im. ž. 〈G ovčàricē; mn. N ovčàrice, G ovčàrīcā〉 žena koja čuva ovce, čuvarica ovaca

prid. 〈G ovčàričina; ž. ovčàričina, s. ovčàričino〉 koji pripada ovčarici

prid. 〈G ovčárova; ž. ovčárova, s. ovčárovo〉 usp. ovčarev

im. s. 〈G ovčárstva〉 gosp. grana stočarstva koja se bavi uzgojem ovaca

im. ž. 〈G òvčetinē〉 ovčje meso

im. ž. 〈G òvčicē; mn. N òvčice, G ȍvčīcā〉 um. mala ovca ◇ božja ~ zool. kornjaš crvene ili rjeđe žute boje crne glave i sa sedam crnih točkica na pokrilju; sin. bubamara razg.

prid. 〈G òvčjēg(a); ž. òvčjā, s. òvčjē〉 koji se odnosi na ovce [~ sir]

pril. na ovome mjestu, na mjestu na kojemu se nalazi govoritelj [Ovdje si siguran.]; ant. ondje

prid. 〈G ȍvećēg(a); ž. ȍvećā, s. ȍvećē〉 koji je nešto veći nego što je uobičajeno ili očekivano, koji je prilično velik [oveća soba]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òvījām, 3. l. mn. ovíjajū, imp. òvījāj, aor. ovíjah, imperf. òvījāh, prid. r. ovíjao, prid. t. òvījān〉 1. svijajući obuhvaćati sa svih strana, svijati oko čega [~ paket vrpcom; ~ ruke oko vrata; ~ šal oko vrata]; sin. obavijati 2. okruživati što sa svih strana [Magla ovija vrhove planina.]; sin. obavijati 3. stavljati što oko čega [~ dar ukrasnim papirom; ~ ranu zavojem]; sin. omatati, omotavati; vidski paranjak: oviti ( se)

prid. 〈G òvisna; odr. òvisnī, G òvisnōg(a); ž. òvisna, s. òvisno; komp. ovìsnijī〉 1. koji ovisi o drugome, koji nije slobodan [~ o roditeljima]; sin. zavisan; ant. neovisan, nezavisan 2. koji ne može živjeti ili opstati bez čega [~ o lijekovima; ~ o drogi]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òvisīm, 3. l. mn. òvisē, imp. òvisi, aor. òvisih, imperf. òvišāh, prid. r. òvisio〉 1. ne biti slobodan, ne biti samostalan [~ o roditeljima] 2. biti u međusobnome djelovanju s čim drugim, biti rezultat čega drugoga [brzina će ~ o strmini puta; članstvo će ~ o rezultatima pregovora]; sin. zavisiti

im. ž. 〈G òvisnicē; mn. N òvisnice, G òvisnīcā〉 žena koja je ovisna o čemu [~ o drogi; ~ o alkoholu; ~ o pušenju]

im. m. 〈G òvisnīka, V òvisnīče; mn. N òvisnīci, G òvīsnīkā〉 osoba koja je ovisna o čemu [~ o drogi; ~ o alkoholu; ~ o pušenju]

im. ž. 〈G òvisnosti, I òvisnošću/òvisnosti〉 1. osobina onoga koji ovisi o drugome, koji nije slobodan; sin. zavisnost; ant. neovisnost, nezavisnost 2. osobina onoga koji ne može živjeti ili opstati bez čega

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍvijēm, 3. l. mn. ȍvijū, imp. òvīj, aor. òvih, prid. r. m. ȍvio, ž. ȍvīla, s. ȍvīlo, mn. ȍvīli, prid. t. ovìjen〉 1. savijajući obuhvatiti sa svih strana, sviti oko čega [~ paket vrpcom; ~ ruke oko vrata; ~ šal oko vrata]; sin. obaviti 2. okružiti što sa svih strana [Magla je ovila vrhove planina.]; sin. obaviti 3. staviti što oko čega [~ dar ukrasnim papirom; ~ ranu zavojem]; sin. omotati; vidski paranjak: ovijati ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ovjènčām, 3. l. mn. ovjènčajū, imp. ovjènčāj, aor. ovjènčah, prid. r. ovjènčao, prid. t. ȍvjenčān〉 okititi koga vijencem [~ svoje heroje] • ovjènčati (se) 〈prijel.〉 pren. iskazati komu počast kao da je okićen vijencem [~ heroje slavom] • ovjènčati se 〈povr.〉 pren. postići kakvo priznanje [~ se zlatnom medaljom]; vidski paranjak: ovjenčavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ovjènčāvām, 3. l. mn. ovjenčávajū, imp. ovjènčāvāj, aor. ovjenčávah, imperf. ovjènčāvāh, prid. r. ovjenčávao, prid. t. ovjènčāvān〉 kititi koga vijencem [~ svoje heroje] • ovjenčávati (se) 〈prijel.〉 pren. iskazivati komu počast kao da je okićen vijencem [~ heroje slavom] • ovjènčávati se 〈povr.〉 pren. postizati kakvo priznanje [~ se medaljama]; vidski paranjak: ovjenčati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ovjèrāvām, 3. l. mn. ovjerávajū, imp. ovjèrāvāj, aor. ovjerávah, prid. r. ovjerávao, prid. t. ovjèrāvān〉 službeno potvrđivati vjerodostojnost ili ispravnost čega [~ dokumente na sudu; ~ čiji potpis]; sin. ovjerovljavati, ovjerovljivati; vidski paranjak: ovjeriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òvjerīm, 3. l. mn. òvjerē, imp. òvjeri, aor. òvjerih, prid. r. òvjerio, prid. t. òvjeren〉 službeno potvrditi vjerodostojnost ili ispravnost čega [~ dokumente na sudu; ~ čiji potpis]; sin. ovjeroviti; vidski parnjaci: ovjeravati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ovjèrovīm, 3. l. mn. ovjèrovē, imp. ovjeròvi, aor. ovjeròvih, prid. r. ovjeròvio, prid. t. ovjèrovljen〉 usp. ovjeriti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ovjèrovljāvām, 3. l. mn. ovjerovljávajū, imp. ovjeròvljāvāj, aor. ovjerovljávah, imperf. ovjeròvljāvāh, prid. r. ovjerovljávao, prid. t. ovjeròvljāvān〉 usp. ovjeravati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ovjeròvljujēm, 3. l. mn. ovjeròvljujū, imp. ovjeròvljūj, aor. ovjerovljívah, imperf. ovjeròvljivāh, prid. r. ovjerovljívao, prid. t. ovjèrovljīvān〉 usp. ovjeravati

im. m. 〈G òvjesa; mn. N òvjesi, G ȍvjēsā〉 tehn. mehanizam za spoj kotača s osovinama vozila [prednji ~]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òvjesīm, 3. l. mn. òvjesē, imp. òvjesi, aor. òvjesih, prid. r. òvjesio, prid. t. òvješen〉 postaviti u viseći položaj [~ kaput; ~ rublje; ~ sliku] • òvjesiti se 〈povr.〉 spustiti se pod kakvim teretom [Granje se ovjesilo pod snijegom.]; sin. objesiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òvlādām, 3. l. mn. ovládajū, imp. òvlādāj, aor. ovládah, prid. r. ovládao〉 1. uspostaviti svoju vlast nad čim [~ velikim područjem] 2. prihvatiti i primijeniti kakvo znanje ili kakvu vještinu [~ astronomijom; ~ tehnikom rada] 3. uspjeti nadzirati što [~ svojim tijelom; ~ vlastitim mislima]; vidski paranjak: ovladavati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ovlàdāvām, 3. l. mn. ovladávajū, imp. ovlàdāvāj, aor. ovladávah, imperf. ovlàdāvāh, prid. r. ovladávao〉 1. uspostavljati svoju vlast nad čim [~ velikim područjem] 2. prihvaćati i primjenjivati kakvo znanje ili kakvu vještinu [~ astronomijom; ~ tehnikom rada] 3. uspijevati nadzirati što [~ svojim tijelom; ~ vlastitim mislima]; vidski paranjak: ovladati

im. ž. 〈G òvlasnicē; mn. N òvlasnice, G òvlasnīcā〉 dokument kojim se odobrava ili dopušta korištenje određenom tehnologijom, tehnikom, iskustvima i sl.; sin. (licencija)

im. ž. 〈G ȍvlāsti, I ȍvlāšću/ȍvlāsti; mn. N ȍvlāsti, G ȍvlāstī〉 1. pravo na samostalno obavljanje dužnosti [imati ovlasti] 2. pisana potvrda kojom se daje pravo da se što učini; sin. (ovlaštenje)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òvlāstīm, 3. l. mn. òvlāstē, imp. ovlásti, aor. ovlástih, prid. r. ovlástio, prid. t. òvlāšten〉 dati komu pravo da kako postupa ili u čemu sudjeluje [~ odvjetnika za sudsku tužbu]; sin. (akreditirati); vidski parnjak: ovlašćivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ovlàšćujēm, 3. l. mn. ovlàšćujū, imp. ovlàšćūj, aor. ovlašćívah, imperf. ovlàšćīvāh, prid. r. ovlašćívao, prid. t. ovlàšćīvān〉 davati komu pravo da kako postupa ili u čemu sudjeluje [~ odvjetnika za sudsku tužbu]; sin. (akreditirati); vidski parnjak: ovlastiti

prid. 〈G òvlāštena; odr. òvlāštenī, G òvlāštenōg(a); ž. òvlāštena, s. òvlāšteno〉 koji ima ovlasti [ovlašteni službenik]; ant. neovlašten

pril. s punim pravom, u skladu s ovlastima [~ se služiti podatcima]; ant. neovlašteno

im. s. 〈G ovlašténja; mn. N ovlašténja, G ovlašténjā〉 1. pravo da se što učini ili čemu nazoči 2. v. ovlast

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òvlažīm, 3. l. mn. òvlažē, imp. òvlaži, aor. òvlažih, prid. r. òvlažio, prid. t. òvlažen〉 učiniti što vlažnim [~ rublje prije glačanja] • òvlažiti se 〈povr.〉 postati vlažnim [Zid se ovlažio.]

prid. 〈G òvnovskōg(a); ž. òvnovskā, s. òvnovskō〉 koji se odnosi na ovnove [~ but]; sin. bravlji

pok. zam. 〈G òvōg(a), D òvōm(u/e), A òvō/òvōg(a), L òvōm(e/u), I òvīm; mn. N òvā, G òvīh〉 1. dijete, mladunče ili predmet označen imenicom srednjega roda u izravnoj blizini govoritelja [Dodat ću ti ~ pero.] 2. koje/što izravno slijedi (u govoru ili pismu) [Reći ću još ~: ne slažem se.]

prid. 〈G ovogòdišnjēg(a); ž. ovogòdišnjā, s. ovogòdišnjē〉 koji se dogodio, događa se ili će se dogoditi ove godine [ovogodišnja sjetva]

im. m. 〈G òvoja; mn. N òvoji, G ȍvōjā〉 1. tanka napeta površina; sin. membrana, opna, ovojnica 2. tanak, od predmeta odvojiv, obično plastični ili papirnati sloj kojim se predmet omata kako bi se zaštitio, ukrasio itd.; sin. omot 3. astr. plinoviti plašt oko kojega nebeskoga tijela; sin. atmosfera

im. ž. 〈G òvōjnicē; mn. N òvōjnice, G òvōjnīcā〉 1. tanka napeta površina; sin. membrana, opna, ovoj 2. ono čime je što ovijeno

pok. zam. 〈G ovòlika, DL ovòliku, A ovòlik/ovòlika; odr. ovòlikī, G ovòlikōg(a); ž. ovòlika, s. ovòliko〉 koji je veličinom poput osobe, životinje ili predmeta koji je u izravnoj govoriteljevoj blizini; ant. onolik

pril. u ovolikoj mjeri ili količini, u mjeri ili količini koju ima nešto što je blizu ili blisko govoritelju, koju ima ono što govoritelj pokazuje ili što postoji u trenutku u kojemu govori [Dobit će samo ~.]; ant. onoliko

im. m. 〈G òvratnīka; mn. N òvratnīci, G òvrātnīkā〉 zavrnuti dio košulje koji stoji oko vrata

im. ž. 〈G ȍvrhē, DL ȍvrsi; mn. N ȍvrhe, G ȍvr̄hā〉 prav. prisilno ostvarenje zakonom utvrđenih potraživanja

im. ž. 〈G ovršènicē; mn. N ovršènice, G ovršènīcā〉 žena nad čijom se imovinom provodi ovrha

prid. 〈G ovršèničina; ž. ovršèničina, s. ovršèničino〉 koji pripada ovršenici

im. m. 〈G ovršeníka, V ȍvršēnīče; mn. N ovršeníci, G ovršeníkā〉 osoba nad čijom se imovinom provodi ovrha

im. m. 〈G ovr̀šitelja; mn. N ovr̀šitelji, G ovr̀šitēljā〉 osoba koja provodi ovrhu