im. m. 〈G jasmína; mn. N jasmíni, G jasmínā〉 bot. 1. grm iz porodice maslina koji se uzgaja kao ukrasna ili ljekovita biljka 2. bijeli ili žuti cvijet istoimene biljke

pril. 〈komp. jàsnijē〉 1. pojačava tvrdnju ili izjavu, izriče da je što posve u skladu s očekivanim [Jasno da znam.; Jasno da će doći.]; sin. dakako, naravno, sigurno 2. tako da se razabiru pojedinosti [~ vidjeti]; sin. oštro; ant. blijedo pren., mutno pren., nejasno 3. posve precizno i potpuno [~ se sjećati]; ant. blijedo pren., maglovito pren., mutno pren., nejasno 4. tako da se lako može razumjeti, pročitati ili shvatiti [~ odgovoriti; ~ prikazati događaj]; ant. transparentno, nejasno

im. ž. 〈G jasnòćē〉 1. svojstvo onoga što je dobro vidljivih obrisa, u čemu se razabiru pojedinosti [~ slike]; sin. oštrina 2. svojstvo onoga što je posve precizno i potpuno [~ sjećanja] 3. svojstvo onoga što se lako može razumjeti, pročitati ili shvatiti [~ odgovora]; sin. (transparentnost); ant. (netransparentnost); ant. nejasnoća

im. m. 〈G jȁstoga; mn. N jȁstozi, G jȁstōgā〉 zool. krupni morski crvenožuti rak cijenjenoga mesa s dugim repom te dugim hrapavim ticalima koji nema kliješta i ima deset noga

im. m. 〈G jȁstreba; mn. N jȁstrebovi/jȁstrebi, G jȁstrebōvā/jȁstrēbā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica ptica grabljivica iz reda sokolovka zaobljenih krila i duga repa s bijelom prugom iznad očiju 2. pripadnik istoimene porodice [~ kokošar]

im. m. 〈G jàstučića; mn. N jàstučići, G jàstučīćā〉 um. mali jastuk

im. m. 〈G jàstuka; mn. N jàstuci, G jȁstūkā〉 ispunjena vreća na kojoj počiva glava za vrijeme spavanja ili odmora ili koja služi za sjedenje, naslanjanje ili kao podloga za noge [vuneni ~]

im. m. 〈G jàta〉 jez. 33. slovo u glagoljičkoj i 32. slovo u ćiriličkoj azbuci ◇ dugi ~ refleks jata dvoglasnik »ie«, »ije«; kratki ~ refleksi jata »je«, »e«, »i«

im. s. 〈G jȁta; mn. N jȁta, G jȃtā〉 zool. veća trajna ili povremena zajednica životinja iste vrste koje lete, plove ili plivaju [~ ptica; ~ gusaka; ~ riba]

im. m. 〈G jatrokémičāra, V jatrokémičāru/jatrokémičāre; mn. N jatrokémičāri, G jatrokémičārā〉 osoba koja se bavi jatrokemijom

prid. 〈G jatrokémičāreva; ž. jatrokémičāreva, s. jatrokémičārevo〉 koji pripada jatrokemičaru; sin. jatrokemičarov

prid. 〈G jatrokémičārova; ž. jatrokémičārova, s. jatrokémičārovo〉 usp. jatrokemičarev

im. ž. 〈G jatrokémijē〉 hist., kem. smjer u kemiji u 16. i 17. stoljeću koji glavnim zadatkom kemije smatra pripravljanje lijekova

im. m. 〈G jȁūka; mn. N jȁūci, G jȁūkā〉 zvuk kojim se izražava bol ili žalost

im. s. 〈G jaúkānja〉 ispuštanje jauka

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jàūčēm, 3. l. mn. jàūčū, imp. jaúči, aor. jaúkah, imperf. jàūkāh, prid. r. jaúkao〉 ispuštati jauke; vidski parnjak: jauknuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jàūknēm, 3. l. mn. jàūknū, imp. jaúkni, aor. jaúknuh, prid. r. jaúknuo〉 ispustiti jauk; vidski parnjak: jaukati

im. ž. 〈G jávē〉 stanje u kojemu je čovjek budan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. jȃvīm, 3. l. mn. jȃvē, imp. jávi, aor. jávih, prid. r. jávio, prid. t. jȃvljen〉 prenijeti komu kakvu vijest ili obavijest [~ novost]; sin. priopćiti • jáviti se 〈povr.〉 1. odgovoriti na čije dozivanje; sin. odazvati se, oglasiti se v. pod oglasiti 2. davati vijest o sebi [~ se dopisnicom] 3. pozdravljati pri susretu [~ se susjedu]; vidski paranjak: javljati

im. s. 〈G jávljānja; mn. N jávljānja, G jávljānjā〉 1. prenošenje kakve vijesti ili obavijesti komu; sin. (informiranje), obavješćivanje, obavještavanje, priopćavanje, priopćivanje 2. odgovaranje na čije dozivanje; sin. odazivanje, oglašavanje, oglašivanje 3. davanje vijesti o sebi 4. pozdravljanje pri susretu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. jȃvljām, 3. l. mn. jávljajū, imp. jȃvljāj, aor. jávljah, imperf. jȃvljāh, prid. r. jávljao, prid. t. jȃvljān〉 prenositi komu kakvu vijest ili obavijest [~ novosti]; sin. priopćavati, priopćivati • jávljati se 〈povr.〉 1. odgovarati na čije dozivanje; sin. odazivati se, oglašavati se v. pod oglašavati, oglašivati se v. pod oglašivati 2. davati vijest o sebi [~ se dopisnicom] 3. pozdravljati pri susretu [~ se susjedu]; vidski paranjak: javiti

prid. 〈G jȃvnōg(a); ž. jȃvnā, s. jȃvnō〉 1. koji je poznat i svima dostupan, koji nije skriven [javna služba]; ant. tajni 2. koji je namijenjen svima, na koji može svatko doći [javno predavanje; ~ skup]; ant. privatni

im. ž. 〈G jávnosti, I jávnošću/jávnosti〉 1. svojstvo onoga što je poznato i svima dostupno, što nije skriveno; ant. tajnost 2. velik broj ljudi koji putem medija prate koji događaj; sin. publika

im. m. 〈G jȁvora, I jȁvorom; mn. N jȁvori, G jȁvōrā〉 bot. 1. 〈mn.〉 rod visokih šumskih bjelogoričnih stabala uglavnom planinskih predjela sa širokim tamnozelenim listovima 2. pripadnik istoimenoga roda [crni ~; crveni ~; gorski ~] ◇ poljski ~ jednodomno visoko listopadno drvo iz roda javora; sin. klen

prid. 〈G jȁvorova; ž. jȁvorova, s. jȁvorovo〉 1. koji pripada javoru [~ list] 2. koji se dobiva od javora [~ sirup] 3. koji se odnosi na javore [javorova šuma]

im. m. 〈G jȃza, L jázu; mn. N jȁzovi, G jȁzōvā〉 odvod od većega vodenog toka ♦ premostiti ~ svladati prepreke (neslaganja, poteškoće, razlike)

im. m. 〈G jȁzāvca; mn. N jȁzāvci, G jȁzavācā〉 zool. sisavac iz porodice kuna kratka zdepasta siva tijela s jednom bijelom i dvjema crnim prugama na glavi

im. m. 〈G jȁzavčāra, I jȁzavčārom/jȁzavčārem; mn. N jȁzavčāri, G jȁzavčārā〉 zool. pas kratkih nogu, izdužena tijela te dugih i opuštenih ušiju

im. ž. 〈G jȁzbinē; mn. N jȁzbine, G jȁzbīnā〉 1. nastamba u zemlji u kojoj žive jazavci, lisice i srodne zvijeri 2. pren. a. ružna, tamna, neugodna prostorija b. zatvoreno mjesto na kojemu se okuplja sumnjiv svijet [razbojnička ~.]

kratica za jedninu

os. zam. 〈GA〉 v. pod ona¹

im. m. 〈G jȅcāja; mn. N jȅcāji, G jȅcājā〉 zvuk koji se čuje pri isprekidanome i grčevitome plakanju

im. s. 〈G jȅcānja〉 isprekidano i grčevito plakanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jȅcām, 3. l. mn. jȅcajū, imp. jȅcāj, aor. jȅcah, imperf. jȅcāh, prid. r. jȅcao〉 isprekidano i grčevito plakati

im. m. 〈G jèčma〉 bot. 1. jednogodišnja žitarica jednostavna klasa s dugačkim resama [jari ~; ozimi ~] 2. skupina malih duguljastih zrnatih sivkastih sjemenka istoimene žitarice

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jéčīm, 3. l. mn. jéčē, imp. jéči, aor. jéčih, imperf. jéčāh, prid. r. jéčao〉 1. ispuštati nejasne glasove 2. oglašivati se jekom; vidski paranjak: jeknuti

im. m. 〈G ječménca; mn. N ječménci, G jèčmēnācā〉 med. gnojna upala žlijezda na vjeđi

prid. 〈G jèčmenōg(a); ž. jèčmenā, s. jèčmenō〉 1. koji se odnosi na ječam [~ klas] 2. koji je od ječma [ječmena kaša]

prid. 〈G jètka; odr. jètkī, G jètkōg(a); ž. jètka, s. jȅtko; komp. jètkijī; sup. najjètkijī〉 1. koji izaziva osjećaj štipanja i pečenja [jetka tvar] 2. pren. koji sadržava zlobne riječi [jetka primjedba]

glav. br. m. 〈G jèdnōg(a); ž. jèdna, s. jèdno〉 1. broj koji se obilježava s 1, za jedan manji od broja dva [jedna godina; jedno dijete] 2. najniža, neprolazna školska ocjena označena s 1 [dobiti ~ iz matematike]; sin. jedinica razg., nedovoljan; ant. izvrstan, odličan, petica razg. ♦ ~ kao nijedan jedan nije dovoljan, premalo je jedan; jedno s drugim sve zajedno, sve ukupno; jedno te isto jednako, uvijek isto; složni kao ~ potpuno složni, složni u svemu; svi do jednoga svi 〈do posljednjega〉

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 11, za jedan veći od broja deset i za jedan manji od broja dvanaest

im. m. 〈G jedanaestérca; mn. N jedanaestérci, G jedanaèstērācā〉 1. knjiž. stih od jedanaest slogova 2. sp. najstroža kazna u nogometu, udarac koji se izvodi s udaljenosti od jedanaest metara od gola

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od jedanaest osoba različita spola

red. br. 〈G jedànaestōg(a); ž. jedànaestā, s. jedànaestō〉 koji je iza desetoga, a prije dvanaestoga

im. m. 〈G jedanaestogòdišnjāka, V jedanaesetogòdišnjāče; mn. N jedanaestogòdišnjāci, G jedanestogòdišnjākā〉 dijete koje ima jedanaest godina

im. ž. 〈G jedanaestogodišnjàkinjē; mn. N jedanaestogodišnjàkinje, G jedanaestogodišnjàkīnjā〉 žensko dijete koje ima jedanaest godina

prid. 〈G jedanaestogòdišnjēg(a); ž. jedanaestogòdišnjā, s. jedanaestogòdišnjē〉 1. koji ima jedanaest godina [jedanaestogodišnje dijete] 2. koji traje jedanaest godina [jedanaestogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na jedanaest godina

im. ž. 〈G jedanaestòricē〉 skupina od jedanaest muških osoba