judaìzam | im. m. 〈G judaìzma〉 1. rel. religija židovskoga naroda 2. kulturno i društveno naslijeđe židovskoga naroda |
jȕg | im. m. 〈G jȕga〉 zem. 1. jedna od četiriju glavnih strana svijeta usmjerena prema južnome nebeskom polu (J) 2. južne zemlje i narodi; ant. sjever |
jȕgo | |
jugoìstočnī | prid. 〈G jugoìstočnōg(a); ž. jugoìstočnā, s. jugoìstočnō〉 koji se odnosi na jugoistok [jugoistočna obala] |
jugoìstok | im. m. 〈G jugoìstoka〉 zem. sporedna strana svijeta između juga i istoka (JI) |
jugozápad | im. m. 〈G jugozápada〉 zem. sporedna strana svijeta između juga i zapada (JZ) |
jugozápadnī | prid. 〈G jugozápadnōg(a); ž. jugozápadnā, s. jugozápadnō〉 koji se odnosi na jugozapad [~ pravac] |
júha | im. ž. 〈G júhē, DL júhi; mn. N júhe, G júhā〉 tekuće jelo koje se pripravlja kuhanjem mesa, ribe ili povrća uz dodatak začina [goveđa ~; riblja ~; ~ od povrća] ♦ dobiti jezikovu juhu biti ukoren |
júnac | im. m. 〈G júnca; mn. N júnci, G jȗnācā〉 mlado muško govedo od oko godine dana |
junàčina | im. m. ž. 〈G junàčinē; mn. N junàčine, G junàčīnā〉 uv. iznimno hrabar junak [taj ~; ta ~; te junačine; ti junačine] |
junáčiti se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. jùnāčīm se, 3. l. mn. jùnāčē se, imp. junáči se, aor. junáčih se, imperf. jùnāčāh se, prid. r. junáčio se〉 ponašati se poput junaka |
jùnāčkī | prid. 〈G jùnāčkōg(a); ž. jùnāčkā, s. jùnāčkō〉 koji se odnosi na junake [junačko djelo]; sin. herojski |
jȕnād | zb. im. ž. 〈G jȕnādi〉 mladunčad goveda |
jùnāk | im. m. 〈G junáka, V jȕnāče; mn. N junáci, G junákā〉 1. osoba koja se odlikuje hrabrošću, smjelošću; sin. heroj 2. glavno lice ili jedan od nositelja radnje u književnome, kazališnome ili filmskome djelu [glavni ~ romana] ♦ ~ dana osoba koja je nakratko u središtu pozornosti |
junàkinja | im. ž. 〈G junàkinjē; mn. N junàkinje, G junàkīnjā〉 1. žena koja se odlikuje hrabrošću, smjelošću; sin. heroina 2. glavno žensko lice ili nositeljica radnje u književnome, kazališnome ili filmskome djelu [glavna ~ romana] |
junáštvo | im. s. 〈G junáštva; mn. N junáštva, G jùnāštāvā/jùnāštvā〉 1. odlika junaka, velika hrabrost [Mnogi su u ratu dokazali svoje ~.] 2. postupak, djelo junaka; sin. herojstvo |
júne | im. s. 〈G jùneta〉 mlado govedo od oko godine dana |
jùnećī | prid. 〈G jùnećēg(a); ž. jùnećā, s. jùnećē〉 1. koji se odnosi na junad [~ but] 2. pren. koji je kao u juneta |
jùnetina | im. ž. 〈G jùnetinē〉 juneće meso |
jùnica | im. ž. 〈G jùnicē; mn. N jùnice, G jȕnīcā〉 mlado žensko govedo od oko godine dana |
jȕniōr | im. m. 〈G jȕniōra, V jȕniōre; mn. N jȕniōri, G jȕniōrā〉 mlađi član koje zajednice (npr. sportske, školske, obiteljske i sl.); ant. senior |
jȕniōrka | im. ž. 〈G jȕniōrkē; mn. N jȕniōrke, G jȕniōrkā/jȕniōrkī〉 mlađa članica koje zajednice (npr. sportske, školske, obiteljske i sl.); ant. seniorka |
jȕniōrskī | prid. 〈G jȕniōrskōg(a); ž. jȕniōrskā, s. jȕniōrskō〉 koji se odnosi na juniore |
Jùpiter | im. m. 〈G Jùpitera, I Jùpiterom〉 astr. peti planet Sunčeva sustava, planet između Marsa i Saturna |
júra | im. ž. 〈G júrē〉 geol. drugo razdoblje mezozoika |
jùrcati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jùrcām, 3. l. mn. jùrcajū, imp. jùrcāj, aor. jùrcah, imperf. jùrcāh, prid. r. jùrcao〉 razg. v. juriti |
júrēnje | im. s. 〈G júrēnja〉 1. kretanje velikom brzinom; sin. letenje pren., razg. 2. pren. bivanje u stalnome pokretu, brzo i užurbano kretanje; sin. trčanje, trčkaranje |
jȕrīš | im. m. 〈G jȕrīša; mn. N jȕrīši, G jȕrīšā〉 vojn. 1. nagao, brz i oštar napad na neprijateljsku vojsku ili položaje 2. izvođenje istoimenoga naglog, brzog i oštrog napada na neprijateljsku vojsku ili položaje; sin. (jurišanje) |
jurìšānje | im. s. 〈G jurìšānja〉 usp. juriš |
jurìšati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jurìšām, 3. l. mn. jurìšajū, imp. jurìšāj, aor. jurìšah, imperf. jurìšāh, prid. r. jurìšao〉 izvoditi juriš [~ na neprijateljske položaje] |
júriti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. júrīm, 3. l. mn. júrē, imp. júri, aor. júrih, imperf. júrāh, prid. r. júrio〉 1. kretati se velikom brzinom [Vozila jure cestom.]; sin. letjeti pren., razg. 2. pren. a. brzo i neprimjetno prolaziti [Sati samo jure.] b. biti u stalnome pokretu, kretati se brzo i užurbano [Juri cijeli dan po gradu.]; sin. jurcati razg., trčati pren., trčkarati pren. |
júrnuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jȗrnēm, 3. l. mn. jȗrnū, imp. júrni, aor. júrnuh, prid. r. júrnuo〉 razg. hitro kamo otići [~ u prodavaonicu] |
jȗrta | im. ž. 〈G jȗrtē; mn. N jȗrte, G jȕrātā/jȗrtā/jȗrtī〉 okrugli kožnati šator nomadskih stočara, danas se zadržao u Mongoliji |
jȕšnī | prid. 〈G jȕšnōg(a); ž. jȕšnā, s. jȕšnō〉 1. koji se odnosi na juhu 2. koji sadržava dosta tekućine [jušno jelo] |
jȕta | im. ž. 〈G jȕtē; mn. N jȕte, G jȗtā〉 1. bot. jednogodišnja istočnoindijska biljka izduženoga oštrog lišća 2. materijal dobiven od vlakana istoimene biljke [sag od jute; vreća od jute] |
jȕtārnjī | prid. 〈G jȕtārnjēg(a); ž. jȕtārnjā, s. jȕtārnjē〉 koji se odnosi na jutro [jutarnja misa; jutarnja rosa]; ant. večernji |
jȕten | prid. 〈G jȕtena; odr. jȕtenī, G jȕtenōg(a); ž. jȕtena, s. jȕteno〉 koji je od jute [jutena vrećica] |
jȕtro | im. s. 〈G jȕtra; mn. N jȕtra, G jȕtārā〉 prvi dio dana, vrijeme od svitanja do podneva [čitavo ~; rano ~]; ant. večer ◇ Dobro ~! pozdrav pri susretu između svitanja i prijepodneva ♦ od jutra (zore) do mraka čitav dan, cijeli dan; od jutra do sutra čitav dan i noć, bez prestanka, uvijek; 〈to je〉 kao gluhomu dobro ~ 〈to je〉 uzaludno (beskorisno) |
jȕtro | im. s. 〈G jȕtra; mn. N jȕtra, G jȕtārā〉 zast. mjerna jedinica za površinu zemljišta (5745 četvornih metara); sin. ral |
jȕtrōs | pril. 1. protekloga ili ovoga jutra [Učio sam ~.; Učit ću ~.] 2. 〈u im. funkciji〉 proteklo ili ovo jutro [Od ~ sve je drukčije.]; ant. večeras |
jȕtrošnjī | prid. 〈G jȕtrošnjēg(a); ž. jȕtrošnjā, s. jȕtrošnjē〉 koji je od jutros ili koji je bio jutros [jutrošnje vijesti]; ant. večerašnji |
jȕžina | im. ž. 〈G jȕžinē〉 met. vremenske prilike prouzročene jugom |
jȕžnī | prid. 〈G jȕžnōg(a); ž. jȕžnā, s. jȕžnō; komp. jùžnijī; sup. najjùžnijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji se odnosi na jug 2. koji se nalazi na jugu, koji je okrenut jugu [južna strana kuće; južne granice Hrvatske] 3. 〈pozitiv〉 koji dolazi s juga [~ vjetar]; ant. sjeverni |
jùžnjāčkī | prid. 〈G jùžnjāčkōg(a); ž. jùžnjāčkā, s. jùžnjāčkō〉 koji se odnosi na južnjake; ant. sjevernjački |
jȕžnjāk | im. m. 〈G jȕžnjāka, V jȕžnjāče; mn. N jȕžnjāci, G jȕžnjākā〉 čovjek koji je s juga ili stanovnik južnih zemalja; ant. sjevernjak |
JZ | pokrata za jugozapad |