im. m. 〈G kurzíva; mn. N kurzívi, G kurzívā〉 tiskana slova nagnuta udesno

im. m. 〈G kȕstosa; mn. N kȕstosi, G kȕstōsā〉 stručnjak koji se brine o muzejskim izlošcima

im. ž. 〈G kȕstosicē; mn. N kȕstosice, G kȕstosīcā〉 stručnjakinja koja se brine o muzejskim izlošcima

prid. 〈G kȕstosičina; ž. kȕstosičina, s. kȕstosičino〉 koji pripada kustosici

im. ž. 〈G kȕšalicē; mn. N kȕšalice, G kȕšalīcā〉 staklena posudica u obliku cijevi koja služi za izvođenje pokusa u laboratoriju; sin. epruveta

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȕšām, 3. l. mn. kȕšajū, imp. kȕšāj, aor. kȕšah, imperf. kȕšāh, prid. r. kȕšao, prid. t. kȕšān〉 1. uzeti/uzimati malo jela ili pića u usta kako bi se ocijenio ili odredio okus ili sastav [~ juhu]; sin. okusiti, probati razg. 2. 〈svrš.〉 v. iskusiti

im. ž. 〈G kúšnjē; mn. N kúšnje, G kúšnjā/kúšnjī〉 1. veliki izazov; sin. iskušenje 2. težak, mučan doživljaj [proći sve životne kušnje]

prid. 〈G kȕštrava; odr. kȕštravī, G kȕštravōg(a); ž. kȕštrava, s. kȕštravo; komp. kuštràvijī〉 koji ima jaku, neurednu i čupavu kosu

im. ž. 〈G kȕštravosti, I kȕštravošću/kȕštravosti〉 osobina onoga koji je kuštrav

im. m. 〈G kúta, I kútom; mn. N kútovi, G kútōvā〉 1. mat. dio ravnine omeđen dvama polupravcima s istom krajnjom točkom ◇ obodni ~ kut kojemu je vrh točka kružnice, a krakovi su mu određeni dvjema drugim točkama na kružnici; pravi ~ kut od 90°; središnji ~ kut kojemu je vrh središte kružnice, a krakovi su mu određeni dvjema drugim točkama kružnice; šiljasti ~ kut manji od 90°; tupi ~ kut veći od 90° 2. mjesto na kojemu se sastaju dvije unutrašnje strane čega [~ sobe] 3. pren. zaklonjeno, mirno mjesto [tihi ~; mračni ~; zavući se u svoj ~]

im. ž. 〈G kȕtē; mn. N kȕte, G kȗtā〉 radni i zaštitni ogrtač [liječnička ~; školska ~]

im. m. 〈G kútka; mn. N kútci, G kȗtākā〉 1. um., hip. kut od milja 2. mjesto namijenjeno kakvoj aktivnosti ili odmoru [~ za igru; radni ~]

im. ž. 〈G kùtijē; mn. N kùtije, G kȕtījā〉 predmet koji služi za prijenos, čuvanje i odlaganje različitih stvari [~ za nakit; ~ za bojice; crna ~] ♦ Pandorina ~ skrivene nevolje koje mogu naglo izbiti na površinu, izvor svih zala

im. ž. 〈G kutìkulē; mn. N kutìkule, G kutìkūlā〉 1. zool. vanjski zaštitni pokrivač tijela mnogih beskralježnjaka koji stvara epiderma 2. bot. kožasta opna biljnih listova i mladih stabljika koju stvara epiderma

im. m. 〈G kȗtnjāka; mn. N kȗtnjāci, G kȗtnjākā〉 anat. trajni zub u kutovima gornje i donje čeljusti koji služi za žvakanje

im. m. 〈G kȕtomjēra, I kȕtomjērom; mn. N kȕtomjēri, G kȕtomjērā〉 naprava za mjerenje kutova

im. ž. 〈G kùvērtē; mn. N kùverte, G kùverātā/kùvērtā/kùvērtī〉 v. omotnica ◇ plava ~ mito

im. ž. 〈G kvȁčicē; mn. N kvȁčice, G kvȁčīcā〉 1. v. štipaljka 2. grafički znak nad nekim slovima, npr. č, š, ž

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kvȁčīm, 3. l. mn. kvȁčē, imp. kvȁči, aor. kvȁčih, imperf. kvȁčāh, prid. r. kvȁčio, prid. t. kvȁčen〉 pričvršćivati s pomoću kuke [~ vagone za lokomotivu]

im. m. 〈G kvȃdra, I kvȃdrom; mn. N kvȃdri, G kvȃdārā〉 mat. geometrijsko tijelo omeđeno sa šest pravokutnika

im. m. 〈G kvàdranta; mn. N kvàdranti, G kvàdranātā〉 mat. svaki od četiriju dijelova na koje koordinatne osi dijele koordinatnu ravninu

im. m. 〈G kvadráta; mn. N kvadráti, G kvadrátā〉 mat. pravokutnik kojemu su stranice jednake duljine; sin. (četvorina) ◇ na ~ pomnožen sam sa sobom (o broju)

prid. 〈G kvadràtična; odr. kvadràtičnī, G kvàdratičnōg(a); ž. kvadràtična, s. kvadràtično〉 koji ima oblik kvadrata [~ otvor; ~ stup]

im. m. 〈G kvadràtića; mn. N kvadràtići, G kvadràtīćā〉 um. mali kvadrat

prid. 〈G kvàdrātnōg(a); ž. kvàdrātnā, s. kvàdrātnō〉 koji se odnosi na kvadrat [~ metar]; sin. četvorni

im. s. 〈G kvadrírānja; mn. N kvadrírānja, G kvadrírānjā〉 mat. operacija množenja broja samim sobom

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kvàdrīrām, 3. l. mn. kvadrírajū, imp. kvàdrīrāj, aor. kvadrírah, imperf. kvàdrīrāh, prid. r. kvadrírao, prid. t. kvàdrīrān〉 pomnožiti/množiti broj samim sobom

im. ž. 〈G kvȁkē, DL kvȁki/kvȁci; mn. N kvȁke, G kvȃkā〉 ručka uz bravu kojom se otvaraju i zatvaraju vrata

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. kvalifìcīrām se, 3. l. mn. kvalificírajū se, imp. kvalifìcīrāj se, aor. kvalificírah se, imperf. kvalifìcīrāh se, prid. r. kvalificírao se, prid. t. kvalifìcīrān〉 1. steći kvalifikaciju 2. izboriti se za ulazak u određeni krug natjecanja

im. ž. 〈G kvalifikácijē; mn. N kvalifikácije, G kvalifikácījā〉 1. određenje vrijednosti, prikladnosti, valjanosti čega 2. potrebni uvjeti za kakav posao ili službu 3. 〈mn.〉 sp. sustav eliminacijskih natjecanja u kojemu se pobjedom ulazi u okršaje s novim protivnicima sve do završnice, a porazom ispada iz daljnjega natjecanja

prid. 〈G kvȁlitatīvnōg(a); ž. kvȁlitatīvnā, s. kvȁlitatīvnō〉 koji se odnosi na kvalitetu

im. ž. 〈G kvalitétē〉 dobro ili loše svojstvo ili osobina kojega predmeta, pojave, rada, osobe [~ zvuka; visoka ~ proizvoda]; sin. kakvoća

prid. 〈G kvȁlitētna; odr. kvȁlitētnī, G kvȁlitētnōg(a); ž. kvȁlitētna, s. kvȁlitētno; komp. kvalitètnijī〉 koji je dobre kvalitete [~ rad; kvalitetna roba]

im. m. 〈G kvȁnta; mn. N kvȁnti, G kvȃntā〉 fiz. najmanja količina energije koju neki sustav može primiti ili predati

prid. 〈G kvȁntitatīvnōg(a); ž. kvȁntitatīvnā, s. kvȁntitatīvnō〉 koji se odnosi na kvantitetu

im. ž. 〈G kvantitétē〉 broj ili obujam čega što se može izbrojiti ili izmjeriti; sin. količina

prid. 〈G kvȁntnōg(a); ž. kvȁntnā, s. kvȁntnī〉 koji se odnosi na kvant [~ broj]

im. m. 〈G kvȃra, L kváru, I kvȃrom/kvȃrem; mn. N kvȁrovi, G kvȁrōvā〉 smetnja, oštećenje ili nedostatak zbog kojega neki uređaj, stroj, vozilo i sl. ne radi ili ne može ispravno raditi [~ motora]

im. m. 〈G kvȁrca〉 v. kremen

im. s. 〈G kvárēnja〉 1. izazivanje kvara, prouzročivanje da što ne radi kako bi trebalo ili uopće ne radi; ant. popravljanje 2. činjenje čega lošijim, mijenjanje nagore; ant. poboljšavanje, popravljanje 3. narušavanje čega svojim postupcima 4. poticanje koga na loše ponašanje ili neposlušnost 5. dolazak u neispravno stanje; sin. otkazivanje 6. postajanje lošijim, gubljenje dobrih svojstva; ant. poboljšavanje, popravljanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kvȃrīm, 3. l. mn. kvȃrē, imp. kvári, aor. kvárih, imperf. kvȃrāh, prid. r. kvário, prid. t. kvȃren〉 1. izazivati kvar, prouzročivati da što ne radi kako bi trebalo ili uopće ne radi [~ perilicu] 2. činiti što lošijim, mijenjati na lošije [~ rukopis; ~ ocjenu]; ant. poboljšavati, popravljati 3. narušavati što svojim postupcima [~ igru; ~ veselje] 4. poticati koga na loše ponašanje ili neposlušnost [~ djecu] • kváriti se 〈povr.〉 1. dolaziti u neispravno stanje [Kočnice su se počele ~.]; sin. otkazivati 2. postajati lošijim, gubiti dobra svojstva [Vrijeme se kvari.]; ant. poboljšavati se v. pod poboljšavati, popravljati se v. pod popravljati

im. m. → četvrt

im. ž. 〈G kvȃrtē; mn. N kvȃrte, G kvȃrtā/kvȃrtī〉 glazb. interval koji označuje razmak od pet polutonova [čista ~] ◇ povećana ~ v. tritonus

im. m. 〈G kvartála; mn. N kvartáli, G kvartálā〉 v. tromjesečje

prid. 〈G kvàrtālnōg(a); ž. kvàrtālnā, s. kvàrtālnō〉 v. tromjesečni

im. m. 〈G kvartára, I kvartárom/kvartárem〉 geol. drugo razdoblje kenozoika koje se dijeli na pleistocen i holocen

prid. 〈G kvȁrtārna; odr. kvȁrtārtārnī, G kvȁrtārnōg(a); ž. kvȁrtārna, s. kvȁrtārno〉 koji je četvrti po redu ili važnosti

im. m. 〈G kvartéta; mn. N kvartéti, G kvartétā〉 glazb. 1. glazbeno djelo za četiri solistička glasa ili glazbala 2. glazbeni sastav od četiriju članova