mèdvjeđī | prid. 〈G mèdvjeđēg(a); ž. mèdvjeđā, s. mèdvjeđē〉 koji se odnosi na medvjede |
mèđa | im. ž. 〈G mèđē, D mȅđi, A mȅđu; mn. N mȅđe, G mȇđā〉 crta ili pojas koji razdvajaju države, područja, posjede, imanja i sl. [državna ~; datumska ~]; sin. granica |
mèđāš | im. m. 〈G međáša; mn. N međáši, G međášā〉 kamen ili kakva druga oznaka koja obilježava među |
mȅđu | prij. 1. 〈A〉 označuje da tko ili što dospijeva tamo gdje je više predmeta ili osoba [zalutati ~ odrasle; staviti ~ knjige] 2. 〈I〉 označuje da se tko ili što nalazi tamo gdje je više predmeta ili osoba [nalaziti se ~ prijateljima] |
mȅđudjelovānje | im. s. 〈G mȅđudjelovānja; mn. N mȅđudjelovānja, G mȅđudjelovānjā〉 međusobno, uzajamno djelovanje, djelovanje dviju ili više sila, osoba, radnja itd. jedne na drugu |
međugràdskī | prid. 〈G međugràdskōg(a); ž. međugràdskā, s. međugràdskō〉 koji se odnosi na dva grada ili na više gradova [~ prijevoz] |
mȅđukat | im. m. 〈G mȅđukata, L međukàtu; mn. N mȅđukatovi, G mȅđukatōvā〉 prostor između dvaju katova |
međùmjesnī | prid. 〈G međùmjesnōg(a); ž. međùmjesnā, s. mèđumjesnō〉 koji se odnosi na dva mjesta ili na više mjesta [međumjesna suradnja] |
međunárodnī | prid. 〈G međunárodnōg(a); ž. međunárodnā, s. međunárodnō〉 koji se odnosi na više naroda ili država, koji je zajednički najmanje dvama narodima ili dvjema državama [međunarodna zajednica; ~ vlak; međunarodno natjecanje]; sin. (internacionalni) |
međupróstor | im. m. 〈G međupróstora, I međupróstorom; mn. N međupróstori, G međupróstōrā〉 prostor ili razmak između dvaju ili više mjesta |
mȅđurasnī | prid. 〈G mȅđurasnōg(a); ž. mȅđurasnā, s. mȅđurasnō〉 koji se odnosi na dvije rase ili na više rasa [~ sukobi] |
mȅđuratnī | prid. 〈G mȅđuratnōg(a); ž. mȅđuratnā, s. mȅđuratnō〉 koji se odnosi na razdoblje između dvaju ratova |
međùsoban | prid. 〈G međùsobna; odr. međùsobnī, G međùsobnōg(a); ž. međùsobna, s. međùsobno〉 koji se odnosi na dvije osobe ili na više njih, kojemu doprinose dvije osobe ili više osoba, u kojemu sudjeluju dvije osobe ili više osoba [~ sklad; međusobna ljubav; međusobno razumijevanje] |
međùsobno | pril. jedan s drugim |
mȅđuspremnīk | im. m. 〈G mȅđuspremnīka; mn. N mȅđuspremnīci, G mȅđuspremnīkā〉 inform. privremena memorija za brzu i razmjerno kratkotrajnu pohranu podataka koja središnjemu procesoru omogućuje rukovanje podatcima prije njihova prijenosa u uređaje |
međùtīm | pril. 1. označuje da što treba učiniti bez obzira na okolnosti [Ti, ~, svakako počni učiti.] 2. označuje da je koje očekivanje iznevjereno [Trebao je otputovati, ~, predomislio se.] |
međuvrijéme | im. s. 〈G međùvremena; mn. N međuvremèna, G međuvreménā〉 1. sp. vrijeme između dvaju razdoblja ili zbivanja 2. sp. vrijeme koje se mjeri na određenim postajama između starta i cilja utrke [dobro ~ na polovici staze] |
međuzvjèzdanī | prid. 〈G međuzvjèzdanōg(a); ž. međuzvjèzdanā, s. međuzvjèzdanō〉 koji se nalazi među zvijezdama [~ prostor] |
mȅgabajt | im. m. 〈G mȅgabajta; mn. N mȅgabajti, G mȅgabājtā〉 inform. jedinica za količinu podataka, milijun bajtova (MB) |
mȅgafōn | im. m. 〈G mȅgafōna; mn. N mȅgafōni, G mȅgafōnā〉 naprava u obliku lijevka za pojačavanje zvuka |
megalòmān | im. m. 〈G megalomána, V mȅgalomāne; mn. N megalománi, G megalománā〉 osoba koja pretjeruje ili koja nije umjerena u željama ili planovima |
megalomànija | im. ž. 〈G megalomànijē〉 pretjerivanje ili neumjerenost u željama ili planovima |
megalòmānka | im. ž. 〈G megalòmānkē, DL megalòmānki; mn. N megalòmānke, G megalòmānkā/megalòmānkī〉 žena koja pretjeruje ili koja nije umjerena u željama ili planovima |
megalòmānskī | prid. 〈G megalòmānskōg(a); ž. megalòmānskā, s. megalòmānskō〉 koji se odnosi na megalomane i megalomaniju [~ projekt] |
megalòpolis | im. m. 〈G megalòpolisa; mn. N megalòpolisi, G megalòpolīsā〉 zem. skupina međusobno povezanih gradova koji čine jednu cjelinu |
mȅgavāt | im. m. 〈G mȅgavāta; mn. N mȅgavāti, G mȅgavātā〉 fiz. mjerna jedinica za snagu, milijun vata (MW) |
mȅgavolt | im. ž. 〈G mȅgavolta; mn. N mȅgavolti, G mȅgavōltā〉 fiz. mjerna jedinica za električni napon, milijun volta (MV) |
mehàničār | im. m. 〈G mehàničāra, V mehàničāru/mehàničāre; mn. N mehàničāri, G mehàničārā〉 obrtnik koji popravlja strojeve |
mehàničārev | prid. 〈G mehàničāreva; ž. mehàničāreva, s. mehàničārevo〉 koji pripada mehaničaru; sin. mehaničarov |
mehàničārka | im. ž. 〈G mehàničārkē, DL mehàničārki; mn. N mehàničārke, G mehàničārkā/mehàničārkī〉 obrtnica koji popravlja strojeve |
mehàničārov | prid. 〈G mehàničārova; ž. mehàničārova, s. mehàničārovo〉 usp. mehaničarev |
mehàničkī | prid. 〈G mehàničkōg(a); ž. mehàničkā, s. mehàničkō〉 1. koji se odnosi na mehaniku 2. pren. koji je učinjen nesvjesno, po navici [~ pokret] |
mehànika | im. ž. 〈G mehànikē, DL mehànici〉 fiz. grana fizike koja proučava zakonitosti gibanja i ravnoteže krutih tijela, tekućina i plinova kad na njih djeluju različite sile, sastoji se od kinematike, statike i dinamike ◇ tehnička ~ primjena mehanike u tehnici i inženjerstvu |
mehanìzam | im. m. 〈G mehanìzma; mn. N mehanìzmi, G mehanìzāmā〉 1. tehn. a. sustav međusobno povezanih tijela koja služe za prijenos gibanja i sila te za pretvaranje jedne vrste gibanja u drugo b. unutrašnji sklop stroja, uređaja ili sprave 2. sredstva ili procesi s pomoću kojih se što događa ili razvija [~ razvoja društva] |
mejóza | im. ž. 〈G mejózē〉 biol. stanična dioba kojom nastaju spolne stanice u kojima je polovičan broj kromosoma u odnosu na roditeljsku stanicu |
mȅk | |
mȅkān | prid. 〈G mȅkāna; odr. mȅkānī, G mȅkānōg(a); ž. mȅkāna, s. mȅkāno; komp. mekànijī〉 v. mek |
mȅkēt | im. m. 〈G mȅkēta〉 glasanje glasom koji podsjeća na me; sin. meketanje |
mekètānje | im. s. 〈G mekètānja〉 usp. meket |
mekètati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. mèkećē, 3. l. mn. mèkećū, aor. 3. l. jd. mekèta, imperf. 3. l. jd. mèketāše, prid. r. mekètao〉 glasati se glasom koji podsjeća na me [Koza mekeće.] |
mekètav | prid. 〈G mekètava; odr. mekètavī, G mekètavōg(a); ž. mekètava, s. mekètavo〉 koji je nalik meketu [~ glas] |
mekòća | im. ž. 〈G mekòćē〉 svojstvo onoga što je meko |
mekonèpčanī | prid. 〈G mekonèpčanōg(a); ž. mekonèpčanā, s. mekonèpčanō〉 gram. koji se tvori na mekome nepcu; ant. tvrdonepčani |
mekòta | im. ž. 〈G mekòtē; mn. N mekòte, G mekótā〉 polj. gornji dio oranice koji se obrađuje |
mèkšati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mèkšām, 3. l. mn. mèkšajū, imp. mèkšāj, aor. mèkšah, imperf. mèkšāh, prid. r. mèkšao, prid. t. mȅkšān〉 1. 〈prijel.〉 činiti mekšim 2. 〈neprijel.〉 postajati mekšim |
mekúšac | im. m. 〈G mekúšca; mn. N mekúšci, G mèkūšācā〉 1. zool. a. 〈mn.〉 koljeno beskolutićavaca s glavom, mekim tijelom prekrivenim plaštem koji izlučuje ljušturu i mišićnim stopalom koje je nastalo od donjega dijela tijela te služi za pokretanje b. pripadnik istoimenoga koljena 2. pren. osoba slabe volje |
melàncāna | im. ž. pokr. v. patlidžan |
melànīn | im. m. 〈G melanína〉 med. tamni pigment ljudi i životinja |