pril. u jednoj prilici, jedan put [Jedanput smo bili tamo.; Treba mu već ~ pokazati!]; sin. jednoć, jednom

prid. 〈G jèdra; odr. jȅdrī, G jȅdrōg(a); ž. jèdra, s. jȅdro; komp. jèdrijī; sup. najjèdrijī〉 koji je čvrst, krupan i dobro razvijen [jedra djevojka]

im. s. 〈G jȅdēnja〉 1. žvakanje i gutanje jela; sin. papanje razg., hip. 2. uzimanje obroka; sin. (blagovanje)

im. m. 〈G jedínca, V jȅdīnče; mn. N jedínci, G jèdīnācā〉 1. jedini sin u roditelja 2. sin koji je jedino dijete u roditelja

prid. 〈G jedínčeva; ž. jedínčeva, s. jedínčevo〉 koji pripada jedincu

prid. 〈G jèdīnōg(a); ž. jèdīnā, s. jèdīnō〉 koji je samo jedan, uz koji ne postoji drugi [jedina želja; jedino rješenje]

im. ž. 〈G jedìnicē; mn. N jedìnice, G jedìnīcā〉 1. brojka koja označuje broj jedan 2. predmet ili osoba koji su označeni istoimenom brojkom [voziti se jedinicom] 3. razg. v. jedan, nedovoljan 4. mat. posljednja znamenka u zapisu cijeloga broja 5. dogovorena osnovna veličina [mjerna ~] 6. a. jedina kći u roditelja b. kći koja je jedino dijete u roditelja 7. samostalni dio cjeline koji ima određeni zadatak ili namjenu [radna ~; vojna ~] ◇ ~ sustava inform. jezgra računalnoga sustava u kojoj veći broj elektroničkih sastavnica obrađuje podatke, a najvažnija od njih je središnja procesorska jedinica ili mikroprocesor

prid. 〈G jedìničina; ž. jedìničina, s. jedìničino〉 koji pripada jedinici

prid. 〈G jedìničnōg(a); ž. jedìničnā, s. jedìničnō〉 koji se odnosi na jedinicu [jedinični kvadrat; jedinična dužina]

im. ž. 〈G jèdīnkē, DL jèdīnki; mn. N jèdīnke, G jèdīnkā/jèdīnkī〉 biol. pojedinačni predstavnik vrste

pril. 1. izriče da se jedan član prema određenim svojstvima izuzima iz skupa istovrsnih članova [Jedino on može doći.]; sin. isključivo, tek 2. ima vezničku funkciju u nezavisnosloženoj isključnoj rečenici [Svi su otišli, ~ je on ostao.]; sin. samo

prid. 〈G jedìnstvena; odr. jedìnstvenī, G jedìnstvenōg(a); ž. jedìnstvena, s. jedìnstveno〉 1. koji je jedna cjelina [jedinstvena država] 2. koji je različit od svih ostalih, osobit, vrijedan, rijedak ili izniman 3. koji je jednak za sve uključene strane [~ cijena proizvoda]

im. s. 〈G jedìnstva〉 čvrsta međusobna povezanost članova koje skupine ili zajednice

im. s. 〈G jednáčēnja; mn. N jednáčēnja, G jednáčēnjā〉 postupak kojim se što izjednačuje po kojemu svojstvu ◇ ~ po mjestu tvorbe gram. glasovna promjena u kojoj se suglasnici različiti po mjestu tvorbe jednače u suglasničkim skupovima tako da se prvi suglasnik skupa zamjenjuje suglasnikom koji je po mjestu tvorbe jednak drugomu suglasniku skupa; ~ po zvučnosti gram. glasovna promjena u kojoj se suglasnici različiti po zvučnosti jednače u suglasničkim skupovima tako da se prvi suglasnik zamjenjuje suglasnikom koji je po zvučnosti jednak drugomu suglasniku skupa

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. jèdnāčīm, 3. l. mn. jèdnāčē, imp. jednáči, aor. jednáčih, imperf. jèdnāčāh, prid. r. jednáčio, prid. t. jèdnāčen〉 činiti da što bude jednako čemu, da se s čim izjednači po kojemu svojstvu

im. ž. 〈G jednàdžbē; mn. N jednàdžbe, G jednádžbā/jednàdžbī〉 mat. jednakost dvaju matematičkih izraza koji sadržavaju nepoznanicu koju treba odrediti; ant. nejednadžba ◇ linearna ~ jednadžba oblika ax+b=0

prid. 〈G jȅdnāka; odr. jȅdnākī, G jȅdnākōg(a); ž. jȅdnāka, s. jȅdnāko〉 koji se ne razlikuje od onoga s kojim se uspoređuje [~ način rada; jednaka narav; jednake prilike]; sin. (isti), istovjetan; ant. drugi, drukčiji, nejednak, različit

pril. tako da se ne razlikuje od čega [~ raditi; ~ vrednovati]; sin. (isto), istovjetno; ant. drukčije, nejednako, različito

prid. 〈G jȅdnakokrāčna; odr. jȅdnakokrāčnī, G jȅdnakokrāčnōg(a); ž. jȅdnakokrāčna, s. jȅdnakokrāčno〉 koji ima jednake krakove [jednakokračni trokut]; sin. (istokračan)

im. ž. 〈G jednákosti, I jednákošću/jednákosti〉 1. svojstvo onoga što je jednako; sin. istovjetnost; ant. različitost 2. načelo po kojemu su svi ljudi jednaki u pravima i obvezama [boriti se za slobodu i ~]; ant. nejednakost

prid. 〈G jednakostrànična; odr. jednakostràničnī, G jednakostràničnōg(a); ž. jednakostrànična, s. jednakostrànično〉 koji ima jednake stranice [jednakostranični trokut]; sin. (istostraničan); ant. raznostraničan

prid. 〈G jȅdnakovrijēdna; odr. jȅdnakovrijēdnī, G jȅdnakovrijēdnōg(a); ž. jȅdnakovrijēdna, s. jȅdnakovrijēdno〉 koji je jednake, iste vrijednosti [~ uspjeh]

br. prid. 〈G jèdnīh, DLI jèdnīm(a), A jèdne; ž. jèdne, s. jèdna〉 1. jedan skup ili par [~ opanci; jedne rukavice] 2. 〈uz pl. tantum〉 jedan komad čega [jedne hlače; jedna vrata]

im. ž. 〈G jednìnē〉 gram. gramatički broj promjenjive riječi kojim se označuje da se govori o jednome primjerku onoga što označuje ta riječ; sin. (singular); ant. množina, ( plural)

prid. 〈G jèdnīnskōg(a); ž. jèdnīnskā, s. jèdnīnskō〉 koji se odnosi na jedninu [~ oblici]; ant. množinski

pril. razg. v. oko, otprilike, približno

prid. 〈G jednoàtōmnōg(a); ž. jednoàtōmnā, s. jednoàtōmnō〉 koji ima jedan atom [jednoatomna molekula]; sin. jednoatomski

prid. 〈G jednoàtōmskōg(a); ž. jednoàtōmskā, s. jednoàtōmskō〉 usp. jednoatomni

prid. 〈G jednòbojna; odr. jednòbojnī, G jednòbojnōg(a); ž. jednòbojna, s. jednòbojno〉 koji je jedne, iste boje [jednobojna tkanina]; ant. raznobojan, šaren

prid. 〈G jednobóščeva; ž. jednobóščeva, s. jednobóščevo〉 koji pripada jednobošcu; sin. monoteistov; ant. mnogoboščev, politeistov 

im. s. 〈G jednobóštva〉 rel. vjera u samo jednoga boga; sin. monoteizam; ant. mnogoboštvo, politeizam

im. m. 〈G jednobóšca, V jȅdnobōšče; mn. N jednobóšci, G jednòbōžācā〉 osoba koja vjeruje u jednoga boga; sin. monoteist; ant. mnogobožac, politeist

prid. 〈G jednobòžačkōg(a); ž. jednobòžačkā, s. jednobòžačkō〉 koji se odnosi na jednobošce i jednoboštvo [jednobožačka vjera]; sin. monoteistički; ant. mnogobožački, politeistički

prid. 〈G jednòcijēvna; odr. jednòcijēvnī, G jednòcijēvnōg(a); ž. jednòcijēvna, s. jednòcijēvno〉 koji ima jednu cijev [jednocijevna puška]

prid. 〈G jednòčlana; odr. jednòčlanī, G jednòčlanōg(a); ž. jednòčlana, s. jednòčlano〉 koji ima samo jedan član; ant. višečlan

pril. 1. u proteklim, prošlim vremenima [Jednoć se bolje živjelo.]; sin. nekad, nekoć, prije, svojedobno 2. u jednoj prilici, jedan put [Jednoć smo bili tamo.; Treba mu već ~ pokazati!]; sin. jedanput; sin. jednom

prid. 〈G jednòdijēlna; odr. jednòdijēlnī, G jednòdijēlnōg(a); ž. jednòdijēlna, s. jednòdijēlno〉 koji je u jednome dijelu [~ kostim]; ant. višedijelni

prid. 〈G jednodimènzījskōg(a); ž. jednodimènzījskā, s. jednodimènzījskō〉 koji ima jednu dimenziju; sin. (jednodimenzionalan)

prid. 〈G jȅdnodimenzionālna; odr. jȅdnodimenzionālnī, G jȅdnodimenzionālnōg(a); ž. jȅdnodimenzionālna, s. jȅdnodimenzionālno〉 v. jednodimenzijski

prid. 〈G jednòdnēvnōg(a); ž. jednòdnēvnā, s. jednòdnēvnō〉 1. koji ima jedan dan [~ pilići] 2. koji traje jedan dan [~ izlet] 3. koji se odnosi na jedan dan [~ boravak]; ant. višednevni

prid. 〈G jednòdomnōg(a); ž. jednòdomnā, s. jednòdomnō〉 bot. koji ima i muške i ženske cvjetove [jednodomna biljka]; ant. dvodomni

prid. 〈G jednòdušna; odr. jednòdušnī, G jednòdušnōg(a); ž. jednòdušna, s. jednòdušno〉 koji je odraz jednakih misli i osjećaja [jednodušan zaključak]

prid. 〈G jednòfāznōg(a); ž. jednòfāznā, s. jednòfāznō〉 tehn. koji ima jednu fazu [jednofazno mjerilo]

prid. 〈G jednòglasna; odr. jednòglasnī, G jednòglasnōg(a); ž. jednòglasna, s. jednòglasno〉 1. koji je izglasan svim glasovima, za koji ili kojega su svi glasovali [~ izbor; jednoglasna odluka] 2. glazb. koji se izvodi jednim glasom ili s više glasova koji izvode istu dionicu; sin. homofon; ant. polifon, višeglasan

im. s. 〈G jednòglāsja〉 glazb. svojstvo onoga što je jednoglasno; sin. (homofonija), istozvučnost

im. m. 〈G jednogòdišnjāka, V jednogòdišnjāče; mn. N jednogòdišnjāci, G jednogòdišnjākā〉 dijete koje ima jednu godinu

im. ž. 〈G jedanaestogodišnjàkinjē; mn. N jedanaestogodišnjàkinje, G jedanaestogodišnjàkīnjā〉 žensko dijete koje ima jednu godinu

prid. 〈G jednogòdišnjēg(a); ž. jednogòdišnjā, s. jednogòdišnjē〉 1. koji ima jednu godinu [~ dječak] 2. koji traje jednu godinu [~ dopust] 3. koji se odnosi na jednu godinu; ant. višegodišnji