im. m. 〈G multiplìkanda; mn. N multiplìkandi, G multiplìkāndā〉 v. množenik

im. m. 〈G multiplìkātora, I multiplìkātorom; mn. N multiplìkātori, G multiplìkātōrā〉 v. množitelj

im. m. 〈G mȗlja, L múlju; mn. N mȕljevi, G mȕljēvā〉 gusto, nataloženo blato na dnu vode [riječni ~; zagaziti u ~]

prid. 〈G muljèvita; odr. muljèvitī, G muljèvitōg(a); ž. muljèvita, s. muljèvito; komp. muljevìtijī〉 koji je pun mulja [muljevito tlo; muljevito područje]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mumifìcīrām, 3. l. mn. mumificírajū, imp. mumifìcīrāj, aor. mumificírah, imperf. mumifìcīrāh, prid. r. mumificírao, prid. t. mumifìcīrān〉 obaviti/obavljati mumifikaciju

im. ž. 〈G mumifikácijē〉 postupak za očuvanje mrtvaca od raspadanja

im. ž. 〈G mùmijē; mn. N mùmije, G mȕmījā〉 mrtvo tijelo koje je balzamiranjem sačuvano od raspadanja

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mùmljām, 3. l. mn. mùmljajū, imp. mùmljāj, aor. mùmljah, imperf. mùmljāh, prid. r. mùmljao〉 govoriti tako da se teško razumije [~ kroz zube]

im. m. 〈G mȕngosa; mn. N mȕngosi, G mȕngōsā〉 zool. zvijer kratkih nogu i duga repa koja se hrani sitnim kralježnjacima

im. ž. 〈G mùnīcijē〉 v. streljivo

im. ž. 〈G múnjē; mn. N múnje, G múnjā〉 fiz. svjetlosna pojava, električna iskra koja nastaje u olujnim oblacima ♦ brz kao ~ (strijela) veoma brz, munjevit

prid. 〈G munjèvita; odr. munjèvitī, G munjèvitōg(a); ž. munjèvita, s. munjèvito〉 koji je veoma brz, poput munje [~ pokret]

pril. 〈komp. munjevìtijē〉 veoma brzo, poput munje [~ se kretati]

im. m. 〈G mȕnjovōda; mn. N mȕnjovōdi, G mȕnjovōdā〉 zast. v. gromobran

im. ž. 〈G mȕrinē; mn. N mȕrine, G mȕrīnā〉 zool. morska riba zvonolikoga tijela s otrovnim žlijezdama na nepcu

im. ž. 〈G mȗrvē; mn. N mȗrve, G mȕrāvā/mȗrvā/mȗrvī〉 bot. 1. listopadno drvo s velikom krošnjom i slatkim jestivim plodovima [bijela ~; crna ~] 2. sladak jestiv crni ili bijeli plod istoimenoga drveta; sin. dud

im. ž. 〈G musàkē, DL musàki〉 jelo od nasjeckanoga mesa, krumpira, patlidžana, rajčice i riže zapečeno s jajima i kiselim vrhnjem

prid. 〈G mȕsava; odr. mȕsavī, G mȕsavōg(a); ž. mȕsava, s. mȕsavo; komp. musàvijī〉 razg. 1. koji ima što razmazano po licu [musavo dijete] 2. kojemu je površina prekrivena čime razmazivim [musavo lice]

im. ž. 〈G mȕsavosti, I mȕsavošću/mȕsavosti〉 osobina onoga koji je musav ili svojstvo onoga što je musavo

im. m. 〈G muslimána, V mȕslimāne; mn. N muslimáni, G muslimánā〉 pripadnik ili sljedbenik islamske vjere

im. ž. 〈G muslìmānkē, DL muslìmānki; mn. N muslìmānke, G muslìmānkā/muslìmānkī〉 pripadnica ili sljedbenica islamske vjere

prid. 〈G muslìmānskōg(a); ž. muslìmānskā, s. muslìmānskō〉 koji se odnosi na muslimane

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. múzem, 3. l. mn. múzū, imp. múzi, aor. múzah, imperf. múzāh, prid. r. mȗzao, prid. t. mùzen〉 1. izvlačiti mlijeko iz vimena [~ kozu; ~ kravu] 2. pren., razg. iskorištavati koga, živjeti na tuđi račun [~ novac od roditelja]

im. ž. 〈G mùšicē; mn. N mùšice, G mȕšīcā〉 1. um. mala muha 2. dio cijevi vatrenoga oružja koji služi za ciljanje ◇ vinska ~ zool. kukac iz reda dvokrilaca čije ličinke žive na voću koje fermentira ♦ imati mušice (muhe) 〈u glavi〉 biti hirovit (svojeglav), imati prohtjeve

prid. 〈G mùšičava; odr. mùšičavī, G mùšičavōg(a); ž. mùšičava, s. mùšičavo; odr. mušičàvijī〉 koji je sklon nepredvidljivim i smušenim postupcima [mušičava baba]

im. m. 〈G muškárca, V mȕškārče; mn. N muškárci, G mùškārācā〉 odrastao čovjek muškoga spola; ant. žena

prid. 〈G muškárčeva; ž. muškárčeva, s. muškárčevo〉 koji pripada muškarcu

im. ž. 〈G muškètē; mn. N muškète, G muškétā〉 hist. starinska vojnička puška sa žiškom

im. m. 〈G mušketíra, V mȕšketīru; mn. N mušketíri, G mušketírā〉 hist. vojnik naoružan mušketom

im. ž. 〈G mušketìricē; mn. N mušketìrice, G mušketìrīcā〉 hist. vojnikinja naoružana mušketom

prid. 〈G mušketìričina; ž. mušketìričina, s. mušketìričino〉 koji pripada mušketirici

prid. 〈G mùškōg(a); ž. mùškā, s. mùškō〉 koji se odnosi na muškarce [~ rod; muško društvo]; ant. ženski

prid. 〈G muškòbanjasta; odr. muškòbanjastī, G muškòbanjastōg(a); ž. muškòbanjasta, s. muškòbanjasto〉 koji izgledom podsjeća na muškarca [muškobanjasta žena]; ant. ženskast

im. ž. 〈G mȕšmulē; mn. N mȕšmule, G mȕšmūlā〉 bot. 1. listopadno drvo ili grm koji ima okrugle plodove 2. smeđi ili zlatnožuti okrugli plod istoimene biljke koji postaje jestiv nakon što odstoji i omekša [japanska ~]; sin. (nešpula)

im. ž. 〈G muštèrijē; mn. N muštèrije, G muštèrījā〉 razg. v. kupac

im. ž. 〈G mutácijē; mn. N mutácije, G mutácījā〉 biol. nasumična promjena nasljednoga materijala

prid. 〈G mutácījskōg(a); ž. mutácījskā, s. mutácījskō〉 koji se odnosi na mutaciju

prid. 〈G mútna; odr. mȗtnī, G mȗtnōg(a); ž. mútna, s. mútno; komp. mùtnijī〉 1. koji je nečist i neproziran [mutna voda]; ant. bistar 2. kojemu obrisi nisu dobro vidljivi, u kojemu se ne razabiru pojedinosti, koji se slabo ili nejasno vidi [mutna slika]; sin. blijed, nejasan; ant. jasan, oštar 3. pren. koji nije posve precizan i potpun [mutno sjećanje]; sin. blijed pren., maglovit pren., nejasan; ant. jasan ♦ loviti u mutnome koristiti se neurednim prilikama za svoje (vlastito) napredovanje, bogatiti se na sumnjiv način

prid. 〈G mȕtava; odr. mȕtavī, G mȕtavōg(a); ž. mȕtava, s. mȕtavo; komp. mutàvijī〉 pogr., razg. 1. koji se loše izražava 2. koji malo govori

im. m. 〈G mȕtāvca, V mȕtāvče; mn. N mȕtāvci, G mȕtavācā〉 pogr., razg. 1. osoba koja se loše izražava 2. osoba koja malo govori

prid. 〈G mȕtāvčeva; ž. mȕtāvčeva, s. mȕtāvčevo〉 koji pripada mutavcu

im. ž. 〈G mȕtavicē; mn. N mȕtavice, G mȕtavīcā〉 pogr., razg. 1. žena koja se loše izražava 2. žena koja malo govori

prid. 〈G mȕtavičina; ž. mȕtavičina, s. mȕtavičino〉 koji pripada mutavici

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mùtīrām, 3. l. mn. mutírajū, imp. mùtīrāj, aor. mutírah, imperf. mùtīrāh, prid. r. mutírao〉 1. med. promijeniti/mijenjati glas u doba puberteta zbog spolnoga sazrijevanja 2. biol. promijeniti/mijenjati nasljedna svojstva

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mȗtīm, 3. l. mn. mȗtē, imp. múti, aor. mútih, imperf. mȗćāh, prid. r. mútio, prid. t. mȗćen〉 1. činiti što mutnim [~ vodu] 2. miješati što s čim [~ jaja sa šećerom] 3. pren. a. stvarati pomutnju, nered, narušavati postojeće stanje [~ sreću] b. 〈neprijel.〉 činiti nečasne radnje [~ s novcem]

im. ž. 〈G múzē, V mȗzo; mn. N múze, G múzā〉 1. mit. jedna od devet božica, zaštitnica umjetnosti i znanosti u grčkoj mitologiji 2. pren. pjesničko nadahnuće

im. ž. 〈G mùzarē; mn. N mùzare, G mȕzārā〉 krava, ovca ili koza koja daje mnogo mlijeka

im. m. 〈G muzéja, I muzéjom; mn. N muzéji, G muzéjā〉 zgrada u kojoj se čuvaju, izlažu i proučavaju vrijedni predmeti materijalne kulture [tehnički ~; zavičajni ~]