mučitèljica

im. ž. G mučitèljicē; mn. N mučitèljice, G mučitèljīcā žena koja koga muči, koja se ponaša samovoljno i okrutno

mučitèljičin

prid. G mučitèljičina; ž. mučitèljičina, s. mučitèljičino koji pripada mučiteljici

mȕčiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. mȕčīm, 3. l. mn. mȕčē, imp. mȕči, aor. mȕčih, imperf. mȕčāh, prid. r. mȕčio, prid. t. mȕčen 1. činiti da tko trpi muke, prisiljavati koga na što, nanositi komu bol ili mu činiti zlo [~ zatvorenike]; sin. mrcvariti 2. pren. nepotrebno i pretjerano opterećivati koga kakvim ponašanjem ili zahtjevima • mȕčiti se povr. podnositi muke, biti psihički ili tjelesno opterećen čime [~ se s teškim zadatcima]

mučnìna

im. ž. G mučnìnē; mn. N mučnìne, G mučnínā med. nelagoda u želudcu uz osjećaj odbojnosti prema hrani i s nagonom na povraćanje

mȕčno

pril. komp. mùčnijē tako da zadaje muku, da se teško podnosi [~ živjeti]

mȕćkati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. mȕćkām, 3. l. mn. mȕćkajū, imp. mȕćkāj, aor. mȕćkah, imperf. mȕćkāh, prid. r. mȕćkao, prid. t. mȕćkān tresti i miješati tekućinu u kakvoj posudi ili spremniku [~ sirup]

mȕćnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. mȕćnēm, 3. l. mn. mȕć, imp. mȕćni, aor. mȕćnuh, prid. r. mȕćnuo jednim trzajem protresti i izmiješati tekućinu u kakvoj posudi ili spremniku [~ sirup za grlo]

múdar

prid. G múdra; odr. mȗdrī, G mȗdrōg(a); ž. múdra, s. múdro; komp. mùdrijī 1. koji ima sposobnost zrela razmišljanja utemeljena na velikome znanju i životnome iskustvu [~ starac] 2. koji je nastao zrelim razmišljanjem utemeljenim na velikome znanju i životnome iskustvu [mudra odluka]

mùdrac

im. m. G mudràca, V mȕdrače; mn. N mudràci, G mudrácā osoba koja je mudra

mudràčev

prid. G mudràčeva; ž. mudràčeva, s. mudràčevo koji pripada mudracu

mudrìjāš

im. m. G mudrijáša, V mȕdrijāšu; mn. N mudrijáši, G mudrijášā pogr. osoba koja sebe prikazuje kao mudru, kao da sve zna i sve razumije

mudrijášev

prid. G mudrijáševa; ž. mudrijáševa, s. mudrijáševo koji pripada mudrijašu

mudrijàšica

im. ž. G mudrijàšicē; mn. N mudrijàšice, G mudrijàšīcā žena koja sebe prikazuje kao mudru, kao da sve zna i sve razumije

mudrijàšičin

prid. G mudrijàšičina; ž. mudrijàšičina, s. mudrijàšičino koji pripada mudrijašici

mudròlija

im. ž. G mudròlijē; mn. N mudròlije, G mudròlījā prazna priča, lažna mudrost

mudroslóvac

im. m. G mudroslóvca, V mȕdroslōvče; mn. N mudroslóvci, G mudròslōvācā zast. v. filozof

mudroslóvčev

prid. G mudroslóvčeva; ž. mudroslóvčeva, s. mudroslóvčevo koji pripada mudroslovcu

mudròslōvka

im. ž. G mudròslōvkē, DL mudròslōvki; mn. N mudròslōvke, G mudròslōvkā/mudròslōvkī zast. v. filozofkinja

mudròslōvlje

im. s. G mudròslōvlja zast. v. filozofija

mudròslōvnī

prid. G mudròslōvnōg(a); ž. mudròslōvnā, s. mudròslōvnō zast. v. filozofski

múdrōst

im. ž. G múdrosti, I múdrošću/múdrosti osobina onoga koji je mudar ili svojstvo onoga što je mudro

mudròvati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. mùdrujēm, 3. l. mn. mùdrujū, imp. mùdrūj, aor. mudròvah, imperf. mùdrovāh, prid. r. mudròvao praviti se mudrim; sin. pametovati

mudžahèdīn

im. m. G mudžahedína, V mȕdžahedīnu; mn. N mudžahedíni, G mudžahedínā fanatični borac za islam

mùflōn

im. m. G muflóna; mn. N muflóni, G muflónā zool. divlja brdska ovca smeđe boje, kratka repa i snažnih rogova [američki ~; azijski ~]

mùftija

im. m. G mùftijē; mn. N mùftije, G mȕftījā visoki muslimanski vjerski službenik u okrugu ili pokrajini

mùha

im. ž. G mùhē, D mȕhi, A mȕhu, L mùhi; mn. N mȕhe, G múhā, DLI mùhama zool. kukac iz reda dvokrilaca dlakava zdepasta tijela smećkaste ili crne boje i s usnim organima prilagođenim za upijanje tekućine ili sisanje krvi [kućna ~] ♦ dosadan kao ~ jako dosadan, nametljiv; imati muhe (mušice) u glavi, usp. mušica; juriti (trčati i sl.) kao ~ bez glave juriti (trčati i sl.) bez plana (nepromišljeno, smeteno, smušeno); praviti od muhe slona preuveličavati što, pretjerivati u prikazivanju čega

mùhara

im. ž. G mùharē; mn. N mùhare, G mȕhārā bot. otrovna gljiva crvena ili narančastocrvena klobuka s bijelim ljuskama

muhètina

im. ž. G muhètinē; mn. N muhètine, G muhètīnā uv. velika muha

mȗk

im. m. G mȗka, L múku zatišje koje nastaje poslije kakva razgovora, glasanja životinja, različitih zvukova ♦ mukom mučati uporno šutjeti, ne reagirati, ne odgovarati

mȕka

im. ž. G mȕ, DL mȕci; mn. N mȕke, G mȗ 1. snaga potrebna da se svlada koja poteškoća, zapreka ili da se obavi koji zadatak; sin. napor, trud 2. osjećaj tegobe, psihičke patnje i bespomoćnosti [ljubavne muke]; sin. jad ♦ bez po muke jednostavno, veoma lako, bez ikakva naprezanja (napora); biti (naći se) na muci (sto muka, mukama) biti (naći se) u neprilici (velikim poteškoćama), suočiti se s teškim kušnjama; imati muke s kim, s čim imati neprilika (velikih problema) s kim, s čim

múkānje

im. s. G múkānja glasanje glasom koji podsjeća na mu

mȗkao

prid. G múkla; odr. mȗklī, G mȗklōg(a); ž. múkla, s. mȗklo; komp. mùklijī koji nije visok i jasan [~ glas]; ant. zvonačni, zvonak

múkati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. mȗčē, 3. l. mn. mȗčū, aor. 3. l. jd. mȗ, imperf. 3. l. jd. mȗkāše, prid. r. múkao glasati se glasom koji podsjeća na mu [Krava muče.]; vidski parnjak: muknuti

mȗklo

pril. komp. mùklijē nejasna, nečista zvuka [~ se glasati]

múknuti

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. mȗknē, 3. l. mn. mȗknū, aor. 3. l. jd. mȗknū, prid. r. múknuo oglasiti se glasom koji podsjeća na mu [Krava je muknula.]; vidski parnjak: mukati

mukòtrpan

prid. G mukòtrpna; odr. mukòtrpnī, G mukòtrpnōg(a); ž. mukòtrpna, s. mukòtrpno; komp. mukotr̀pnijī koji je prožet mukom i patnjom [~ život; mukotrpno školovanje]

mukòtrpnōst

im. ž. G mukòtrpnosti, I mukòtrpnošću/mukòtrpnosti svojstvo onoga što je mukotrpno

mȕla

im. ž. G mȕ; mn. N mȕle, G mȗ zool. domaća životinja, neplodni križanac magarca i kobile koji se koristi za vuču, jahanje i nošenje tereta

mùlat

im. m. G mùlata; mn. N mùlati, G mȕlātā mješanac crne i bijele rase

mùlatkinja

im. ž. G mùlatkinjē; mn. N mùlatkinje, G mùlatkīnjā mješanka crne i bijele rase

mȕltikulturālnī

prid. G mȕltikulturālnōg(a); ž. mȕltikulturālnā, s. mȕltikulturālnō v. višekulturni

multikùltūrnī

prid. G multikùltūrnōg(a); ž. multikùltūrnā, s. multikùltūrnō v. višekulturni

multìmēdija

im. ž. G multìmēdijē inform. 1. uporaba računala za prikaz teksta, grafike, animacije i zvuka povezanih u jedinstvenu cjelinu 2. način prikaza podataka koji obuhvaćaju tekst, grafiku, animaciju i zvuk

multimèdijālnī

prid. G multimèdijālnōg(a); ž. multimèdijālnā, s. multimèdijālnō v. višemedijski

multimèdījskī

prid. G multimèdījskōg(a); ž. multimèdījskā, s. multimèdījskō v. višemedijski

multimilijùnāš

im. m. G multimilijunáša, V mȕltimilijunāšu; mn. N multimilijunáši, G multimilijunášā višestruki milijunaš

multimilijunàšica

im. ž. G multimilijunàšicē; mn. N multimilijunàšice, G multimilijunàšīcā višestruka milijunašica

multimilijunàšičin

prid. G multimilijunàšičina; ž. multimilijunàšičina, s. multimilijunàšičino koji pripada multimilijunašici

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga