nostàlgija

im. ž. G nostàlgijē; mn. N nostàlgije, G nostàlgījā jak osjećaj čežnje i patnje za čim izgubljenim ili prošlim [~ za danima djetinjstva; ~ za rodnim selom]

nostrificírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. nostrifìcīrām, 3. l. mn. nostrificírajū, imp. nostrifìcīrāj, aor. nostrificírah, imperf. nostrifìcīrāh, prid. r. nostrificírao, prid. t. nostrifìcīrān priznati/priznavati stranu ispravu kao odgovarajuću domaću ispravu [~ svjedodžbu; ~ diplomu]

nòšēnje

im. s. G nòšēnja djelatnost ili stanje onoga koji što nosi

nòšnja

im. ž. G nòšnjē; mn. N nòšnje, G nóšnjā/nòšnjī odjeća i obuća uobičajena za koje područje ili društvenu zajednicu [narodna ~; slavonska ~]

nóta

im. ž. G nótē; mn. N nóte, G nótā glazb. pisani znak za glazbeni ton; sin. kajda zast.

nȏtes

im. m. G nȏtesa; mn. N nȏtesi, G nȏtēsā mala bilježnica

notírānje

im. s. G notírānja v. bilježenje, zapisivanje

notírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. nòtīrām, 3. l. mn. notírajū, imp. nòtīrāj, aor. notírah, imperf. nòtīrāh, prid. r. notírao, prid. t. nòtīrān 1. v. bilježiti, zapisivati 2. v. zabilježiti, zapisati

nȏtnī

prid. G nȏtnōg(a); ž. nȏtnā, s. nȏtnō koji se odnosi na note [~ zapis]

nȍv

prid. G nòva; odr. nȍ, G nȍvōg(a); ž. nòva, s. nȍvo; komp. nòvijī 1. koji je tek nastao, tek napravljen, stvoren, koji se tek pojavio [~ proizvod; nova knjiga; nova vijest] 2. koji nije rabljen [nove cipele; novi auto; novo odijelo] 3. koji je drukčiji ili nepoznat [To mi je posve novo.]; ant. star ♦ kao ~ odmoren, ponovno svjež, pun životne energije, zdrav; ~ novcat potpuno (sasvim) nov

nòvac

im. m. G nóvca sredstvo za plaćanje, kovanice i novčanice kojima se što plaća [papirnati ~]; sin. para žarg. ♦ biti pri novcu ne oskudijevati u novcu; čuvati bijele novce za crne dane štedjeti novac za slučaj nužde (nevolje); htjeti (željeti i sl.) i ovce i novce, usp. ovca; ležati (spavati) na novcu (parama) biti jako bogat, imati mnogo novca; plivati (valjati se) u novcu (parama) biti jako bogat, imati mnogo novca

nováčēnje

im. s. G nováčēnja uzimanje novaka u vojsku

nováčiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nòvāčīm, 3. l. mn. nòvāčē, imp. nováči, aor. nováčih, imperf. nòvāčāh, prid. r. nováčio, prid. t. nòvāčen uzimati novake u vojsku

nòvāčkī

prid. G nòvāčkōg(a); ž. nòvāčkā, s. nòvāčkō koji se odnosi na novake [~ ugovori]

novàjlija

im. m. G novàjlijē; mn. m. ž. N novàjlije, G novàjlījā osoba koja je gdje nova, koja je tek stigla u novu sredinu [taj ~; ti novajlije; te novajlije]

nòvāk

im. m. G nováka, V nȍvāče; mn. N nováci, G novákā 1. vojn. vojnik koji prvi put služi vojni rok 2. početnik na znanstvenome poslu

novàkinja

im. ž. G novàkinjē; mn. N novàkinje, G novàkīnjā početnica na znanstvenome poslu

nòvčanī

prid. G nòvčanōg(a); ž. nòvčanā, s. nòvčanō koji se odnosi na novac

novčànica

im. ž. G novčànicē; mn. N novčànice, G novčànīcā papirnati komad novca određene vrijednosti [~ od 200 kuna]

novčànīk

im. m. G novčaníka; mn. N novčaníci, G novčaníkā torbica s pregradama u kojoj se nosi novac

nòvčār

im. m. G novčára, V nȍvčāru/nȍvčāre; mn. N novčári, G novčárā osoba koja posluje s novcem

novčárev

prid. G novčáreva; ž. novčáreva, s. novčárevo koji pripada novčaru; sin. novčarov

novčàrica

im. ž. G novčàricē; mn. N novčàrice, G novčàrīcā žena koja posluje s novcem

novčàričin

prid. G novčàričina; ž. novčàričina, s. novčàričino koji pripada novčarici

novčárov

prid. G novčárova; ž. novčárova, s. novčárovo usp. novčarev

nòvčārskī

prid. G nòvčārskōg(a); ž. nòvčārskā, s. nòvčārskō koji se odnosi na novčare i novčarstvo

novčárstvo

im. s. G novčárstva gosp. poslovanje, rad s novcem

nòvčić

im. m. G nòvčića; mn. N nòvčići, G nȍvčīćā jedan komad kovanoga novca

nòvela

im. ž. G nòvelē; mn. N nòvela, G nȍvēlā knjiž. 1. prozna književna vrsta duža od crtice, a kraća od pripovijetke, koja obuhvaća djela u kojima se najčešće opisuje samo jedan događaj i ima nekoliko likova, a radnja se odvija u ograničenome vremenu i na ograničenome prostoru 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

novicìjāt

im. m. G novicijáta rel. 1. vrijeme kušnje koje redovnički kandidat mora provesti na početku redovničkoga života 2. zgrada ili dio zgrade u kojoj se istoimena kušnja provodi

novìna

im. ž. G novìnē; mn. N novìne, G novínā nova pojava ili vijest; sin. novost

nȍvinār

im. m. G nȍvināra, V nȍvināru/nȍvināre; mn. N nȍvināri, G nȍvinārā osoba koja piše ili priprema tekstove za novine, radio ili televiziju [sportski ~]

nȍvinārev

prid. G nȍvināreva; ž. nȍvināreva, s. nȍvinārevo koji pripada novinaru; sin. novinarov

nȍvinārka

im. ž. G nȍvinārkē, DL nȍvinārki; mn. N nȍvinārke, G nȍvinārkā/nȍvinārkī žena koja piše ili priprema tekstove za novine, radio i televiziju

nȍvinārov

prid. G nȍvinārova; ž. nȍvinārova, s. nȍvinārovo usp. novinarev

nȍvinārskī

prid. G nȍvinārskōg(a); ž. nȍvinārskā, s. nȍvinārskō koji se odnosi na novinare i novinarstvo

novinárstvo

im. s. G novinárstva struka koja se bavi prikupljanjem vijesti te pisanjem i objavljivanjem priloga u tiskanim i elektroničkim medijima

nȍvine

im. pl. t. ž. G nȍvīnā redovito tiskano glasilo [dnevne ~; ilustrirane ~; tjedne ~]; sin. list

nȍvīnskī

prid. G nȍvīnskōg(a); ž. nȍvīnskā, s. nȍvīnskō koji se odnosi na novine [novinska redakcija; ~ članak; ~ naslov]

novogòdišnjī

prid. G novogòdišnjēg(a); ž. novogòdišnjā, s. novogòdišnjē 1. koji se odnosi na Novu godinu [novogodišnja noć; ~ koncert; novogodišnje slavlje] 2. koji se odnosi na novu godinu, godinu koja dolazi

nȍvogrčkī

prid. G nȍvogrčkōg(a); ž. nȍvogrčkā, s. nȍvogrčkō u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Grčkoj i na grčkome dijelu Cipra te narodni jezik Grka; sin. grčki

novonàstalī

prid. G novonàstalōg(a); ž. novonàstalā, s. novonàstalō koji je nastao prije kratkoga vremena

novoròđenčād

zb. im. ž. G novoròđenčādi dva novorođena djeteta ili više njih

novoròđēnče

im. s. G novoròđēnčeta dijete koje se tek rodilo, dijete u prvome mjesecu života; sin. beba razg.; ( čedo)

nȍvōst

im. ž. G nȍvosti, L novòsti; mn. N nȍvosti, G novòstī, DLI novòstima nova pojava ili vijest; sin. novina

novoštókavskī

prid. G novoštókavskōg(a); ž. novoštókavskā, s. novoštókavskō jez. koji se odnosi na štokavske govore u kojima nije očuvan stari naglasni sustav, u kojima se naglasak pomaknuo prema početku riječi [novoštokavske značajke]; ant. staroštokavski

novotàrija

im. ž. G novotàrijē; mn. N novotàrije, G novotàrījā neprikladna i pomodna promjena u ponašanju ili nova stvar

novotvorènica

im. ž. G novotvorènicē; mn. N novotvorènice, G novotvorènīcā jez. nova riječ nastala tvorbom ili posuđivanjem ili novo značenje postojeće riječi koje još nije posve prihvaćeno u standardnome jeziku; sin. (neologizam)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga