mučitèljica | im. ž. 〈G mučitèljicē; mn. N mučitèljice, G mučitèljīcā〉 žena koja koga muči, koja se ponaša samovoljno i okrutno |
mučitèljičin | prid. 〈G mučitèljičina; ž. mučitèljičina, s. mučitèljičino〉 koji pripada mučiteljici |
mȕčiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȕčīm, 3. l. mn. mȕčē, imp. mȕči, aor. mȕčih, imperf. mȕčāh, prid. r. mȕčio, prid. t. mȕčen〉 1. činiti da tko trpi muke, prisiljavati koga na što, nanositi komu bol ili mu činiti zlo [~ zatvorenike]; sin. mrcvariti 2. pren. nepotrebno i pretjerano opterećivati koga kakvim ponašanjem ili zahtjevima • mȕčiti se 〈povr.〉 podnositi muke, biti psihički ili tjelesno opterećen čime [~ se s teškim zadatcima] |
mučnìna | im. ž. 〈G mučnìnē; mn. N mučnìne, G mučnínā〉 med. nelagoda u želudcu uz osjećaj odbojnosti prema hrani i s nagonom na povraćanje |
mȕčno | pril. 〈komp. mùčnijē〉 tako da zadaje muku, da se teško podnosi [~ živjeti] |
mȕćkati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȕćkām, 3. l. mn. mȕćkajū, imp. mȕćkāj, aor. mȕćkah, imperf. mȕćkāh, prid. r. mȕćkao, prid. t. mȕćkān〉 tresti i miješati tekućinu u kakvoj posudi ili spremniku [~ sirup] |
mȕćnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȕćnēm, 3. l. mn. mȕćnū, imp. mȕćni, aor. mȕćnuh, prid. r. mȕćnuo〉 jednim trzajem protresti i izmiješati tekućinu u kakvoj posudi ili spremniku [~ sirup za grlo] |
múdar | prid. 〈G múdra; odr. mȗdrī, G mȗdrōg(a); ž. múdra, s. múdro; komp. mùdrijī〉 1. koji ima sposobnost zrela razmišljanja utemeljena na velikome znanju i životnome iskustvu [~ starac] 2. koji je nastao zrelim razmišljanjem utemeljenim na velikome znanju i životnome iskustvu [mudra odluka] |
mùdrac | im. m. 〈G mudràca, V mȕdrače; mn. N mudràci, G mudrácā〉 osoba koja je mudra |
mudràčev | prid. 〈G mudràčeva; ž. mudràčeva, s. mudràčevo〉 koji pripada mudracu |
mudrìjāš | im. m. 〈G mudrijáša, V mȕdrijāšu; mn. N mudrijáši, G mudrijášā〉 pogr. osoba koja sebe prikazuje kao mudru, kao da sve zna i sve razumije |
mudrijášev | prid. 〈G mudrijáševa; ž. mudrijáševa, s. mudrijáševo〉 koji pripada mudrijašu |
mudrijàšica | im. ž. 〈G mudrijàšicē; mn. N mudrijàšice, G mudrijàšīcā〉 žena koja sebe prikazuje kao mudru, kao da sve zna i sve razumije |
mudrijàšičin | prid. 〈G mudrijàšičina; ž. mudrijàšičina, s. mudrijàšičino〉 koji pripada mudrijašici |
mudròlija | im. ž. 〈G mudròlijē; mn. N mudròlije, G mudròlījā〉 prazna priča, lažna mudrost |
mudroslóvac | im. m. 〈G mudroslóvca, V mȕdroslōvče; mn. N mudroslóvci, G mudròslōvācā〉 zast. v. filozof |
mudroslóvčev | prid. 〈G mudroslóvčeva; ž. mudroslóvčeva, s. mudroslóvčevo〉 koji pripada mudroslovcu |
mudròslōvka | im. ž. 〈G mudròslōvkē, DL mudròslōvki; mn. N mudròslōvke, G mudròslōvkā/mudròslōvkī〉 zast. v. filozofkinja |
mudròslōvlje | im. s. 〈G mudròslōvlja〉 zast. v. filozofija |
mudròslōvnī | prid. 〈G mudròslōvnōg(a); ž. mudròslōvnā, s. mudròslōvnō〉 zast. v. filozofski |
múdrōst | im. ž. 〈G múdrosti, I múdrošću/múdrosti〉 osobina onoga koji je mudar ili svojstvo onoga što je mudro |
mudròvati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mùdrujēm, 3. l. mn. mùdrujū, imp. mùdrūj, aor. mudròvah, imperf. mùdrovāh, prid. r. mudròvao〉 praviti se mudrim; sin. pametovati |
mudžahèdīn | im. m. 〈G mudžahedína, V mȕdžahedīnu; mn. N mudžahedíni, G mudžahedínā〉 fanatični borac za islam |
mùflōn | im. m. 〈G muflóna; mn. N muflóni, G muflónā〉 zool. divlja brdska ovca smeđe boje, kratka repa i snažnih rogova [američki ~; azijski ~] |
mùftija | im. m. 〈G mùftijē; mn. N mùftije, G mȕftījā〉 visoki muslimanski vjerski službenik u okrugu ili pokrajini |
mùha | im. ž. 〈G mùhē, D mȕhi, A mȕhu, L mùhi; mn. N mȕhe, G múhā, DLI mùhama〉 zool. kukac iz reda dvokrilaca dlakava zdepasta tijela smećkaste ili crne boje i s usnim organima prilagođenim za upijanje tekućine ili sisanje krvi [kućna ~] ♦ dosadan kao ~ jako dosadan, nametljiv; imati muhe (mušice) 〈u glavi〉, usp. mušica; juriti (trčati i sl.) kao ~ bez glave juriti (trčati i sl.) bez plana (nepromišljeno, smeteno, smušeno); praviti od muhe slona preuveličavati što, pretjerivati u prikazivanju čega |
mùhara | im. ž. 〈G mùharē; mn. N mùhare, G mȕhārā〉 bot. otrovna gljiva crvena ili narančastocrvena klobuka s bijelim ljuskama |
muhètina | im. ž. 〈G muhètinē; mn. N muhètine, G muhètīnā〉 uv. velika muha |
mȗk | im. m. 〈G mȗka, L múku〉 zatišje koje nastaje poslije kakva razgovora, glasanja životinja, različitih zvukova ♦ mukom mučati uporno šutjeti, ne reagirati, ne odgovarati |
mȕka | im. ž. 〈G mȕkē, DL mȕci; mn. N mȕke, G mȗkā〉 1. snaga potrebna da se svlada koja poteškoća, zapreka ili da se obavi koji zadatak; sin. napor, trud 2. osjećaj tegobe, psihičke patnje i bespomoćnosti [ljubavne muke]; sin. jad ♦ bez po muke jednostavno, veoma lako, bez ikakva naprezanja (napora); biti (naći se) na muci (sto muka, mukama) biti (naći se) u neprilici (velikim poteškoćama), suočiti se s teškim kušnjama; imati muke s kim, s čim imati neprilika (velikih problema) s kim, s čim |
múkānje | im. s. 〈G múkānja〉 glasanje glasom koji podsjeća na mu |
mȗkao | |
múkati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. mȗčē, 3. l. mn. mȗčū, aor. 3. l. jd. mȗkā, imperf. 3. l. jd. mȗkāše, prid. r. múkao〉 glasati se glasom koji podsjeća na mu [Krava muče.]; vidski parnjak: muknuti |
mȗklo | pril. 〈komp. mùklijē〉 nejasna, nečista zvuka [~ se glasati] |
múknuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. mȗknē, 3. l. mn. mȗknū, aor. 3. l. jd. mȗknū, prid. r. múknuo〉 oglasiti se glasom koji podsjeća na mu [Krava je muknula.]; vidski parnjak: mukati |
mukòtrpan | prid. 〈G mukòtrpna; odr. mukòtrpnī, G mukòtrpnōg(a); ž. mukòtrpna, s. mukòtrpno; komp. mukotr̀pnijī〉 koji je prožet mukom i patnjom [~ život; mukotrpno školovanje] |
mukòtrpnōst | im. ž. 〈G mukòtrpnosti, I mukòtrpnošću/mukòtrpnosti〉 svojstvo onoga što je mukotrpno |
mȕla | im. ž. 〈G mȕlē; mn. N mȕle, G mȗlā〉 zool. domaća životinja, neplodni križanac magarca i kobile koji se koristi za vuču, jahanje i nošenje tereta |
mùlat | im. m. 〈G mùlata; mn. N mùlati, G mȕlātā〉 mješanac crne i bijele rase |
mùlatkinja | im. ž. 〈G mùlatkinjē; mn. N mùlatkinje, G mùlatkīnjā〉 mješanka crne i bijele rase |
mȕltikulturālnī | prid. 〈G mȕltikulturālnōg(a); ž. mȕltikulturālnā, s. mȕltikulturālnō〉 v. višekulturni |
multikùltūrnī | prid. 〈G multikùltūrnōg(a); ž. multikùltūrnā, s. multikùltūrnō〉 v. višekulturni |
multìmēdija | im. ž. 〈G multìmēdijē〉 inform. 1. uporaba računala za prikaz teksta, grafike, animacije i zvuka povezanih u jedinstvenu cjelinu 2. način prikaza podataka koji obuhvaćaju tekst, grafiku, animaciju i zvuk |
multimèdijālnī | prid. 〈G multimèdijālnōg(a); ž. multimèdijālnā, s. multimèdijālnō〉 v. višemedijski |
multimèdījskī | prid. 〈G multimèdījskōg(a); ž. multimèdījskā, s. multimèdījskō〉 v. višemedijski |
multimilijùnāš | im. m. 〈G multimilijunáša, V mȕltimilijunāšu; mn. N multimilijunáši, G multimilijunášā〉 višestruki milijunaš |
multimilijunàšica | im. ž. 〈G multimilijunàšicē; mn. N multimilijunàšice, G multimilijunàšīcā〉 višestruka milijunašica |
multimilijunàšičin | prid. 〈G multimilijunàšičina; ž. multimilijunàšičina, s. multimilijunàšičino〉 koji pripada multimilijunašici |