im. s. 〈G pšèna; mn. N pšèna, G pšénā〉 bot. suhi jednosjemeni nepucavac, plod u žitarica

im. m. 〈G pterosàura, I pterosàurom; mn. N pterosàuri, G pterosàūrā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red izumrlih gmazova koji su letjeli s pomoću kožne opne između produljenoga petog prsta prednjih nogu i ostalih prsta stražnjih udova 2. pripadnik istoimenoga reda

im. ž. 〈G ptȉcē; mn. N ptȉce, G ptȋcā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred dvonožnih toplokrvnih kralježnjaka koji nesu jaja, obrasli su perjem, mogu letjeti zahvaljujući krilima, laganomu i čvrstomu kosturu te prilagođenomu dišnom sustavu 2. pripadnik istoimenoga razreda ♦ jesti kao ~ (ptičica) veoma malo jesti; noćna ~ 1. osoba koja se noću zabavlja izvan kuće 2. osoba koja noću obavlja dio svojih radnih obveza; slobodan kao ~ 〈na grani〉 potpuno slobodan, bez obveza

im. m. 〈G ptȉčāra, V ptȉčāru/ptȉčāre; mn. N ptȉčāri, G ptȉčārā〉 1. osoba koja se bavi uzgojem ili prodajom ptica 2. zool. pas koji pomaže u lovu na ptice i sitnu divljač

prid. 〈G ptȉčāreva; ž. ptȉčāreva, s. ptȉčārevo〉 koji pripada ptičaru; sin. ptičarov

im. m. 〈G ptȉčārnīka; mn. N ptȉčārnīci, G ptȉčārnīkā〉 prostor namijenjen držanju ptica

prid. 〈G ptȉčārova; ž. ptȉčārova, s. ptȉčārovo〉 usp. ptičarev

im. ž. 〈G ptȉčicē; mn. N ptȉčice, G ptȉčīcā〉 um. mala ptica; sin. ptić ♦ jesti kao ~ (ptica), usp. ptica

prid. 〈G ptȉčjēg(a); ž. ptȉčjā, s. ptȉčjē〉 koji se odnosi na ptice

im. ž. 〈G ptičùrinē; mn. N ptičùrine, G ptičùrīnā〉 uv. velika ptica

im. m. 〈G ptȉća; mn. N ptȉći, G ptȋćā〉 1. um. mala ptica; sin. ptičica 2. ptičje mladunče [hraniti ptiće]

im. m. 〈G pubertéta〉 biol. razdoblje spolnoga sazrijevanja djevojčica i dječaka koje započinje između desete i petnaeste godine

im. m. 〈G publìcista, V publìcistu; mn. N publìcisti, G publìcīstā〉 osoba koja se bavi publicistikom

im. ž. 〈G publìcisticē; mn. N publìcistice, G publìcistīcā〉 žena koja se bavi publicistikom

prid. 〈G publìcističina; ž. publìcističina, s. publìcističino〉 koji pripada publicistici, ženi koja se bavi publicistikom

prid. 〈G publicìstičkōg(a); ž. publicìstičkā, s. publicìstičkō〉 koji se odnosi na publiciste i publicistiku

im. ž. 〈G publicìstikē, DL publicìstici〉 1. pisanje i objavljivanje tekstova s temama iz javnoga i kulturnoga života 2. tekstovi koji se bave temama iz javnoga i kulturnoga života i objavljuju u novinama, periodičnim tiskovinama i kao posebna izdanja

im. ž. 〈G pùblikē, DL pùblici〉 1. gledatelji i slušatelji koje predstave ili priredbe [kazališna ~; filmska ~; cirkuska ~] 2. čitatelji kojega objavljenog teksta, npr. članka, novina ili knjiga [književna ~; stručna ~] 3. velik broj ljudi koji putem medija prate koji događaj; sin. javnost

im. ž. 〈G publikácijē; mn. N publikácije, G publikácījā〉 v. tiskovina

im. m. 〈G pȗcnja; mn. N pȕcnjevi/pȗcnji, G pȕcnjēvā/pȗcānja〉 zvuk koji se čuje pri pucanju iz vatrenoga oružja

im. ž. 〈G pȕcānja〉 1. razbijanje na manje dijelove ili dobivanje pukotina 2. izbacivanje streljiva iz vatrenoga oružja; sin. ispaljivanje, ispucavanje 3. udaranje lopte nogom ili bacanje rukom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȕcām, 3. l. mn. pȕcajū, imp. pȕcāj, aor. pȕcah, imperf. pȕcāh, prid. r. pȕcao〉 1. razbijati se manje dijelove [Staklo puca.]; sin. lomiti se v. pod lomiti 2. izbacivati streljivo iz vatrenoga oružja [~ iz puške]; sin. ispaljivati, ispucavati 3. udarati loptu nogom ili je bacati rukom [~ prema golu]; Vidski parnjaci: pući, puknuti

im. m. 〈G pȕcāvca; mn. N pȕcāvci, G pȕcavācā〉 1. bot. suhi višesjemeni plod nekih biljaka koji puca kad dozrije; ant. nepucavac 2. zool. slatkovodna maslinasta riba

im. s. 〈G pȕceta; mn. N pucèta, G pucétā〉 v. dugme

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. puckètām, 3. l. mn. puckètajū, imp. puckètāj, aor. puckètah, imperf. puckètāh, prid. r. puckètao〉 proizvoditi tih, praskav zvuk [~ bičem; ~ prstima; Vatra pucketa.]

im. ž. 〈G pȗči, L púči, I pȗčju/pȗči; mn. N pȗči, G púčī, DLI púčima〉 bot. sitan otvor na listu između dviju manjih stanica s kloroplastima koji služi za izmjenu plinova i transpiraciju

im. m. 〈G púčanina; mn. N púčani, G púčānā〉 osoba iz puka ili naroda koja nije plemenita roda; ant. (aristokrat), plemić

im. ž. 〈G púčānkē, DL púčānki; mn. N púčānke, G púčānkā/púčānkī〉 žena koja je iz puka ili naroda koja nije plemenita roda; ant. (aristokratkinja), plemkinja

im. s. 〈G pučànstva〉 osnovni, najširi sloj kojega društva; sin. narod, puk

im. ž. 〈G pùčinē; mn. N pùčine, G pȕčīnā〉 otvoreno more, nepregledna morska površina [isploviti na pučinu]

prid. 〈G pùčinskōg(a); ž. pùčinskā, s. pùčinskō〉 koji se odnosi na pučinu

prid. 〈G pȗčkōg(a); ž. pȗčkā, s. pȗčkō〉 koji se odnosi na puk; sin. vulgarni

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȕknēm, 3. l. mn. pȕknū, imp. pȕkni, aor. pȕkoh, prid. r. pȕkao, pril. p. pȕkāvši〉 v. puknuti ♦ kud puklo da puklo što god da se dogodilo, ma što bilo, kako god bilo

im. m. 〈G púder, I púderom〉 prah za posipanje kože [dječji ~] ◇ tekući ~ kozmetički pripravak koji se maže na lice i kojim se ujednačava ten

im. m. 〈N pùdīnga; mn. N pùdīnzi, G pùdīngā〉 slastica od mlijeka u koje se ukuhava poseban prašak različitih mirisa i okusa [~ od jagoda; ~ od vanilije]

im. m. 〈G púdla; mn. N púdli, G púdlā〉 zool. mali kućni pas kudrave dlake

im. ž. 〈G pȕdlicē; mn. N pȕdlice, G pȕdlīcā〉 hip. pudl od milja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȕdrām, 3. l. mn. pȕdrajū, imp. pȕdrāj, aor. pȕdrah, imperf. pȕdrāh, prid. r. pȕdrao, prid. t. pȕdrān〉 nanositi puder [~ lice] • pȕdrati (se) 〈prijel.〉 nanositi puder na koga [~ glumca]

im. m. 〈G pȕha; mn. N pȕhovi, G pȕhōvā〉 zool. šumski glodavac odozgo sive, smeđe ili žućkaste boje i bijeloga trbuha te dugoga repa, koji je aktivan noću i spava zimski san ♦ zaspati (spavati) kao ~ čvrsto zaspati (spavati)

im. m. 〈G puháča, V pȕhāču; mn. N puháči, G puháčā〉 1. glazbenik koji svira na puhaćemu glazbalu 2. osoba koja puhanjem oblikuje staklo

prid. 〈G pùhāčkōg(a); ž. pùhāčkā, s. pùhāčkō〉 koji se odnosi na puhače i puhaća glazbala [~ orkestar]

prid. 〈G pùhāćēg(a); ž. pùhāćā, s. pùhāćē〉 koji proizvodi zvuk prolaskom zraka kroz cijev [puhaća glazbala]; sin. (aerofonski)

im. s. 〈G púhānja〉 1. pokretanje struje zraka jakim izdisajima 2. strujenje u određenome smjeru

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȗšēm, 3. l. mn. pȗšū, imp. púši, aor. púhah, imperf. pȗhāh, prid. r. púhao〉 1. jakim izdisajima pokretati struju zraka [~ u svijeću] 2. strujiti u određenome smjeru [Puhala je bura.]; vidski paranjak: puhnuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȗhnēm, 3. l. mn. pȗhnū, imp. púhni, aor. púhnuh, prid. r. púhnuo〉 1. jakim izdisajem pokrenuti struju zraka [~ u svijeću] 2. zastrujiti u određenome smjeru [Puhnula je bura.]; vidski paranjak: puhati

im. m. 〈G pȗka〉 osnovni, najširi sloj kojega društva; sin. narod, pučanstvo

im. s. 〈G puknúća; mn. N puknúća, G puknúćā〉 stanje u kojemu je ono što je puknulo

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȕknēm, 3. l. mn. pȕknū, imp. pȕkni, aor. pȕknuh, prid. r. pȕknuo〉 1. razbiti se na manje dijelove [Staklo je puknulo.] 2. izbaciti streljivo (o vatrenome oružju) [Puška je puknula.]; sin. opaliti 3. udariti loptu nogom ili je baciti rukom [~ prema golu]; sin. ispucati; sin. (pući); vidski paranjak: pucati