nostàlgija | im. ž. 〈G nostàlgijē; mn. N nostàlgije, G nostàlgījā〉 jak osjećaj čežnje i patnje za čim izgubljenim ili prošlim [~ za danima djetinjstva; ~ za rodnim selom] |
nostrificírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nostrifìcīrām, 3. l. mn. nostrificírajū, imp. nostrifìcīrāj, aor. nostrificírah, imperf. nostrifìcīrāh, prid. r. nostrificírao, prid. t. nostrifìcīrān〉 priznati/priznavati stranu ispravu kao odgovarajuću domaću ispravu [~ svjedodžbu; ~ diplomu] |
nòšēnje | im. s. 〈G nòšēnja〉 djelatnost ili stanje onoga koji što nosi |
nòšnja | im. ž. 〈G nòšnjē; mn. N nòšnje, G nóšnjā/nòšnjī〉 odjeća i obuća uobičajena za koje područje ili društvenu zajednicu [narodna ~; slavonska ~] |
nóta | im. ž. 〈G nótē; mn. N nóte, G nótā〉 glazb. pisani znak za glazbeni ton; sin. kajda zast. |
nȏtes | im. m. 〈G nȏtesa; mn. N nȏtesi, G nȏtēsā〉 mala bilježnica |
notírānje | im. s. 〈G notírānja〉 v. bilježenje, zapisivanje |
notírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nòtīrām, 3. l. mn. notírajū, imp. nòtīrāj, aor. notírah, imperf. nòtīrāh, prid. r. notírao, prid. t. nòtīrān〉 1. v. bilježiti, zapisivati 2. v. zabilježiti, zapisati |
nȏtnī | prid. 〈G nȏtnōg(a); ž. nȏtnā, s. nȏtnō〉 koji se odnosi na note [~ zapis] |
nȍv | prid. 〈G nòva; odr. nȍvī, G nȍvōg(a); ž. nòva, s. nȍvo; komp. nòvijī〉 1. koji je tek nastao, tek napravljen, stvoren, koji se tek pojavio [~ proizvod; nova knjiga; nova vijest] 2. koji nije rabljen [nove cipele; novi auto; novo odijelo] 3. koji je drukčiji ili nepoznat [To mi je posve novo.]; ant. star ♦ kao ~ odmoren, ponovno svjež, pun životne energije, zdrav; ~ novcat potpuno (sasvim) nov |
nòvac | im. m. 〈G nóvca〉 sredstvo za plaćanje, kovanice i novčanice kojima se što plaća [papirnati ~]; sin. para žarg. ♦ biti pri novcu ne oskudijevati u novcu; čuvati bijele novce za crne dane štedjeti novac za slučaj nužde (nevolje); htjeti (željeti i sl.) i ovce i novce, usp. ovca; ležati (spavati) na novcu (parama) biti jako bogat, imati mnogo novca; plivati (valjati se) u novcu (parama) biti jako bogat, imati mnogo novca |
nováčēnje | im. s. 〈G nováčēnja〉 uzimanje novaka u vojsku |
nováčiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nòvāčīm, 3. l. mn. nòvāčē, imp. nováči, aor. nováčih, imperf. nòvāčāh, prid. r. nováčio, prid. t. nòvāčen〉 uzimati novake u vojsku |
nòvāčkī | prid. 〈G nòvāčkōg(a); ž. nòvāčkā, s. nòvāčkō〉 koji se odnosi na novake [~ ugovori] |
novàjlija | im. m. 〈G novàjlijē; mn. m. ž. N novàjlije, G novàjlījā〉 osoba koja je gdje nova, koja je tek stigla u novu sredinu [taj ~; ti novajlije; te novajlije] |
nòvāk | im. m. 〈G nováka, V nȍvāče; mn. N nováci, G novákā〉 1. vojn. vojnik koji prvi put služi vojni rok 2. početnik na znanstvenome poslu |
novàkinja | im. ž. 〈G novàkinjē; mn. N novàkinje, G novàkīnjā〉 početnica na znanstvenome poslu |
nòvčanī | prid. 〈G nòvčanōg(a); ž. nòvčanā, s. nòvčanō〉 koji se odnosi na novac |
novčànica | im. ž. 〈G novčànicē; mn. N novčànice, G novčànīcā〉 papirnati komad novca određene vrijednosti [~ od 200 kuna] |
novčànīk | im. m. 〈G novčaníka; mn. N novčaníci, G novčaníkā〉 torbica s pregradama u kojoj se nosi novac |
nòvčār | im. m. 〈G novčára, V nȍvčāru/nȍvčāre; mn. N novčári, G novčárā〉 osoba koja posluje s novcem |
novčárev | prid. 〈G novčáreva; ž. novčáreva, s. novčárevo〉 koji pripada novčaru; sin. novčarov |
novčàrica | im. ž. 〈G novčàricē; mn. N novčàrice, G novčàrīcā〉 žena koja posluje s novcem |
novčàričin | prid. 〈G novčàričina; ž. novčàričina, s. novčàričino〉 koji pripada novčarici |
novčárov | prid. 〈G novčárova; ž. novčárova, s. novčárovo〉 usp. novčarev |
nòvčārskī | prid. 〈G nòvčārskōg(a); ž. nòvčārskā, s. nòvčārskō〉 koji se odnosi na novčare i novčarstvo |
novčárstvo | im. s. 〈G novčárstva〉 gosp. poslovanje, rad s novcem |
nòvčić | im. m. 〈G nòvčića; mn. N nòvčići, G nȍvčīćā〉 jedan komad kovanoga novca |
nòvela | im. ž. 〈G nòvelē; mn. N nòvela, G nȍvēlā〉 knjiž. 1. prozna književna vrsta duža od crtice, a kraća od pripovijetke, koja obuhvaća djela u kojima se najčešće opisuje samo jedan događaj i ima nekoliko likova, a radnja se odvija u ograničenome vremenu i na ograničenome prostoru 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti |
novicìjāt | im. m. 〈G novicijáta〉 rel. 1. vrijeme kušnje koje redovnički kandidat mora provesti na početku redovničkoga života 2. zgrada ili dio zgrade u kojoj se istoimena kušnja provodi |
novìna | im. ž. 〈G novìnē; mn. N novìne, G novínā〉 nova pojava ili vijest; sin. novost |
nȍvinār | im. m. 〈G nȍvināra, V nȍvināru/nȍvināre; mn. N nȍvināri, G nȍvinārā〉 osoba koja piše ili priprema tekstove za novine, radio ili televiziju [sportski ~] |
nȍvinārev | prid. 〈G nȍvināreva; ž. nȍvināreva, s. nȍvinārevo〉 koji pripada novinaru; sin. novinarov |
nȍvinārka | im. ž. 〈G nȍvinārkē, DL nȍvinārki; mn. N nȍvinārke, G nȍvinārkā/nȍvinārkī〉 žena koja piše ili priprema tekstove za novine, radio i televiziju |
nȍvinārov | prid. 〈G nȍvinārova; ž. nȍvinārova, s. nȍvinārovo〉 usp. novinarev |
nȍvinārskī | prid. 〈G nȍvinārskōg(a); ž. nȍvinārskā, s. nȍvinārskō〉 koji se odnosi na novinare i novinarstvo |
novinárstvo | im. s. 〈G novinárstva〉 struka koja se bavi prikupljanjem vijesti te pisanjem i objavljivanjem priloga u tiskanim i elektroničkim medijima |
nȍvine | im. pl. t. ž. 〈G nȍvīnā〉 redovito tiskano glasilo [dnevne ~; ilustrirane ~; tjedne ~]; sin. list |
nȍvīnskī | prid. 〈G nȍvīnskōg(a); ž. nȍvīnskā, s. nȍvīnskō〉 koji se odnosi na novine [novinska redakcija; ~ članak; ~ naslov] |
novogòdišnjī | prid. 〈G novogòdišnjēg(a); ž. novogòdišnjā, s. novogòdišnjē〉 1. koji se odnosi na Novu godinu [novogodišnja noć; ~ koncert; novogodišnje slavlje] 2. koji se odnosi na novu godinu, godinu koja dolazi |
nȍvogrčkī | prid. 〈G nȍvogrčkōg(a); ž. nȍvogrčkā, s. nȍvogrčkō〉 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Grčkoj i na grčkome dijelu Cipra te narodni jezik Grka; sin. grčki |
novonàstalī | prid. 〈G novonàstalōg(a); ž. novonàstalā, s. novonàstalō〉 koji je nastao prije kratkoga vremena |
novoròđenčād | zb. im. ž. 〈G novoròđenčādi〉 dva novorođena djeteta ili više njih |
novoròđēnče | |
nȍvōst | im. ž. 〈G nȍvosti, L novòsti; mn. N nȍvosti, G novòstī, DLI novòstima〉 nova pojava ili vijest; sin. novina |
novoštókavskī | prid. 〈G novoštókavskōg(a); ž. novoštókavskā, s. novoštókavskō〉 jez. koji se odnosi na štokavske govore u kojima nije očuvan stari naglasni sustav, u kojima se naglasak pomaknuo prema početku riječi [novoštokavske značajke]; ant. staroštokavski |
novotàrija | im. ž. 〈G novotàrijē; mn. N novotàrije, G novotàrījā〉 neprikladna i pomodna promjena u ponašanju ili nova stvar |
novotvorènica | im. ž. 〈G novotvorènicē; mn. N novotvorènice, G novotvorènīcā〉 jez. nova riječ nastala tvorbom ili posuđivanjem ili novo značenje postojeće riječi koje još nije posve prihvaćeno u standardnome jeziku; sin. (neologizam) |