jȃk | prid. 〈G jáka; odr. jȃkī, G jȃkōg(a); ž. jáka, s. jȃko; komp. jȁčī; sup. nȃjjačī〉 1. koji ima veliku snagu [~ udarac; jaka životinja]; sin. snažan 2. koji je snažan u naletu, koji sadržava veliku silu [~ osjećaj; ~ vjetar]; sin. intenzivan, silovit; ant. slab |
jàkna | im. ž. 〈G jàknē; mn. N jàkne, G jáknā/jàknī〉 kraći kaput [kožnata ~; sportska ~] |
jȃko | |
jakobínac | im. m. 〈G jakobínca, V jȁkobīnče; mn. N jakobínci, G jakòbīnācā〉 pov. ekstremni politički radikal za vrijeme Francuske revolucije, zagovornik diktature |
jakobínčev | prid. 〈G jakobínčeva; ž. jakobínčeva, s. jakobínčevo〉 koji pripada jakobincu |
jákōst | im. ž. 〈G jákosti, I jákošću/jákosti〉 1. osobina onoga koji ima veliku snagu; ant. slabost 2. svojstvo onoga što je snažno u naletu, što sadržava veliku silu; sin. (intenzitet), silovitost; ant. slabost 3. fiz. veličina neke sile ili energije po jedinici površine, naboja ili mase [~ električne struje; ~ radioaktivnoga izvora; ~ zvuka]; sin. (intenzitet) |
jȁlov | |
jȁma | im. ž. 〈G jȁmē; mn. N jȁme, G jȃmā〉 1. udubina iskopana u zemlji, stijeni i sl. 2. zem. uspravna udubina strmih strana, najčešće manjega promjera 3. okno u rudniku ♦ kopati jamu komu truditi se upropastiti koga, nastojati uništiti koga |
jàmac | im. m. 〈G jámca, V jȃmče; mn. N jámci, G jȃmācā〉 osoba koja riječju i materijalno jamči za koga |
jȁmačno | |
jȁmčiti | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jȁmčīm, 3. l. mn. jȁmčē, imp. jȁmči, aor. jȁmčih, imperf. jȁmčāh, prid. r. jȁmčio, prid. t. jȁmčen〉 1. 〈prijel.〉 preuzimati obvezu za obavljanje koje radnje, davati čvrsto obećanje da će što biti obavljeno [~ rok izvedbe] 2. 〈neprijel.〉 preuzimati obvezu druge osobe na sebe [~ za prijatelja]; sin. (davati jamstvo) v. pod davati, ( garantirati) |
jȁmica | im. ž. 〈G jȁmicē; mn. N jȁmice, G jȁmīcā〉 1. um. mala jama 2. sitna udubina na licu ili na bradi |
jȁmskī | prid. 〈G jȁmskōg(a); ž. jȁmskā, s. jȁmskō〉 koji se odnosi na jamu [~ radnik] |
jàmstvenī | prid. 〈G jàmstvenōg(a); ž. jàmstvenā, s. jàmstvenō〉 koji se odnosi na jamstvo [~ list]; sin. (garantni) |
jàmstvo | im. s. 〈G jàmstva; mn. N jàmstva, G jȁmstāvā/jámstvā〉 preuzimanje obveze, odgovornosti za što [pismeno ~]; sin. (garancija) |
jȁntār | im. m. 〈G jȁntāra, I jȁntārom/jȁntārem〉 geol. fosilna tvrda smola crnogoričnoga drveta od žute do smeđe ili crvene boje koja se upotrebljava za izradbu nakita i ukrasnih predmeta |
jȁntārnī | prid. 〈G jȁntārnōg(a); ž. jȁntārnā, s. jȁntārnō〉 koji je od jantara [jantarna ogrlica] |
jȁnjād | zb. im. ž. 〈G jȁnjādi〉 mladunčad ovce |
jȁnje | im. s. 〈G jȁnjeta〉 mlado ovce ♦ miran kao ~ veoma miran i povučen; žrtveno ~ (jarac) žrtva, čovjek koji je izabran da ispašta umjesto drugih |
jȁnjećī | prid. 〈G jȁnjećēg(a); ž. jȁnjećā, s. jȁnjećē〉 1. koji se odnosi na janjad [~ but] 2. pren. koji je kao u janjeta [~ pogled] |
jȁnjetina | im. ž. 〈G jȁnjetinē〉 janjeće meso |
jànjičār | im. m. 〈G jànjičāra, V jȁnjičāru/jȁnjičāre; mn. N jànjičāri, G jànjičārā〉 pov., vojn. vojnik pješak u Osmanskome Carstvu (od 14. stoljeća do 1826. godine) u jedinicama sastavljenim od zarobljene kršćanske djece |
jànjičārev | prid. 〈G jànjičāreva; ž. jànjičāreva, s. jànjičārevo〉 koji pripada janjičaru; sin. janjičarov |
jànjičārov | prid. 〈G jànjičārova; ž. jànjičārova, s. jànjičārovo〉 usp. janjičarev |
jànjičārskī | prid. 〈G jànjičārskōg(a); ž. jànjičārskā, s. jànjičārskō〉 koji se odnosi na janjičare [janjičarske postrojbe] |
jȁnjiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. jȁnjī, 3. l. mn. jȁnjē, aor. 3. l. jd. jȁnjī, prid. r. jȁnjio, prid. t. jȁnjen〉 donositi na svijet (o ovci) [~ janjad] • jȁnjiti se 〈povr.〉 1. donositi janje na svijet [Ovca se janji.] 2. dolaziti na svijet (o janjetu) [Janje se dugo janjilo.] |
jȁo | |
jàpānskī | prid. 〈G jàpānskōg(a); ž. jàpānskā, s. jàpānskō〉 1. koji se odnosi na Japance i Japan 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Japanu i narodni jezik Japanaca |
jȁrac | im. m. 〈G jȃrca, V jȃrče; mn. N jȃrci, G jȁrācā〉 1. mužjak koze 2. 〈jd.〉 (Jȁrac) astr. zviježđe zodijaka između Strijelca i Vodenjaka 3. a. 〈jd.〉 astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 22. prosinca do 20. siječnja b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku ♦ derati svoga jarca ponavljati stalno istu priču, govoriti uvijek isto; musti jarca 〈u rešeto〉 raditi uzaludan posao; žrtveni ~ (žrtveno janje), usp. janje |
jȁrād | zb. im. ž. 〈G jȁrādi〉 mladunčad koze |
járak | im. m. 〈G járka; mn. N járci, G jȃrākā〉 duga udubina iskopana uz cestu ili put koja služi kao otvoreni kanal za odvođenje vode |
járam | im. m. 〈G járma; mn. N jármovi/jármi, G jármōvā/jȃrāmā〉 drvena naprava, okvir u koji se uprežu volovi i krave ♦ zbaciti (skinuti) 〈sa sebe〉 ~ osloboditi se čije vlasti (ropstva) |
jȃrbol | im. m. 〈G jȃrbola; mn. N jȃrboli, G jȃrbōlā〉 stup na brodu koji drži jedra [visoki ~; lađa s dvama jarbolima] |
jȃrčev | prid. 〈G jȃrčeva; ž. jȃrčeva, s. jȃrčevo〉 koji pripada jarcu |
jȃrd | im. m. 〈G jȃrda; mn. N jȃrdi, G jȃrdā〉 angloamerička osnovna mjerna jedinica za duljinu, 0,9144 metara (yd) |
jȁre | |
jarèbica | im. ž. 〈G jarèbicē; mn. N jarèbice, G jarèbīcā〉 zool. lovna ptica iz porodice fazana sive boje ◇ ~ kamenjarka lovna ptica iz porodice fazana sive boje s crno-bijelim dijelom glave, vrata i prsa, obično živi u malim skupinama u brdskim predjelima; poljska ~ lovna ptica iz porodice fazana sive boje s crvenkastim dijelom glave, vrata i prsa, obično živi u malim skupinama u umjerenoj klimi |
jȁrećī | prid. 〈G jȁrećēg(a); ž. jȁrećā, s. jȁrećē〉 koji se odnosi na jare [~ but] |
jȁretina | im. ž. 〈G jȁretinē〉 jareće meso |
jȃrī | prid. 〈G jȃrōg(a); ž. jȃrā, s. jȃrō〉 koji se sije u proljeće [~ ječam]; ant. ozimi |
jȁrić | |
jȃrkī | prid. 〈G jȃrkōg(a); ž. jȃrkā, s. jȃrkō; komp. jȁrčī; sup. nȃjjarčī〉 1. veoma izrazit, intenzivan [jarke boje] 2. koji je veoma topao, koji pali, peče ili koji blista, sjaji [jarko sunce] |
jàruga | im. ž. 〈G jàrugē, DL jàruzi; mn. N jàruge, G jȁrūgā〉 uska udolina na padini brijega ili na strmini kojom se slijeva voda; sin. vododerina |
jarùžati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. jarùžām, 3. l. mn. jarùžajū, imp. jarùžāj, aor. jarùžah, imperf. jarùžāh, prid. r. jarùžao, prid. t. jȁružān〉 produbljivati more ili rijeku kopanjem i prebacivanjem pijeska, šljunka ili kamenja |
jȁsan | prid. 〈G jȁsna; odr. jȁsnī, G jȁsnōg(a); ž. jȁsna, s. jȁsno; komp. jàsnijī〉 1. kojemu su obrisi dobro vidljivi, u kojemu se razabiru pojedinosti, koji se dobro vidi [jasna slika]; sin. oštar; ant. blijed, mutan 2. koji je posve precizan i potpun [jasno sjećanje]; ant. blijed pren., maglovit pren., mutan pren. 3. koji se lako može razumjeti, pročitati ili shvatiti [~ odgovor; ~ tekst]; sin. (transparentan); ant. (netransparentan) 4. koji ima potanko definirane elemente i načine postupanja, koji ne sadržava nejasnoće ili prikrivene namjere [~ rad državnih ustanova; ~ sustav ocjenjivanja; jasna vlasnička struktura]; sin. proničan, proziran pren.; ( transparentan); ant. neproničan, neproziran pren.; ( netransparentan); ant. nejasan |
jȁsēn | im. m. 〈G jȁsena; mn. N jȁsenovi/jȁseni, G jȁsenōvā/jȁsēnā〉 bot. listopadno drvo ili grm sivkaste i zelenkaste kore te perasto sastavljenih listova iz porodice maslina [bijeli ~; crni ~; poljski ~] |
jȁsle | im. pl. t. ž. 〈G jȁsālā/jȃslā/jȁslī〉 drveno korito za hranjenje stoke |
jȁslice | im. pl. t. ž. 〈G jȁslīcā〉 1. um. male jasle 2. ustanova za čuvanje djece do tri godine 3. model štalice u kojoj se rodio Isus s likovima Isusa, Marije, Josipa, pastira itd. |