mȃjčičin | prid. 〈G mȃjčičina; ž. mȃjčičina, s. mȃjčičino〉 koji pripada majčici |
mȃjčin | prid. 〈G mȃjčina; ž. mȃjčina, s. mȃjčino〉 koji pripada majci; ant. očev |
mȃjčīnskī | prid. 〈G mȃjčīnskōg(a); ž. mȃjčīnskā, s. mȃjčīnskō〉 1. koji se odnosi na majke [~ instinkt] 2. koji je kao u majke; sin. materinski; ant. očinski |
mȃjčīnstvo | im. s. 〈G mȃjčīnstva〉 bivanje majkom; ant. očinstvo |
mȁjica | im. ž. 〈G mȁjicē; mn. N mȁjice, G mȁjīcā〉 1. komad odjeće koji se oblači preko glave i nosi umjesto košulje [imati majice u svim bojama] 2. razg. v. potkošulja |
mȃjka | im. ž. 〈G mȃjkē, DL mȃjci; mn. N mȃjke, G mȃjkā/mȃjkī〉 1. roditelj ženskoga spola; sin. mama hip., razg., mati, roditeljica, stara razg., žarg. v. pod star; ant. otac, stari razg., žarg. v. pod star, tata hip., razg. 2. pren. ono od čega što potječe [~ zemlja; ~ priroda] ◇ Majka Božja rel. majka Isusa Krista; sin. Blažena Djevica Marija v. pod djevica, Bogorodica, Gospa v. pod gospa ♦ to je 〈još〉 mila ~ to je još dobro; pijan kao ~ potpuno pijan |
màjmun | im. m. 〈G màjmuna; mn. N màjmuni, G mȁjmūnā〉 1. zool. a. 〈mn.〉 skupina sisavaca plodvaša iz reda primata sploštena prsnog koša, relativno velika mozga i čovjekolika lica, koja mogu uspravno sjediti i povremeno uspravno stajati i hodati, a žive u šumama tropskih područja i na stijenama Gibraltara b. pripadnik istoimene skupine ◇ čovjekoliki ~ 1. 〈mn.〉 porodica primata iz istoimene skupine koji svojom tjelesnom građom i ponašanjem nalikuju čovjeku 2. pripadnik istoimene porodice; mali čovjekoliki ~ 1. 〈mn.〉 porodica čovjekolikih majmuna iz istoimene skupine koji žive na drveću u jugoistočnoj Aziji, nemaju rep, a prednji su im udovi mnogo duži od stražnjih; sin. gibon 2. pripadnik istoimene porodice; sin. gibon; veliki čovjekoliki ~ 1. 〈mn.〉 porodica čovjekolikih majmuna iz istoimene skupine koja obuhvaća današnjega čovjeka, orangutana, gorilu i čimpanzu te niz izumrlih vrsta s ljudskim obilježjima; sin. hominid 2. pripadnik istoimene porodice; sin. hominid 2. pogr. neozbiljna ili neodgovorna osoba |
màjmunskī | prid. 〈G màjmunskōg(a); ž. màjmunskā, s. màjmunskō〉 koji se odnosi na majmune |
majonéza | im. ž. 〈G majonézē〉 hladni umak od žutanjka, ulja, gorušice i limunova soka |
màjōr | im. m. 〈G majóra, V mȁjōre; mn. N majóri, G majórā〉 vojn. 1. pov. a. 〈jd.〉 viši vojni čin u jugoslavenskoj vojsci b. osoba s istoimenim činom 2. v. potpukovnik |
mȃjstor | im. m. 〈G mȃjstora, V mȃjstore; mn. N mȃjstori, G mȃjstōrā〉 1. osoba koja je stručno osposobljena u obrtničkoj djelatnosti i ima položeni stručni ispit 2. osoba koja se osobito ističe u kojoj umjetnosti, znanju ili vještini [~ riječi; slikarski ~; šahovski ~] ♦ ~ od zanata osoba vrlo vješta (spretna, okretna) u kojoj djelatnosti (poslu) |
mȃjstorica | im. ž. 〈G mȃjstoricē; mn. N mȃjstorice, G mȃjstorīcā〉 1. žena koja je stručno osposobljena u obrtničkoj djelatnosti i ima položeni stručni ispit 2. žena koja se osobito ističe u kojoj umjetnosti, znanju ili vještini [~ riječi; slikarska ~; šahovska ~] |
mȃjstoričin | prid. 〈G mȃjstoričina; ž. mȃjstoričina, s. mȃjstoričino〉 koji pripada majstorici |
mȃjstorskī | prid. 〈G mȃjstorskōg(a); ž. mȃjstorskā, s. mȃjstorskō〉 1. koji se odnosi na majstore [~ ciklus] 2. pren. iznimno dobro izveden ili napravljen [~ posao; ~ zahvat] |
màjūr | im. m. 〈G majúra, I majúrom; mn. N majúri, G majúrā〉 zemljište s gospodarskim zgradama |
mȁk | im. m. 〈G màka; mn. N màkovi, G mȁkōvā〉 1. bot. a. 〈mn.〉 porodica dvosupnica podrijetlom sa Srednjega istoka s plodom koji je višestruko pregrađena glavica s mnogo sjemenka b. pripadnik istoimene porodice [islandski ~; turski ~] 2. krupni, najčešće crveni, cvijet istoimene biljke 3. sivoplave sitne okruglaste jestive sjemenke istoimene biljke ◇ bijeli/veliki/vrtni ~ 1. jednogodišnja uzgojena ukrasna biljka sa stabljikom bez dlaka koja sadržava bijeli mliječni sok 2. plod istoimene biljke u obliku loptaste čahure koji sadržava sivoplave sitne sjemenke iz kojih se dobiva opijum 3. krupni bijeli ili ružičasti cvijet istoimene biljke s tamnoljubičastom mrljom pri dnu; divlji/poljski ~, ~ turčinak 1. jednogodišnji zeleni korov velikih listova i stabljike obrasle gustim dlačicama, raste po žitnim poljima 2. jarkocrveni cvjetovi istoimena korova tankih i nježnih latica ♦ crven kao ~ izrazito crvene boje; tjerati ~ na konac biti krajnje tvrdoglav (uporan) |
mȁkadām | im. m. 〈G mȁkadāma; mn. N mȁkadāmi, G mȁkadāmā〉 grad. cesta od nekoliko slojeva drobljenoga kamena bez vezivnoga sredstva |
mȁkadāmskī | prid. 〈G mȁkadāmskōg(a); ž. mȁkadāmskā, s. mȁkadāmskō〉 koji je od makadama [~ put] |
mȁkaki | im. m. 〈G mȁkakija; mn. N mȁkakiji, G mȁkakījā〉 zool. uskonosni mali majmun koji živi u manjim skupinama i vješto pliva |
màkar | vez. uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Makar je umoran, doći će na sastanak.]; sin. ako … i v. pod ako, bez obzira na to što v. pod obzir, iako, premda, ( mada), unatoč tomu što v. pod što, usprkos tomu što v. pod što ◇ ~ … ipak ima vezničku funkciju u zavisnosloženim stvarnim dopusnim rečenicama [Makar je umoran, ipak će doći na sastanak.]; sin. ako … i … ipak v. pod ako, iako … ipak v. pod iako, premda (i) … ipak v. pod premda |
màkar | |
makaróni | im. pl. t. m. 〈G makarónā〉 1. cjevasto suho tijesto 2. jelo od istoimenoga tijesta |
makèdōnskī | prid. 〈G makèdōnskōg(a); ž. makèdōnskā, s. makèdōnskō〉 1. koji se odnosi na Makedonce i Makedoniju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Makedoniji i narodni jezik Makedonaca |
makèta | im. ž. 〈G makètē; mn. N makète, G makétā〉 umanjeni prikaz kakva prostora ili građevine [drvena ~ tvornice; ~ kazališne scene; ~ nove škole] |
màkija | im. ž. 〈G màkijē〉 bot. gusta, teško prohodna vazdazelena šikara miješanoga raslinja, najčešće grmova, tipična za sredozemna područja |
màknuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȁknēm, 3. l. mn. mȁknū, imp. màkni, aor. màknuh, prid. r. màknuo, prid. t. mȁknūt〉 1. promijeniti mjesto čemu, ukloniti što [~ stolicu] 2. promijeniti položaj kojega dijela tijela, učiniti pokret [~ ruku] • màknuti se 〈povr.〉 krenuti, pokrenuti se s jednoga mjesta na drugo [Makni se s puta!; Nisam se mogao maknuti.]; sin. (maći); vidski paranjak: micati |
makòvnjača | im. ž. 〈G makòvnjačē; mn. N makòvnjače, G makòvnjāčā〉 kolač od dizanoga tijesta punjen smjesom od mljevenoga maka |
makrobiòtičār | im. m. 〈G makrobiòtičāra, V makrobiòtičāru/makrobiòtičāre; mn. N makrobiòtičāri, G makrobiòtičārā〉 osoba koja se bavi makrobiotikom |
makrobiòtičārev | prid. 〈G makrobiòtičāreva; ž. makrobiòtičāreva, s. makrobiòtičārevo〉 koji pripada makrobiotičaru; sin. makrobiotičarov |
makrobiòtičārka | im. ž. 〈G makrobiòtičārkē, DL makrobiòtičārki; mn. N makrobiòtičārke, G makrobiòtičārkā/makrobiòtičārkī〉 žena koja se bavi makrobiotikom |
makrobiòtičārov | prid. 〈G makrobiòtičārova; ž. makrobiòtičārova, s. makrobiòtičārovo〉 usp. makrobiotičarev |
makrobiòtičkī | prid. 〈G makrobiòtičkōg(a); ž. makrobiòtičkā, s. makrobiòtičkō〉 koji se odnosi na makrobiotiku [makrobiotička prehrana] |
makrobiòtika | im. ž. 〈G makrobiòtikē, DL makrobiòtici〉 metoda unapređivanja kakvoće života s pomoću zdrave prehrane |
makromolèkula | im. ž. 〈G makromolèkulē; mn. N makromolèkule, G makromolèkūlā〉 fiz., kem. velika molekula, uglavnom produkt polimerizacije ili kondenzacije |
makromolèkulskī | prid. 〈G makromolèkulskōg(a); ž. makromolèkulskā, s. makromolèkulskō〉 koji se odnosi na makromolekulu |
mȁkrorēgija | im. ž. 〈G mȁkrorēgijē; mn. N mȁkrorēgije, G mȁkrorēgījā〉 zem. područje organizacijske povezanosti oko najvećih urbanih središta |
mȁkroskopskī | prid. 〈G mȁkroskopskōg(a); ž. mȁkroskopskā, s. mȁkroskopskō〉 koji se može gledati golim okom, bez mikroskopa; ant. mikroskopski |
maksíma | im. ž. 〈G maksímē; mn. N maksíme, G maksímā〉 mudra izreka koja služi kao određeno životno pravilo ili načelo; sin. sentencija |
mȁksimālan | |
mȁksimum | im. m. 〈G mȁksimuma〉 1. najveća veličina ili vrijednost čega 2. gornja granica čega; ant. minimum |
mȁlāhan | prid. 〈G mȁlāhna; odr. mȁlāhnī, G mȁlāhnōg(a); ž. mȁlāhna, s. mȁlāhno〉 hip. koji je veoma malen; sin. malešan hip., minijaturan, sitan; ant. golem, krupan |
màlājskī | prid. 〈G màlājskōg(a); ž. màlājskā, s. màlājskō〉 1. koji se odnosi na Malajce i Maleziju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Maleziji i narodni jezik Malajaca |
malàksati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. màlakšēm, 3. l. mn. màlakšū, imp. malàkši, aor. malàksah, prid. r. malàksao〉 izgubiti snagu, oslabjeti zbog iscrpljenosti ili umora; vidski parnjak: malaksavati |
malaksávati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. malàksāvām, 3. l. mn. malaksávajū, imp. malàksāvāj, aor. malaksávah, imperf. malàksāvāh, prid. r. malaksávao〉 gubiti snagu, slabjeti zbog iscrpljenosti ili umora; vidski parnjak: malaksati |
malàričnī | prid. 〈G malàričnōg(a); ž. malàričnā, s. malàričnō〉 koji se odnosi na malariju |
màlārija | im. ž. 〈G màlārijē〉 med. zaraza plazmodijem u tropskim i močvarnim područjima koju ubodom prenosi komarac; sin. barska groznica v. pod groznica |
màlen | prid. 〈G malèna; odr. màlenī, G màlenōg(a); ž. malèna, s. malèno〉 1. koji nema veliku veličinu, težinu ili količinu [malena mačka; maleno zrno]; sin. mali 2. koji kakvim svojstvom ili obilježjem nije osobito velik, složen ili važan [~ posao; ~ problem; malena pogreška]; sin. mali, nevelik; ant. velik 3. mat. 〈komp.〉 znak (<) koji označuje da se broj koji mu prethodi može dobiti oduzimanjem kakva broja koji iza njega slijedi |
mȁlēšan | prid. 〈G mȁlēšna; odr. mȁlēšnī, G mȁlēšnōg(a); ž. mȁlēšna, s. mȁlēšno〉 hip. koji je veoma malen; sin. malahan hip., minijaturan, sitan; ant. golem, krupan |