im. ž. 〈G nȍjēvkē, DL nȍjēvki; mn. N nȍjēvke, G nȍjēvkā/nȍjēvkī〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina ptica koje nemaju greben na prsnoj kosti i ne mogu letjeti 2. pripadnik istoimene skupine; sin. bezgrebenka, trkačica; ant. grebenka, letačica

im. m. 〈G nȍkta, L nòktu; mn. N nȍkti, G nȍkātā/nòktijū, DLI nòktima〉 anat. rožnato tkivo na vrhovima prsta ruku i nogu čovjeka i majmuna [dugi nokti; lakirati nokte; rezati nokte] ♦ biti kao prst i ~ 〈s kim〉, usp. prst; dogorjelo je 〈komu〉 do nokata postalo je neizdržljivo (nesnosno), ne može se više trpjeti; 〈ni〉 koliko je (crnoga) pod noktom nimalo, ni najmanje, ni u najmanjoj mjeri; zubima i noktima, usp. zub

im. m. 〈G nokàuta; mn. N nokàuti, G nokàūtā〉 sp. 1. nesposobnost boksača da zbog primljenoga udarca ili iscrpljenosti nastavi borbu 2. udarac kojim se onesposobljuje boksača da nastavi borbu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nokaùtīrām, 3. l. mn. nokautírajū, imp. nokaùtīrāj, aor. nokautírah, imperf. nokaùtīrāh, prid. r. nokautírao, prid. t. nokaùtīrān〉 sp. udariti boksača tako da nije sposoban nastaviti borbu

im. m. 〈G noktùrna; mn. N noktùrni, G noktúrnā〉 1. glazb. kraća instrumentalna, najčešće klavirska, skladba sjetnoga i sanjarskoga raspoloženja 2. umj. književno ili likovno djelo sa sanjarskim i noćnim motivom i sjetnim ugođajem

im. m. 〈G nomáda, V nȍmādu; mn. N nomádi, G nomádā〉 pripadnik skupine ljudi bez stalne postojbine, onaj koji se stalno seli; ant. sjedilac

prid. 〈G nòmādskōg(a); ž. nòmādskā, s. nòmādskō〉 koji se odnosi na nomade [~ život]

im. ž. 〈G nòmatkinjē; mn. N nòmatkinje, G nòmatkīnjā〉 pripadnica skupine ljudi bez stalne postojbine, ona koja se stalno seli

im. ž. 〈G nominácijē〉 prijedlog za kakvu službu, položaj ili priznanje [~ filma za nagradu]

prid. 〈G nȍminālnōg(a); ž. nȍminālnā, s. nȍminālnō〉 v. naslovni

im. m. 〈G nȍminatīva〉 gram. prvi padež u sklonidbi, odgovara na pitanje tko?, što?

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nomìnīrām, 3. l. mn. nominírajū, imp. nomìnīrāj, aor. nominírah, imperf. nomìnīrāh, prid. r. nominírao, prid. t. nomìnīrān〉 predložiti/predlagati koga ili što za kakvu službu, položaj ili priznanje [~ film za nagradu]

im. m. 〈G nonéta; mn. N nonéti, G nonétā〉 glazb. 1. glazbeno djelo za devet solističkih glasova ili instrumenata 2. glazbeni sastav od devet članova

prid. 〈G nonšalàntna; odr. nonšalàntnī, G nonšalàntnōg(a); ž. nonšalàntna, s. nonšalàntno〉 v. nehajan

im. ž. 〈G nȏrmē; mn. N nȏrme, G nȏrmā/nȏrmī〉 1. pravilo, propis, obrazac, kriterij prema kojemu se određuje kako bi što trebalo biti 2. jez. pravila (pravopis i gramatika) i popis (normativni rječnik) koji određuju što u jezik ulazi i što u njega ne ulazi [eksplicitna ~; uporabna ~]

im. ž. 〈G normálē; mn. N normále, G normálā〉 1. mat. pravac koji je okomit na drugi pravac ili ravninu 2. uobičajeno, obično stanje [vratiti se u normalu]

prid. 〈G nòrmālna; odr. nòrmālnī, G nòrmālnōg(a); ž. nòrmālna, s. nòrmālno; komp. normàlnijī〉 1. koji je uobičajen ili redovit [normalna temperatura za ovo doba godine] 2. koji je kako treba [~ rad motora] 3. čije ponašanje ne odstupa od uobičajenoga, s kojim se jednostavno komunicira [~ čovjek]; ant. nenormalan

im. ž. 〈G normalizácijē〉 dovođenje u normalno stanje [~ odnosa u regiji]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. normalìzīrām, 3. l. mn. normalizírajū, imp. normalìzīrāj, aor. normalizírah, imperf. normalìzīrāh, prid. r. normalizírao, prid. t. normalìzīrān〉 dovesti/dovoditi u normalno stanje [~ odnose]

pril. 〈komp. normàlnijī〉 uobičajeno ili redovito, tako da ne odstupa od uobičajenoga [~ postupati; osjećati se ~]

im. m. 〈G normatíva; mn. N normatívi, G normatívā〉 utvrđena količina gradiva, energije, vremena itd. za obavljanje kakva posla ili sl.

prid. 〈G nȍrmatīvnōg(a); ž. nȍrmatīvnā, s. nȍrmatīvnō〉 koji se temelji na normi [~ rječnik]

im. ž. 〈G normatívnosti, I normatívnošću/normatívnosti〉 svojstvo onoga što je normativno

im. s. 〈G normírānja〉 uspostavljanje kakve norme

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nòrmīrām, 3. l. mn. normírajū, imp. nòrmīrāj, aor. normírah, imperf. nòrmīrāh, prid. r. normírao, prid. t. nòrmīrān〉 uspostaviti/uspostavljati kakvu normu [~ jezik; ~ nazivlje]

prid. 〈G nòrvēškōg(a); ž. nòrvēškā, s. nòrvēškō〉 1. koji se odnosi na Norvešku i Norvežane 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Norveškoj i narodni jezik Norvežana

im. m. 〈G nȍsa, L nòsu, I nȍsom; mn. N nȍsovi, G nȍsōvā〉 anat. 1. početni dio dišnoga sustava smješten na licu [grčki ~; orlovski ~] 2. organ za njuh ♦ dati po nosu komu ukoriti koga, izgrditi koga, kritizirati koga, kazniti koga; dignuti ~ umisliti se, ponijeti se oholo (bahato); dobiti po nosu biti oštro ukoren (kritiziran); gurnuti (staviti i sl.) pod ~ 〈komu što〉 1. prigovoriti komu što 2. zamjeriti komu što; ide (izlazi, izišlo je) na ~ 〈komu što〉 dosadilo je komu, postalo je nepodnošljivo komu; imati 〈dobar〉 ~ za što uočavati određene osobine (vrijednosti), znati procijeniti što; ispred nosa [biti, nalaziti se i sl.] u izravnoj blizini, veoma blizu [biti, nalaziti se i sl.]; nabiti na ~ komu što prigovoriti komu što, zamjeriti komu što; natrljati (obrisati) ~ 〈komu〉 prigovoriti komu što, zamjeriti komu što; ne vidjeti dalje od nosa biti ograničen u svojim zapažanjima; objesiti (spustiti) ~ 〈do poda〉 uvrijediti se, naljutiti se; odnijeti (zatvoriti itd.) ispred nosa (pred nosom) 〈komu što〉 odnijeti (zatvoriti itd.) neposredno prije čijega dolaska; promoliti (pomoliti) ~ pojaviti se, izići, proviriti; vidjeti po nosu 〈komu〉 prosuditi o čemu na temelju izgleda ili ponašanja; vući za ~ koga varati koga; zabadati (gurati) 〈svoj〉 ~ 〈u što〉 uplitati se u tuđe stvari, miješati se u što, biti pretjerano znatiželjan

im. m. 〈G nosáča, A nosáča/nòsāč, V nȍsāču; mn. N nosáči, G nosáčā〉 1. 〈A nosáča〉 čovjek kojemu je posao da nosi kakav teret [gradski ~; ~ u hotelu] 2. 〈A nòsāč〉 naprava koja što drži ili podupire [glavni ~ zida; stup ~; ~ zrakoplova]

im. ž. 〈G nosàčicē; mn. N nosàčice, G nosàčīcā〉 žena kojoj je posao da nosi kakav teret

prid. 〈G nosàčičina; ž. nosàčičina, s. nosàčičino〉 koji pripada nosačici

prid. 〈G nòsata; odr. nòsatī, G nòsatōg(a); ž. nòsata, s. nòsato; komp. nosàtijī〉 koji ima velik nos

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȏsām, 3. l. mn. nósajū, imp. nȏsāj, aor. nósah, imperf. nȏsāh, prid. r. nósao, prid. t. nȏsān〉 često ili dugo hodati s kakvim teretom na leđima ili na rukama [~ dijete na rukama]

im. pl. t. s. 〈G nȍsīlā〉 naprava za ručno nošenje bolesnika

im. m. 〈G nòsioca, V nòsioče; mn. N nòsioci, G nòsilācā〉 1. v. nositelj 2. fiz., tehn. ono što nešto nosi [~ signala]

im. ž. 〈G nòsinē; mn. N nòsine, G nȍsīna〉 uv., pogr. velik nos

prid. 〈G nòsiočeva; ž. nòsiočeva, s. nòsiočevo〉 v. nositeljev

im. m. 〈G nòsitelja; mn. N nòsitelji, G nòsitēljā〉 1. osoba koja što nosi 2. osoba koja upravlja kakvim poslom ili je za njega odgovorna [~ kolegija; ~ posla]; sin. (nosilac)

prid. 〈G nòsiteljeva; ž. nòsiteljeva, s. nòsiteljevo〉 koji pripada nositelju; sin. (nosiočev)

im. ž. 〈G nositèljicē; mn. N nositèljice, G nositèljīcā〉 1. žena koja što nosi 2. žena koja upravlja kakvim poslom ili ga zastupa [~ posla; ~ nagrade]

prid. 〈G nositèljičina; ž. nositèljičina, s. nositèljičino〉 koji pripada nositeljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȍsīm, 3. l. mn. nȍsē, imp. nòsi, aor. nòsih, imperf. nȍšāh/nòsijāh, prid. r. nòsio, prid. t. nȍšen〉 1. premještati kakav teret na leđima ili na rukama [~ torbu na leđima] 2. držati ili podupirati što [Zid nosi čitav krov.] 3. stavljati na sebe, imati na sebi [Nosim samo lijepa odijela.; ~ bradu i brkove] 4. pren. živjeti s čim negativnim [~ bol u srcu] 5. imati što u sebi [~ dijete; ~ klicu zaraze] 6. biti uzrokom čega, prouzročivati kakvu posljedicu [~ nevolje]; sin. donositi 7. činiti da što nestane [Voda nosi sve pred sobom.]; sin. odnositi • nòsiti se 〈povr.〉 1. biti u modi [Ove zime nosi se sivo.] 2. moći što izdržati [Dobro se nosi s problemima.]

prid. 〈G nòsiva; odr. nòsivī, G nòsivōg(a); ž. nòsiva, s. nòsivo; komp. nosìvijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji što nosi [nosivi zid] 2. koji se može nositi [nosiva odjeća]

im. ž. 〈G nòsivosti, I nòsivošću/nòsivosti〉 najveća dopuštena masa kojom se što može opteretiti [~ broda; ~ dizala; ~ kamiona]

prid. 〈G nȍsnōg(a); ž. nȍsnā, s. nȍsnō〉 1. koji se odnosi na nos [nosna kost] 2. gram. koji se oblikuje u nosu [~ glasovi]; sin. (nazalni); ant. usni

im. ž. 〈G nòsnicē; mn. N nòsnice, G nȍsnīcā〉 anat. svaki od dvaju otvora nosa u kojima je smještena nosna šupljina

im. m. 〈G nȍsnīka; mn. N nȍsnīci, G nȍsnīkā〉 gram. zvonačnik pri čijemu se izgovoru meko nepce spušta, a zrak struji kroz nos; sin. (nazal)

im. m. 〈G nȍsorōga; mn. N nȍsorōzi, G nȍsorōgā〉 zool. krupan kopitar debele kože s jednim rogom ili dvama rogovima na njušci ili čelu koji ima kratke, debele noge i živi u Africi i Aziji [afrički ~]

prid. 〈G nostàlgična; odr. nostàlgičnī, G nostàlgičnōg(a); ž. nostàlgična, s. nostàlgično; komp. nostalgìčnijī〉 koji je ispunjen nostalgijom