kȕmčād | zb. im. ž. 〈G kȕmčādi〉 skup koji čine dva kumčeta ili više njih |
kúmče | im. s. 〈G kùmčeta〉 osoba u odnosu na osobu koja joj je kum ili kuma na krštenju ili krizmi |
kùmīn | im. m. 〈G kumína〉 bot. 1. dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarka koja raste po livadama čitave Europe 2. plod istoimene biljke koji se upotrebljava kao začin; sin. kim |
kumòvati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kùmujēm, 3. l. mn. kùmujū, imp. kùmūj, aor. kumòvah, imperf. kùmovāh, prid. r. kumòvao〉 1. biti kum/kuma 2. pren. savjetovati ili sudjelovati i pomagati u kojemu poslu ili događaju |
kúmstvo | im. s. 〈G kúmstva; mn. N kúmstva, G kȗmstāvā/kúmstvā〉 međusobni odnos kuma/kume i kumčeta |
kúna | im. ž. 〈G kúnē; mn. N kúne, G kúnā〉 1. zool. a. 〈mn.〉 porodica zvijeri, krznaša mesoždera dugoga i vitkoga tijela, čine ih kuna zlatica, lasica, tvor, jazavac i vidra b. pripadnik istoimene porodice [~ bjelica] ◇ ~ zlatica sisavac iz porodice kuna kojemu je po gornjemu dijelu tijela krzno tamnosmeđe boje, na njuški svijetlosmeđe, a sa strane i po trbuhu žućkasto, na donjoj strani vrata ima zlatnožutu pjegu 2. hrvatska novčana jedinica |
kùnećī | prid. 〈G kùnećēg(a); ž. kùnećā, s. kùnećē〉 1. koji se odnosi na kuniće [kuneće meso; ~ but] 2. koji je kao u kunića |
kùnić | im. m. 〈G kùnića; mn. N kùnići, G kȕnīćā〉 zool. sisavac sličan zecu koji se uzgaja radi dobivanja mesa i krzna ♦ pokusni ~ osoba ili životinja koja služi da se na njoj što ispita |
kunićárstvo | im. s. 〈G kunićárstva〉 gosp. grana stočarstva koja se bavi uzgojem kunića |
kùnićevina | im. ž. 〈G kùnićevinē〉 kuneće meso |
kùnjād | |
kúnjati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȗnjām, 3. l. mn. kúnjajū, imp. kȗnjāj, aor. kúnjah, imperf. kȗnjāh, prid. r. kúnjao〉 pomalo drijemati, drijemati na prekide [~ u naslonjaču] |
kȗnjka | im. ž. 〈G kȗnjkē, DL kȗnjki; mn. N kȗnjke, G kȗnjkā/kȗnjkī〉 zool. školjkaš debele nejednake ljušture sivosmeđe boje, živi pričvršćen najčešće uz tvrdu podlogu |
kȕp | im. m. 〈G kȕpa, L kùpu; mn. N kȕpovi, G kȕpōvā〉 1. sipka tvar nagomilana na jednome mjestu ili mnogo istovrsnih predmeta nabacanih ili složenih u stožasti oblik [~ kamenja; ~ knjiga; ~ pijeska]; sin. gomila, hrpa 2. pren. velika količina čega [~ problema; ~ stvari]; sin. brdo pren., hrpa pren., gomila pren., masa pren., mnoštvo pren., more pren., obilje, šuma pren. |
kȕp | im. m. 〈G kȕpa, L kùpu; mn. N kȕpovi, G kȕpōvā〉 sp. 1. pehar koji se dobiva za pobjedu u kojemu sportskom natjecanju 2. natjecanje za istoimeni pehar ◇ voćni ~ desert od komadića voća i sladoleda ukrašen šlagom i preliven sirupom |
kȕpa | |
kúpac | im. m. 〈G kúpca, V kȗpče; mn. N kúpci, G kȗpācā〉 osoba koja kupuje; sin. mušterija razg., potrošač, potrošačica |
kùpāč | im. m. 〈G kupáča, V kȕpāču; mn. N kupáči, G kupáčā〉 osoba koja se kupa |
kupàčica | im. ž. 〈G kupàčicē; mn. N kupàčice, G kupàčīcā〉 žena koja se kupa |
kupàčičin | prid. 〈G kupàčičina; ž. kupàčičina, s. kupàčičino〉 koji pripada kupačici |
kùpalīšte | im. s. 〈G kùpalīšta; mn. N kùpalīšta, G kùpalīštā〉 mjesto uređeno za kupanje [gradsko ~] |
kúpānje | im. s. 〈G kúpānja〉 1. pranje koga u kadi ili posudi punoj vode 2. bivanje u vodi ili plivanje |
kupaóna | im. ž. 〈G kupaónē; mn. N kupaóne, G kupaónā〉 razg. v. kupaonica |
kupaònica | im. ž. 〈G kupaònicē; mn. N kupaònice, G kupaònīcā〉 prostorija s kadom ili tušem; sin. kupaona razg. |
kúpati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȗpām, 3. l. mn. kúpajū, imp. kȗpāj, aor. kúpah, imperf. kȗpāh, prid. r. kúpao, prid. t. kȗpān〉 prati koga u kadi ili posudi punoj vode [~ dijete; ~ psa] • kúpati se 〈povr.〉 biti u vodi ili plivati [~ se u rijeci; ~ se u moru; ~ se u bazenu] |
kúpčev | prid. 〈G kúpčeva; ž. kúpčeva, s. kúpčevo〉 koji pripada kupcu; sin. potrošačev, potrošačičin |
kùpē | im. m. 〈G kupèa; mn. N kupèi, G kupéā〉 zatvoreni odjeljak u željezničkome vagonu s više sjedala [~ drugoga razreda] |
kȕpēlj | im. ž. 〈G kȕpēlji, I kȕpēlju/kȕpēlji; mn. N kȕpēlji, G kȕpēljā〉 voda priređena za kupanje; sin. kupka |
kùpina | im. ž. 〈G kùpinē; mn. N kùpine, G kȕpīnā〉 bot. 1. grmolika samonikla bodljikava biljka 2. sladak jestiv plod istoimene biljke u obliku tamne okruglaste grozdaste bobe [džem od ~; sok od ~] |
kúpiti | |
kȕpiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȕpīm, 3. l. mn. kȕpē, imp. kȕpi, aor. kȕpih, imperf. kȕpljāh, prid. r. kȕpio, prid. t. kȕpljen〉 uzimati s razlličitih mjesta [~ granje; ~ lišće] |
kȕpka | im. ž. 〈G kȕpkē, DL kȕpki; mn. N kȕpke, G kȗpkā/kȕpkī〉 voda priređena za kupanje; sin. kupelj |
kúpnja | im. ž. 〈G kúpnjē〉 postajanje vlasnikom čega plaćanjem određene cijene |
kȕpnja | im. ž. 〈G kȕpnjē〉 uzimanje s različitih mjesta |
kùpola | im. ž. 〈G kùpolē; mn. N kùpole, G kȕpōlā〉 grad. pravilno zakrivljeni svod koji često izgleda kao polovica kugle |
kùpōn | im. m. 〈G kupóna; mn. N kupóni, G kupónā〉 odrezak ulaznice, potvrde, vrijednosnoga papira, dionice i sl. [nagradni ~] |
kupòvānje | im. s. 〈G kupòvānja〉 1. obavljanje kupnje 2. postajanje vlasnikom čega plaćajući određenu cijenu; ant. davanje, prodavanje |
kupòvati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kùpujēm, 3. l. mn. kùpujū, imp. kùpūj, aor. kupòvah, imperf. kùpovāh, prid. r. kupòvao, prid. t. kȕpovān〉 1. 〈neprijel.〉 obavljati kupnju [Idem ~.] 2. 〈prijel.〉 ustupati što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; ant. davati, prodavati; vidski parnjak: kupiti |
kùpōvnī | prid. 〈G kùpōvnōg(a); ž. kùpōvnā, s. kùpōvnō〉 1. koji se odnosi na kupnju [~ tečaj]; ant. prodajni 2. koji je kupljen kao gotov ili djelomično gotov proizvod [kupovna juha] |
kùpus | im. m. 〈G kùpusa; mn. N kùpusi, G kȕpūsā〉 bot. 1. dvogodišnja povrtna zeljasta biljka kupusnjača čvrstih lisnatih glavica iz porodice krstašica [crveni ~; divlji ~; glavati ~; kineski ~] 2. lisnata zelenkasta ili ljubičasta glavica istoimene biljke [varivo od kupusa]; sin. zelje razg. |
kupùsnjača | im. ž. 〈G kupùsnjačē; mn. N kupùsnjače, G kupùsnjāčā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina jednogodišnjih ili dvogodišnjih kultiviranih povrtnica europskoga podrijetla nalik kupusu iz porodice krstašica 2. pripadnica istoimene skupine |
Kùrān | im. m. 〈G Kurána〉 rel. knjiga koju muslimani smatraju svetom te je glavni izvor njihove vjere |
kȕrdskī | prid. 〈G kȕrdskōg(a); ž. kȕrdskā, s. kȕrdskō〉 1. koji se odnosi na Kurde i Kurdistan 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. narodni jezik Kurda |
kȗrija | im. ž. 〈G kȗrijē; mn. N kȗrije, G kȗrījā〉 1. pov. a. zgrada u kojoj je u starome Rimu zasjedao senat b. u srednjem vijeku plemićki dvorac, kuća moćnika, kanonika i javne vlasti c. u našim krajevima velika, obično prizemna kuća ili jednokatnica s imanjem 2. 〈jd.〉 (Kȗrija) papin dvor u Rimu, središnje upravno tijelo Katoličke Crkve [Rimska kurija] |
kùrika | im. ž. 〈G kùrikē, DL kùrici; mn. N kùrike, G kȕrīkā〉 bot. 1. vazdazeleni ukrasni grm i drvo ovalnih listova i bijelih cvjetova [japanska ~] 2. listopadni šumski grm zelenkastih cvjetova [obična ~] |
kuriozìtēt | im. m. 〈G kuriozitéta; mn. N kuriozitéti, G kuriozitétā〉 v. rijetkost |
kȕrsor | im. m. 〈G kȕrsora, I kȕrsorom; mn. N kȕrsori, G kȕrsōrā〉 v. pokazivač miša pod pokazivač |
kùrvimetar | im. m. 〈G kùrvimetra, I kùrvimetrom; mn. N kùrvimetri, G kùrvimetārā〉 naprava za mjerenje duljina krivudavih crta na zemljovidima |