mȁtičnjāk | im. m. 〈G mȁtičnjāka; mn. N mȁtičnjāci, G mȁtičnjākā〉 1. bot. trajna zeljasta biljka koja sadržava eterično ulje limunasta mirisa 2. biol. stanica u pčelinjemu saću u kojoj se razvija matica |
matrìca | im. ž. 〈G matrìcē; mn. N matrìce, G matrícā〉 obrazac po kojemu se što izrađuje, umnaža |
matúra | im. ž. 〈G matúrē; mn. N matúre, G matúrā〉 ispit koji se polaže na kraju završnoga razreda srednje škole |
maturálac | im. m. 〈G maturálca; mn. N maturálci, G matùrālācā〉 razg. v. maturalno putovanje pod putovanje ◇ mali ~ razg. putovanje na koje se ide pri kraju osnovne škole |
mȁturālnī | prid. 〈G mȁturālnōg(a); ž. mȁturālnā, s. mȁturālnō〉 koji se odnosi na maturu [maturalna večera; ~ rad] |
matùrant | im. m. 〈G matùranta; mn. N matùranti, G matùranātā〉 osoba koja pohađa završni razred srednje škole |
matùrantica | im. ž. 〈G matùranticē; mn. N matùrantice, G matùrantīcā〉 djevojka koja pohađa završni razred srednje škole |
matùrantičin | prid. 〈G matùrantičina; ž. matùrantičina, s. matùrantičino〉 koji pripada maturantici |
mauzòlēj | im. m. 〈G mauzoléja; mn. N mauzoléji, G mauzoléjā〉 velika i ukrašena grobnica |
mȁzānje | im. s. 〈G mȁzānja〉 1. nanošenje masti, kreme ili ulja na koga ili što 2. v. onečišćavanje, onečišćivanje, prljanje |
mȁzati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȁžēm, 3. l. mn. mȁžū, imp. mȁži, aor. mȁzah, imperf. mȁzāh, prid. r. mȁzao, prid. t. mȁzān〉 v. onečišćavati, onečišćivati, prljati • mȁzati (se) 〈prijel.〉 nanositi mast, kremu ili ulje na koga ili što [~ dijete kremom; ~ maslac na kruh] • mȁzati se 〈povr.〉 v. prljati se pod prljati |
màzga | im. ž. 〈G màzgē, DL màzgi; mn. N màzge, G mázgā/màzgī〉 zool. domaća životinja, neplodni križanac konja i magarice koji se koristi za vuču, jahanje i nošenje tereta |
máziti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȃzīm, 3. l. mn. mȃzē, imp. mázi, aor. mázih, imperf. mȃžāh, prid. r. mázio, prid. t. mȃžen〉 nježno postupati s kim [~ dijete]; sin. tetošiti • máziti se 〈povr.〉 izmjenjivati nježnosti s kim |
màziv | prid. 〈G màziva; odr. màzivī, G màzivōg(a); ž. màziva, s. màzivo〉 koji se može mazati [mazivo ulje] |
mȁzīvo | im. s. 〈G mȁzīva; mn. N mȁzīva, G mȁzīvā〉 sredstvo za smanjivanje trenja podmazivanjem |
mazòhist | im. m. 〈G mazòhista, V mazòhistu; mn. N mazòhisti, G mazòhīstā〉 osoba koja uživa u vlastitim patnjama; ant. sadist |
mazòhistica | im. ž. 〈G mazòhisticē; mn. N mazòhistice, G mazòhistīcā〉 žena koja uživa u vlastitim patnjama; ant. sadistica |
mazòhističin | prid. 〈G mazòhističina; ž. mazòhističina, s. mazòhističino〉 koji pripada mazohistici; ant. sadističin |
mazohìstičkī | prid. 〈G mazohìstičkōg(a); ž. mazohìstičkā, s. mazohìstičkō〉 koji se odnosi na mazohiste i mazohizam; ant. sadistički |
mazohìzam | im. m. 〈G mazohìzma〉 uživanje u vlastitim patnjama; ant. sadizam |
mážēnje | im. s. 〈G mážēnja〉 1. nježno postupanje s kim 2. izmjenjivanje nježnosti s kim |
MB | oznaka za megabajt |
me | os. zam. 〈GA〉 v. pod ja |
mȇ | usk. oponaša glasanje ovce |
mèāndar | im. m. 〈G mèāndra, I mèāndrom; mn. N mèāndri, G mèāndārā〉 1. lik. antički ornament čiji se elementi (polukružni zavoji ili lomljena crta) ponavljaju u neprekinutome nizu 2. zem. zavoj na riječnim tokovima u naplavnim ravnicama koji je nastao zbog slabljenja dubinske i jačanja bočne erozije |
mecéna | im. m. 〈G mecénē, V mȅcēno; mn. N mecéne, G mecénā〉 osoba koja materijalno pomaže napredak umjetnosti, znanosti ili sporta |
mȅč | im. m. 〈G mèča, I mèčom; mn. N mèčevi, G mȅčēvā〉 sp. natjecanje dvaju igrača [boksački ~; teniski ~] |
mèćava | im. ž. 〈G mèćavē; mn. N mèćave, G mȅćāvā〉 met. gust snijeg praćen jakim vjetrom; sin. vijavica |
mȇd | im. m. 〈G mȅda, L mèdu〉 sladak gusti sok koji pčele proizvode od cvjetnoga soka i medne rose koju skupljaju na cvjetovima [lipov ~; šumski ~] ♦ teče ~ i mlijeko svega ima u obilju, sve je savršeno, ne može biti bolje |
mèdalja | im. ž. 〈G mèdaljē; mn. N mèdalje, G medáljā〉 kovinska pločica kružnoga oblika s reljefnim prikazom koje osobe ili događaja, dodjeljuje se kao znak počasti ili nagrada za uspjeh na kojemu natjecanju ili u radu, za hrabrost u ratu i sl. [brončana ~; olimpijska ~; srebrna ~; zlatna ~] |
medàljōn | im. m. 〈G medaljóna; mn. N medaljóni, G medaljónā〉 privjesak, obično ovalna oblika, može se otvarati, a nosi se na lančiću ili vrpci oko vrata |
mèden | prid. 〈G medèna; odr. mèdenī, G mèdenōg(a); ž. medèna, s. medèno〉 pren. koji je sladak kao med [medena usta; medeni osmijeh] |
medènjāk | im. m. 〈G medenjáka; mn. N medenjáci, G medenjákā〉 kolač od tijesta s medom |
medicína | im. ž. 〈G medicínē〉 znanost koja se bavi proučavanjem i liječenjem bolesti i ozljeda [student medicine] |
medìcīnka | im. ž. 〈G medìcīnkē, DL medìcīnki; mn. N medìcīnke, G medìcīnkā/medìcīnkī〉 sp. velika teška lopta koja služi za vježbe jačanja |
medìcīnskī | prid. 〈G medìcīnskōg(a); ž. medìcīnskā, s. medìcīnskō〉 koji se odnosi na medicinu |
mȇdij | im. m. 〈G mȇdija; mn. N mȇdiji, G mȇdījā〉 1. sredstvo i način prenošenja podataka i sporazumijevanja među ljudima [masovni mediji] 2. sredina u kojoj se tko kreće, područje u kojemu se što zbiva 3. osoba natprirodnih sposobnosti |
mȇdījskī | prid. 〈G mȇdījskōg(a); ž. mȇdījskā, s. mȇdījskō〉 koji se odnosi na medije, sredstvo i način prenošenja podataka |
meditácija | im. ž. 〈G meditácijē〉 1. rel. duboka koncentracija, razmišljanje o duhovnim pojmovima ili težnja stanju bez misli u tišini ili s pomoću molitve 2. razg. duboko razmišljanje o čemu |
meditírati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. medìtīrām, 3. l. mn. meditírajū, imp. medìtīrāj, aor. meditírah, imperf. medìtīrāh, prid. r. meditírao〉 1. biti u stanju meditacije, duboko se koncentrirati, razmišljati o duhovnim pojmovima ili težiti stanju bez misli u tišini ili s pomoću molitve 2. pren. duboko o čemu razmišljati, utonuti u misli |
mȅdnī | prid. 〈G mȅdnōg(a); ž. mȅdnā, s. mȅdnō〉 koji se odnosi na med [~ sirup] |
médo | im. m. 〈G médē; mn. N méde, G médā〉 hip. medvjed od milja |
medrèsa | im. ž. 〈G medrèsē; mn. N medrèse, G medrésā〉 muslimanska vjerska škola |
medúnac | im. m. 〈G medúnca; mn. N medúnci, G mèdūnācā〉 bot. hrast koji raste u mediteranskome području |
medúza | im. ž. 〈G medúzē; mn. N medúze, G medúzā〉 zool. a. 〈mn.〉 skupina obrubnjaka iz spolne generacije žarnjaka tijela poput klobuka od želatinozne tvari s lovkama i žarnicama koji slobodno plivaju morem b. pripadnik istoimene skupine |
mèdvjed | im. m. 〈G mèdvjeda; mn. N mèdvjedi, G mȅdvjēdā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica najvećih sisavaca iz skupine zvijeri crne, smeđe ili bijele boje, snažne građe, jakih nogu i kratka repa 2. pripadnik istoimene porodice [polarni ~; smeđi ~] ♦ zaštićen kao ~ potpuno zaštićen |
mèdvjedica | im. ž. 〈G mèdvjedicē; mn. N mèdvjedice, G mèdvjedīcā〉 ženka medvjeda ◇ sredozemna ~ zool. životinja iz porodice tuljana sivosmeđe ili tamnosmeđe boje krzna s velikom bijelom mrljom na trbuhu |
mèdvjedić | im. m. 〈G mèdvjedića; mn. N mèdvjedići, G mèdvjedīćā〉 mlado medvjeda |