oživljávānje | im. s. 〈G oživljávānja; mn. N oživljávānja, G oživljávānjā〉 1. vraćanje koga u život 2. pren. vraćanje snage komu ili čemu, ponovno pokretanje čega |
oživljávānje | im. s. 〈G oživljávānja〉 dolaženje u stanje živosti nakon stanke, postajanje živim, dobivanje nove snage; ant. zamiranje |
oživljávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ožìvljāvām, 3. l. mn. oživljávajū, imp. ožìvljāvāj, aor. oživljávah, imperf. ožìvljāvāh, prid. r. oživljávao, prid. t. ožìvljāvān〉 1. vraćati koga u život [~ utopljenika]; sin. reanimirati 2. pren. vraćati komu ili čemu snagu, ponovno pokretati što [~ proizvodnju]; vidski paranjak: oživiti |
oživljávati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ožìvljāvām, 3. l. mn. oživljávajū, imp. ožìvljāvāj, aor. oživljávah, imperf. ožìvljāvāh, prid. r. oživljávao〉 dolaziti u stanje živosti nakon stanke, postajati živ, dobivati novu snagu [Priroda je oživljavala nakon zime.]; sin. buditi se v. pod buditi; ant. zamirati; vidski parnjak: oživjeti |
òžujak | im. m. 〈G òžūjka〉 treći mjesec u kalendarskoj godini, mjesec između veljače i travnja |
òžujskī | prid. 〈G òžujskōg(a); ž. òžujskā, s. òžujskō〉 koji se odnosi na ožujak |