pril. 〈komp. izražàjnijē〉 tako da jasno i snažno izražava misli i osjećaje [~ glumiti]

im. ž. 〈G izražájnosti, I izražájnošću/izražájnosti〉 svojstvo onoga što je izražajno; ant. bezizražajnost, neizražajnost

im. s. 〈G izražávānja〉 1. iskazivanje čega riječima; sin. izricanje 2. davanje komu čega do znanja kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem; sin. iskazivanje, pokazivanje 3. oblikovanje vlastitih osjećaja ili misli riječima, postupcima ili kojim drugim sredstvom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izràžāvām, 3. l. mn. izražávajū, imp. izràžāvāj, aor. izražávah, imperf. izràžāvāh, prid. r. izražávao, prid. t. izràžāvān〉 1. priopćivati komu što riječima [~ misli; ~ sućut; ~ sumnju; ~ zadovoljstvo; ~ žaljenje]; sin. izricati 2. davati komu što do znanja kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem [~ nezadovoljstvo]; sin. pokazivati • izražávati se 〈povr.〉 oblikovati svoj osjećaj ili misao riječima, postupkom ili kojim drugim sredstvom [pisac se izražava riječima]; vidski paranjak: izraziti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izrèčem/ìzreknēm, 3. l. mn. izrèkū/ìzreknū, imp. izrèci/ìzrekni, aor. izrèkoh, prid. r. ìzrekao, prid. t. izrèčen〉 1. priopćiti komu što riječima [~ misli; ~ sućut; ~ sumnju; ~ zadovoljstvo; ~ žaljenje]; sin. izraziti 2. prav. pročitati naglas kakvu odluku [~ kaznu; ~ presudu]; vidski paranjak: izricati

im. ž. 〈G ȉzrekē, DL ȉzreci; mn. N ȉzreke, G ȉzrēkā〉 rečenica ili ustaljena veza riječi u kojoj je sažeto životno iskustvo ili mudrost; sin. (fraza), poslovica

im. m. 〈G ìzreza; mn. N ìzrezi, G ȉzrēzā〉 izrezano mjesto, obično na odjeći [~ na košulji]

im. m. 〈G ìzreska; mn. N ìzresci, G ìzrezākā〉 dio izrezan iz koje cjeline [~ iz novina]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzrežēm, 3. l. mn. ìzrežū, imp. ìzreži, aor. ìzrezah, prid. r. ìzrezao, prid. t. ìzrezān〉 1. režući podijeliti što na više dijelova [~ meso na komadiće] 2. režući izdvojiti dio iz cjeline [~ novinski članak] 3. režući izraditi, oblikovati što [~ kroj]; vidski paranjak: izrezivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izrèzujēm, 3. l. mn. izrèzujū, imp. izrèzūj, aor. izrezívah, imperf. izrèzīvāh, prid. r. izrezívao, prid. t. izrèzīvān〉 1. režući dijeliti što na više dijelova [~ meso na komadiće] 2. režući izdvajati dijelove iz cjeline [~ novinske naslove] 3. režući izrađivati, oblikovati što [~ krojeve]; vidski paranjak: izrezati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzrībām, 3. l. mn. izríbajū, imp. ìzrībāj, aor. izríbah, prid. r. izríbao, prid. t. ìzrībān〉 1. ribajući čime čvrstim oprati, očistiti što [~ tepih četkom] 2. pren., razg. v. izgrditi

im. s. 〈G ìzricānja〉 1. iskazivanje čega riječima; sin. izražavanje 2. prav. čitanje kakve odluke naglas

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzričēm, 3. l. mn. ìzričū, imp. ìzriči, aor. ìzricah, imperf. ìzricāh, prid. r. ìzricao, prid. t. ìzricān〉 1. priopćivati komu što riječima [~ misli; ~ sumnju; ~ zadovoljstvo; ~ žaljenje]; sin. izražavati 2. prav. čitati naglas kakvu odluku [~ kaznu; ~ presudu]; vidski paranjak: izreći

im. m. 〈G ȉzričāja; mn. N ȉzričāji, G ȉzričājā〉 1. ono što je izrečeno 2. jez. spoj od nekoliko povezanih riječi koje čine cjelinu

prid. 〈G ìzričita; odr. ìzričitī, G ìzričitōg(a); ž. ìzričita, s. ìzričito; komp. izričìtijī〉 koji je izravno izražen; sin. eksplicitan; ant. implicitan

prid. 〈G ìzričnōg(a); ž. ìzričnā, s. ìzričnō〉 koji što izriče [izrična rečenica]

im. m. 〈G ìzroda; mn. N ìzrodi, G ȉzrōdā〉 1. osoba koja je izgubila svojstva svojega roda, iskvarena osoba 2. osoba koja se odriče svojega roda

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzronīm, 3. l. mn. ìzronē, imp. izròni, aor. izrònih, prid. r. izrònio, prid. t. ìzronjen〉 1. 〈prijel.〉 roneći izvaditi i iznijeti na površinu [~ amforu; ~ školjke] 2. 〈neprijel.〉 a. roneći izići na površinu vode; ant. uroniti, zaroniti b. pren. pojaviti se iz čega [~ iz magle]; vidski paranjak: izranjati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzrūčīm, 3. l. mn. ìzrūčē, imp. izrúči, aor. izrúčih, prid. r. izrúčio, prid. t. ìzrūčen〉 1. predati u ruke, dostaviti ili izreći komu što osobno [~ pismo; ~ pozdrave]; sin. uručiti 2. prav. predati koga stranoj državi radi suđenja [~ bjegunce; ~ zarobljenike]; vidski paranjak: izručivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izrùčujēm, 3. l. mn. izrùčujū, imp. izrùčūj, aor. izručívah, imperf. izrùčīvāh, prid. r. izručívao, prid. t. izrùčīvān〉 1. predavati u ruke, dostavljati ili izricati komu što osobno [~ pisma; ~ pozdrave]; sin. uručivati 2. prav. predavati koga stranoj državi radi suđenja [~ bjegunce; ~ zarobljenike]; vidski paranjak: izručiti

im. s. 〈G izrugívānja〉 činjenje koga ili čega smiješnim, izlaganje koga ili čega ruglu, pogrdno govorenje o kome ili čemu; sin. ismijavanje, ruganje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. izrùgujēm se, 3. l. mn. izrùgujū se, imp. izrùgūj se, aor. izrugívah se, imperf. izrùgīvāh se, prid. r. izrugívao se〉 činiti koga ili što smiješnim, izlagati koga ili što ruglu, govoriti pogrdno o kome ili čemu [~ bratu]; sin. ismijavati, rugati se, smijati se

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izùčāvām, 3. l. mn. izučávajū, imp. izùčāvāj, aor. izučávah, imperf. izùčāvāh, prid. r. izučávao, prid. t. izùčāvān〉 učeći sustavno stjecati određeno znanje za kakvo zvanje [~ postolarski obrt]; vidski parnjak: izučiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzučīm, 3. l. mn. ìzučē, imp. izùči, aor. izùčih, prid. r. izùčio, prid. t. ìzučen〉 učeći sustavno steći određeno znanje za kakvo zvanje [~ postolarski obrt]; vidski parnjak: izučavati

im. m. 〈G ìzuma; mn. N ìzumi, G ȉzūmā〉 otkriće koje se temelji na prirodnim zakonitostima; sin. pronalazak

im. s. 〈G izùmirānja〉 1. sustavno umiranje pojedinih predstavnika vrste, umiranje bez potomstva 2. pren. prestanak postojanja čega

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. izùmīrē, 3. l. mn. izùmirū, aor. 3. l. jd. ȉzumira, imperf. 3. l. jd. izùmirāše, prid. r. izùmirao〉 1. umiranjem pojedinih predstavnika vrste prestajati postojati, umirati bez potomstva [Narod izumire.] 2. pren. prestajati postojati [Stari zanati izumiru.]; vidski paranjak: izumrijeti

im. m. 〈G izùmitelja; mn. N izùmitelji, G izùmitēljā〉 osoba koja je što izumila, izmislila ili otkrila

im. ž. 〈G izumitèljicē; mn. N izumitèljice, G izumitèljīcā〉 žena koja je što izumila, izmislila ili otkrila

prid. 〈G izumitèljičina; ž. izumitèljičina, s. izumitèljičino〉 koji pripada izumiteljici

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzumīm, 3. l. mn. ìzumē, imp. izùmi, aor. izùmih, prid. r. izùmio, prid. t. ìzumljen〉 stvoriti nov proizvod [~ stroj na parni pogon]; sin. (izmisliti)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ȉzumrē, 3. l. mn. ȉzumrū, aor. 3. l. jd. ȉzumrije, prid. r. m. ȉzumrō, ž. ȉzumr̄la, s. ȉzumr̄lo, mn. ȉzumr̄li〉 1. umiranjem pojedinih predstavnika vrste prestati postojati, umrijeti bez potomstva [Dinosauri su izumrli u mezozoiku.; Narod je izumro.] 2. pren. prestati postojati [Stari su zanati izumrli.]; vidski paranjak: izumirati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzūstīm, 3. l. mn. ìzūstē, imp. izústi, aor. izústih, prid. r. izústio〉 izreći samo nekoliko riječi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉzujēm, 3. l. mn. ȉzujū, imp. ìzūj, aor. ìzuh, prid. r. ìzuo, prid. t. izùven〉 skinuti s nogu (o obući ili čarapama) [~ cipele]; ant. nazuti • ìzuti (se) 〈prijel.〉 skinuti komu obuću ili čarape s nogu [~ dijete]; ant. obuti; vidski paranjak: izuvati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzūvām, 3. l. mn. izúvajū, imp. ìzūvāj, aor. izúvah, imperf. ìzūvāh, prid. r. izúvao, prid. t. ìzūvān〉 skidati s nogu (o obući ili čarapama) [~ cipele]; ant. nazuvati • izúvati (se) 〈prijel.〉 skidati komu obuću ili čarape s nogu [~ dijete]; ant. obuvati; vidski paranjak: izuti

im. s. 〈G izuzéća; mn. N izuzéća, G izuzéćā〉 privremeno isključenje koga iz kakva sastava kako bi se osigurala ravnopravnost među sudionicima

im. m. → iznimka

prid. → izniman

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉzuzmēm, 3. l. mn. ȉzuzmū, imp. izùzmi, aor. izùzēh, prid. r. m. ȉzuzeo, ž. ȉzuzēla, s. ȉzuzēlo, mn. ȉzuzēli, prid. t. ȉzuzēt〉 isključiti koga iz kakve cjeline ili skupine; sin. izdvojiti; vidski parnjak: izuzimati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izùzimām/izùzimljēm, 3. l. mn. izùzimajū/izùzimljū, imp. izùzimāj/izùzimlji, aor. izùzimah, imperf. izùzimāh, prid. r. izùzimao, prid. t. izùzimān〉 isključivati koga iz kakve cjeline ili skupine; sin. izdvajati; vidski parnjak: izuzeti

im. m. 〈G ìzvatka; mn. N ìzvadci, G ìzvadākā〉 dokument izrađen prema većemu dokumentu [~ iz matične knjige]; sin. (izvod)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvadīm, 3. l. mn. ìzvadē, imp. ìzvadi, aor. ìzvadih, prid. r. ìzvadio, prid. t. ìzvađen〉 1. vadeći izvući što iz čega [~ knjige iz torbe; ~ zub; ~ ruke iz džepa] 2. dobiti (o službenoj ispravi ili ovjeri) [~ potvrdu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvāžēm, 3. l. mn. ìzvāžū, imp. izváži, aor. izvágah, prid. r. izvágao, prid. t. ìzvāgān〉 1. izmjeriti masu čega vagom [~ brašno; ~ ovcu] 2. pren. procijeniti situaciju s obzirom na sve okolnosti [~ činjenice] • izvágati se 〈povr.〉 izmjeriti vlastitu težinu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzvālīm, 3. l. mn. ìzvālē, imp. izváli, aor. izválih, prid. r. izválio, prid. t. ìzvāljen〉 1. izvaditi, iščupati iz tla i prevrnuti [~ stablo] 2. pren., razg. reći što nepromišljeno [~ glupost] • izváliti se 〈povr.〉 1. udobno leći duž čega 2. izići iz jaja [Pile se izvalilo.]; sin. izleći se; vidski paranjak: izvaljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izvàljujēm, 3. l. mn. izvàljujū, imp. izvàljūj, aor. izvaljívah, imperf. izvàljīvāh, prid. r. izvaljívao, prid. t. izvàljīvān〉 1. vaditi, čupati iz tla i prevrtati [~ stabla] 2. pren., razg. govoriti što nepromišljeno • izvaljívati se 〈povr.〉 1. udobno ležati duž čega 2. izlaziti iz jaja [Pilići se izvaljuju iz jaja.]; sin. izlijegati se; vidski paranjak: izvaliti

prij. 〈G〉 označuje da se tko ili što ne nalazi u granicama čega [živjeti ~ grada]; ant. u

pril. s vanjske strane [Izvana se čuje buka.]; ant. iznutra

prid. 〈G ȉzvanbračnōg(a); ž. ȉzvanbračnā, s. ȉzvanbračnō〉 1. koji se odvija izvan braka, koji nije u braku [izvanbračna veza]; ant. bračni 2. koji nije rođen u braku