im. ž. 〈G novotvòrinē; mn. N novotvòrine, G novotvòrīnā〉 ono što je novo, što je nedavno stvoreno

prid. 〈G novovjèkōvnōg(a); ž. novovjèkōvnā, s. novovjèkōvnō〉 koji se odnosi na novi vijek; ant. starovjekovni

prid. 〈G novozávjetnōg(a); ž. novozávjetnā, s. novozávjetnō〉 koji se odnosi na Novi zavjet; ant. starozavjetni

im. ž. 〈G nȍzdrvē; mn. N nȍzdrve, G nȍzdr̄vā〉 zool. jedan od dvaju otvora na početku nosne šupljine u životinja

im. m. 〈G nóža; mn. N nóževi, G nóžēvā〉 oštar kovinski predmet koji se upotrebljava za rezanje i kao hladno oružje [kirurški ~; kuhinjski ~; lovački ~] ♦ dočekati na ~ koga, što neprijateljski dočekati koga, što, napasti koga, što; ići pod ~ ići na operaciju; posvađati se na ~ strašno se posvađati; staviti komu ~ pod grlo prisiliti koga da učini što, dovesti koga u težak (bezizlazan) položaj; zabiti komu ~ u leđa izdati koga, podmuklo napasti koga

im. ž. 〈G nòžicē; mn. N nòžice, G nȍžīcā〉 1. um. mala noga 2. dio na kojemu stoji kakva sprava, uređaj i sl. ◇ čeljusne nožice zool. drugi par udova na glavopršnjaku u paučnjaka koji imaju oblik nogu, na njihovu završetku može biti par štipaljka, osjetilo za dodir, pomoćni organi za parenje; sin. čeljusne noge v. pod noga; lažne nožice zool. dio tijela nekih organizama koji im služi za kretanje

prid. 〈G nȍžnōg(a); ž. nȍžnā, s. nȍžnō〉 koji se odnosi na nogu [~ prst]

kratica za na primjer

im. m. 〈G nùdista, V nùdistu; mn. N nùdisti, G nȕdīstā〉 osoba koja se kupa i sunča bez odjeće

im. ž. 〈G nùdisticē; mn. N nùdistice, G nùdistīcā〉 žena koja se kupa i sunča bez odjeće

prid. 〈G nùdističina; ž. nùdističina, s. nùdističino〉 koji pripada nudistici

prid. 〈G nudìstičkōg(a); ž. nudìstičkā, s. nudìstičkō〉 koji se odnosi na nudiste i nudizam [nudistička plaža]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȕdīm, 3. l. mn. nȕdē, imp. nȕdi, aor. nȕdih, imperf. nȕđāh, prid. r. nȕdio, prid. t. nȕđen〉 1. nagovarati koga da što uzme [~ pićem; ~ jelom] 2. davati komu kakvu ponudu [~ brak; ~ posao; ~ svoje usluge; ~ robu na prodaju] • nȕditi se 〈povr.〉 predlagati komu da prihvati čije usluge [~ se u službu]

im. m. 〈G nudìzma〉 kupanje i sunčanje bez odjeće

im. s. 〈G nȕđēnja〉 proces u kojemu se komu što nudi

prid. 〈G nújna; odr. nȗjnī, G nȗjnōg(a); ž. nújna, s. nȗjno〉 1. koji je tužan i potišten [nujna osoba] 2. koji odražava tugu i potištenost [nujno raspoloženje]; sin. melankoličan, sjetan

im. ž. 〈G nuklèārkē, DL nuklèārki; mn. N nuklèārke, G nuklèārkā/nuklèārkī〉 razg. nuklearna elektrana [~ u Krškom]

prid. 〈G nȕkleārnōg(a); ž. nȕkleārnā, s. nȕkleārnō〉 koji se odnosi na atomsku jezgru

im. m. 〈G nukleína; mn. N nukleíni, G nukleínā〉 kem. složena bjelančevina koja se sastoji od nukleinske kiseline i jednostavnih bjelančevina, važan sastojak biljnoga i životinjskoga tkiva

prid. 〈G nuklèīnskōg(a); ž. nuklèīnskā, s. nuklèīnskō〉 koji se odnosi na nukleine ili nukleoproteine

im. m. 〈G nukleóna; mn. N nukleóni, G nukleónā〉 fiz., kem. čestice atomske jezgre, protoni i neutroni

prid. 〈G nuklèōnskōg(a); ž. nuklèōnskā, s. nuklèōnskō〉 koji se odnosi na nukleone

im. m. 〈G nukleoproteína; mn. N nukleoproteíni, G nukleoproteínā〉 biol., kem. bjelančevina na koju je vezana nukleinska kiselina

im. ž. 〈G nȕlē; mn. N nȕle, G nȗlā〉 v. ništica ♦ biti ravan nuli biti bezvrijedan; krenuti (početi) od nule (ništice) početi raditi što bez prethodne pripreme, upustiti se u posao bez osnovnih sredstava; svesti 〈što〉 na nulu učiniti što neznatnim (malenim, nemogućim), ukinuti što

red. br. 〈G nȕltōg(a); ž. nȕltā, s. nȕltō〉 1. koji je prije prvoga [~ sat] 2. koji se odnosi na nulu [~ morfem]

im. ž. 〈G nȗltočkē, DL nȗltočki; mn. N nȗltočke, G nȗltočākā/nȗltōčkā/nȗltočkī〉 mat. točka u kojoj je vrijednost funkcije jednaka nuli

im. ž. 〈G numerácijē〉 v. obrojčavanje, obrojčivanje

prid. 〈G numèričkōg(a); ž. numèričkā, s. numèričkō〉 v. brojčani

im. s. 〈G numerírānja〉 v. obrojčavanje, obrojčivanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. numèrīrām, 3. l. mn. numerírajū, imp. numèrīrāj, aor. numerírah, imperf. numèrīrāh, prid. r. numerírao, prid. t. numèrīrān〉 1. v. obrojčavati, obrojčivati 2. v. obrojčiti

im. m. 〈G nȗncija; mn. N nȗnciji, G nȗncījā〉 1. 〈jd.〉 naslov diplomatskoga predstavnika pape ili Svete Stolice [apostolski ~] 2. osoba s istoimenim naslovom

im. ž. 〈G nusprostòrijē; mn. N nusprostòrije, G nusprostòrījā〉 pomoćna prostorija, ostava, podrum ili zahod

prid. 〈G nȕtārnjēg(ā); ž. nȕtārnjā, s. nȕtārnjē〉 1. v. unutarnji 2. pren. koji je u nutrini, unutrašnjemu čovjekovu svijetu

im. m. 〈G nutriciònista, V nutriciònistu; mn. N nutriciònisti, G nutriciònīstā〉 osoba koja se bavi nutricionizmom

im. ž. 〈G nutriciònisticē; mn. N nutriciònistice, G nutriciònistīcā〉 žena koja se bavi nutricionizmom

prid. 〈G nutriciònističina; ž. nutriciònističina, s. nutriciònističino〉 koji pripada nutricionistici

prid. 〈G nutricionìstičkōg(a); ž. nutricionìstičkā, s. nutricionìstičkō〉 koji se odnosi na nutricioniste i nutricionizam [~ savjeti]

im. m. 〈G nutricionìzma〉 znanost o ljudskoj prehrani

im. ž. 〈G nùtrijē; mn. N nùtrije, G nȕtrījā〉 glodavac biljožder iz porodice činčila smeđe dlake i veoma duga repa prilagođen životu u vodi i na kopnu, krzno mu je veoma cijenjeno

im. ž. 〈G nutrìnē; mn. N nutrìne, G nutrínā〉 unutrašnji čovjekov svijet [osjećati u svojoj nutrini]

im. ž. 〈G nȕždē; mn. N nȕžde, G nȗždā〉 1. prijeka potreba [u slučaju nužde] 2. nedostatak osnovnih materijalnih sredstava [pomoći komu u nuždi] ◇ mala ~ pražnjenje mokraćnoga mjehura; velika ~ izlučivanje nepotrebnih sastojaka iz crijeva

prid. 〈G nȕžna; odr. nȕžnī, G nȕžnōg(a); ž. nȕžna, s. nȕžno; komp. nùžnijī〉 1. koji je prijeko potreban, bez kojega se ne može [nužne stvari]; sin. (neophodan) 2. koji se ne može izbjeći [~ gubitak; nužni troškovi] 3. koji nije veći od onoga koji je potreban da bi se postigao cilj [nužna obrana]

prid. 〈G nȕžničkōg(a); ž. nȕžničkā, s. nȕžničkō〉 koji se odnosi na nužnik [nužnička školjka]; sin. zahodski

im. m. 〈G nȕžnīkā; mn. N nȕžnīci, G nȕžnīkā〉 sanitarna prostorija u kojoj se obavlja nužda; sin. zahod

pril. 〈komp. nùžnijē〉 1. prijeko potrebno, tako da se bez toga ne može [Nužno treba svaku kunu.] 2. tako da se ne može izbjeći [To će ~ izazvati njegovu reakciju.]

im. ž. 〈G nȕžnosti, I nȕžnošću/nȕžnosti〉 1. svojstvo onoga što je prijeko potrebno, bez čega se ne može; sin. (neophodnost) 2. svojstvo onoga što se ne može izbjeći