rȁdovati se | |
radòznalac | im. m. 〈G radòznālca, V rȁdoznālče; mn. N radòznālci, G radòznalācā〉 osoba koja je radoznala, koja sve želi znati; sin. znatiželjnik |
radoználčev | prid. 〈G radoználčeva; ž. radoználčeva, s. radoználčevo〉 koji pripada radoznalcu |
radòznalica | im. ž. 〈G radòznalicē; mn. N radòznalice, G radòznalīcā〉 žena koja je radoznala, koja sve želi znati; sin. znatiželjnica |
radòznaličin | prid. 〈G radòznaličina; ž. radòznaličina, s. radòznaličino〉 koji pripada radoznalici; sin. znatiželjničin |
radòznalōst | im. ž. 〈G radòznalosti, I radòznalošću/radòznalosti〉 osobina onoga koji je radoznao; sin. znatiželja |
radòznao | prid. 〈G radòznala; odr. radòznalī, G radòznalōg(a); ž. radòznala, s. radòznalo; komp. radoznàlijī〉 koji pokazuje veliku želju da što vidi, dozna, nauči ili istraži, kojega sve zanima [~ učenik; radoznala djeca; radoznali pogled]; sin. znatiželjan |
ráđānje | im. s. 〈G ráđānja; mn. N ráđānja, G ráđānjā〉 1. donošenje djece na svijet 2. nastajanje čega novoga [~ ljubavi] 3. donošenje ploda; sin. davanje |
rađaònica | im. ž. 〈G rađaònicē; mn. N rađaònice, G rađaònīcā〉 prostorija u kojoj se rađa |
ráđati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȃđām, 3. l. mn. ráđajū, imp. rȃđāj, aor. ráđah, imperf. rȃđāh, prid. r. ráđao, prid. t. rȃđān〉 1. donositi djecu na svijet 2. donositi kao plod [Vinograd rađa dvjesto kilograma grožđa godišnje.]; sin. davati • ráđati se 〈povr.〉 1. dolaziti na svijet 2. 〈3. l.〉 pren. biti na početku postojanja [Rađa se ljubav.]; sin. nastajati; ant. nestajati, iščezavati; vidski paranjak: roditi |
ràfāl | im. m. 〈G rafála; mn. N rafáli, G rafálā〉 brza uzastopna paljba iz automatskoga vatrenog oružja |
rafinèrija | im. ž. 〈G rafinèrijē; mn. N rafinèrije, G rafinèrījā〉 tehn. sklop industrijskih uređaja u kojima se fizičkim i kemijskim procesima pročišćuju sirovine ili sintetički proizvodi [~ nafte; ~ ulja] |
rafinèrījskī | prid. 〈G rafinèrījskōg(a); ž. rafinèrījskā, s. rafinèrījskō〉 koji se odnosi na rafineriju |
rafìnīrān | |
ràgbi | im. m. 〈G ràgbija〉 sp. natjecateljska sportska igra dviju momčadi s jajolikom loptom |
ragbìjāš | im. m. 〈G ragbijáša, V rȁgbijāšu; mn. N ragbijáši, G ragbijášā〉 osoba koja se bavi ragbijem |
ragbijàšica | im. ž. 〈G ragbijàšicē; mn. N ragbijàšice, G ragbijàšīcā〉 žena koja se bavi ragbijem |
ragbijàšičin | prid. 〈G ragbijàšičina; ž. ragbijàšičina, s. ragbijàšičino〉 koji pripada ragbijašici |
ragbìjāškī | prid. 〈G ragbìjāškōg(a); ž. ragbìjāškā, s. ragbìjāškō〉 koji se odnosi na ragbi i ragbijaše |
ràgū | im. m. 〈G ragùa; mn. N ragùi, G ragúā〉 jelo od više vrsta mesa i povrća u umaku [pileći ~] |
rȁhao | |
rahìtis | im. m. 〈G rahìtisa〉 med. bolest koju u dječjoj dobi prouzročuje nedostatak vitamina D u organizmu, pri čemu dolazi do nepravilna rasta kostiju |
rȁhliti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁhlīm, 3. l. mn. rȁhlē, imp. rȁhli, aor. rȁhlih, imperf. rȁhljāh, prid. r. rȁhlio, prid. t. rȁhljen〉 činiti što rahlim [~ zemlju; ~ tlo; ~ gredice] |
rȃj | im. m. 〈G rȁja, L ràju〉 1. rel. a. prema vjerovanju mnogih religija (kršćanstva, židovstva, islama i budizma) mjesto vječnoga života i zajedništva s Bogom na koje se dolazi nakon smrti b. u kršćanstvu mjesto ili stanje u koje prelaze duše pravednika iza smrti; ant. pakao 2. pren. idealne okolnosti ili mjesto na kojemu vladaju idealne okolnosti [~ na zemlji; živjeti u raju]; ant. pakao |
rája | im. ž. 〈G rájē〉 pov. nemuslimansko stanovništvo u Osmanskome Carstvu |
rȃjčica | im. ž. 〈G rȃjčicē; mn. N rȃjčice, G rȃjčīcā〉 bot. 1. jednogodišnja povrtna biljka duboka korijena i dlakave žilave razgranate stabljike sa žućkastim cvjetovima u grozdastome cvatu 2. jestivi sočni mesnati okrugli crveni plod istoimene biljke |
rȃjskī | prid. 〈G rȃjskōg(a); ž. rȃjskā, s. rȃjskō〉 koji se odnosi na raj; ant. pakleni |
rȁk | im. m. 〈G rȁka, A rȁka/rȁk, V rȁče, L rȁku/ràku; mn. N rȁkovi/rȁci, G rȁkōvā/rȃkā〉 1. zool. 〈A rȁka, L rȁku〉 a. 〈mn.〉 razred člankonožaca koji dišu škrgama, na glavi imaju dva para ticala, tijelo prekriveno oklopom i najčešće imaju kliješta na prednjim udovima koja služe za za hvatanje plijena b. pripadnik istoimenoga razreda [morski ~; ~ samac; riječni ~] 2. 〈A rȁk, L ràku〉 razg. v. karcinom 3. 〈jd.〉 (Rȁk) astr. 〈A Rȁk, L Rȁku〉 zviježđe zodijaka između Blizanaca i Lava 4. a. 〈jd.〉 astrol. 〈A rȁk, L rȁku〉 horoskopski znak onih koji su rođeni od 22. lipnja do 22. srpnja b. pren. 〈A rȁka, L rȁku〉 osoba rođena u istoimenome znaku ♦ crven kao ~ jako crven u licu |
rȁka | im. ž. 〈G rȁkē, DL rȁci; mn. N rȁkē, G rȃkā〉 grobna jama |
rakèta | im. ž. 〈G rakètē; mn. N rakète, G rakétā〉 1. letjelica koja služi za svemirski let 2. vojn. oružje koje leti zrakom i nosi u sebi eksploziv [~ zemlja-zrak; ~ zemlja-zemlja] ♦ brz kao ~ veoma brz |
raketírānje | im. s. 〈G raketírānja〉 gađanje raketama |
raketírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rakètīrām, 3. l. mn. raketírajū, imp. rakètīrāj, aor. raketírah, imperf. rakètīrāh, prid. r. raketírao, prid. t. rakètīrān〉 pogoditi/gađati raketama |
ràketnī | prid. 〈G ràketnōg(a); ž. ràketnā, s. ràketnō〉 koji se odnosi na raketu [~ pogon] |
rȁketoplān | im. m. 〈G rȁketoplāna; mn. N rȁketoplāni, G rȁketoplānā〉 raketna letjelica |
ràkija | im. ž. 〈G ràkijē; mn. N ràkije, G rȁkījā〉 žestoko alkoholno piće koje se proizvodi od voća ili žitarica [~ od šljiva; peći rakiju] |
ràkita | im. ž. 〈G ràkitē; mn. N ràkite, G rȁkītā〉 bot. niska grmolika vrba crvenkaste kore |
rȁkovica | im. ž. 〈G rȁkovicē; mn. N rȁkovice, G rȁkovīcā〉 zool. rak trokutasta glavopršnjaka s deset nogu |
ràkūn | im. m. 〈G rakúna; mn. N rakúni, G rakúnā〉 zool. grabežljiva zvijer iz Sjeverne i Južne Amerike šiljate pokretljive njuške i debela duga repa [nosati ~] |
ràkurs | im. m. 〈G ràkursa; mn. N ràkursi, G rȁkūrsā〉 1. kut filmskoga snimanja 2. pren. način mišljenja, pogled na određene stvari |
rȃl | im. m. ž. 〈G rȃlu/rȃli, L rálu/ráli; mn. N rȃli, G rálā/rálī, DLI rálima〉 zast. mjerna jedinica za površinu zemljišta (5745 četvornih metara); sin. jutro² |
rȁlica | im. ž. 〈G rȁlicē; mn. N rȁlice, G rȁlīcā〉 stroj kojim se čisti, razgrće snijeg s ceste ili tračnica |
rȁlo | im. s. 〈G rȁla; mn. N rȁla, G rȃlā〉 drveno oruđe sa željeznim nožem koji reže i razgrće zemlju pri oranju |
rȁlje | im. pl. t. ž. 〈G rȃljā〉 zool. velika usta i čeljusti grabežljivaca [~ morskoga psa] |
ramàzān | im. m. 〈G ramazána〉 rel. mjesec muslimanskoga posta |
ramàzānskī | prid. 〈G ramàzānskōg(a); ž. ramàzānskā, s. ramàzānskō〉 koji se odnosi na ramazan [Ramazanski Bajram; ~ post] |
rȁme | im. s. 〈G rȁmena; mn. N ramèna, G raménā〉 anat. dio tijela između vrata i nadlaktice ♦ ~ uz ~ jedan uz drugoga, zajednički, složno; ~ za plakanje osoba uvijek spremna slušati čije jadikovanje, osoba koja tješi koga |
rȁmenī | prid. 〈G rȁmenōg(a); ž. rȁmenā, s. rȁmenō〉 koji se odnosi na ramena [~ mišić] |
ramenonóžac | im. m. 〈G ramenonóšca; mn. N ramenonóšci, G ramenònōžācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred morskih malokolutićavaca sličnih školjkašima 2. pripadnik istoimenoga razreda |