im. m. 〈G kvásca; mn. N kvásci, G kvȃsācā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina mješinarka koje žive u tlu, prouzročuju vrenje, jednostanični mikroorganizmi nevidljivi golim okom 2. pripadnik istoimene skupine [suhi ~] ◇ pekarski/pivski ~ kvasac koji služi za proizvodnju piva i za dizanje tijesta za kruh i kolače; vinski ~ kvasac koji prouzročuje alkoholno vrenje, tj. pretvara grožđani šećer u alkohol

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kvàsā, 3. l. mn. kvàsajū, aor. 3. l. jd. kvȁsa, imperf. 3. l. jd. kvàsāše, prid. r. kvàsao〉 dizati se od kvasca [tijesto kvasa]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kvȁsīm, 3. l. mn. kvȁsē, imp. kvȁsi, aor. kvȁsih, imperf. kvȁsijāh/kvȁšāh, prid. r. kvȁsio, prid. t. kvȁšen〉 v. močiti, namakati

im. ž. 〈G kvȋntē; mn. N kvȋnte, G kvȋntā/kvȋntī〉 1. glazb. interval koji označuje razmak od sedam polutonova ◇ smanjena ~ v. tritonus; mala ~ interval koji označuje razmak od osam polutonova; velika ~ interval koji označuje razmak od jedanaest polutonova 2. v. peterostih

im. m. 〈G kvintéta; mn. N kvintéti, G kvintétā〉 glazb. 1. glazbeno djelo za pet solističkih glasova ili instrumenata 2. glazbeni sastav od pet članova

im. ž. 〈G kvìntīnē; mn. N kvìntīne, G kvìntīnā〉 v. peterostih

im. m. 〈G kvȋza, L kvízu; mn. N kvȉzovi, G kvȉzōvā〉 društvena igra ispitivanja znanja i vještina iz različitih područja

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kvȍcām, 3. l. mn. kvȍcajū, imp. kvȍcāj, aor. kvȍcah, imperf. kvȍcāh, prid. r. kvȍcao〉 1. glasati se glasom koji podsjeća na kvo-kvo [Kokoš kvoca.] 2. pren. dosađivati komu prigovorima i zahtjevima; sin. zanovijetati

im. m. 〈G kvòcijenta; mn. N kvòcijenti, G kvòcijenātā〉 v. količnik ◇ ~ inteligencije omjer mentalne i kronološke dobi ispitanika (oznaka IQ)

im. ž. 〈G kvȍčkē, DL kvȍčki; mn. N kvȍčke, G kvȍčākā/kvȏčkā/kvȍčkī〉 kokoš koja sjedi na jajima ili ima piliće

im. ž. 〈G kvȑgē, DL kvȑgi; mn. N kvȑge, G kvȓgā/kvȑgī〉 1. tvrda izraslina na tijelu ili u organizmu 2. zadebljanje na površini drveta; sin. čvor¹

prid. 〈G kvȑgava; odr. kvȑgavī, G kvȑgavōg(a); ž. kvȑgava, s. kvȑgavo; komp. kvrgàvijī〉 1. koji ima tvrde izrasline (o dijelovima tijela) [kvrgave ruke] 2. koji ima zadebljanja (o drvetu) [kvrgava grana]; sin. čvornat

im. ž. 〈G kvȑžicē; mn. N kvȑžice, G kvȑžīcā〉 um. mala kvrga

oznaka za kilovatsat