prid. 〈G mùzējskōg(a); ž. mùzējskā, s. mùzējskō〉 koji se odnosi na muzej [~ izložak; ~ prostor]

im. s. 〈G múzēnja〉 v. mužnja

im. m. 〈G muzeòloga, V muzeòlože; mn. N muzeòlozi, G muzeòlōgā〉 stručnjak koji se bavi muzeologijom

im. ž. 〈G muzeològijē〉 znanost o prikupljanju, obrađivanju, čuvanju i izlaganju muzejskih predmeta

im. ž. 〈G muzeòloginjē; mn. N muzeòloginje, G muzeòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi muzeologijom

prid. 〈G muzeòloškōg(a); ž. muzeòloškā, s. muzeòloškō〉 koji se odnosi na muzeologe i muzeologiju

im. m. 〈G mȕzgāvca; mn. N mȕzgāvci, G mȕzgavācā〉 zool. svijetlosmeđi glavonožac sličan hobotnici s osam krakova i crnim mrljama

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. muzìcīrām, 3. l. mn. muzicírajū, imp. muzìcīrāj, aor. muzicírah, imperf. muzìcīrāh, prid. r. muzicírao〉 izvoditi glazbena djela

im. m. 〈G mùzičāra, V mȕzičāru/mȕzičāre; mn. N mùzičāri, G mùzičārā〉 v. glazbenik

prid. 〈G mùzičāreva; ž. mùzičāreva, s. mùzičārevo〉 v. glazbenikov

im. ž. 〈G mùzičārkē, DL mùzičārki; mn. N mùzičārke, G mùzičārkā/mùzičārkī〉 v. glazbenica

prid. 〈G mùzičārova; ž. mùzičārova, s. mùzičārovo〉 v. glazbenikov

prid. 〈G mùzičkōg(a); ž. mùzičkā, s. mùzičkō〉 v. glazbeni

im. ž. 〈G mùzikē, DL mùzici〉 v. glazba

im. m. 〈G muzikáša, V mȕzikāšu; mn. N muzikáši, G muzikášā〉 pučki svirač [seoski ~]

im. m. 〈G muzikòloga, V muzikòlože; mn. N muzikòlozi, G muzikòlōgā〉 stručnjak koji se bavi muzikologijom

im. ž. 〈G muzikològijē〉 znanost koja proučava glazbu i njezinu povijest

im. ž. 〈G muzikòloginjē; mn. N muzikòloginje, G muzikòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi muzikologijom

prid. 〈G muzikòloškōg(a); ž. muzikòloškā, s. muzikòloškō〉 koji se odnosi na muzikologe i muzikologiju

im. m. 〈G mȗža; mn. N mȕževi, G mȕžēvā〉 1. oženjen muškarac u odnosu na ženu s kojom je u braku; sin. suprug; ant. supruga, žena 2. zast. odlučan, ugledan muškarac [slavan ~ svojega naroda]

im. m. 〈G mužára, I mužárom/mužárem; mn. N mužári, G mužárā〉 1. hist. top koji proizvodi samo prasak bez hitca; sin. lumbarda 2. posuda za mrvljenje ili tucanje nekih namirnica i začina

prid. 〈G mȗževa; ž. mȗževa, s. mȗževo〉 koji pripada mužu; sin. (muževljev)

prid. 〈G mȕžēvna; odr. mȕžēvnī, G mȕžēvnōg(a); ž. mȕžēvna, s. mȕžēvno; komp. mužèvnijī〉 1. koji je svojstven mužu, muškarcu [muževna dob] 2. koji u velikoj mjeri pokazuje osobine muškoga spola [~ izgled; muževno držanje]; ant. ženstven

prid. 〈G mȕžēvljeva; ž. mȕžēvljeva, s. mȕžēvljevo〉 v. mužev

im. m. 〈G mȕžjāka; mn. N mȕžjāci, G mȕžjākā〉 odrasla životinja muškoga spola; ant. ženka

im. ž. 〈G múžnjē〉 postupak izvlačenja mlijeka iz vimena stoke [~ krava]; sin. (muzenje)