im. ž. 〈G ljèvicē; mn. N ljèvice, G ljȅvīcā〉 1. lijeva ruka 2. pol. političke stranke koje se zalažu za socijalna prava građana i za promjene u korist siromašnijih društvenih slojeva [nova ~; umjerena ~]; ant. desnica

im. m. 〈G ljèvičāra, V ljèvičāru/ljèvičāre; mn. N ljèvičāri, G ljèvičārā〉 pripadnik ili pristaša političke ljevice; ant. desničar

prid. 〈G ljèvičāreva; ž. ljèvičāreva, s. ljèvičārevo〉 koji pripada ljevičaru; sin. ljevičarov; ant. desničarev, desničarov

im. ž. 〈G ljèvičārkē, DL ljèvičārki; mn. N ljèvičārke, G ljèvičārkā/ljèvičārkī〉 pripadnica ili simpatizerka političke ljevice; ant. desničarka

prid. 〈G ljèvičārova; ž. ljèvičārova, s. ljèvičārovo〉 usp. ljevičarev

prid. 〈G ljèvičārskōg(a); ž. ljèvičārskā, s. ljèvičārskō〉 koji se odnosi na ljevičare i političku ljevicu; ant. desničarski

prid. 〈G ljȅvkasta; odr. ljȅvkastī, G ljȅvkastōg(a); ž. ljȅvkasta, s. ljȅvkasto〉 koji ima oblik nalik lijevku, koji je kao lijevak [ljevkasta udolina]

prid. 〈G ljȉgava; odr. ljȉgavī, G ljȉgavōg(a); ž. ljȉgava, s. ljȉgavo; komp. ljigàvijī〉 1. koji je sklizak, neugodno ljepljiv i mokar na dodir 2. pren. koji je loših osobina, u kojega se ne može pouzdati, koji odbija svojim karakterom

im. m. 〈G ljìljana; mn. N ljìljani, G ljȉljānā〉 bot. 1. 〈mn.〉 porodica trajnih zeljastih samoniklih ili ukrasnih biljaka jednosupnica s podzemnom lukovicom 2. pripadnik istoimene porodice [divlji ~] 3. bijeli, plavi ili žuti cvijet istoimene biljke; sin. (krin)

prid. 〈G ljùpka; odr. ljùpkī, G ljùpkōg(a); ž. ljùpka, s. ljȕpko; komp. ljùpkijī〉 1. koji je drag, lijep, privlačan i mio [ljupka djevojčica] 2. koji odražava dragost, ljepotu, privlačnost i milinu [~ osmijeh]; sin. dražestan, sladak pren.

im. ž. 〈G ljúbavi, I ljúbavi/ljúbavlju; mn. N ljúbavi, G ljúbavī〉 1. 〈jd.〉 snažan osjećaj naklonosti prema komu i odanosti komu ili čemu [majčinska ~; ~ prema domovini; ~ prema obitelji]; ant. mržnja 2. 〈jd.〉 duboka romantična privrženost i tjelesna privlačnost prema određenoj ženi ili muškarcu 3. rel. 〈jd.〉 jedna od kršćanskih kreposti, uz vjeru i nadu 4. pren. a. draga, voljena osoba [On je moja velika ~.] b. predmet ili područje prema kojemu se osjeća velika naklonost [Pisanje je moja ljubav.] ♦ ~ na prvi pogled ljubav koja naglo započne pri prvome susretu; za ~ komu, čemu 〈čiju〉 [učiniti što itd.] iz obzira prema komu, prema čemu, na čiju molbu, zbog koga [učiniti što itd.]

prid. 〈G ljùbāvnōg(a); ž. ljùbāvnā, s. ljùbāvnō〉 koji se odnosi na ljubav

im. ž. 〈G ljùbāvnicē; mn. N ljùbāvnice, G ljùbāvnīcā〉 žena koja održava ljubavnu vezu s oženjenim muškarcem

prid. 〈G ljùbāvničina; ž. ljùbāvničina, s. ljùbāvničino〉 koji pripada ljubavnici

prid. 〈G ljùbāvničkōg(a); ž. ljùbāvničkā, s. ljùbāvničkō〉 koji se odnosi na ljubavnice i ljubavnike

im. m. 〈G ljùbāvnīka, V ljùbāvnīče; mn. N ljùbāvnīci, G ljùbāvnīkā〉 muškarac koji održava ljubavnu vezu s udanom ženom

prid. 〈G ljȕbāzna; odr. ljȕbāznī, G ljȕbāznōg(a); ž. ljȕbāzna, s. ljȕbāzno; komp. ljubàznijī〉 1. koji je ugodan u ophođenju s ljudima [ljubazna osoba] 2. koji odražava čiju ugodnost u ophođenju s ljudima [~ pozdrav; ljubazno pismo]; sin. srdačan; ant. neljubazan, osoran

pril. 〈komp. ljubàznijē〉 tako da odražava ugodnost u ophođenju s ljudima [~ odgovoriti]; sin. srdačno; ant. neljubazno, osorno

im. ž. 〈G ljȕbāznosti, I ljȕbāznošću/ljȕbāznosti〉 osobina onoga koji je ljubazan ili svojstvo onoga što je ljubazno; sin. srdačnost; ant. neljubaznost, osornost

im. ž. 〈G ljȕbicē; mn. N ljȕbice, G ljȕbīcā〉 bot. 1. zeljasta proljetnica mirisnih cvjetova 2. mali ljubičasti, tamnoplavi ili bijeli cvjetovi istoimene biljke ugodna mirisa

prid. 〈G ljȕbičasta; odr. ljȕbičastī, G ljȕbičastōg(a); ž. ljȕbičasta, s. ljȕbičasto〉 koji je boje ljubice

prid. 〈G ljubičastosmèđa; odr. ljubičastosmèđī, G ljubičastosmèđēg(a); ž. ljubičastosmèđa, s. ljubičastosmèđe〉 koji je boje između ljubičaste i smeđe

im. m. 〈G ljubímca, V ljȕbīmče; mn. N ljubímci, G ljùbīmācā〉 onaj koji uživa čiju naklonost ili ljubav, koji je posebno voljen i kojemu se posvećuje posebna pažnja; sin. miljenik

prid. 〈G ljubímčeva; ž. ljubímčeva, s. ljubímčevo〉 koji pripada ljubimcu; sin. miljenikov

im. ž. 〈G ljubìmicē; mn. N ljubìmice, G ljubìmīcā〉 ona koja uživa čiju naklonost ili ljubav, koja je posebno voljena i kojoj se posvećuje posebna pažnja; sin. miljenica

prid. 〈G ljubìmičina; ž. ljubìmičina, s. ljubìmičino〉 koji pripada ljubimici; sin. miljeničin

im. m. 〈G ljùbitelja; mn. N ljùbitelji, G ljùbitēljā〉 osoba koja osjeća snažnu naklonost ili privlačnost prema komu ili čemu

im. ž. 〈G ljubitèljicē; mn. N ljubitèljice, G ljubitèljīcā〉 žena koja osjeća snažnu naklonost ili privlačnost prema komu ili čemu

prid. 〈G ljubitèljičina; ž. ljubitèljičina, s. ljubitèljičino〉 koji pripada ljubiteljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ljȗbīm, 3. l. mn. ljȗbē, imp. ljúbi, aor. ljúbih, imperf. ljȗbljāh, prid. r. ljúbio, prid. t. ljȗbljen〉 1. dodirom usana izražavati ljubav, prijateljstvo, nježnost, pozdrav, poštovanje ili naklonost [~ lice]; sin. cjelivati zast., (davati poljupce) v. pod davati 2. osjećati duboku romantičnu privrženost i tjelesnu privlačnost prema određenoj ženi ili muškarcu [~ mladića; ~ muža; ~ ženu]; sin. voljeti 3. osjećati snažnu naklonost prema komu ili čemu i odanost komu ili čemu [~ bližnjega; ~ domovinu; ~ svoju obitelj]; sin. voljeti; ant. mrziti • ljúbiti se 〈povr.〉 1. uzajamno izmjenjivati poljupce 2. uzajamno osjećati snažnu naklonost ili duboku romantičnu privrženost i tjelesnu privlačnost [Oni se ljube.]; sin. voljeti se v. pod voljeti; ant. mrziti se v. pod mrziti

prid. 〈G ljȗbljenōg(a); ž. ljȗbljenā, s. ljȗbljenō〉 koji je drag, kojega se voli, ljubi [ljubljena djeca; ~ sin; ljubljeno mjesto]

im. ž. 〈G ljubòmorē; mn. N ljubòmore, G ljubòmōrā〉 osjećaj nesreće zbog sumnje u osobu od koje se očekuje odanost i vjernost

prid. 〈G ljȕbomōrna; odr. ljȕbomōrnī, G ljȕbomōrnōg(a); ž. ljȕbomōrna, s. ljȕbomōrno; komp. ljubomòrnijī〉 1. koji osjeća ljubomoru [~ muž] 2. koji je prožet ljubomorom, koji je posljedica ljubomore [ljubomorni ispad]

im. m. 〈G ljudèskarē; mn. N ljudèskare, G ljudèskārā〉 uv. osoba iznimne snage i divovskoga stasa

im. m. 〈mn. G ljúdī〉 v. pod čovjek

prid. 〈G ljùdskōg(a); ž. ljùdskā, s. ljùdskō〉 1. koji se odnosi na ljude [~ lik]; sin. čovječji 2. koji odražava uzvišene osjećaje, dobrotu i poštenje [~ postupak]; sin. čovječan, ( human); ant. nečovječan, ( nehuman), neljudski

im. ž. 〈G ljȕdskosti, I ljȕdskošću/ljȕdskosti〉 1. svojstvo onoga što je ljudsko 2. svjetonazor utemeljen na poštovanju ljudske časti i dostojanstva; sin. čovječnost, ( humanost); ant. nečovječnost, ( nehumanost), neljudskost

im. s. 〈G ljùdstva〉 1. mnogo ljudi zajedno 2. osobe koje rade na zajedničkome poslu ili u istoj službi; sin. osoblje

im. m. 〈G ljȗlja, L ljúlju; mn. N ljȕljevi, G ljȕljēvā〉 bot. trava koja je najvažniji sastojak mješavine trava za njegovane travnjake, služi i kao hrana za stoku [engleski ~; mnogocvjetni ~; obični ~; talijanski ~] ◇ francuski ~ bot. višegodišnja trava, krmna biljka važna za proizvodnju sijena; sin. ovsenica

im. ž. 〈G ljùljāčkē, DL ljùljāčki; mn. N ljùljāčke, G ljùljačākā/ljȕljāčkā/ljùljāčkī〉 1. naprava za dječju zabavu, sjedalo koje visi i njiše se pokretanjem tijela prema naprijed i prema natrag [~ u parku]; sin. njihaljka 2. stolica za ljuljanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ljȗljām, 3. l. mn. ljúljajū, imp. ljȗljāj, aor. ljúljah, imperf. ljȗljāh, prid. r. ljúljao, prid. t. ljȗljān〉 laganim pokretima ravnomjerno pomicati koga ili što naprijed i natrag ili lijevo i desno [~ dijete]; sin. zibati • ljúljati se 〈povr.〉 pomicati se ravnomjerno naprijed i natrag ili lijevo i desno [Ljulja se na ljuljački.]; sin. njihati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ljuljùškām, 3. l. mn. ljuljùškajū, imp. ljuljùškāj, aor. ljuljùškah, imperf. ljuljùškāh, prid. r. ljuljùškao, prid. t. ljȕljuškān〉 lagano i nježno ljuljati koga • ljuljùškati se 〈povr.〉 lagano se ljuljati

pril. 〈komp. ljùpkijē〉 na način koji odražava čiju ljupkost [~ se nasmiješiti]; sin. dražesno, slatko

im. ž. 〈G ljȕpkosti, I ljȕpkošću/ljȕpkosti〉 osobina onoga koji je ljubak ili svojstvo onoga što je ljupko

im. ž. 〈G ljȕskē, DL ljȕski/ljȕsci; mn. N ljȕske, G ljȕsākā/ljȗskā/ljȕskī〉 1. tvrdi i lomljivi vanjski omotač nekih biljnih plodova i jaja u životinja [sjemena ~]; sin. lupina 2. zool. a. rožnata pločica na tijelu nekih životinja; sin. krljušt b. 〈jd.〉 ukupnost rožnatih pločica na tijelu nekih životinja; sin. krljušt 3. fiz., kem. dio modela atoma, skup atomskih orbitala jednakoga glavnog kvantnog broja n

im. m. 〈G ljȕskāra, I ljȕskārom/ljȕskārem; mn. N ljȕskāri, G ljȕskārā〉 zool. mali morski ili slatkovodni rak pokriven dvjema vapnenim ljuskama

prid. 〈G ljȕskasta; odr. ljȕskastī, G ljȕskastōg(a); ž. ljȕskasta, s. ljȕskasto〉 koji sadržava ljuske

im. m. 〈G ljȕskāša; mn. N ljȕskāši, G ljȕskāšā〉 zool. a. 〈mn.〉 red gmazova kojemu pripadaju gušteri, zmije i prstenaši b. pripadnik istoimenoga reda