marikultúra

im. ž. G marikultúrē gosp. uzgoj morskih životinja i biljaka, uglavnom radi dobivanja hrane; sin. (akvakultura)

marìmba

im. ž. G marìmbē; mn. N marìmbe, G marímbā glazb. udaraljkaško glazbalo koje se sastoji od šesnaest do devetnaest drvenih pločica

màrīna

im. ž. G màrīnē; mn. N màrīne, G màrīnā luka specijalizirana za potrebe nautičkoga turizma

marionèta

im. ž. G marionètē; mn. N marionète, G marionétā 1. kaz. lutka čiji se udovi pokreću koncem ili žicom 2. pren. povodljiva, poslušna osoba, osoba čijim postupcima upravlja tko drugi

mariònetskī

prid. G mariònetskōg(a); ž. mariònetskā, s. mariònetskō 1. koji se odnosi na marionete, vrstu lutaka čiji se udovi pokreću koncem ili žicom [marionetsko kazalište] 2. pren. koji se odnosi na marionete, povodljive, poslušne osobe čijim postupcima upravlja tko drugi [marionetska vlada]

máriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. mȃrīm, 3. l. mn. mȃ, imp. mári, aor. márih, imperf. mȃrāh, prid. r. mário osjećati naklonost, ljubav, želju, brigu, sklonost, obraćati pozornost na koga ili što [~ za stare običaje]

mȁritīmnī

prid. G mȁritīmnōg(a); ž. mȁritīmnā, s. mȁritīmnō v. pomorski

maritímnōst

im. ž. G maritímnosti, I maritímnošću/maritímnosti zem. povezanost kopna s morem, utjecaj mora na kopno

màrka

im. ž. G màrkē, DL màrki; mn. N màrke, G mȁrākā/márkā/màrkī poštanska naljepnica s naznačenom novčanom vrijednošću koja se stavlja na poštanske pošiljke kao potvrda da su plaćeni troškovi slanja  robna ~ zaštićeni znak proizvoda ili tvrtke; sin. (brend)

markírati

gl. dvov. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. màrkīrām, 3. l. mn. markírajū, imp. màrkīrāj, aor. markírah, imperf. màrkīrāh, prid. r. markírao, prid. t. màrkīrān 1. prijel. a. v. označiti b. v. označivati 2. neprijel. razg. nedopušteno izostati/izostajati s nastave

màrkīz

im. m. G markíza, V mȁrkīze; mn. N markízi, G markízā 1. jd. plemićki naslov koji je u hijerarhijskoj ljestvici između grofa i vojvode 2. osoba s istoimenim naslovom

markíza

im. ž. G markízē; mn. N markízi, G markízā 1. jd. ženski plemićki naslov koji je u hijerarhijskoj ljestvici između grofice i vojvotkinje 2. žena s istoimenim naslovom

màrksist

im. m. G màrksista, V màrksistu; mn. N màrksisti, G mȁrksīstā pristaša marksizma

màrksistica

im. ž. G màrksisticē; mn. N màrksistice, G màrksistīcā žena pristaša marksizma

màrksističin

prid. G màrksističina; ž. màrksističina, s. màrksističino koji pripada marksistici

marksìstičkī

prid. G marksìstičkōg(a); ž. marksìstičkā, s. marksìstičkō koji se odnosi na marksiste i marksizam [~ filozof]

marksìzam

im. m. G marksìzma političko, filozofsko, sociološko i povijesno učenje koje je utemeljio Karl Marx

màrljiv

prid. G màrljiva; odr. màrljivī, G màrljivōg(a); ž. màrljiva, s. màrljivo; komp. marljìvijī koji se trudi i mnogo radi [~ učenik]; sin. radin, radišan, vrijedan; ant. lijen

màrljivo

pril. komp. marljìvijē tako da odražava čiju marljivost [~ učiti]; sin. vrijedno

màrljivōst

im. ž. G màrljivosti, I màrljivošću/màrljivosti osobina onoga koji je marljiv; sin. radinost, radišnost, vrijednost; ant. lijenost

marmeláda

im. ž. G marmeládē; mn. N marmeláde, G marmeládā smjesa protisnutoga voća gusto ukuhanoga sa šećerom; sin. (pekmez)

Mȁrs

im. m. G Mȁrsa astr. četvrti planet Sunčeva sustava, planet između Zemlje i Jupitera ♦ kao da je tko pao s Marsa kao da ništa ne zna tko, neobaviješten je tko

mȁrš

usk. služi za grubo tjeranje koga [Marš, van iz moje kuće!]; sin. mrš razg.

màršāl

im. m. G maršála, V mȁršāle; mn. N maršáli, G maršálā vojn. 1. jd. najviši čin u nekim vojskama, čin iznad generalskoga 2. osoba s istoimenim činom

martòlog

im. m. G martòloga, V martòlože; mn. N martòlozi, G martòlōgā pov. kršćanin koji je služio u turskoj vojsci u pograničnim gradovima

mȃrva

zb. im. ž. G mȃrvē goveda namijenjena za vuču

màrvīnskī

prid. G màrvīnskōg(a); ž. màrvīnskā, s. màrvīnskō koji se odnosi na marvu

màsa

im. ž. G màsē; mn. N màse, G másā 1. fiz. mjera tromosti kojom se tijelo pri djelovanju sile odupire promjeni gibanja, jednaka veličini koja određuje gravitacijsku silu na tijelo, mjeri se kilogramima [teška ~; troma ~] 2. tvar kojoj se ne može odrediti oblik [vodena ~] 3. mn. mnoštvo pojedinaca u društvu [narodne mase] 4. pren. velika količina čega [~ problema; ~ stvari]; sin. brdo pren., gomila pren., hrpa pren., kup¹ pren., mnoštvo pren., more pren., obilje, šuma pren.  plastična ~ kem. gradivo koje se može oblikovati primjenom topline ili tlaka, a uglavnom se dobiva od umjetne smole

masáža

im. ž. G masážē pritiskanje, gnječenje ili glađenje tijela radi opuštanja mišićne napetosti

màsāžnī

prid. G màsāžnōg(a); ž. màsāžnā, s. màsāžnō koji se odnosi na masažu [masažna kada]

màsenī

prid. G màsenōg(a); ž. màsenā, s. màsenō koji se odnosi na masu [~ udio]

màsēr

im. m. G maséra, V mȁsēru; mn. N maséri, G masérā osoba koja masira

màsērka

im. ž. G màsērkē, DL màsērkē/màsērkī; mn. N màsērke, G màsērkā/màsērkī žena koja masira

màsērskī

prid. G màsērskōg(a); ž. màsērskā, s. màsērskō koji se odnosi na masere

masírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. màsīrām, 3. l. mn. masírajū, imp. màsīrāj, aor. masírah, imperf. màsīrāh, prid. r. masírao, prid. t. màsīrān pritiskati, gnječiti ili gladiti tijelo radi opuštanja mišićne napetosti

màsīv

im. m. G masíva; mn. N masívi, G masívā zem. više planinskih visova koji tvore cjelinu

màska

im. ž. G màskē, D mȁski/mȁsci, A mȁsku; mn. N mȁske, G mȁsākā/máskā/màskī 1. predmet koji skriva lice tako da se ne može prepoznati osoba; sin. (krinka), obrazina 2. predmet koji pokriva, štiti lice, oči, dišni sustav itd. [kirurška ~; ronilačka ~; plinska ~] ♦ skinuti komu masku s lica razotkriti čiju pravu (neugodnu) narav

mȁskara

im. ž. G mȁskarē; mn. N mȁskare, G mȁskārā kozmetičko sredstvo za bojenje trepavica kako bi se doimale duljima i debljima

màskenbāl

im. m. G màskenbāla; mn. N màskenbāli, G màskenbālā bal pod maskama, krabuljni ples

maskírati (se)

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. màskīrām, 3. l. mn. maskírajū, imp. màskīrāj, aor. maskírah, imperf. màskīrāh, prid. r. maskírao, prid. t. màskīrān 1. staviti/stavljati masku, obući/oblačiti što s namjerom da se ostane neprepoznan 2. dati/davati čemu drukčiji izgled

màskīrnī

prid. G màskīrnōg(a); ž. màskīrnā, s. màskīrnō koji služi za maskiranje [maskirna odjeća]

màslac

im. m. G maslàca; mn. N maslàci, G maslácā mliječni proizvod koji se dobiva tučenjem slatkoga vrhnja; sin. putar pokr., razg.

masláčak

im. m. G masláčka; mn. N masláčci, G màslāčākā bot. 1. višegodišnja samonikla zeljasta biljka nazubljenih listova koja raste po livadama; sin. divlji radič v. pod radič 2. žuti cvat istoimene biljke koji se dozrijevanjem pretvara u bijelu glavicu sa sjemenkama

màslačnī

prid. G màslačnōg(a); ž. màslačnā, s. màslačnō koji se odnosi na maslac [maslačna kiselina]

mȁslina

im. ž. G mȁslinē; mn. N mȁsline, G mȁslīnā bot. 1. mn. a. porodica biljaka, grmova ili stabala parnih listova b. pripadnica istoimene porodice 2. a. mediteransko vazdazeleno drvo ovalnih kožastih listova iz istoimene porodice b. jestiv mesnat zelen ili crn plod istoimenoga drveta od kojega se dobiva ulje

mȁslinār

im. m. G mȁslināra, V mȁslināru/mȁslināre; mn. N mȁslināri, G mȁslinārā osoba koja uzgaja masline

mȁslinārev

prid. G mȁslināreva; ž. mȁslināreva, s. mȁslinārevo koji pripada maslinaru; sin. maslinarov

mȁslinārka

im. ž. G mȁslinārkē, DL mȁslinārki; mn. N mȁslinārke, G mȁslinārkā/mȁslinārkī žena koja uzgaja masline

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga