im. ž. 〈G ovršitèljicē; mn. N ovršitèljice, G ovršitèljīcā〉 žena koja provodi ovrhu

prid. 〈G ovršitèljičina; ž. ovršitèljičina, s. ovršitèljičino〉 koji pripada ovršiteljici

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òvr̄šīm, 3. l. mn. òvr̄šē, imp. ovŕši, aor. ovŕših, prid. r. ovŕšio, prid. t. òvr̄šen〉 provesti ovrhu [~ plažu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ovŕšem, 3. l. mn. ovŕhū, imp. ovŕši, aor. ovŕhoh, prid. r. òvr̄hao, prid. t. òvr̄šen, pril. s. vŕhūći, pril. p. vŕhāvši〉 obaviti vršidbu [~ žito]

prid. 〈G òvršnōg(a); ž. òvršnā, s. òvršnō〉 koji se odnosi na ovrhu [~ postupak]

im. ž. 〈G òvsenicē; mn. N òvsenice, G òvsenīcā〉 bot. višegodišnja trava, krmna biljka važna za proizvodnju sijena; sin. francuski ljulj v. pod ljulj, ( pahovka)

pril. ovim smjerom ili putom, smjerom ili putom kojim se kreće govoritelj ili koji je u njegovoj izravnoj blizini; sin. ovuda; ant. onud, onuda

pril., usp. ovud

im. ž. 〈G ovulácijē; mn. N ovulácije, G ovulácījā〉 med. izbacivanje zrele ženske spolne stanice iz jajnika

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ozákonīm, 3. l. mn. ozákonē, imp. ozákoni, aor. ozákonih, prid. r. ozákonio, prid. t. ozákonjen〉 učiniti zakonitim [~ prava manjina]; vidski parnjaci: ozakonjavati, ozakonjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ozakònjāvām, 3. l. mn. ozakonjávajū, imp. ozakònjāvāj, aor. ozakonjávah, imperf. ozakònjāvāh, prid. r. ozakonjávao, prid. t. ozakònjāvān〉 činiti zakonitim [~ prava manjina]; sin. ozakonjivati; vidski parnjak: ozakoniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ozakònjujēm, 3. l. mn. ozakònjujū, imp. ozakònjūj, aor. ozakonjívah, imperf. ozakònjīvāh, prid. r. ozakonjívao, prid. t. ozakònjīvān〉 usp. ozakonjavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òzārīm, 3. l. mn. òzārē, imp. ozári, aor. ozárih, prid. r. ozário, prid. t. òzāren〉 ispuniti što sjajem, žarom ili srećom [Ljubav je ozarila njegovo lice.; Lice mu se ozarilo.]

prid. 〈G ȍzbīljna; odr. ȍzbīljnī, G ȍzbīljnōg(a); ž. ȍzbīljna, s. ȍzbīljno; komp. ozbìljnijī〉 1. koji je odgovoran za svoje postupke, u kojega se može pouzdati [~ mladić]; ant. neozbiljan 2. koji se ne smije ili ne pokazuje znakove veselosti [ozbiljno dijete] 3. koji je važan, koji se usredotočuje na bitno [~ razgovor]; ant. neozbiljan 4. koji je nastao na temelju dobroga promišljanja i poštenih namjera [~ posao; ~ prijedlog]; ant. neozbiljan 5. koji je velik i težak [~ problem] 6. koji je pun opasnosti, koji može ugroziti život, od kojega prijeti zlo ili nesreća [ozbiljna bolest]

pril. 〈komp. ozbìljnijē〉 1. ne pokazujući znakove veselosti, bez smijanja [~ izgledati] 2. tako da se čemu pridaje važnost [~ razgovarati; ~ se ponašati]; ant. neozbiljno 3. tako da se temelji na dobrome promišljanju i poštenim namjerama [~ pristupiti poslu]; ant. neozbiljno 4. s mnogo opasnosti, tako da je ugrožen život [~ se razboljeti]

im. ž. 〈G ozbíljnosti, I ozbíljnošću/ozbíljnosti〉 1. osobina onoga koji je odgovoran za svoje postupke, u kojega se može pouzdati; ant. neozbiljnost 2. osobina onoga koji se ne smije ili ne pokazuje znakove veselosti 3. svojstvo onoga što je važno, što se usredotočuje na bitno; ant. neozbiljnost 4. svojstvo onoga što je nastalo na temelju dobroga promišljanja i poštenih namjera; ant. neozbiljnost 5. svojstvo onoga što je veliko, što je puno opasnosti, što može ugroziti život, od čega prijeti zlo ili nesreća

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òzdravīm, 3. l. mn. òzdravē, imp. òzdravi, aor. òzdravih, prid. r. òzdravio, prid. t. òzdravljen〉 1. 〈prijel.〉 učiniti koga zdravim [~ bolesnika] 2. 〈neprijel.〉 postati zdravim, steći zdravlje nakon bolesti [~ od gripe]; sin. izliječiti se razg. v. pod izliječiti; ant. oboljeti, razboljeti se; Vidski parnjaci: ozdravljati, ozdravljivati

gl. svrš. prijel./neprijel. → ozdraviti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òzdravljām, 3. l. mn. òzdravljajū, imp. òzdravljāj, aor. òzdravljah, imperf. òzdravljāh, prid. r. òzdravljao, prid. t. òzdravljān〉 1. 〈prijel.〉 činiti koga zdravim [~ bolesnika] 2. 〈neprijel.〉 postajati zdravim, stjecati zdravlje nakon bolesti [~ od gripe]; sin. ozdravljivati; ant. obolijevati, razbolijevati se; vidski paranjak: ozdraviti

im. s. 〈G ozdravljénja〉 postizanje zdravoga stanja nakon bolesti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ozdràvljujēm, 3. l. mn. ozdràvljujū, imp. ozdràvljūj, aor. ozdravljívah, imperf. ozdràvljīvāh, prid. r. ozdravljívao, prid. t. ozdràvljīvān〉 usp. ozdravljati

im. ž. 〈G òzeblinē; mn. N òzebline, G òzeblīnā〉 med. oštećenje na koži prouzročeno hladnoćom zbog poremećaja u krvožilnome sustavu [ozebline na prstima]; sin. (smrzotina); ant. opeklina

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ozèlenīm, 3. l. mn. ozèlenē, imp. ozelèni, aor. ozelènih, prid. r. ozelènio, prid. t. ozèlenjen〉 obojiti zelenom bojom, činiti što zelenim

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ozelènī, 3. l. mn. ozelènē, aor. 3. l. jd. ȍzelenje, prid. r. m. ozelènio, ž. ozelènjela, s. ozelènjelo, mn. ozelènjeli〉 postati zelenim [U proljeće je šuma ozelenjela.]

prid. 〈G òzimōg(a); ž. òzimā, s. òzimō〉 koji se sije ujesen [ozima pšenica]; ant. jari

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òzlijēdīm, 3. l. mn. òzlijēdē, imp. ozlijédi, aor. ozlijédih, prid. r. ozlijédio, prid. t. òzlijēđen〉 nanijeti komu ozljedu [~ ruku; ~ se nožem]; sin. (povrijediti) ( se); vidski parnjak: ozljeđivati ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ozlòvoljīm, 3. l. mn. ozlòvoljē, imp. ozlovòlji, aor. ozlovòljih, prid. r. ozlovòljio, prid. t. ozlòvoljen〉 dovesti koga u stanje lošega raspoloženja, učiniti da tko bude loše volje [~ društvo; ~ roditelje] • ozlovòljiti se 〈povr.〉 doći u stanje lošega raspoloženja, postati loše volje [Ozlovoljio se zbog loših rezultata.]; sin. oneraspoložiti; ant. oraspoložiti, raspoložiti

im. ž. 〈G ȍzljedē; mn. N ȍzljede, G ȍzljēdā〉 oštećenje tijela izazvana djelovanjem vanjske sile; sin. (povreda, trauma)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ozljèđujēm, 3. l. mn. ozljèđujū, imp. ozljèđūj, aor. ozljeđívah, imperf. ozljèđīvāh, prid. r. ozljéđivao, prid. t. ozljèđīvān〉 nanositi komu ozljede [~ ruku; ~ se nožem]; sin. ranjavati; vidski parnjak: ozlijediti ( se)

im. s. 〈G označávānja; mn. N označávānja, G označávānjā〉 stavljanje znaka po kojemu se što može prepoznati ili zaključiti; sin. obilježavanje, obilježivanje, označivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oznàčāvām, 3. l. mn. označávajū, imp. oznàčāvāj, aor. označávah, imperf. oznàčāvāh, prid. r. označávao, prid. t. oznàčāvān〉 1. stavljati znak po kojemu se što može prepoznati ili zaključiti [~ početni položaj; ~ stranicu]; sin. (markirati), obilježavati, obilježivati 2. biti znakom za što [~ kraj predstave pljeskom; Točka označava kraj rečenice.] 3. svrstavati u određenu skupinu, najčešće temeljem negativnoga svojstva [~ režim kao nedemokratski]; sin. označivati; vidski paranjak: označiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òznāčīm, 3. l. mn. òznāčē, imp. oznáči, aor. oznáčih, prid. r. oznáčio, prid. t. òznāčen〉 1. staviti znak po kojemu se što može prepoznati ili zaključiti [~ početni položaj; ~ stranicu]; sin. (markirati), obilježiti 2. biti znak za što [~ kraj predstave pljeskom; Točkom označi kraj rečenice.] 3. svrstati u određenu skupinu, najčešće temeljem negativnoga svojstva [~ režim kao nedemokratski]; Vidski parnjaci: označavati, označivati

im. s. 〈G označívānja; mn. N označívānja, G označívānjā〉 usp. označavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oznàčujēm, 3. l. mn. oznàčujū, imp. oznàčūj, aor. označívah, imperf. oznàčīvāh, prid. r. označívao, prid. t. oznàčīvān〉 usp. označavati

im. ž. 〈G ȍznakē, DL ȍznaci; mn. N ȍznake, G ȍznākā〉 ono što nedvosmisleno označuje koga ili što, kojim je što obilježeno [vidljiva ~; ~ na cesti; ~ u knjizi] ◇ priložna ~ gram. samostalan rečenični dio koji se pridružuje predikatu, a izriče okolnosti vršenja glagolske radnje

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òznojīm se, 3. l. mn. òznojē se, imp. oznòji se, aor. oznòjih se, prid. r. oznòjio se〉 postati vlažnim od znoja

im. m. 〈G ozóna〉 kem. alotropni oblik kisika s trima atomima u molekuli, plavkasti plin prepoznatljiva mirisa

im. ž. 〈G ozonosférē〉 zem. dio atmosfere od 10 do 50 km udaljen od Zemlje koji je bogat ozonom

prid. 〈G òzōnskōg(a); ž. òzōnskā, s. òzōnskō〉 koji se odnosi na ozon [~ omotač]

im. s. 〈G òzrāčja〉 1. zračni prostor [~ Zemlje] 2. raspoloženje koje sredine, opći dojam koji pruža koji krajolik, umjetničko djelo i sl. [dobro ~; radno ~]; sin. (atmosfera), klima pren., ugođaj

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ožàlostīm, 3. l. mn. ožàlostē, imp. ožalòsti, aor. ožalòstih, prid. r. ožalòstio, prid. t. ožàlošćen〉 poet. učiniti koga žalosnim ili izazvati u kome žalost [Ožalostila me njegova priča.] • ožalòstiti se 〈povr.〉 postati žalosnim; sin. rastužiti, ražalostiti; ant. obradovati, razveseliti, usrećiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òžbukām, 3. l. mn. òžbukajū, imp. òžbukāj, aor. òžbukah, prid. r. òžbukao, prid. t. ȍžbukān〉 nanijeti žbuku na kakvu podlogu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òždrijēbī, 3. l. mn. òždrijēbē, aor. 3. l. jd. ȍždrijēbī, prid. r. oždrijébio, prid. t. òždrijēbljen〉 donijeti na svijet (o kobili) [Kobila je oždrijebila tri ždrebeta.] • oždrijébiti se 〈povr.〉 1. donijeti ždrijebe na svijet [Kobila se oždrijebila.] 2. doći na svijet (o ždrebetu) [Ždrijebe se oždrijebilo sinoć.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òžednīm, 3. l. mn. òžednē, imp. ožèdni, aor. ožèdnjeh, prid. r. m. ožèdnio, ž. ožèdnjela, s. ožèdnjelo, mn. ožèdnjeli〉 postati žednim

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òženīm, 3. l. mn. òženē, imp. ožèni, aor. ožènih, prid. r. ožènio, prid. t. òženjen〉 učiniti da muškarac stupi u brak [~ sina]; ant. udati • ožèniti se 〈povr.〉 1. postati čijim suprugom [~ se glumicom]; sin. (stupiti u brak) v. pod stupiti, (ući u brak) razg. pod ući, (uzeti za ženu) pod uzeti; ant. udati se v. pod udati 2. v. sklopiti brak pod sklopiti, vjenčati se pod vjenčati

im. m. 〈G òžīljka; mn. N òžīljci, G òžiljākā〉 1. trag na koži od rane koja je zarasla 2. pren. trag teškoga psihičkog stanja [~ na duši]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òžīvīm, 3. l. mn. òžīvē, imp. ožívi, aor. ožívih, prid. r. ožívio, prid. t. òžīvljen〉 1. vratiti koga u život [~ utopljenika] 2. pren. povratiti komu ili čemu snagu, ponovno pokrenuti što [~ proizvodnju; ~ selo; ~ uspomene]; vidski paranjak: oživljavati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ožívīm, 3. l. mn. ožívē, imp. ožívi, aor. ožívjeh, prid. r. m. ožívio, ž. ožívjela, s. ožívjelo, mn. ožívjeli〉 doći u stanje živosti nakon stanke, postati živ, dobiti novu snagu [Priroda je oživjela nakon zime.]; sin. probuditi se pren. v. pod probuditi; ant. zamrijeti; vidski parnjak: oživljavati