im. ž. 〈G pùretinē〉 pureće meso

im. m. 〈G pȕrgāra, V pȕrgāru/pȕrgāre; mn. N pȕrgāri, G pȕrgārā〉 pov. građanin srednjovjekovnoga Zagreba

prid. 〈G pȕrgāreva; ž. pȕrgāreva, s. pȕrgārevo〉 koji pripada purgaru; sin. purgarov

prid. 〈G pȕrgārova; ž. pȕrgārova, s. pȕrgārovo〉 usp. purgarev

im. ž. 〈G pȕricē; mn. N pȕrice, G pȕrīcā〉 um. ženka purana [~ s mlincima]

im. m. 〈G pùrista, V pùristu; mn. N pùristi, G pȕrīstā〉 pristaša purizma

im. ž. 〈G pùristicē; mn. N pùristice, G pùristīcā〉 žena pristaša purizma

prid. 〈G pùrističina; ž. pùrističina, s. pùrističino〉 koji pripada puristici

prid. 〈G pùrističkōg(a); ž. pùrističkā, s. pùrističkō〉 koji se odnosi na puriste i purizam

im. m. 〈G purìzma〉 jez. skrb da se u jezik ne unose riječi ili izrazi iz stranih jezika; sin. jezično čistunstvo v. pod čistunstvo

im. m. 〈G pȕrpūra, I pȕrpūrom〉 ljubičastocrvena boja

prid. 〈G pȕrpūrna; odr. pȕrpūrnī, G pȕrpūrnōg(a); ž. pȕrpūrna, s. pȕrpūrno〉 koji je crvenoljubičaste boje [purpurni plašt]

im. ž. 〈G pȕsē; mn. N pȕse, G pȗsa〉 razg. v. poljubac

prid. 〈G pústa; odr. pȗstī, G pȗstōg(a); ž. pústa, s. pȗsto; komp. pùstijī〉 1. koji nije naseljen [pusti otok; pusti kraj]; ant. napučen 2. koji je razoren ili opustošen [pusta zemlja] 3. koji je bez ljudi ili sadržaja [~ život; pusta ulica] 4. pren. a. koji nema svrhe, vrijednosti, značenja [puste riječi; pusta obećanja]; sin. prazan pren. b. koji je veoma velik [pusto bogatstvo; pusta obijest; puste brige]

im. ž. 〈G pȕstē; mn. N pȕste, G pȗstā〉 zem. travnata ravnica u Mađarskoj

im. ž. 〈G pústinjē; mn. N pústinje, G pústīnjā〉 1. zem. područje koje je zbog male količine oborina sušno i u kojemu je život ograničen 2. pren. pusto mjesto

prid. 〈G pústinjačkōg(a); ž. pústinjačkā, s. pústinjačkō〉 koji se odnosi na pustinjake

im. m. 〈G pústinjāka, V pústinjāče; mn. N pústinjāci, G pústinjākā〉 1. osoba koja se povukla u samoću iz duhovnih ili vjerskih razloga 2. pren. čovjek koji živi u samoći i voli samoću

prid. 〈G pústinjskōg(a); ž. pústinjskā, s. pústinjskō〉 koji se odnosi na pustinju

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȕstīm, 3. l. mn. pȕstē, imp. pùsti, aor. pùstih, prid. r. pùstio, prid. t. pȕšten〉 1. prestati držati što [~ čiju ruku; ~ tanjur]; sin. ispustiti 2. dati komu slobodu, izbaviti koga iz zatvora ili zarobljeništva [~ ratne zarobljenike]; sin. osloboditi; ant. zarobiti, zatočiti, zatvoriti 3. dopustiti komu da učini što [~ djecu u kino] 4. omogućiti komu ulaz u što [~ goste u kuću] 5. ne spriječiti što u rastu ili širenju [~ bradu i brkove] 6. otvoriti prolaz čemu [~ plin; ~ vodu] ◇ ~ u pogon učiniti da što počne raditi; vidski paranjak: puštati

im. ž. 〈G pùstolinē; mn. N pùstoline, G pùstolīnā〉 kraj ili imanje na kojemu više nitko ne živi

im. m. 〈G pȕstolōva; mn. N pȕstolōvi, G pȕstolōvā〉 osoba koja traži pustolovine; sin. (avanturist)

im. ž. 〈G pustolòvinē; mn. N pustolòvine, G pustolòvīnā〉 neobičan, uzbudljiv doživljaj ili poduhvat [krenuti u pustolovinu]; sin. (avantura)

im. ž. 〈G pȕstolōvkē, DL pȕstolōvki; mn. N pȕstolōvke, G pȕstolōvkā/pȕstolōvkī〉 žena koja traži pustolovine; sin. (avanturistica)

prid. 〈G pȕstolōvkina; ž. pȕstolōvkina, s. pȕstolōvkino〉 koji pripada pustolovki; sin. (avanturističin)

prid. 〈G pȕstolōvnōg(a); ž. pȕstolōvnā, s. pȕstolōvnō〉 koji je pun pustolovina [~ roman]; sin. (avanturistički)

im. ž. 〈G pȕstoši, I pȕstoši/pȕstošju〉 pust, prazan, nenaseljen kraj [živjeti u pustoši]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pùstošīm, 3. l. mn. pùstošē, imp. pùstoši, aor. pùstoših, prid. r. pùstošio, prid. t. pùstošen〉 uništavajući činiti što pustim [~ gradove; ~ riblji fond jezera; ~ zemlju]

im. m. 〈G pušáča, V pȕšāču; mn. N pušáči, G pušáčā〉 osoba koja puši; ant. nepušač

im. ž. 〈G pušàčicē; mn. N pušàčice, G pušàčīcā〉 žena koja puši; ant. nepušačica

prid. 〈G pušàčičina; ž. pušàčičina, s. pušàčičino〉 koji pripada pušačici; ant. nepušačičin

prid. 〈G pùšāčkōg(a); ž. pùšāčkā, s. pùšāčkō〉 koji se odnosi na pušače i pušenje; ant. nepušački

prid. 〈G pùščanōg(a); ž. pùščanā, s. pùščanō〉 koji se odnosi na pušku [puščana cijev]

im. s. 〈G pȕšēnja〉 1. uvlačenje i ispuštanje duhanskoga dima 2. izlaženje u obliku dima ◇ pasivno ~ udisanje duhanskoga dima koji proizvode druge osobe

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȕšīm, 3. l. mn. pȕšē, imp. pȕši, aor. pȕših, imperf. pȕšāh, prid. r. pȕšio, prid. t. pȕšen〉 uvlačiti i ispuštati duhanski dim [~ cigarete; ~ lulu] • pȕšiti se 〈povr.〉 izlaziti u obliku dima [Iz peći se puši.]; sin. dimiti se v. pod dimiti

im. ž. 〈G pȕškē, DL pȕški/pȕšci; mn. N pȕške, G pȕšākā/pȗškā/pȕškī〉 vojn. vatreno oružje s jednom ili dvijema dugim cijevima [lovačka ~; podvodna ~] ♦ kao iz puške (topa) [odgovoriti i sl.], usp. top

im. ž. 〈G puškárnicē; mn. N puškárnice, G puškárnīcā〉 otvor kroz koji se puca

im. s. 〈G púštānja〉 1. prestanak držanja čega; sin. ispuštanje 2. davanje slobode komu, izbavljanje koga iz zatvora ili zarobljeništva; sin. oslobađanje; ant. zatvaranje 3. dopuštanje komu da čini što 4. omogućivanje komu da uđe u što 5. omogućivanje čemu da raste ili se širi 6. otvaranje prolaza čemu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȗštām, 3. l. mn. púštajū, imp. pȗštāj, aor. púštah, imperf. pȗštāh, prid. r. púštao, prid. t. pȗštān〉 1. prestajati držati što [~ čiju ruku; ~ tanjur]; sin. ispuštati 2. davati komu slobodu, izbavljati koga iz zatvora ili zarobljeništva [~ ratne zarobljenike]; sin. oslobađati; ant. zarobljavati, zarobljivati, zatvarati 3. dopuštati komu da čini što [~ djecu u kino] 4. omogućivati komu ulaz u što [~ goste u kuću] 5. ne sprečavati što u rastu ili širenju [~ bradu i brkove] 6. otvarati prolaz čemu [~ plin; ~ vodu] ◇ ~ u pogon činiti da što počne raditi; vidski paranjak: pustiti

prij. 〈G〉 poet. označuje da je tko ili što usmjereno kakvu cilju [okrenuti se ~ kuće]; sin. k, prema

im. m. 〈G púta, I pútom; mn. N pútovi, G pútōvā〉 1. dug uzak dio tla kojim se prolazi [seoski ~; šumski ~] 2. odlazak iz mjesta u mjesto s određenom svrhom, kretanje različitim prijevoznim sredstvima izvan mjesta stalnoga boravka [ići na ~]; sin. putovanje 3. prostor po kojemu se ili kojim se odvija kretanje i javni promet [morski ~; zračni ~] 4. pren. a. smjer kretanja [ići svojim putom] b. proces stjecanja čega [~ do znanja] ◇ križni ~ 1. pobožnost na spomen Kristove muke koja se obavlja obilaskom 14 postaja 2. pren. stradanje hrvatskih civila i ratnih zarobljenika uoči završetka Drugoga svjetskog rata ♦ biti na dobrome (pravome) putu biti na putu prema uspjehu, ići prema uspješnome rješenju; biti na krivome (pogrešnome) putu biti u zabludi, griješiti, varati se, ići prema pogrešnome rješenju; biti (stajati i sl.) na putu komu, čemu smetati komu, čemu, onemogućivati koga, što, ugrožavati koga, što; ići (otići, krenuti i sl.) svojim putom živjeti prema vlastitim uvjerenjima, živjeti po svojoj volji, osamostaliti se; izvesti koga na pravi ~ odgojiti koga, pripremiti koga za samostalan život; križni ~ težak (trnovit) život, život pun muka, patnja; prokrčiti komu, čemu ~ stvoriti uvjete za uspjeh, otvoriti mogućnost za ostvarenje čega, omogućiti uspjeh komu, čemu; ~ pod noge 1. krenuti na put (putovanje) 2. idi!, odlazi!; skrenuti s 〈pravoga〉 puta početi živjeti pogrešnim (lošim) načinom života; srednji ~ neutralan način djelovanja, sporazum utemeljen na obostranim ustupcima; stati (ostati i sl.) na pola puta ne završiti započeto, ostaviti što nedovršenim, prekinuti započeti proces, odustati od čega; stati na ~ komu, čemu zaustaviti koga, što, onemogućiti koga, što u djelovanju, spriječiti koga, što da ostvari svoj naum; ukloniti se (maknuti se) s puta komu ustupiti svoje mjesto komu, izbjeći sukob, popustiti komu, povući se pred kim

im. ž. 〈G pȗti, L púti, I pȗću/pȗti; mn. N pȗti, G pútī, DLI pútima〉 boja kože [svijetla ~; tamna ~]; sin. (ten)

čest. označuje ponavljanje kakve radnje, događaja itd. (uz redne brojeve te priloge i pridjeve koji označuju kakvo redanje) [posljednji ~; prvi ~; sljedeći ~]; sin. (puta)

čest. 1. v. put 2. označuje ponavljanje kakve radnje, događaja itd. (uz glavne brojeve i količinske priloge) [mnogo ~; tisuću ~] 3. mat. znak x koji označuje množenje

im. m. 〈G pȕtra, I pȕtrom〉 pokr., razg. v. maslac ♦ imati putra na glavi osjećati se krivim za što, biti umiješan u što loše, ne biti posve nedužan u čemu

im. m. 〈G putéljka; mn. N putéljci, G pùtēljākā〉 um. mali put

prij. 〈G〉 razg. označuje da je što sredstvo za postizanje čega [zaposliti ~ natječaja]

pril. za vrijeme kretanja prema cilju [Dogovorit ćemo se ~.]; sin. usput