prid. 〈G mȃjčičina; ž. mȃjčičina, s. mȃjčičino〉 koji pripada majčici

prid. 〈G mȃjčina; ž. mȃjčina, s. mȃjčino〉 koji pripada majci; ant. očev

prid. 〈G mȃjčīnskōg(a); ž. mȃjčīnskā, s. mȃjčīnskō〉 1. koji se odnosi na majke [~ instinkt] 2. koji je kao u majke; sin. materinski; ant. očinski

im. s. 〈G mȃjčīnstva〉 bivanje majkom; ant. očinstvo

im. ž. 〈G mȁjicē; mn. N mȁjice, G mȁjīcā〉 1. komad odjeće koji se oblači preko glave i nosi umjesto košulje [imati majice u svim bojama] 2. razg. v. potkošulja

im. ž. 〈G mȃjkē, DL mȃjci; mn. N mȃjke, G mȃjkā/mȃjkī〉 1. roditelj ženskoga spola; sin. mama hip., razg., mati, roditeljica, stara razg., žarg. v. pod star; ant. otac, stari razg., žarg. v. pod star, tata hip., razg. 2. pren. ono od čega što potječe [~ zemlja; ~ priroda] ◇ Majka Božja rel. majka Isusa Krista; sin. Blažena Djevica Marija v. pod djevica, Bogorodica, Gospa v. pod gospa ♦ to je 〈još〉 mila ~ to je još dobro; pijan kao ~ potpuno pijan

im. m. 〈G màjmuna; mn. N màjmuni, G mȁjmūnā〉 1. zool. a. 〈mn.〉 skupina sisavaca plodvaša iz reda primata sploštena prsnog koša, relativno velika mozga i čovjekolika lica, koja mogu uspravno sjediti i povremeno uspravno stajati i hodati, a žive u šumama tropskih područja i na stijenama Gibraltara b. pripadnik istoimene skupine ◇ čovjekoliki ~ 1. 〈mn.〉 porodica primata iz istoimene skupine koji svojom tjelesnom građom i ponašanjem nalikuju čovjeku 2. pripadnik istoimene porodice; mali čovjekoliki ~ 1. 〈mn.〉 porodica čovjekolikih majmuna iz istoimene skupine koji žive na drveću u jugoistočnoj Aziji, nemaju rep, a prednji su im udovi mnogo duži od stražnjih; sin. gibon 2. pripadnik istoimene porodice; sin. gibon; veliki čovjekoliki ~ 1. 〈mn.〉 porodica čovjekolikih majmuna iz istoimene skupine koja obuhvaća današnjega čovjeka, orangutana, gorilu i čimpanzu te niz izumrlih vrsta s ljudskim obilježjima; sin. hominid 2. pripadnik istoimene porodice; sin. hominid 2. pogr. neozbiljna ili neodgovorna osoba

prid. 〈G màjmunskōg(a); ž. màjmunskā, s. màjmunskō〉 koji se odnosi na majmune

im. ž. 〈G majonézē〉 hladni umak od žutanjka, ulja, gorušice i limunova soka

im. m. 〈G majóra, V mȁjōre; mn. N majóri, G majórā〉 vojn. 1. pov. a. 〈jd.〉 viši vojni čin u jugoslavenskoj vojsci b. osoba s istoimenim činom 2. v. potpukovnik

im. m. 〈G mȃjstora, V mȃjstore; mn. N mȃjstori, G mȃjstōrā〉 1. osoba koja je stručno osposobljena u obrtničkoj djelatnosti i ima položeni stručni ispit 2. osoba koja se osobito ističe u kojoj umjetnosti, znanju ili vještini [~ riječi; slikarski ~; šahovski ~] ♦ ~ od zanata osoba vrlo vješta (spretna, okretna) u kojoj djelatnosti (poslu)

im. ž. 〈G mȃjstoricē; mn. N mȃjstorice, G mȃjstorīcā〉 1. žena koja je stručno osposobljena u obrtničkoj djelatnosti i ima položeni stručni ispit 2. žena koja se osobito ističe u kojoj umjetnosti, znanju ili vještini [~ riječi; slikarska ~; šahovska ~]

prid. 〈G mȃjstoričina; ž. mȃjstoričina, s. mȃjstoričino〉 koji pripada majstorici

prid. 〈G mȃjstorskōg(a); ž. mȃjstorskā, s. mȃjstorskō〉 1. koji se odnosi na majstore [~ ciklus] 2. pren. iznimno dobro izveden ili napravljen [~ posao; ~ zahvat]

im. m. 〈G majúra, I majúrom; mn. N majúri, G majúrā〉 zemljište s gospodarskim zgradama

im. m. 〈G màka; mn. N màkovi, G mȁkōvā〉 1. bot. a. 〈mn.〉 porodica dvosupnica podrijetlom sa Srednjega istoka s plodom koji je višestruko pregrađena glavica s mnogo sjemenka b. pripadnik istoimene porodice [islandski ~; turski ~] 2. krupni, najčešće crveni, cvijet istoimene biljke 3. sivoplave sitne okruglaste jestive sjemenke istoimene biljke ◇ bijeli/veliki/vrtni ~ 1. jednogodišnja uzgojena ukrasna biljka sa stabljikom bez dlaka koja sadržava bijeli mliječni sok 2. plod istoimene biljke u obliku loptaste čahure koji sadržava sivoplave sitne sjemenke iz kojih se dobiva opijum 3. krupni bijeli ili ružičasti cvijet istoimene biljke s tamnoljubičastom mrljom pri dnu; divlji/poljski ~, ~ turčinak 1. jednogodišnji zeleni korov velikih listova i stabljike obrasle gustim dlačicama, raste po žitnim poljima 2. jarkocrveni cvjetovi istoimena korova tankih i nježnih latica ♦ crven kao ~ izrazito crvene boje; tjerati ~ na konac biti krajnje tvrdoglav (uporan)

im. m. 〈G mȁkadāma; mn. N mȁkadāmi, G mȁkadāmā〉 grad. cesta od nekoliko slojeva drobljenoga kamena bez vezivnoga sredstva

prid. 〈G mȁkadāmskōg(a); ž. mȁkadāmskā, s. mȁkadāmskō〉 koji je od makadama [~ put]

im. m. 〈G mȁkakija; mn. N mȁkakiji, G mȁkakījā〉 zool. uskonosni mali majmun koji živi u manjim skupinama i vješto pliva

vez. uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Makar je umoran, doći će na sastanak.]; sin. ako … i v. pod ako, bez obzira na to što v. pod obzir, iako, premda, ( mada), unatoč tomu što v. pod što, usprkos tomu što v. pod što ◇ ~ … ipak ima vezničku funkciju u zavisnosloženim stvarnim dopusnim rečenicama [Makar je umoran, ipak će doći na sastanak.]; sin. ako … i … ipak v. pod ako, iako … ipak v. pod iako, premda (i) … ipak v. pod premda

čest. 1. označuje najmanju prihvatljivu mjeru, najmanje očekivanje [Daj mi ~ malo.; Budi ~ pristojan.] 2. označuje najmanju, najnepovoljniju mogućnost [Napravimo li ~ trećinu posla, možemo biti zadovoljni.]; sin. i; sin. bar, barem

im. pl. t. m. 〈G makarónā〉 1. cjevasto suho tijesto 2. jelo od istoimenoga tijesta

prid. 〈G makèdōnskōg(a); ž. makèdōnskā, s. makèdōnskō〉 1. koji se odnosi na Makedonce i Makedoniju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Makedoniji i narodni jezik Makedonaca

im. ž. 〈G makètē; mn. N makète, G makétā〉 umanjeni prikaz kakva prostora ili građevine [drvena ~ tvornice; ~ kazališne scene; ~ nove škole]

im. ž. 〈G màkijē〉 bot. gusta, teško prohodna vazdazelena šikara miješanoga raslinja, najčešće grmova, tipična za sredozemna područja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȁknēm, 3. l. mn. mȁknū, imp. màkni, aor. màknuh, prid. r. màknuo, prid. t. mȁknūt〉 1. promijeniti mjesto čemu, ukloniti što [~ stolicu] 2. promijeniti položaj kojega dijela tijela, učiniti pokret [~ ruku] • màknuti se 〈povr.〉 krenuti, pokrenuti se s jednoga mjesta na drugo [Makni se s puta!; Nisam se mogao maknuti.]; sin. (maći); vidski paranjak: micati

im. ž. 〈G makòvnjačē; mn. N makòvnjače, G makòvnjāčā〉 kolač od dizanoga tijesta punjen smjesom od mljevenoga maka

im. m. 〈G makrobiòtičāra, V makrobiòtičāru/makrobiòtičāre; mn. N makrobiòtičāri, G makrobiòtičārā〉 osoba koja se bavi makrobiotikom

prid. 〈G makrobiòtičāreva; ž. makrobiòtičāreva, s. makrobiòtičārevo〉 koji pripada makrobiotičaru; sin. makrobiotičarov

im. ž. 〈G makrobiòtičārkē, DL makrobiòtičārki; mn. N makrobiòtičārke, G makrobiòtičārkā/makrobiòtičārkī〉 žena koja se bavi makrobiotikom

prid. 〈G makrobiòtičārova; ž. makrobiòtičārova, s. makrobiòtičārovo〉 usp. makrobiotičarev

prid. 〈G makrobiòtičkōg(a); ž. makrobiòtičkā, s. makrobiòtičkō〉 koji se odnosi na makrobiotiku [makrobiotička prehrana]

im. ž. 〈G makrobiòtikē, DL makrobiòtici〉 metoda unapređivanja kakvoće života s pomoću zdrave prehrane

im. ž. 〈G makromolèkulē; mn. N makromolèkule, G makromolèkūlā〉 fiz., kem. velika molekula, uglavnom produkt polimerizacije ili kondenzacije

prid. 〈G makromolèkulskōg(a); ž. makromolèkulskā, s. makromolèkulskō〉 koji se odnosi na makromolekulu

im. ž. 〈G mȁkrorēgijē; mn. N mȁkrorēgije, G mȁkrorēgījā〉 zem. područje organizacijske povezanosti oko najvećih urbanih središta

prid. 〈G mȁkroskopskōg(a); ž. mȁkroskopskā, s. mȁkroskopskō〉 koji se može gledati golim okom, bez mikroskopa; ant. mikroskopski

im. ž. 〈G maksímē; mn. N maksíme, G maksímā〉 mudra izreka koja služi kao određeno životno pravilo ili načelo; sin. sentencija

prid. 〈G mȁksimālna; odr. mȁksimālnī, G mȁksimālnōg(a); ž. mȁksimālna, s. mȁksimālno〉 koji se ostvaruje ili je prisutan u najvećoj mogućoj mjeri; sin. najveći; ant. minimalan, najmanji 

im. m. 〈G mȁksimuma〉 1. najveća veličina ili vrijednost čega 2. gornja granica čega; ant. minimum

prid. 〈G mȁlāhna; odr. mȁlāhnī, G mȁlāhnōg(a); ž. mȁlāhna, s. mȁlāhno〉 hip. koji je veoma malen; sin. malešan hip., minijaturan, sitan; ant. golem, krupan

prid. 〈G màlājskōg(a); ž. màlājskā, s. màlājskō〉 1. koji se odnosi na Malajce i Maleziju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Maleziji i narodni jezik Malajaca

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. màlakšēm, 3. l. mn. màlakšū, imp. malàkši, aor. malàksah, prid. r. malàksao〉 izgubiti snagu, oslabjeti zbog iscrpljenosti ili umora; vidski parnjak: malaksavati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. malàksāvām, 3. l. mn. malaksávajū, imp. malàksāvāj, aor. malaksávah, imperf. malàksāvāh, prid. r. malaksávao〉 gubiti snagu, slabjeti zbog iscrpljenosti ili umora; vidski parnjak: malaksati

prid. 〈G malàričnōg(a); ž. malàričnā, s. malàričnō〉 koji se odnosi na malariju

im. ž. 〈G màlārijē〉 med. zaraza plazmodijem u tropskim i močvarnim područjima koju ubodom prenosi komarac; sin. barska groznica v. pod groznica

prid. 〈G malèna; odr. màlenī, G màlenōg(a); ž. malèna, s. malèno〉 1. koji nema veliku veličinu, težinu ili količinu [malena mačka; maleno zrno]; sin. mali 2. koji kakvim svojstvom ili obilježjem nije osobito velik, složen ili važan [~ posao; ~ problem; malena pogreška]; sin. mali, nevelik; ant. velik 3. mat. 〈komp.〉 znak (<) koji označuje da se broj koji mu prethodi može dobiti oduzimanjem kakva broja koji iza njega slijedi

prid. 〈G mȁlēšna; odr. mȁlēšnī, G mȁlēšnōg(a); ž. mȁlēšna, s. mȁlēšno〉 hip. koji je veoma malen; sin. malahan hip., minijaturan, sitan; ant. golem, krupan