im. ž. 〈G pùkotinē; mn. N pùkotine, G pùkotīnā〉 uzak otvor koji nastaje kad se što raspukne ili mjesto na kojemu se što raspuknulo ili razdvojilo [~ na zidu; ~ u zemlji]

im. ž. 〈G pùkōvnicē; mn. N pùkōvnice, G pùkōvnīcā〉 vojn. žena s činom pukovnika

prid. 〈G pùkōvničina; ž. pùkōvničina, s. pùkōvničino〉 koji pripada pukovnici

prid. 〈G pùkōvničkōg(a); ž. pùkōvničkā, s. pùkōvničkō〉 koji se odnosi na pukovnike

im. ž. 〈G pukòvnijē; mn. N pukòvnije, G pukòvnījā〉 vojn. vojna postrojba u pješaštvu i zrakoplovstvu kojoj je na čelu pukovnik

im. m. 〈G pùkōvnīka, V pùkōvnīče; mn. N pùkōvnīci, G pùkōvnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 viši časnički čin u kopnenoj vojsci i ratnome zrakoplovstvu 2. osoba s istoimenim činom

im. m. 〈G pulóvera, I pulóverom; mn. N pulóveri, G pulóvērā〉 muški ili ženski vuneni odjevni predmet koji se oblači preko glave [ženski ~; muški ~]

im. m. 〈G pȕlsa; mn. N pȕlsevi, G pȕlsēvā〉 v. bilo ♦ opipati ~ (bilo) komu, usp. bilo

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pùlsīrām, 3. l. mn. pulsírajū, imp. pùlsīrāj, aor. pulsírah, imperf. pùlsīrāh, prid. r. pulsírao〉 ritmički kucati [Bilo pulsira.]

prid. 〈G pȕlsnōg(a); ž. pȕlsnā, s. pȕlsnō〉 koji se odnosi na puls

im. m. 〈G pȕlta; mn. N pȕltovi, G pȕltōvā〉 1. mjesto s kojega se upravlja čime 2. mjesto na koje se što stavlja ili na kojemu što stoji ♦ ispod pulta (tezge) [prodati, kupiti što itd.] nezakonito, potajno [prodati, kupiti što itd.]

im. ž. 〈G pȕmē; mn. N pȕme, G pȗmā〉 zool. zvijer iz porodice mačaka crvenkastosmeđe boje s crnim vrhovima ušiju i repa koja živi u Sjevernoj i Južnoj Americi

im. ž. 〈G pȗmpē; mn. N pȗmpe, G pȗmpā/pȗmpī〉 v. crpka, sisaljka

prid. 〈G pùna; odr. pùnī, G pùnōg(a); ž. pùna, s. pȕno; komp. pùnijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji sadržava onoliko koliko može primiti ili smjestiti [~ sanduk; puna čaša; Hotel je pun.]; ant. prazan 2. 〈pozitiv〉 koji nije ničim ograničen [živjeti u punoj slobodi]; sin. potpun; ant. nepotpun 3. 〈pozitiv〉 koji je najveći što može biti, koji je dosegnuo najviši stupanj u svojemu razvoju, koji je najbolji moguć [u punoj formi; u punoj snazi; puna turistička sezona; voziti punom brzinom] 4. 〈pozitiv〉 koji je ostvaren u navedenom trajanju ili veličini [puna dva sata; puna dva kilometra]; sin. cijel, cio, čitav 5. 〈pozitiv〉 koji je prožet čime [Pun je mržnje.; Pun je ljubavi.] 6. koji je malo deblji od prosjeka [pune noge] ♦ dupkom ~ pun do vrha, ispunjen do kraja; ~ puncat pun do vrha, ispunjen do kraja; ~ sebe samouvjeren, umišljen, ohol

im. m. 〈G púnca, V pȗnče; mn. N púnci, G pȗnācā〉 ženin otac

im. m. 〈G pȕnča〉 piće koje se pripravlja od ruma, vina, čaja, limuna ili naranče

prid. 〈G púnčeva; ž. púnčeva, s. púnčevo〉 koji pripada puncu

im. ž. 〈G púnđē; mn. N púnđe, G púnđā〉 frizura u kojoj je kosa skupljena na zatiljku i podignuta

im. ž. 〈G pȕnicē; mn. N pȕnice, G pȕnīcā〉 ženina majka

prid. 〈G pȕničina; ž. pȕničina, s. pȕničino〉 koji pripada punici

im. ž. 〈G puniònicē; mn. N puniònice, G puniònīcā〉 prostorija u kojoj se što puni [~ izvorske vode; ~ plina]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȕnīm, 3. l. mn. pȕnē, imp. pȕni, aor. pȕnih, imperf. pȕnjāh, prid. r. pȕnio, prid. t. pȕnjen〉 1. činiti što punim, dodavati sadržaj u što [~ košaru jabukama]; sin. ispunjati; ant. ispražnjavati, prazniti 2. činiti da u kojoj prostoriji bude što više ljudi [~ dvoranu; ~ sudnicu]; sin. ispunjati; ant. ispražnjavati, prazniti 3. stavljati ispunu (o zubu) [~ kutnjak]; sin. ispuniti, plombirati 4. razg. v. navršavati

im. ž. 〈G punktácijē; mn. N punktácije, G punktácījā〉 dokument ili kakav program u kojemu su navedene glavne točke njegova sadržaja

pril. 〈komp. vȉšē〉 razg. v. mnogo

im. m. 〈G punoglávca; mn. N punoglávci, G punòglāvācā〉 zool. ličinka bezrepaca koja samostalno pliva i diše škrgama

prid. 〈G punòljetna; odr. punòljetnī, G punòljetnōg(a); ž. punòljetna, s. punòljetno〉 koji ima zakonom propisanu dob i pred njim je odgovoran kao odrasla i samostalna osoba [~ čovjek]; ant. maloljetan

im. ž. 〈G punòljetnicē; mn. N punòljetnice, G punòljetnīcā〉 žena koja ima zakonom propisanu dob i pred njim je odgovorna kao odrasla i samostalna osoba; ant. maloljetnica

prid. 〈G punòljetničina; ž. punòljetničina, s. punòljetničino〉 koji pripada punoljetnici; ant. maloljetničin

im. m. 〈G punòljetnīka, V punòljetnīče; mn. N punòljetnīci, G punòljetnīkā〉 osoba koja ima zakonom propisanu dob i pred njim je odgovorna kao odrasla i samostalna osoba; ant. maloljetnik

im. ž. 〈G punòljetnosti, I punòljetnošću/punòljetnosti〉 osobina onoga koji je punoljetan; ant. maloljetnost

im. ž. 〈G pȕnomoći, I pȕnomoću/pȕnomoći; mn. N pȕnomoći, G pȕnomōćī〉 službena izjava kojom se osoba ovlašćuje da provede kakvu pravnu ili poslovnu obvezu u čije ime

prid. 〈G pȕnoprāvna; odr. pȕnoprāvnī, G pȕnoprāvnōg(a); ž. pȕnoprāvna, s. pȕnoprāvno〉 koji ima sva prava pred zakonom

prid. 〈G punòznačna; odr. punòznačnī, G punòznačnōg(a); ž. punòznačna, s. punòznačno〉 gram. koji ima samostalno značenje, značenje koje ne ovisi o značenju drugih jedinica; sin. samoznačan; ant. nepunoznačan, suznačan

im. ž. 〈G punòznačnicē; mn. N punòznačnice, G punòznačnīcā〉 jez. riječ koja ima samostalno značenje; ant. nepunoznačnica

im. m. 〈G punjáča; mn. N punjáči, G punjáčā〉 1. tehn. uređaj koji električnom energijom puni bateriju ili akumulator [~ za mobitel] 2. osoba koja što puni [~ polica]

im. s. 〈G pȕnjēnja〉 1. činjenje čega punim, dodavanje sadržaja u što; sin. ispunjanje, ispunjavanje, ispunjivanje; ant. ispražnjavanje, pražnjenje 2. skupljanje ili stjecanje čega 3. činjenje da u kojoj prostoriji bude što više ljudi; sin. ispunjanje, ispunjavanje, ispunjivanje; ant. ispražnjavanje, pražnjenje 4. stavljanje ispune (o zubu); sin. plombiranje

im. m. 〈G pùpa; mn. N pùpovi, G pȕpōvā〉 bot. 1. najmlađi vršni dio biljnoga izdanka iz kojega se razvijaju listovi i pupoljci [cvjetni ~; lisni ~] 2. mladi nerazvijeni izdanak

im. m. 〈G pȕpka; mn. N pȕpkovi/pȕpci, G pȕpkōvā/pȕpākā〉 anat. udubina na trbuhu koja nastane rezanjem pupkovine

im. s. 〈G pùpānja〉 1. razvijanje pupova ili plodova 2. biol. vegetativno razmnožavanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pùpā, 3. l. mn. pùpajū, aor. 3. l. jd. pȕpa, imperf. 3. l. jd. pùpāše, prid. r. pùpao〉 razvijati pupove ili plodove [Drveće je počelo pupati.; Loza pupa.; Ruže pupaju.]

im. m. 〈G pȕpāvca; mn. N pȕpāvci, G pȕpavācā〉 zool. ptica selica crvenkastožute boje s crno-bijelim prugama na repu i kukmom na glavi

im. ž. 〈G pȕpāvkē, DL pȕpāvci; mn. N pȕpāvke, G pȕpāvkā/pȕpāvkī〉 bot. smrtno otrovna gljiva glatka sjajna klobuka smeđe, žute ili bijele boje [zelena ~]

prid. 〈G pùpčanōg(a); ž. pùpčanā, s. pùpčanō〉 koji se odnosi na pupak [pupčana vrpca]

im. ž. 〈G pùpkovinē; mn. N pùpkovine, G pùpkovīnā〉 anat. žila kojom je plod spojen za posteljicu i kojom se tijekom trudnoće opskrbljuje kisikom i hranjivim tvarima [prerezati pupkovinu]; sin. pupčana vrpca v. pod vrpca

im. m. 〈G pȕpōljka; mn. N pȕpōljci, G pȕpoljākā〉 bot. razvijeni zametak na stabljici iz kojega se razvija cvijet [~ ruže]

im. ž. 〈G pȕrē; mn. N pȕre, G pȗrā〉 ženka purana

im. m. 〈G purána; mn. N puráni, G puránā〉 zool. domaća životinja iz razreda ptica, gole glave i vrata prekrivenih crvenim bradavicama ♦ kao ~ [hodati, ponašati se itd.] umišljeno, oholo, samouvjereno [hodati, ponašati se itd.]

prid. 〈G pùrećēg(a); ž. pùrećā, s. pùrećē〉 koji se odnosi na purane