kȕmčād

zb. im. ž. G kȕmčādi skup koji čine dva kumčeta ili više njih

kúmče

im. s. G kùmčeta osoba u odnosu na osobu koja joj je kum ili kuma na krštenju ili krizmi

kùmīn

im. m. G kumína bot. 1. dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarka koja raste po livadama čitave Europe 2. plod istoimene biljke koji se upotrebljava kao začin; sin. kim

kumòvati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. kùmujēm, 3. l. mn. kùmujū, imp. kùmūj, aor. kumòvah, imperf. kùmovāh, prid. r. kumòvao 1. biti kum/kuma 2. pren. savjetovati ili sudjelovati i pomagati u kojemu poslu ili događaju

kúmstvo

im. s. G kúmstva; mn. N kúmstva, G kȗmstāvā/kúmstvā međusobni odnos kuma/kume i kumčeta

kúna

im. ž. G kúnē; mn. N kúne, G kúnā 1. zool. a. mn. porodica zvijeri, krznaša mesoždera dugoga i vitkoga tijela, čine ih kuna zlatica, lasica, tvor, jazavac i vidra b. pripadnik istoimene porodice [~ bjelica]  ~ zlatica sisavac iz porodice kuna kojemu je po gornjemu dijelu tijela krzno tamnosmeđe boje, na njuški svijetlosmeđe, a sa strane i po trbuhu žućkasto, na donjoj strani vrata ima zlatnožutu pjegu 2. hrvatska novčana jedinica

kùnećī

prid. G kùnećēg(a); ž. kùnećā, s. kùnećē 1. koji se odnosi na kuniće [kuneće meso; ~ but] 2. koji je kao u kunića

kùnić

im. m. G kùnića; mn. N kùnići, G kȕnīćā zool. sisavac sličan zecu koji se uzgaja radi dobivanja mesa i krzna ♦ pokusni ~ osoba ili životinja koja služi da se na njoj što ispita

kunićárstvo

im. s. G kunićárstva gosp. grana stočarstva koja se bavi uzgojem kunića

kùnićevina

im. ž. G kùnićevinē kuneće meso

kùnjād

im. m. G kùnjāda; mn. N kùnjādi, G kùnjādā pokr. 1. v. djever 2. v. šurjak 3. v. zet 4. v. svak 5. v. pašanac 6. v. zaovac

kúnjati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. kȗnjām, 3. l. mn. kúnjajū, imp. kȗnjāj, aor. kúnjah, imperf. kȗnjāh, prid. r. kúnjao pomalo drijemati, drijemati na prekide [~ u naslonjaču]

kȗnjka

im. ž. G kȗnjkē, DL kȗnjki; mn. N kȗnjke, G kȗnjkā/kȗnjkī zool. školjkaš debele nejednake ljušture sivosmeđe boje, živi pričvršćen najčešće uz tvrdu podlogu

kȕp

im. m. G kȕpa, L kùpu; mn. N kȕpovi, G kȕpōvā 1. sipka tvar nagomilana na jednome mjestu ili mnogo istovrsnih predmeta nabacanih ili složenih u stožasti oblik [~ kamenja; ~ knjiga; ~ pijeska]; sin. gomila, hrpa 2. pren. velika količina čega [~ problema; ~ stvari]; sin. brdo pren., hrpa pren., gomila pren., masa pren., mnoštvo pren., more pren., obilje, šuma pren.

kȕp

im. m. G kȕpa, L kùpu; mn. N kȕpovi, G kȕpōvā sp. 1. pehar koji se dobiva za pobjedu u kojemu sportskom natjecanju 2. natjecanje za istoimeni pehar  voćni ~ desert od komadića voća i sladoleda ukrašen šlagom i preliven sirupom

kȕpa

im. ž. G kȕ; mn. N kȕpe, G kȗ pokr. 1. v. vrč 2. v. crijep

kúpac

im. m. G kúpca, V kȗpče; mn. N kúpci, G kȗpācā osoba koja kupuje; sin. mušterija razg., potrošač, potrošačica

kùpāč

im. m. G kupáča, V kȕpāču; mn. N kupáči, G kupáčā osoba koja se kupa

kupàčica

im. ž. G kupàčicē; mn. N kupàčice, G kupàčīcā žena koja se kupa

kupàčičin

prid. G kupàčičina; ž. kupàčičina, s. kupàčičino koji pripada kupačici

kùpalīšte

im. s. G kùpalīšta; mn. N kùpalīšta, G kùpalīštā mjesto uređeno za kupanje [gradsko ~]

kúpānje

im. s. G kúpānja 1. pranje koga u kadi ili posudi punoj vode 2. bivanje u vodi ili plivanje

kupaóna

im. ž. G kupaónē; mn. N kupaóne, G kupaónā razg. v. kupaonica

kupaònica

im. ž. G kupaònicē; mn. N kupaònice, G kupaònīcā prostorija s kadom ili tušem; sin. kupaona razg.

kúpati (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. kȗpām, 3. l. mn. kúpajū, imp. kȗpāj, aor. kúpah, imperf. kȗpāh, prid. r. kúpao, prid. t. kȗpān prati koga u kadi ili posudi punoj vode [~ dijete; ~ psa] • kúpati se povr. biti u vodi ili plivati [~ se u rijeci; ~ se u moru; ~ se u bazenu]

kúpčev

prid. G kúpčeva; ž. kúpčeva, s. kúpčevo koji pripada kupcu; sin. potrošačev, potrošačičin

kùpē

im. m. G kupèa; mn. N kupèi, G kupéā zatvoreni odjeljak u željezničkome vagonu s više sjedala [~ drugoga razreda]

kȕpēlj

im. ž. G kȕpēlji, I kȕpēlju/kȕpēlji; mn. N kȕpēlji, G kȕpēljā voda priređena za kupanje; sin. kupka

kùpina

im. ž. G kùpinē; mn. N kùpine, G kȕpīnā bot. 1. grmolika samonikla bodljikava biljka 2. sladak jestiv plod istoimene biljke u obliku tamne okruglaste grozdaste bobe [džem od ~; sok od ~]

kúpiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. kȗpīm, 3. l. mn. kȗ, imp. kúpi, aor. kúpih, prid. r. kúpio, prid. t. kȗpljen ustupiti što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; sin. uzeti; ant. dati, prodati; vidski parnjak: kupovati

kȕpiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. kȕpīm, 3. l. mn. kȕ, imp. kȕpi, aor. kȕpih, imperf. kȕpljāh, prid. r. kȕpio, prid. t. kȕpljen uzimati s razlličitih mjesta [~ granje; ~ lišće]

kȕpka

im. ž. G kȕpkē, DL kȕpki; mn. N kȕpke, G kȗpkā/kȕpkī voda priređena za kupanje; sin. kupelj

kúpnja

im. ž. G kúpnjē postajanje vlasnikom čega plaćanjem određene cijene

kȕpnja

im. ž. G kȕpnjē uzimanje s različitih mjesta

kùpola

im. ž. G kùpolē; mn. N kùpole, G kȕpōlā grad. pravilno zakrivljeni svod koji često izgleda kao polovica kugle

kùpōn

im. m. G kupóna; mn. N kupóni, G kupónā odrezak ulaznice, potvrde, vrijednosnoga papira, dionice i sl. [nagradni ~]

kupòvānje

im. s. G kupòvānja 1. obavljanje kupnje 2. postajanje vlasnikom čega plaćajući određenu cijenu; ant. davanje, prodavanje

kupòvati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. kùpujēm, 3. l. mn. kùpujū, imp. kùpūj, aor. kupòvah, imperf. kùpovāh, prid. r. kupòvao, prid. t. kȕpovān 1. neprijel. obavljati kupnju [Idem ~.] 2. prijel. ustupati što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; ant. davati, prodavati; vidski parnjak: kupiti

kùpōvnī

prid. G kùpōvnōg(a); ž. kùpōvnā, s. kùpōvnō 1. koji se odnosi na kupnju [~ tečaj]; ant. prodajni 2. koji je kupljen kao gotov ili djelomično gotov proizvod [kupovna juha]

kùpus

im. m. G kùpusa; mn. N kùpusi, G kȕpūsā bot. 1. dvogodišnja povrtna zeljasta biljka kupusnjača čvrstih lisnatih glavica iz porodice krstašica [crveni ~; divlji ~; glavati ~; kineski ~] 2. lisnata zelenkasta ili ljubičasta glavica istoimene biljke [varivo od kupusa]; sin. zelje razg.

kupùsnjača

im. ž. G kupùsnjačē; mn. N kupùsnjače, G kupùsnjāčā bot. 1. mn. skupina jednogodišnjih ili dvogodišnjih kultiviranih povrtnica europskoga podrijetla nalik kupusu iz porodice krstašica 2. pripadnica istoimene skupine

Kùrān

im. m. G Kurána rel. knjiga koju muslimani smatraju svetom te je glavni izvor njihove vjere

kȕrdskī

prid. G kȕrdskōg(a); ž. kȕrdskā, s. kȕrdskō 1. koji se odnosi na Kurde i Kurdistan 2. u im. funkciji jd. m. jez. narodni jezik Kurda

kȗrija

im. ž. G kȗrijē; mn. N kȗrije, G kȗrījā 1. pov. a. zgrada u kojoj je u starome Rimu zasjedao senat b. u srednjem vijeku plemićki dvorac, kuća moćnika, kanonika i javne vlasti c. u našim krajevima velika, obično prizemna kuća ili jednokatnica s imanjem 2. jd. (Kȗrija) papin dvor u Rimu, središnje upravno tijelo Katoličke Crkve [Rimska kurija]

kùrika

im. ž. G kùrikē, DL kùrici; mn. N kùrike, G kȕrīkā bot. 1. vazdazeleni ukrasni grm i drvo ovalnih listova i bijelih cvjetova [japanska ~] 2. listopadni šumski grm zelenkastih cvjetova [obična ~]

kuriozìtēt

im. m. G kuriozitéta; mn. N kuriozitéti, G kuriozitétā v. rijetkost

kȕrsor

im. m. G kȕrsora, I kȕrsorom; mn. N kȕrsori, G kȕrsōrā v. pokazivač miša pod pokazivač

kùrvimetar

im. m. G kùrvimetra, I kùrvimetrom; mn. N kùrvimetri, G kùrvimetārā naprava za mjerenje duljina krivudavih crta na zemljovidima

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga