lj | im. s. 〈neskl.〉 sedamnaesto slovo hrvatske abecede |
lj | im. m. 〈neskl.〉 usni tvrdonepčani bočni zvonačni suglasnik |
ljȁga | im. ž. 〈G ljȁgē, DL ljȁgi; mn. N ljȁge, G ljȃgā〉 posljedica lošega ili sramotnoga postupka; sin. sramota ♦ baciti ljagu na koga, na što osramotiti koga, što, okriviti koga, što; skinuti ljagu s koga, s čega skinuti sramotu s koga, s čega, opravdati koga, što |
ljáma | im. ž. 〈G ljámē; mn. N ljáme, G ljámā〉 zool. južnoamerička deva bez grbe koja se uzgaja zbog vunastoga krzna, mesa, mlijeka i kože |
ljȁnos | im. m. 〈G ljȁnosa; mn. N ljȁnosi, G ljȁnōsā〉 zem. područje visokih trava u Južnoj Americi |
ljèčilīšnī | prid. 〈G ljèčilīšnōg(a); ž. ljèčilīšnā, s. ljèčilīšnō〉 koji se odnosi na lječilište |
ljèčilīšte | im. s. 〈G ljèčilīšta; mn. N ljèčilīšta, G ljèčilīštā〉 zdravstvena ustanova za liječenje ljekovitom vodom, blatom ili povoljnom klimom [~ za alergijske bolesti; klimatsko ~] |
ljèkārna | |
ljèkārnica | im. ž. 〈G ljèkārnicē; mn. N ljèkārnice, G ljèkārnīcā〉 žena koja je završila farmaceutski fakultet i radi u ljekarni; sin. (apotekarica, farmaceutkinja, magistrica) |
ljèkārničin | prid. 〈G ljèkārničina; ž. ljèkārničina, s. ljèkārničino〉 koji pripada ljekarnici; sin. (apotekaričin, farmaceutkinjin, magistričin) |
ljèkārnīk | |
ljèkārnīštvo | im. s. 〈G ljèkārnīštva〉 umijeće izradbe lijekova prema receptima liječnika i propisima koji su općenito prihvaćeni; sin. (farmacija) |
ljekòvit | prid. 〈G ljekòvita; odr. ljekòvitī, G ljekòvitōg(a); ž. ljekòvita, s. ljekòvito; komp. ljekovìtijī〉 koji služi za liječenje, koji može izliječiti [ljekovita voda; ljekovita biljka] |
ljekòvitōst | im. ž. 〈G ljekòvitosti, I ljekòvitošću/ljekòvitosti〉 svojstvo onoga što je ljekovito |
ljenčáriti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ljènčārīm, 3. l. mn. ljènčarē, imp. ljenčári, aor. ljenčárih, imperf. ljènčārāh, prid. r. ljenčário〉 provoditi vrijeme ne radeći ništa |
ljènjivac | |
ljènjivica | im. ž. 〈G ljènjivicē; mn. N ljènjivice, G ljènjivīcā〉 v. lijenčina |
ljènjivičin | prid. 〈G ljènjivčina; ž. ljènjivičina, s. ljènjivičino〉 v. lijenčinin |
ljèpēnka | im. ž. 〈G ljèpēnkē, DL ljèpēnci; mn. N ljèpēnke, G ljèpēnkā/ljèpēnkī〉 kruta tanka ploča izrađena od slijepljenih slojeva papira; sin. karton |
ljèpilo | im. s. 〈G ljèpila; mn. N ljèpila, G ljȅpīlā〉 tvar koja lijepi i služi za lijepljenje [~ za drvo; ~ za papir; tekuće ~] |
ljèpljiv | prid. 〈G ljèpljiva; odr. ljèpljivī, G ljèpljivōg(a); ž. ljèpljiva, s. ljèpljivo; komp. ljepljìvijī〉 1. koji sadržava ljepilo ili se lijepi poput ljepila [ljepljiva vrpca] 2. koji se lijepi od kakve tvari koja nije ljepilo [ljepljive ruke] |
ljèpljivōst | im. ž. 〈G ljèpljivosti, I ljèpljivošću/ljèpljivosti〉 svojstvo onoga što je ljepljivo |
ljepòta | im. ž. 〈G ljepòtē; mn. N ljepòte, G ljepótā〉 svojstvo onoga koji je lijep ili onoga što je lijepo, dojam ili osjećaj lijepoga koji u nama izaziva nešto čemu se divimo zbog izgleda, sadržaja ili duhovnih vrijednosti [ženska ~; ~ prirode; ~ slike]; ant. ružnoća |
ljepòtān | im. m. 〈G ljepotána, V ljȅpotāne; mn. N ljepotáni, G ljepotánā〉 muška osoba ili životinja muškoga spola koja je veoma lijepa [filmski ~] |
ljepòtica | im. ž. 〈G ljepòticē; mn. N ljepòtice, G ljepòtīcā〉 žena ili djevojka iznimne ljepote [filmska ~]; sin. krasotica |
ljepòtičin | prid. 〈G ljepòtičina; ž. ljepòtičina, s. ljepòtičino〉 koji pripada ljepotici; sin. krasotičin; ant. rugobin |
ljepùškast | prid. 〈G ljepùškasta; odr. ljepùškastī, G ljepùškastōg(a); ž. ljepùškasta, s. ljepùškasto〉 koji je prilično lijep [ljepuškasto dijete] |
ljȅskati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ljȅskā se, 3. l. mn. ljȅskajū se, aor. 3. l. jd. ljȅskā se, imperf. ljȅskāše se, prid. r. ljȅskao se〉 1. kratkotrajno i višekratno odbijati svjetlo ili sjajiti [Snijeg se ljeska na suncu.] 2. kratkotrajno se i višekratno odražavati, često na vodenoj površini [Svjetlost se ljeska u vodi.] |
ljȅskav | prid. 〈G ljȅskava; odr. ljȅskavī, G ljȅskavōg(a); ž. ljȅskava, s. ljȅskavo〉 koji se ljeska |
ljȅskov | prid. 〈G ljȅskova; ž. ljȅskova, s. ljȅskovo〉 koji pripada lijeski |
ljȅstve | im. pl. t. ž. 〈G ljȅstāvā/ljȇstvā/ljȅstvī〉 naprava za penjanje i spuštanje koja se sastoji od dvaju usporednih jednako dugačkih komada drva, čelika ili konopca spojenih prečkama [brodske ~; švedske ~] |
ljȅstvica | |
ljȅšnjāk | im. m. 〈G ljȅšnjāka; mn. N ljȅšnjāci, G ljȅšnjākā〉 bot. 1. razg. v. lijeska 2. plod lijeske koji se sastoji od tvrde glatke okruglaste smećkaste ljuske u kojoj se nalazi tvrda jestiva jezgra bjelkaste boje obavijena tankom smećkastom opnom |
ljȅšnjākov | prid. 〈G ljȅšnjākova; ž. ljȅšnjākova, s. ljȅšnjākovo〉 koji pripada lješnjaku [lješnjakova jezgra] |
ljȅti | pril. tijekom ljeta, u ljetno doba; ant. zimi |
ljȅtina | im. ž. 〈G ljȅtinē; mn. N ljȅtine, G ljȅtīnā〉 polj. jednogodišnji urod ratarskih kultura [dobra~; loša ~] |
ljȅtnī | prid. 〈G ljȅtnōg(a); ž. ljȅtnā, s. ljȅtnō〉 koji se odnosi na ljeto; ant. zimski |
ljȅtnikovac | im. m. 〈G ljȅtnikōvca; mn. N ljȅtnikōvci, G ljȅtnikovācā〉 kuća u prirodi namijenjena ljetovanju |
ljȅto | |
ljȅtopīs | im. m. 〈G ljȅtopīsa; mn. N ljȅtopīsi, G ljȅtopīsā〉 1. zapis ili više njih u vremenskome slijedu o povijesnim događajima [~ popa Dukljanina] 2. časopis koji izlazi povremeno [~ HAZU] |
ljȅtōs | pril. prošloga ili ovoga ljeta; ant. zimus |
ljȅtovalīšte | im. s. 〈G ljȅtovalīšta; mn. N ljȅtovalīšta, G ljȅtovalīštā〉 mjesto u kojemu se ljetuje; ant. zimovalište |
ljȅtovānje | im. s. 〈G ljȅtovānja〉 ljetni odmor izvan stalnoga mjesta boravka; ant. zimovanje |
ljȅtovati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ljȅtujēm, 3. l. mn. ljȅtujū, imp. ljȅtūj, aor. ljȅtovah, imperf. ljȅtovāh, prid. r. ljȅtovao〉 provoditi ljetni odmor izvan stalnoga mjesta boravka [~ na moru; ~ u planinama]; ant. zimovati |
ljèvāč | im. m. 〈G ljeváča, V ljȅvāču; mn. N ljeváči, G ljeváčā〉 obrtnik koji proizvodi predmete lijevajući rastaljene kovine u kalup |
ljèvāk | im. m. 〈G ljeváka, V ljȅvāče; mn. N ljeváci, G ljevákā〉 osoba koja se spretnije služi lijevom nego desnom rukom; ant. dešnjak |
ljevàkinja | im. ž. 〈G ljevàkinjē; mn. N ljevàkinje, G ljevàkīnjā〉 žena koja se spretnije služi lijevom nego desnom rukom; ant. dešnjakinja |
ljevaònica | im. ž. 〈G ljevaònicē; mn. N ljevaònice, G ljevaònīcā〉 tvornica ili radionica u kojoj se na visokoj temperaturi tope kovine i od njih lijevanjem izrađuju različiti predmeti [~ željeza; ~ zvona] |