prid. 〈G ȉzvanmatērničnōg(a); ž. ȉzvanmatērničnā, s. ȉzvanmatērničnō〉 koji je izvan maternice [izvanmaternična trudnoća]; ant. maternični

prid. 〈G izvannástāvnōg(a); ž. izvannástāvnā, s. izvannástāvnō〉 koji se odvija izvan nastave, koji nije dio nastave [izvannastavne aktivnosti]; ant. nastavni

prid. 〈G izvànredna; odr. izvànrednī, G izvànrednōg(a); ž. izvànredna, s. izvànredno〉 1. koji je iznimno velik, dobar ili kvalitetan [~ uspjeh]; sin. blistav, izvrstan, odličan, prvorazredan, sjajan pren. 2. koji je po nekim obilježjima poseban [izvanredna osoba]; sin. izniman 3. 〈odr.〉 koji još nije postigao stalni položaj, koji nije postao punopravnim članom čega [~ profesor]; ant. redoviti

im. m. 〈G izvanzemáljca, V ȉzvanzemāljče; mn. N izvanzemáljci, G izvanzèmāljācā〉 biće koje je s drugih planeta, koje nije sa Zemlje; sin. svemirac

prid. 〈G izvanzemáljčeva; ž. izvanzemáljčeva, s. izvanzemáljčevo〉 koji pripada izvanzemaljcu; sin. svemirčev

im. ž. 〈G izvanzèmāljkē, DL izvanzèmāljki; mn. N izvanzèmāljke, G izvanzèmāljkā/izvanzèmāljkī〉 žensko biće koje je s drugih planeta, koje nije sa Zemlje; sin. svemirka

im. ž. 〈G ìzvedbē; mn. N ìzvedbe, G ìzvedābā/ȉzvēdbā/ìzvedbī〉 1. postavljanje kakva scenskog djela [Današnja ~ bila je izvrsna.; ~ kazališne predstave]; sin. (izvođenje) 2. način izvođenja kojega scenskog djela [izvanredna ~ narodnih plesova; glazbena ~]

im. ž. 〈G izvedènicē; mn. N izvedènice, G izvedènīcā〉 gram. riječ koja nastaje tvorbenim postupkom izvođenja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izvèdem, 3. l. mn. izvèdū, imp. izvèdi, aor. izvèdoh, prid. r. ìzveo, prid. t. izvèden〉 1. vodeći udaljiti koga s određenoga mjesta [~ prijatelje iz stana; ~ učenike iz dvorane]; ant. uvesti 2. vodeći koga dospjeti na određeno mjesto [~ koga u šetnju; ~ učenike u kazalište] 3. gram. stvoriti novu riječ s pomoću jedne osnove i sufiksa 4. a. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom, najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ analizu v. analizirati; ~ pjesmu v. otpjevati; ~ sintezu v. sintetizirati; ~ zaključak v. zaključiti b. ◇ ~ jedanaesterac sp. ispucati loptu s jedanaest metara u nogometu; ~ koga pred sud provesti sudski postupak nad kim; ~ predstavu odglumiti kakvu predstavu pred publikom; ~ radove obaviti infrastrukturne ili građevinske radove; vidski paranjak: izvoditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izvèzem, 3. l. mn. izvèzū, imp. izvèzi, aor. izvèzoh, prid. r. ìzvezao, prid. t. izvèzen〉 1. vozeći udaljiti što s određenoga mjesta [~ auto iz garaže] 2. gosp. prodati robu i usluge jedne zemlje na strano tržište [~ pšenicu]; ant. uvesti; vidski paranjak: izvoziti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izvézem, 3. l. mn. izvézū, imp. izvézi, aor. izvézoh, prid. r. ìzvēzao, prid. t. izvèzen〉 vezući izraditi vez ili ukrasiti što vezom

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvidīm, 3. l. mn. ìzvidē, imp. ìzvidi, aor. ìzvidjeh, prid. r. m. ìzvidio, ž. ìzvidjela, s. ìzvidjelo, mn. ìzvidjeli, prid. t. ìzviđen〉 1. istražiti, proučiti kakve okolnosti da bi se spoznale činjenice [~ stanje na terenu] 2. vojn. utvrditi položaje neprijateljske vojske; vidski paranjak: izviđati

im. ž. 〈G ìzvidnicē; mn. N ìzvidnice, G ìzvidnīcā〉 1. postrojba koja izviđa neprijateljske položaje 2. vojnikinja koja izviđa neprijateljske položaje

prid. 〈G ìzvidničina; ž. ìzvidničina, s. ìzvidničino〉 koji pripada izvidnici

im. m. 〈G ìzvidnīka, V ìzvidnīče; mn. N ìzvidnīci, G ìzvidnīkā〉 vojnik koji izviđa neprijateljske položaje

im. m. 〈G izviđáča, V ȉzviđāču; mn. N izviđáči, G izviđáčā〉 pripadnik izviđačke organizacije koja organizira izlete i uči svoje pripadnike boravku i snalaženju u prirodi

im. ž. 〈G ìzviđàčicē; mn. N izviđàčice, G izviđàčīcā〉 pripadnica izviđačke organizacije koja organizira izlete i uči svoje pripadnike boravku i snalaženju u prirodi

prid. 〈G izviđàčičina; ž. izviđàčičina, s. izviđàčičino〉 koji pripada izviđačici

prid. 〈G izvìđāčkōg(a); ž. izvìđāčkā, s. izvìđāčkō〉 koji se odnosi na izviđače [izviđačka oprema]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvīđām, 3. l. mn. izvíđajū, imp. ìzvīđāj, aor. izvíđah, imperf. ìzvīđāh, prid. r. izvíđao, prid. t. ìzvīđān〉 1. istraživati, proučavati kakve okolnosti da bi se spoznale činjenice [~ stanje na terenu] 2. vojn. otkrivati položaje neprijateljske vojske; vidski paranjak: izvidjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvijēstīm, 3. l. mn. ìzvijēstē, imp. izvijésti, aor. izvijéstih, prid. r. izvijéstio, prid. t. ìzvijēšten〉 podnijeti izvješće; vidski parnjaci: izvješćivati, izvještavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvīčēm, 3. l. mn. ìzvīčū, imp. izvíči, aor. izvíkah, prid. r. izvíkao, prid. t. ìzvīkān〉 1. razg. v. izgrditi • izvíkati se 〈povr.〉 1. dugo, mnogo i glasno vikati na koga 2. vičući izgrditi koga [~ na djecu.]; sin. izderati se razg. v. pod izderati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izvìkujēm, 3. l. mn. izvìkujū, imp. izvìkūj, aor. izvikívah, imperf. izvìkīvāh, prid. r. izvikívao, prid. t. izvìkīvān〉 izgovarati što vičući; vidski parnjak: izviknuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvīknēm, 3. l. mn. ìzvīknū, imp. izvíkni, aor. izvíknuh, prid. r. izvíknuo, prid. t. ìzvīknūt〉 izgovoriti što vičući; vidski parnjak: izvikivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ìzvirē, 3. l. mn. ìzvirū, aor. 3. l. jd. ȉzvira, imperf. 3. l. jd. ìzvirāše, prid. r. ìzvirao〉 1. izlaziti u tekućemu stanju iz unutrašnjosti na površinu [Rijeke izviru u brdima.]; ant. ponirati, uvirati 2. pren. naglo izlaziti sa svih strana ili u velikoj količini [Osjećaji izviru.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvīrīm, 3. l. mn. ìzvīrē, imp. izvíri, aor. izvírih, prid. r. izvírio〉 1. vireći pogledati s kakva prikrivena ili skrovita mjesta [~ kroz prozor] 2. pren. pojaviti se tako da se vidi samo manji dio čega [Trava je izvirila iz zemlje.]; sin. proviriti; vidski paranjak: izvirivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izvìrujēm, 3. l. mn. izvìrujū, imp. izvìrūj, aor. izvirívah, imperf. izvìrīvāh, prid. r. izvirívao〉 1. vireći pogledavati s kakva prikrivena ili skrovita mjesta [~ kroz prozor] 2. pren. pojavljivati se tako da se vidi samo manji dio čega [Trava izviruje iz zemlje.]; sin. provirivati; vidski paranjak: izviriti

prid. 〈G ȉzvjesna; odr. ȉzvjesnī, G ȉzvjesnōg(a); ž. ȉzvjesna, s. ȉzvjesno; komp. izvjèsnijī〉 1. v. određen 2. v. siguran

im. m. 〈G izvjèstitelja; mn. N izvjèstitelji, G izvjèstitēljā〉 1. osoba koja podnosi izvještaj 2. novinar koji šalje dopise s terena; sin. dopisnik

im. ž. 〈G izvjestitèljicē; mn. N izvjestitèljice, G izvjestitèljīcā〉 1. žena koja podnosi izvještaj 2. novinarka koja šalje dopise s terena; sin. dopisnica

prid. 〈G izvjestitèljičina; ž. izvjestitèljičina, s. izvjestitèljičino〉 1. koji pripada ženi koja podnosi izvještaj 2. koji pripada izvjestiteljici, novinarki koja šalje dopise s terena; sin. dopisničin

im. s. 〈G ìzvjēšća; mn. N ìzvjēšća, G ìzvjēšćā〉 priopćenje o čijemu radu, kakvu događaju i dr. [podnijeti ~ o radu škole; poslati ~ s mjesta nesreće]; sin. izvještaj

im. s. 〈G izvješćívānja〉 podnošenje izvještaja; sin. izvještavanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izvjèšćujēm, 3. l. mn. izvjèšćujū, imp. izvjèšćūj, aor. izvješćívah, imperf. izvjèšćīvāh, prid. r. izvješćívao, prid. t. izvjèšćīvān〉 podnositi izvješće [~ s mjesta nesreće]; sin. izvještavati; vidski parnjak: izvijestiti

prid. → neprirodan

im. m. 〈G ȉzvještāja; mn. N ȉzvještāji, G ȉzvještājā〉 usp. izvješće

prid. 〈G ȉzvještājnōg(a); ž. ȉzvještājnā, s. ȉzvještājnō〉 koji se odnosi na izvještaj

im. s. 〈G izvještávānja〉 usp. izvješćivanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izvjèštāvām, 3. l. mn. izvještávajū, imp. izvjèštāvāj, aor. izvještávah, imperf. izvjèštāvāh, prid. r. izvještávao, prid. t. izvjèštāvān〉 usp. izvješćivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvježbām, 3. l. mn. ìzvježbajū, imp. ìzvježbāj, aor. ìzvježbah, prid. r. ìzvježbao, prid. t. ìzvježbān〉 1. pripremiti za nastup [~ ulogu] 2. vježbom postati sposobnim za koje poslove, ojačati ili razviti u kome kakvu vještinu • ìzvježbati se 〈povr.〉 usavršiti se u kojoj vještini [~ se u vezenju goblena]

im. s. 〈G izvláčēnja〉 1. uzimanje koga ili čega iz čega vučenjem; sin. vađenje 2. vađenje čega iz kakva uskog otvora vučenjem; ant. uvlačenje 3. produživanje čega prema van vučenjem; ant. uvlačenje 4. pomaganje komu u opasnosti ili neprilici; sin. izbavljanje 5. stvaranje neprekinute crte duž čega bojom ili olovkom 6. pren. navođenje koga na kakav postupak silom ili nagovaranjem; sin. izmamljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvlāčīm, 3. l. mn. ìzvlāčē, imp. izvláči, aor. izvláčih, imperf. izvláčijāh, prid. r. izvláčio, prid. t. ìzvlāčen〉 1. vukući uzimati koga ili što iz čega [~ vodu iz bunara; ~ brod iz mora]; sin. vaditi, vući 2. vukući vaditi što iz kakva uskog otvora [~ konac iz igle; ~ mač iz korica]; ant. uvlačiti 3. vukući produživati što prema van [~ antenu; ~ ticala]; ant. uvlačiti 4. pomagati komu u opasnosti ili neprilici [~ ranjenike iz ruševine; ~ stanare iz požara] 5. bojom ili olovkom praviti neprekinutu crtu duž čega [~ pramenove] 6. pren. nagovaranjem, silom ili obmanom navoditi koga na kakav postupak [~ novac; ~ odgovor; ~ osmijeh]; sin. izmamljivati • izvláčiti se 〈povr.〉 1. vukući se izlaziti iz čega uskoga ili dubokoga [~ se iz rupe]; ant. uvlačiti se v. pod uvlačiti 2. pren. a. polako napuštati što [~ se iz kreveta; ~ se iz kuće]; ant. uvlačiti se pren. v. pod uvlačiti b. izlaziti kriomice [~ se iz gledališta] c. polako se rješavati kakvih nepovoljnih okolnosti [~ se iz siromaštva]; vidski paranjak: izvući

im. m. 〈G ìzvoda; mn. N ìzvodi, G ȉzvōdā〉 1. mat. postupak kojim se dobiva rješenje zadatka 2. v. izvadak

im. m. 〈G izvòditelja; mn. N izvòditelji, G izvòditēljā〉 pravna osoba koja izvodi kakav posao; sin. izvođač

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvodīm, 3. l. mn. ìzvodē, imp. izvòdi, aor. izvòdih, imperf. ìzvođāh/izvòdijāh, prid. r. izvòdio, prid. t. ìzvođen〉 1. vodeći udaljivati koga s određenoga mjesta [~ prijatelje iz stana; ~ učenike iz dvorane]; ant. uvoditi 2. vodeći koga dospijevati na određeno mjesto [~ koga u šetnju; ~ učenike u kazalište] 3. gram. stvarati novu riječ s pomoću jedne osnove i sufiksa 4. a. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom, najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ analizu v. analizirati; ~ pjesmu v. pjevati; ~ sintezu v. sintetizirati; ~ zaključak v. zaključivati b. ◇ ~ jedanaesterac sp. ispucavati loptu s jedanaest metara u nogometu; ~ nastavu poučavati, predavati; ~ koga pred sud provoditi sudski postupak nad kim; ~ predstavu glumiti u kakvoj predstavi pred publikom; ~ radove obavljati infrastrukturne ili građevinske radove; vidski paranjak: izvesti

im. ž. 〈G ìzvodnicē; mn. N ìzvodnice, G ìzvodnīcā〉 mat. dužina čijim gibanjem nastaje ploha

im. m. 〈G izvođáča, V ȉzvođāču; mn. N izvođáči, G izvođáčā〉 1. osoba koja izvodi kakav posao 2. pravna osoba koja izvodi kakav posao; sin. izvoditelj 3. umjetnik koji izvodi koje kazališno ili glazbeno djelo

im. ž. 〈G izvođàčicē; mn. N izvođàčice, G izvođàčīcā〉 1. žena koja izvodi kakav posao 2. umjetnica koja izvodi koje kazališno ili glazbeno djelo