im. s. 〈neskl.〉 osamnaesto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 nosni dvousneni zvonačni suglasnik

oznaka za metar

oznaka za milju

usk. izriče nevjericu ili podcjenjivanje

čest. označuje da su osoba, predmet, mjesto, vrijeme, način, okolnosti itd. neodređeni [~ gdje; ~ kad; ~ kako; ~ koliko; ~ što; ~ tko]; sin. bilo, god

im. ž. 〈G mácē; mn. N máce, G mácā〉 1. hip. mačka od milja 2. bot. muški cvat vrbe

im. m. 〈G macaklína; mn. N macaklíni, G macaklínā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica guštera najčešće sive ili smeđe boje s razmjerno velikom glavom koji su uglavnom aktivni noću 2. pripadnik istoimene porodice [kućni ~; zidni ~]

im. m. 〈G màča; mn. N màčevi, G mȁčēvā〉 hladno ručno oružje koje na dršku ima pričvršćenu dugačku oštricu s dvjema oštrim plohama ♦ Damoklov ~ prijeteća opasnost, velika pogibelj; dvosjekli ~ postupak (zamisao, nakana) koji može imati ishod suprotan od željenoga; ognjem i mačem [uništiti itd.], usp. oganj; ukrstiti mačeve s kim sukobiti se s kim, suočiti se s kim; visi komu ~ nad glavom prijeti komu velika opasnost, u opasnosti je tko

im. m. 〈G máčka; mn. N máčci, G mȃčākā〉 mužjak mačke ♦ kupiti mačka u vreći kupiti na neviđeno (bez prethodne provjere); obilaziti (motati se i sl.) kao ~ (mačka) oko vruće kaše okolišati, biti neodlučan, kolebati se, pristupati s oprezom; povući mačka za rep izazvati neprilike (opasnost); objesiti mačku za (o) rep odbaciti kao bezvrijedno i suvišno, prekrižiti što

im. s. 〈G mȁčeta〉 mladunče mačke; sin. mačić, mačkica

im. m. 〈G mȁčevaoca, V mȁčevaoče; mn. N mȁčevaoci, G mȁčevalācā〉 1. čovjek koji se bori mačem ili sabljom 2. čovjek koji se bavi mačevanjem

im. s. 〈G mȁčevānja〉 1. borba mačem ili sabljom 2. sp. sportska disciplina, natjecanje u borbi mačevima

prid. 〈G mȁčevaočeva; ž. mȁčevaočeva, s. mȁčevaočevo〉 koji pripada mačevaocu

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. mȁčujēm se, 3. l. mn. mȁčujū se, imp. mȁčūj se, aor. mȁčevah se, imperf. mȁčevāh se, prid. r. mȁčevao se〉 1. boriti se mačem ili sabljom 2. natjecati se u mačevanju

im. m. 〈G mȁčića; mn. N mȁčići, G mȁčīćā〉 1. um. mladi mačak 2. mladunče mačke; sin. mače, mačkica

prid. 〈G mȁčjēg(a); ž. mȁčjā, s. mȁčjē〉 1. koji se odnosi na mačke 2. pren. koji je kao u mačke [~ hod; mačje oči]

im. ž. 〈G mȁčkē, DL mȁčki; mn. N mȁčke, G mȁčākā/mȁčkī〉 1. zool. domaća životinja gipka tijela i mekana krzna 2. istoimena domaća životinja ženskoga spola 3. zool. a. 〈mn.〉 velika porodica zvijeri mišićavoga, gipkoga i elegantnoga tijela, mekana krzna, kratke njuške, razmjerno male lubanje i izoštrenih osjetila b. pripadnik istoimene porodice ◇ divlja ~ zool. 1. 〈mn.〉 vrsta mačaka unutar porodice mačaka koje su nalik na domaću kratkodlaku mačku, vitke su, a dlaka im je boje pijeska 2. pripadnik istoimene vrste; morska ~ zool. 1. 〈mn.〉 skupina morskih kralježnjaka iz reda hrskavičnjača s pet do sedam škržnih pukotina na površini tijela kojima je koža prekrivena romboidnim ljuskama 2. pripadnik istoimene skupine; velike mačke zool. zvijeri iz porodice mačaka kojima pripadaju lav, tigar, gepard, leopard, puma i jaguar ♦ obilaziti (motati se i sl.) kao ~ (mačak) oko vruće kaše, usp. mačak; prebiti (pretući i sl.) kao mačku žestoko i nemilosrdno istući

im. ž. 〈G mȁčkicē; mn. N mȁčkice, G mȁčkīcā〉 1. um. mlada mačka, domaća životinja ženskoga spola, gipka tijela i mekana krzna 2. mladunče mačke; sin. mače, mačić

im. ž. 〈G mȁćehē, DL mȁćehi; mn. N mȁćehe, G mȁćēhā〉 očeva žena njegovoj djeci iz prethodnih brakova; ant. očuh

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȁknēm, 3. l. mn. mȁknū, imp. màkni, aor. màkoh, prid. r. màknuo, prid. t. mȁknūt〉 v. maknuti

im. ž. 〈G mȁćuhicē; mn. N mȁćuhice, G mȁćuhīcā〉 bot. 1. dvogodišnja uzgojena ukrasna biljka 2. bezmirisni cvijet istoimene biljke različitih boja

vez. v. ako … i pod ako, bez obzira na to što pod obzir, iako, makar, premda, unatoč tomu što pod što, usprkos tomu što pod što

im. m. 〈G mȁdēža, I mȁdēžom; mn. N mȁdēži, G mȁdēžā〉 točka, mrlja ili pjega tamnije boje na koži [~ na leđima; ~ na licu]; sin. biljeg razg., znamenka razg.

im. m. 〈G madràca; mn. N madràci, G madrácā〉 mekani uložak za krevet s oprugama na kojemu se leži

im. m. 〈G madrigála; mn. N madrigáli, G madrigálā〉 glazb. renesansna vokalna višeglasna svjetovna skladba

im. ž.〈G mađarizácijē〉nasilno nametanje mađarskoga jezika i običaja drugim narodima; sin. pomađarivanje

im. m. 〈G mađaróna, V mȁđarōne; mn. N mađaróni, G mađarónā〉 pov. član ili sljedbenik Hrvatsko-ugarske ili Unionističke stranke

prid. 〈G mađàrōnskōg(a); ž. mađàrōnskā, s. mađàrōnskō〉koji se odnosi na mađarone

prid. 〈G màđarskōg(a); ž. màđarskā, s. màđarskō〉1. koji se odnosi na Mađare i Mađarsku 2.〈u im. funkciji〉〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Mađarskoj i narodni jezik Mađara

im. m. 〈G mađiòničāra, V mađiòničāru/mađiòničāre; mn. N mađiòničāri, G mađiòničārā〉 osoba koja s pomoću trikova izvodi različite vještine koje se čine nevjerojatnima

prid. 〈G mađiòničāreva; ž. mađiòničāreva, s. mađiòničārevo〉 koji pripada mađioničaru; sin. mađiòničarov

im. ž. 〈G mađiòničārkē, DL mađiòničārki; mn. N mađiòničārke, G mađiòničārkā/mađiòničārkī〉 žena koja s pomoću trikova izvodi različite vještine koje se čine nevjerojatnima

prid. 〈G mađiòničārova; ž. mađiòničārova, s. mađiòničārovo〉 usp. mađiòničarev

prid. 〈G mađiòničārskōg(a); ž. mađiòničārskā, s. mađiòničārskō〉 koji se odnosi na mađioničare

im. m. 〈G maestrála; mn. N maestráli, G maestrálā〉 met. jednolični jugozapadni, zapadni ili sjeverozapadni vjetar na Jadranu koji puše u toplome dijelu godine s hladnijega mora na toplije kopno; sin. (zmorac)

im. m. 〈G màestra; mn. N màestri, G mȁēstrā〉 glazb. 1. 〈jd.〉 naslov istaknutoga skladatelja ili dirigenta 2. osoba s istoimenim naslovom

im. ž. 〈G màfijē〉 1. tajno zločinačko udruženje osnovano na Siciliji u prvoj polovici 19. stoljeća 2. pren. skupina ljudi povezanih zajedničkim nezakonitim i kažnjivim poslovima

im. m. 〈G mafijáša, V mȁfijāšu; mn. N mafijáši, G mafijášā〉 pripadnik mafije

im. ž. 〈G mafijàšicē; mn. N mafijàšice, G mafijàšīcā〉 pripadnica mafije

prid. 〈G mafijàšičina; ž. mafijàšičina, s. mafijàšičino〉 koji pripada mafijašici

prid. 〈G mafìjāškōg(a); ž. mafìjāškā, s. mafìjāškō〉 koji se odnosi na mafijaše i mafiju [~ obračun]

im. m. 〈G mȃga, V mȃže; mn. N mȁgovi, G mȁgōvā〉 1. osoba koja se bavi magijom, koja ima magijske moći 2. pren. veliki majstor, osoba obdarena izvanrednim profesionalnim sposobnostima [~ filmske kamere]

im. m. 〈G màgārca; mn. N màgārci, G màgarācā〉 zool. domaća životinja iz porodice konja dugih ušiju, siva, smeđa, crna ili crvenkasta krzna koja se obično uzgaja za nošenje tereta; sin. tovar pokr. ♦ pristaje komu što kao magarcu sedlo ne pristaje komu što; tvrdoglav kao ~ veoma tvrdoglav

im. m. 〈G magàrčića; mn. N magàrčići, G magàrčīćā〉 um. mali magarac

prid. 〈G màgarećēg(a); ž. màgarećā, s. màgarećē〉 koji se odnosi na magarce

im. ž. 〈G màgaricē; mn. N màgarice, G màgarīcā〉 ženka magarca

im. m. 〈G mȁgazīna; mn. N mȁgazīni, G mȁgazīnā〉 1. v. skladište 2. časopis ili televizijska emisija raznolika sadržaja [filmski ~; ~ s ilustracijama u boji; tjedni ~]