im. s. 〈G jezérca/jezérceta; mn. N jezérca, G jèzerācā/jèzērcā〉 um. malo jezero

im. s. 〈G jȅzera; mn. N jezèra, G jezérā〉 zem. udubina na površini kopna ispunjena vodom bez izravne veze s morem [akumulacijsko ~; krško ~; ledenjačko ~; tektonsko ~]

prid. 〈G jȅzērskōg(a); ž. jȅzērskā, s. jȅzērskō〉 koji se odnosi na jezero [jezerska voda]

im. ž. 〈G jézgrē; mn. N jézgre, G jezgárā/jézgrā/jézgrī〉 1. središnji dio koje cjeline [gradska ~; ~ atoma; ~ stanice; Zemljina ~] 2. bot. jestivi dio ploda s tvrdom ljuskom [~ badema; ~ lješnjaka; ~ oraha] 3. pren. ono što je u čemu najvažnije [~ problema]; sin. bit, srž pren.

prid. 〈G jèzgričava; odr. jèzgričavī, G jèzgričavōg(a); ž. jèzgričava, s. jèzgričavo〉 koji ima jezgru i sjemenke u obliku zrna [jezgričavo voće]

prid. 〈G jezgròvita; odr. jezgròvitī, G jezgròvitōg(a); ž. jezgròvita, s. jezgròvito; komp. jezgrovìtijī; sup. najjezgrovìtijī〉 koji je kratak i sadržajan [~ prikaz]

pril. 〈komp. jezgrovìtijē; sup. najjezgrovìtijē〉 kratko i sadržajno [~ prikazati]

im. m. 〈G jezíčca; mn. N jezíčci, G jèzīčācā〉 1. um. mali jezik; sin. jezičak 2. anat. resica u grlu 3. pren. ono što nalikuje malomu jeziku [~ zvona] ♦ ~ na vagi odlučujući element, presudni čimbenik

im. m. 〈G jezíčka; mn. N jezíčci, G jèzīčākā〉 um. mali jezik; sin. jezičac

prid. 〈G jèzičasta; odr. jèzičastī, G jèzičastōg(a); ž. jèzičasta, s. jèzičasto; komp. jezičàstijī〉 koji je nalik jeziku [jezičasti plamen]

prid. 〈G jèzičava; odr. jèzičavī, G jèzičavōg(a); ž. jèzičava, s. jèzičavo; komp. jezičàvijī〉 koji je brbljav i oštar na jeziku [jezičava baba]

prid. 〈G jèzičnōg(a); ž. jèzičnā, s. jèzičnō〉 koji se odnosi na jezik [~ savjetnik]

im. m. 〈G jèzika; mn. N jèzici, G jȅzīkā〉 1. anat. pokretljiv mišićni organ u ustima koji služi za određivanje okusa i opipa, žvakanje, sisanje i gutanje hrane te oblikovanje glasova 2. jez. apstraktni sustav znakova s pomoću kojega se ljudi sporazumijevaju [materinski ~; strani ~; svjetski jezici] ◇ afroazijski jezici jezična porodica koja obuhvaća jezike koji se govore u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Aziji; anatolijski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja je obuhvaćala izumrle jezike koji su se govorili u Maloj Aziji; austroazijski jezici jezična porodica koja obuhvaća jezike koji se govore u Australiji i jugoistočnoj Aziji; austronezijski jezici jezična porodica koja obuhvaća jezike koji se govore na području Austronezije; baltički jezici jezici baltoslavenske grane indoeuropske jezične porodice kojima se govori u Litvi i Latviji; baltoslavenski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja obuhvaća jezike kojima se govori na Baltiku u istočnoj, jugoistočnoj i srednjoj Europi te u sjevernoj Aziji; berberski jezici grana afroazijske jezične porodice koja obuhvaća većinu jezika starosjedilaca sjeverne Afrike; dravidski jezici jezična porodica koja obuhvaća jezike starosjedilaca Indijskoga potkontinenta; genetski srodni jezici jezici koji su se razvili iz istoga prajezika; germanski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja obuhvaća izumrli gotski jezik te jezike kojima se govori u zapadnoj, srednjoj i sjevernoj Europi; hamitski jezici grana afroazijske jezične porodice kojoj pripadaju jezici starosjedilaca sjeverne Afrike; indoeuropski jezici jedna od najproširenijih jezičnih porodica koja obuhvaća gotovo sve jezike u Europi i veći broj jezika u jugozapadnoj Aziji; indoiranski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja obuhvaća jezike koji se govore na Srednjemu istoku i na Indijskome potkontinentu; italski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja obuhvaća izumrle jezike koji su se govorili na Apeninskome poluotoku i današnje romanske jezike; ~ davalac jezik iz kojega drugi jezik posuđuje koju riječ ili izraz; ~ primalac jezik koji posuđuje koju riječ ili izraz iz drugoga jezika; keltski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja je obuhvaćala izumrle jezike kojima se govorilo i pisalo u Britaniji, Španjolskoj, zapadnoj i srednjoj Europi te u Maloj Aziji, a kojima se danas govori u Irskoj, Ujedinjenome Kraljevstvu i Francuskoj; kreolski ~ jezik koji je potekao od pidžina i postao čijim materinskim jezikom; materinski ~ jezik koji je dijete prvo usvojilo, najčešće od majke; međunarodni ~ izmišljeni jezik namijenjen sporazumijevanju govornika različitih jezika; mongolski jezici jezična porodica koja obuhvaća jezike koji se govore u Mongoliji, Afganistanu, Prikavkazju i južnoj Rusiji; nilosaharski jezici jezična porodica koja obuhvaća jezike koji se govore u Sahari i području uz rijeku Nil; romanski jezici jezici koji su se razvili iz latinskoga; semitski jezici grana afroazijske jezične porodice koja obuhvaća arapski i hebrejski te mnoge jezike koji se govore u sjevernoj Africi i na Bliskome istoku; sinotibetski jezici jedna od najproširenijih jezičnih porodica koja obuhvaća kineski jezik i mnoge jezike u srednjoj i jugoistočnoj Aziji; slavenski jezici jezici baltoslavenske grane indoeuropske jezične porodice kojima se govori u istočnoj, jugoistočnoj i srednjoj Europi te u sjevernoj Aziji; standardni ~ sustav uređen svjesnom, planskom normom, tj. pravilima koja sadržavaju pravopis i gramatiku te popis riječi koji se nalazi u normativnome rječniku; sin. (standard); tibetski ~ narodni jezik Tibetanaca; toharski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja je obuhvaćala izumrle jezike koji su se govorili i pisali u kineskome Turkestanu; turkijski jezici jezična porodica koja obuhvaća turski i neke srednjoazijske jezike; ugrofinski jezici grana uralske jezične porodice koja obuhvaća veći broj jezika koji se govore u dijelu Rusiji, Estoniji i Mađarskoj; uralski jezici jezična porodica koja obuhvaća veći broj jezika koji se govore u Rusiji, na Baltiku i u Mađarskoj 3. način izražavanja [govoriti biranim jezikom] 4. pren. ono što oblikom podsjeća na jezik [~ na cipeli] ♦ biti brz na jeziku biti brzoplet, govoriti bez prethodnoga razmišljanja; držati ~ za zubima šutjeti, biti suzdržan u govoru; imati dug ~ previše pričati, biti brbljav; imati ~ kao krava rep previše pričati, biti brbljav; imati oštar ~ govoriti britko (bez uvijanja, izravno), biti neugodan prema sugovorniku; navrh jezika je komu što ne može se trenutačno sjetiti čega; naći zajednički ~ 〈s kim〉 uzajamno se razumjeti (shvaćati), moći mirno zajedno razgovarati; plete se jezik komu govori tko, nerazgovjetno (nesigurno, nejasno) pod utjecajem čega /od alkohola, od uzbuđenja i sl./; povući (potegnuti) koga za ~ navesti koga da progovori; izazvati koga da kaže i ono što nije namjeravao; razvezao se ~ komu počeo je mnogo (opširno) govoriti; svrbi ~ koga teško je šutjeti komu, htio bi progovoriti tko; zli jezici zlobni ljudi, ljudi koji druge ogovaraju ili ih kleveću

im. m. 〈G jezikoslóvca, V jȅzikoslōvče; mn. N jezikoslóvci, G jezikòslōvācā〉 stručnjak koji se bavi jezikoslovljem; sin. lingvist

prid. 〈G jezikoslóvčeva; ž. jezikoslóvčeva, s. jezikoslóvčevo〉 koji pripada jezikoslovcu; sin. lingvistov

im. ž. 〈G jezikòslōvkē, DL jezikòslōvki; mn. N jezikòslōvke, G jezikòslōvkā/jezikòslōvkī〉 stručnjakinja koja se bavi jezikoslovljem; sin. lingvistica

prid. 〈G jezikòslōvkina; ž. jezikòslōvkina, s. jezikòslōvkino〉 koji pripada jezikoslovki; sin. lingvističin

im. s. 〈G jezikòslōvlja〉 opća znanost o jeziku, proučavanje jezičnih pojava u najširemu smislu; sin. lingvistika

prid. 〈G jezikòslōvnōg(a); ž. jezikòslōvnā, s. jezikòslōvnō〉 koji se odnosi na jezikoslovce i jezikoslovlje [~ ogledi]; sin. lingvistički

prid. 〈G jèziva; odr. jèzivī, G jèzivōg(a); ž. jèziva, s. jèzivo; komp. jezìvijī; sup. najjezìvijī〉 1. koji izaziva veliku nelagodu i strah [~ prizor] 2. koji izaziva zgražanje i zaprepaštenost [~ postupak; jezivo ponašanje]; sin. strahovit, strašan pren.; sin. grozan, stravičan, užasan

pril. 〈komp. jezìvijē〉 1. tako da izaziva jezu [~ izgledati] 2. tako da izaziva zgražanje i zaprepaštenost [~ postupiti; ~ se ponašati]; sin. strahovito, strašno; sin. grozno, stravično, užasno

im. m. 〈G jezuíta, V jȅzuīte; mn. N jezuíti, G jezuítā〉 v. isusovac

prid. 〈G jezùītskōg(a); ž. jezùītskā, s. jezùītskō〉 v. isusovački

im. m. 〈G jéža, I jéžom; mn. N jéževi, G jéžēvā〉 zool. kukcožder zbijena tijela i gustih bodljika na leđnoj strani koje su preoblikovane dlake, hrani se kukcima, gujavicama i drugim malim životinjama te plodovima i ptičjim jajima, kad je ugrožen sklupča se u bodljikavu kuglu ◇ morski ~ razg. v. ježinac

im. m. 〈G jèžića; mn. N jèžići, G jȅžīćā〉 1. um. mali jež 2. mlado ježa

im. m. 〈G jèžīnca; mn. N jèžīnci, G jèžinācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred morskih beskralježnjaka bodljikaša koji imaju okruglo tijelo s gornje strane prekriveno bodljikama, a s donje se strane nalazi mišićni sustav i usta te ljepljivi vrškovi s pomoću kojih se hvataju za podlogu 2. pripadnik istoimenoga razreda [crni ~; hridinski ~; ljubičasti ~]; sin. morski jež razg. v. pod jež

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. jȇžīm se, prez. 3. l. mn. jȇžē se, imp. jéži se, aor. jéžih se, imperf. jȇžāh se, prid. r. jéžio se〉 1. imati uzdignute dlačice na koži od hladnoće, straha itd. [~ od hladnoće] 2. pren. biti uplašen ili uzbuđen od čega [~ od posla]

pokrata za jugoistok

im. m. 〈G jìdiša〉 jez. germanski jezik kojim govore istočnoeuropski Židovi

im. m. 〈G jȏda〉 kem. kemijski element (I) u obliku tamnoljubičastih ljusaka ili pločica kovinskoga sjaja, nalazi se u sekretu štitnjače, u morskoj vodi i morskim travama

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jȍdlām, 3. l. mn. jȍdlajū, imp. jȍdlāj, aor. jȍdlah, imperf. jȍdlāh, prid. r. jȍdlao〉 pjevati tako da se brzo prelazi iz dubokih u visoke registre

prid. 〈G jȏdnōg(a); ž. jȏdnā, s. jȏdnō〉 koji se odnosi na jod [jodna sol]

prid. 〈G jȏdova; ž. jȏdova, s. jȏdovo〉 kem. 1. koji pripada jodu 2. koji sadržava jod [~ bromid]

im. ž. 〈G jógē〉 hinduistička tehnika koncentracije i meditacije

prid. 〈G jògunasta; odr. jògunastī, G jògunastōg(a); ž. jògunasta, s. jògunasto; komp. jogunàstijī〉 1. v. svojeglav 2. v. tvrdoglav

im. m. 〈G jògurta; mn. N jògurti, G jògurātā/jȍgūrtā〉 mlijeko ukiseljeno na poseban način [voćni ~]

im. ž. 〈G jóhē, DL jóhi; mn. N jóhe, G jȏhā〉 bot. listopadno drvo koje raste na vlažnim mjestima uz potoke i rijeke, cvat joj je resa [crna ~; bijela ~; zelena ~]

os. zam. 〈D〉 v. pod ona

usk. 1. izriče bol [Joj, sve me boli!]; sin. a, au, jao 2. izriče radost [Joj, što mi je drago da te vidim!] 3. izriče divljenje [Joj, kako je lijepa!]; sin. a, ah, au, eh, oh, uh 4. izriče jadikovanje [Joj, što ću sirota!]; sin. ajme pokr., eh, jao, kuku pokr. 5. izriče nestrpljenje [Joj, jedva čekam da dođe!]

im. m. → poplun

im. m. 〈G jȍrgovāna; mn. N jȍrgovāni, G jȍrgovānā〉 bot. 1. grmolika listopadna ukrasna biljka iz porodice maslina dvospolnih grozdastih velikih mirisnih cvjetova [obični ~] 2. plavi, ljubičasti ili bijeli cvijet istoimene biljke

pril. 1. izriče da što traje i dalje [Ja ~ čekam.; Još je živ.] 2. izriče da se što dogodilo prije dosta vremena [Otišao je ~ ljetos.] 3. izriče da se što dogodilo prije nego što se očekivalo [Još kao dijete bio je ozbiljan.] 4. izriče da što treba dodati, dopuniti [Želiš li ~?; Dodaj ~ soli.] 5. izriče čuđenje ili pojačava sadržaj kakva iskaza [Još nisi otišao?; Još mi samo to treba!; Još si dobro prošao!]

im. ž. 〈G jotácijē〉 gram. glasovna promjena kod koje se nepalatalni suglasnici k, g, h, c, t, d, s, z, l, n stapaju s j i daju palatalne suglasnike č, č, đ, lj, nj, š, ž, a suglasnici p, b, m, v, f uz j zamjenjuju se skupovima plj, blj, mlj, vlj, flj

os. zam. 〈A〉 v. pod ona

im. m. 〈G jubiléja; mn. N jubiléji, G jubiléjā〉 okrugla obljetnica

pril. → jučer

pril. 1. tijekom prethodnoga dana, u prethodnome danu [Učio sam ~.; Došla je ~.] 2. 〈u im. funkciji〉 a. dan koji prethodi današnjemu danu [Od ~ se sve promijenilo.] b. pren. prošlo vrijeme [Zaboravimo ~ i mislimo na sutra.]; ant. sutra ♦ nisam 〈ja〉 od ~ nisam naivan, nisam bez iskustva, ne dam se prevariti

prid. 〈G jučèrašnjēg(a); ž. jučèrašnjā, s. jučèrašnjē〉 1. koji je od jučer [jučerašnje novine] 2. koji je bio jučer [~ dan; ~ izlet]; ant. sutrašnji