2. pren. a. polako napustiti što [~ se iz kreveta; ~ se iz kuće]; ant. uvući se pren. v. pod uvući b. izići kriomice [~ se iz gledališta] c. riješiti se kakvih nepovoljnih okolnosti [~ se iz siromaštva]; vidski paranjak: izvlačiti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga