novotvòrina | im. ž. 〈G novotvòrinē; mn. N novotvòrine, G novotvòrīnā〉 ono što je novo, što je nedavno stvoreno |
novovjèkōvnī | prid. 〈G novovjèkōvnōg(a); ž. novovjèkōvnā, s. novovjèkōvnō〉 koji se odnosi na novi vijek; ant. starovjekovni |
novozávjetnī | prid. 〈G novozávjetnōg(a); ž. novozávjetnā, s. novozávjetnō〉 koji se odnosi na Novi zavjet; ant. starozavjetni |
nȍzdrva | im. ž. 〈G nȍzdrvē; mn. N nȍzdrve, G nȍzdr̄vā〉 zool. jedan od dvaju otvora na početku nosne šupljine u životinja |
nȏž | im. m. 〈G nóža; mn. N nóževi, G nóžēvā〉 oštar kovinski predmet koji se upotrebljava za rezanje i kao hladno oružje [kirurški ~; kuhinjski ~; lovački ~] ♦ dočekati na ~ koga, što neprijateljski dočekati koga, što, napasti koga, što; ići pod ~ ići na operaciju; posvađati se na ~ strašno se posvađati; staviti komu ~ pod grlo prisiliti koga da učini što, dovesti koga u težak (bezizlazan) položaj; zabiti komu ~ u leđa izdati koga, podmuklo napasti koga |
nòžica | im. ž. 〈G nòžicē; mn. N nòžice, G nȍžīcā〉 1. um. mala noga 2. dio na kojemu stoji kakva sprava, uređaj i sl. ◇ čeljusne nožice zool. drugi par udova na glavopršnjaku u paučnjaka koji imaju oblik nogu, na njihovu završetku može biti par štipaljka, osjetilo za dodir, pomoćni organi za parenje; sin. čeljusne noge v. pod noga; lažne nožice zool. dio tijela nekih organizama koji im služi za kretanje |
nȍžnī | prid. 〈G nȍžnōg(a); ž. nȍžnā, s. nȍžnō〉 koji se odnosi na nogu [~ prst] |
npr. | kratica za na primjer |
nùdist | im. m. 〈G nùdista, V nùdistu; mn. N nùdisti, G nȕdīstā〉 osoba koja se kupa i sunča bez odjeće |
nùdistica | im. ž. 〈G nùdisticē; mn. N nùdistice, G nùdistīcā〉 žena koja se kupa i sunča bez odjeće |
nùdističin | prid. 〈G nùdističina; ž. nùdističina, s. nùdističino〉 koji pripada nudistici |
nudìstičkī | prid. 〈G nudìstičkōg(a); ž. nudìstičkā, s. nudìstičkō〉 koji se odnosi na nudiste i nudizam [nudistička plaža] |
nȕditi | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȕdīm, 3. l. mn. nȕdē, imp. nȕdi, aor. nȕdih, imperf. nȕđāh, prid. r. nȕdio, prid. t. nȕđen〉 1. nagovarati koga da što uzme [~ pićem; ~ jelom] 2. davati komu kakvu ponudu [~ brak; ~ posao; ~ svoje usluge; ~ robu na prodaju] • nȕditi se 〈povr.〉 predlagati komu da prihvati čije usluge [~ se u službu] |
nudìzam | im. m. 〈G nudìzma〉 kupanje i sunčanje bez odjeće |
nȕđēnje | im. s. 〈G nȕđēnja〉 proces u kojemu se komu što nudi |
nȗjan | prid. 〈G nújna; odr. nȗjnī, G nȗjnōg(a); ž. nújna, s. nȗjno〉 1. koji je tužan i potišten [nujna osoba] 2. koji odražava tugu i potištenost [nujno raspoloženje]; sin. melankoličan, sjetan |
nuklèārka | im. ž. 〈G nuklèārkē, DL nuklèārki; mn. N nuklèārke, G nuklèārkā/nuklèārkī〉 razg. nuklearna elektrana [~ u Krškom] |
nȕkleārnī | prid. 〈G nȕkleārnōg(a); ž. nȕkleārnā, s. nȕkleārnō〉 koji se odnosi na atomsku jezgru |
nuklèīn | im. m. 〈G nukleína; mn. N nukleíni, G nukleínā〉 kem. složena bjelančevina koja se sastoji od nukleinske kiseline i jednostavnih bjelančevina, važan sastojak biljnoga i životinjskoga tkiva |
nuklèīnskī | prid. 〈G nuklèīnskōg(a); ž. nuklèīnskā, s. nuklèīnskō〉 koji se odnosi na nukleine ili nukleoproteine |
nuklèōn | im. m. 〈G nukleóna; mn. N nukleóni, G nukleónā〉 fiz., kem. čestice atomske jezgre, protoni i neutroni |
nuklèōnskī | prid. 〈G nuklèōnskōg(a); ž. nuklèōnskā, s. nuklèōnskō〉 koji se odnosi na nukleone |
nukleoprotèīn | im. m. 〈G nukleoproteína; mn. N nukleoproteíni, G nukleoproteínā〉 biol., kem. bjelančevina na koju je vezana nukleinska kiselina |
nȕla | im. ž. 〈G nȕlē; mn. N nȕle, G nȗlā〉 v. ništica ♦ biti ravan nuli biti bezvrijedan; krenuti (početi) od nule (ništice) početi raditi što bez prethodne pripreme, upustiti se u posao bez osnovnih sredstava; svesti 〈što〉 na nulu učiniti što neznatnim (malenim, nemogućim), ukinuti što |
nȕltī | red. br. 〈G nȕltōg(a); ž. nȕltā, s. nȕltō〉 1. koji je prije prvoga [~ sat] 2. koji se odnosi na nulu [~ morfem] |
nȗltočka | im. ž. 〈G nȗltočkē, DL nȗltočki; mn. N nȗltočke, G nȗltočākā/nȗltōčkā/nȗltočkī〉 mat. točka u kojoj je vrijednost funkcije jednaka nuli |
numerácija | im. ž. 〈G numerácijē〉 v. obrojčavanje, obrojčivanje |
numèričkī | prid. 〈G numèričkōg(a); ž. numèričkā, s. numèričkō〉 v. brojčani |
numerírānje | im. s. 〈G numerírānja〉 v. obrojčavanje, obrojčivanje |
numerírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. numèrīrām, 3. l. mn. numerírajū, imp. numèrīrāj, aor. numerírah, imperf. numèrīrāh, prid. r. numerírao, prid. t. numèrīrān〉 1. v. obrojčavati, obrojčivati 2. v. obrojčiti |
nȗncij | im. m. 〈G nȗncija; mn. N nȗnciji, G nȗncījā〉 1. 〈jd.〉 naslov diplomatskoga predstavnika pape ili Svete Stolice [apostolski ~] 2. osoba s istoimenim naslovom |
nusprostòrija | im. ž. 〈G nusprostòrijē; mn. N nusprostòrije, G nusprostòrījā〉 pomoćna prostorija, ostava, podrum ili zahod |
nȕtārnjī | prid. 〈G nȕtārnjēg(ā); ž. nȕtārnjā, s. nȕtārnjē〉 1. v. unutarnji 2. pren. koji je u nutrini, unutrašnjemu čovjekovu svijetu |
nutriciònist | im. m. 〈G nutriciònista, V nutriciònistu; mn. N nutriciònisti, G nutriciònīstā〉 osoba koja se bavi nutricionizmom |
nutriciònistica | im. ž. 〈G nutriciònisticē; mn. N nutriciònistice, G nutriciònistīcā〉 žena koja se bavi nutricionizmom |
nutriciònističin | prid. 〈G nutriciònističina; ž. nutriciònističina, s. nutriciònističino〉 koji pripada nutricionistici |
nutricionìstičkī | prid. 〈G nutricionìstičkōg(a); ž. nutricionìstičkā, s. nutricionìstičkō〉 koji se odnosi na nutricioniste i nutricionizam [~ savjeti] |
nutricionìzam | im. m. 〈G nutricionìzma〉 znanost o ljudskoj prehrani |
nùtrija | im. ž. 〈G nùtrijē; mn. N nùtrije, G nȕtrījā〉 glodavac biljožder iz porodice činčila smeđe dlake i veoma duga repa prilagođen životu u vodi i na kopnu, krzno mu je veoma cijenjeno |
nutrìna | im. ž. 〈G nutrìnē; mn. N nutrìne, G nutrínā〉 unutrašnji čovjekov svijet [osjećati u svojoj nutrini] |
nȕžda | im. ž. 〈G nȕždē; mn. N nȕžde, G nȗždā〉 1. prijeka potreba [u slučaju nužde] 2. nedostatak osnovnih materijalnih sredstava [pomoći komu u nuždi] ◇ mala ~ pražnjenje mokraćnoga mjehura; velika ~ izlučivanje nepotrebnih sastojaka iz crijeva |
nȕždan | prid. 〈G nȕžna; odr. nȕžnī, G nȕžnōg(a); ž. nȕžna, s. nȕžno; komp. nùžnijī〉 1. koji je prijeko potreban, bez kojega se ne može [nužne stvari]; sin. (neophodan) 2. koji se ne može izbjeći [~ gubitak; nužni troškovi] 3. koji nije veći od onoga koji je potreban da bi se postigao cilj [nužna obrana] |
nȕžničkī | prid. 〈G nȕžničkōg(a); ž. nȕžničkā, s. nȕžničkō〉 koji se odnosi na nužnik [nužnička školjka]; sin. zahodski |
nȕžnīk | im. m. 〈G nȕžnīkā; mn. N nȕžnīci, G nȕžnīkā〉 sanitarna prostorija u kojoj se obavlja nužda; sin. zahod |
nȕžno | pril. 〈komp. nùžnijē〉 1. prijeko potrebno, tako da se bez toga ne može [Nužno treba svaku kunu.] 2. tako da se ne može izbjeći [To će ~ izazvati njegovu reakciju.] |
nȕžnōst | im. ž. 〈G nȕžnosti, I nȕžnošću/nȕžnosti〉 1. svojstvo onoga što je prijeko potrebno, bez čega se ne može; sin. (neophodnost) 2. svojstvo onoga što se ne može izbjeći |