prid. 〈G mèdvjeđēg(a); ž. mèdvjeđā, s. mèdvjeđē〉 koji se odnosi na medvjede

im. ž. 〈G mèđē, D mȅđi, A mȅđu; mn. N mȅđe, G mȇđā〉 crta ili pojas koji razdvajaju države, područja, posjede, imanja i sl. [državna ~; datumska ~]; sin. granica

im. m. 〈G međáša; mn. N međáši, G međášā〉 kamen ili kakva druga oznaka koja obilježava među

prij. 1. 〈A〉 označuje da tko ili što dospijeva tamo gdje je više predmeta ili osoba [zalutati ~ odrasle; staviti ~ knjige] 2. 〈I〉 označuje da se tko ili što nalazi tamo gdje je više predmeta ili osoba [nalaziti se ~ prijateljima]

im. s. 〈G mȅđudjelovānja; mn. N mȅđudjelovānja, G mȅđudjelovānjā〉 međusobno, uzajamno djelovanje, djelovanje dviju ili više sila, osoba, radnja itd. jedne na drugu

prid. 〈G međugràdskōg(a); ž. međugràdskā, s. međugràdskō〉 koji se odnosi na dva grada ili na više gradova [~ prijevoz]

im. m. 〈G mȅđukata, L međukàtu; mn. N mȅđukatovi, G mȅđukatōvā〉 prostor između dvaju katova

prid. 〈G međùmjesnōg(a); ž. međùmjesnā, s. mèđumjesnō〉 koji se odnosi na dva mjesta ili na više mjesta [međumjesna suradnja]

prid. 〈G međunárodnōg(a); ž. međunárodnā, s. međunárodnō〉 koji se odnosi na više naroda ili država, koji je zajednički najmanje dvama narodima ili dvjema državama [međunarodna zajednica; ~ vlak; međunarodno natjecanje]; sin. (internacionalni)

im. m. 〈G međupróstora, I međupróstorom; mn. N međupróstori, G međupróstōrā〉 prostor ili razmak između dvaju ili više mjesta

prid. 〈G mȅđurasnōg(a); ž. mȅđurasnā, s. mȅđurasnō〉 koji se odnosi na dvije rase ili na više rasa [~ sukobi]

prid. 〈G mȅđuratnōg(a); ž. mȅđuratnā, s. mȅđuratnō〉 koji se odnosi na razdoblje između dvaju ratova

prid. 〈G međùsobna; odr. međùsobnī, G međùsobnōg(a); ž. međùsobna, s. međùsobno〉 koji se odnosi na dvije osobe ili na više njih, kojemu doprinose dvije osobe ili više osoba, u kojemu sudjeluju dvije osobe ili više osoba [~ sklad; međusobna ljubav; međusobno razumijevanje]

pril. jedan s drugim

im. m. 〈G mȅđuspremnīka; mn. N mȅđuspremnīci, G mȅđuspremnīkā〉 inform. privremena memorija za brzu i razmjerno kratkotrajnu pohranu podataka koja središnjemu procesoru omogućuje rukovanje podatcima prije njihova prijenosa u uređaje

pril. 1. označuje da što treba učiniti bez obzira na okolnosti [Ti, ~, svakako počni učiti.] 2. označuje da je koje očekivanje iznevjereno [Trebao je otputovati, ~, predomislio se.]

im. s. 〈G međùvremena; mn. N međuvremèna, G međuvreménā〉 1. sp. vrijeme između dvaju razdoblja ili zbivanja 2. sp. vrijeme koje se mjeri na određenim postajama između starta i cilja utrke [dobro ~ na polovici staze]

prid. 〈G međuzvjèzdanōg(a); ž. međuzvjèzdanā, s. međuzvjèzdanō〉 koji se nalazi među zvijezdama [~ prostor]

im. m. 〈G mȅgabajta; mn. N mȅgabajti, G mȅgabājtā〉 inform. jedinica za količinu podataka, milijun bajtova (MB)

im. m. 〈G mȅgafōna; mn. N mȅgafōni, G mȅgafōnā〉 naprava u obliku lijevka za pojačavanje zvuka

im. m. 〈G megalomána, V mȅgalomāne; mn. N megalománi, G megalománā〉 osoba koja pretjeruje ili koja nije umjerena u željama ili planovima

im. ž. 〈G megalomànijē〉 pretjerivanje ili neumjerenost u željama ili planovima

im. ž. 〈G megalòmānkē, DL megalòmānki; mn. N megalòmānke, G megalòmānkā/megalòmānkī〉 žena koja pretjeruje ili koja nije umjerena u željama ili planovima

prid. 〈G megalòmānskōg(a); ž. megalòmānskā, s. megalòmānskō〉 koji se odnosi na megalomane i megalomaniju [~ projekt]

im. m. 〈G megalòpolisa; mn. N megalòpolisi, G megalòpolīsā〉 zem. skupina međusobno povezanih gradova koji čine jednu cjelinu

im. m. 〈G mȅgavāta; mn. N mȅgavāti, G mȅgavātā〉 fiz. mjerna jedinica za snagu, milijun vata (MW)

im. ž. 〈G mȅgavolta; mn. N mȅgavolti, G mȅgavōltā〉 fiz. mjerna jedinica za električni napon, milijun volta (MV)

im. m. 〈G mehàničāra, V mehàničāru/mehàničāre; mn. N mehàničāri, G mehàničārā〉 obrtnik koji popravlja strojeve

prid. 〈G mehàničāreva; ž. mehàničāreva, s. mehàničārevo〉 koji pripada mehaničaru; sin. mehaničarov

im. ž. 〈G mehàničārkē, DL mehàničārki; mn. N mehàničārke, G mehàničārkā/mehàničārkī〉 obrtnica koji popravlja strojeve

prid. 〈G mehàničārova; ž. mehàničārova, s. mehàničārovo〉 usp. mehaničarev

prid. 〈G mehàničkōg(a); ž. mehàničkā, s. mehàničkō〉 1. koji se odnosi na mehaniku 2. pren. koji je učinjen nesvjesno, po navici [~ pokret]

im. ž. 〈G mehànikē, DL mehànici〉 fiz. grana fizike koja proučava zakonitosti gibanja i ravnoteže krutih tijela, tekućina i plinova kad na njih djeluju različite sile, sastoji se od kinematike, statike i dinamike ◇ tehnička ~ primjena mehanike u tehnici i inženjerstvu

im. m. 〈G mehanìzma; mn. N mehanìzmi, G mehanìzāmā〉 1. tehn. a. sustav međusobno povezanih tijela koja služe za prijenos gibanja i sila te za pretvaranje jedne vrste gibanja u drugo b. unutrašnji sklop stroja, uređaja ili sprave 2. sredstva ili procesi s pomoću kojih se što događa ili razvija [~ razvoja društva]

im. ž. 〈G mejózē〉 biol. stanična dioba kojom nastaju spolne stanice u kojima je polovičan broj kromosoma u odnosu na roditeljsku stanicu

prid. 〈G mèka; odr. mèkī, G mèkōg(a); ž. mèka, s. mȅko; komp. mȅkšī〉 1. koji se lako ugiba pod pritiskom [meka postelja; ~ naslonjač] 2. koji nije čvrste građe, koji se lako obrađuje ili reže [meko drvo]; sin. (mekan); ant. tvrd

prid. 〈G mȅkāna; odr. mȅkānī, G mȅkānōg(a); ž. mȅkāna, s. mȅkāno; komp. mekànijī〉 v. mek

im. m. 〈G mȅkēta〉 glasanje glasom koji podsjeća na me; sin. meketanje

im. s. 〈G mekètānja〉 usp. meket

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. mèkećē, 3. l. mn. mèkećū, aor. 3. l. jd. mekèta, imperf. 3. l. jd. mèketāše, prid. r. mekètao〉 glasati se glasom koji podsjeća na me [Koza mekeće.]

prid. 〈G mekètava; odr. mekètavī, G mekètavōg(a); ž. mekètava, s. mekètavo〉 koji je nalik meketu [~ glas]

im. ž. 〈G mekòćē〉 svojstvo onoga što je meko

prid. 〈G mekonèpčanōg(a); ž. mekonèpčanā, s. mekonèpčanō〉 gram. koji se tvori na mekome nepcu; ant. tvrdonepčani

im. ž. 〈G mekòtē; mn. N mekòte, G mekótā〉 polj. gornji dio oranice koji se obrađuje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mèkšām, 3. l. mn. mèkšajū, imp. mèkšāj, aor. mèkšah, imperf. mèkšāh, prid. r. mèkšao, prid. t. mȅkšān〉 1. 〈prijel.〉 činiti mekšim 2. 〈neprijel.〉 postajati mekšim

im. m. 〈G mekúšca; mn. N mekúšci, G mèkūšācā〉 1. zool. a. 〈mn.〉 koljeno beskolutićavaca s glavom, mekim tijelom prekrivenim plaštem koji izlučuje ljušturu i mišićnim stopalom koje je nastalo od donjega dijela tijela te služi za pokretanje b. pripadnik istoimenoga koljena 2. pren. osoba slabe volje

im. ž. pokr. v. patlidžan

im. m. 〈G melanína〉 med. tamni pigment ljudi i životinja