r | im. s. 〈neskl.〉 dvadeset treće slovo hrvatske abecede |
r | im. m. 〈neskl.〉 usni alveolarni treptajni zvonačni suglasnik |
rȁbijātan | |
rȁbijātno | |
ràbīn | im. m. 〈G rabína, V rȁbīne; mn. N rabíni, G rabínā〉 rel. židovski vjerski učitelj, voditelj židovske vjerske zajednice |
ràbīnskī | prid. 〈G ràbīnskōg(a); ž. ràbīnskā, s. ràbīnskō〉 koji se odnosi na rabine |
rábiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȃbīm, 3. l. mn. rȃbē, imp. rábi, aor. rábih, imperf. rȃbljāh, prid. r. rábio, prid. t. rȃbljen〉 obavljati što s pomoću čega [~ računalo]; sin. koristiti se v. pod koristiti, služiti se v. pod služiti, ( uporabljivati), upotrebljavati |
rábljēnje | im. s. 〈G rábljēnja〉 obavljanje čega s pomoću čega; sin. korištenje, služenje, ( uporabljivanje), upotrebljavanje |
rȃcija | im. ž. 〈G rȃcijē; mn. N rȃcije, G rȃcījā〉 pregled ulica, kuća i drugih objekata radi hvatanja sumnjivih osoba [policijska ~] |
rȁcionālan | prid. 〈G rȁcionālna; odr. rȁcionālnī, G rȁcionālnōg(a); ž. rȁcionālna, s. rȁcionālno; komp. racionàlnijī〉 1. v. razborit, razuman 2. fil. koji je u skladu s razumom, koji je u dosegu razuma; ant. iracionalan |
racionàlist | im. m. 〈G racionàlista, V racionàlistu; mn. N racionàlisti, G racionàlīstā〉 sljedbenik racionalizma |
racionàlistica | im. ž. 〈G racionàlisticē; mn. N racionàlistice, G racionàlistīcā〉 sljedbenica racionalizma |
racionàlističin | prid. 〈G racionàlističina; ž. racionàlističina, s. racionàlističino〉 koji pripada racionalistici |
racionalìstičkī | prid. 〈G racionalìstičkōg(a); ž. racionalìstičkā, s. racionalìstičkō〉 koji se odnosi na racionaliste i racionalizam |
racionalizácija | im. ž. 〈G racionalizácijē〉 1. usavršavanje rezultata rada i smanjenje troškova [~ proizvodnje] 2. mat. množenje brojnika i nazivnika takvim izrazom da se u nazivniku izbjegnu korijeni |
racionalìzam | im. m. 〈G racionalìzma〉 učenje prema kojemu je razum izvor svake spoznaje i vrhovno načelo života i kulture |
racionalizírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. racionalìzīrām, 3. l. mn. racionalizírajū, imp. racionalìzīrāj, aor. racionalizírah, imperf. racionalìzīrāh, prid. r. racionalizírao, prid. t. racionalìzīrān〉 1. usavršiti/usavršavati rezultate rada i smanjiti/smanjivati troškove [~ proizvodnju] 2. mat. množiti/pomnožiti brojnik i nazivnik takvim izrazom da se u nazivniku izbjegnu korijeni |
racionálnōst | im. ž. 〈G racionálnosti, I racionálnošću/racionálnosti〉 1. v. razboritost, razumnost 2. svojstvo onoga što je u skladu s razumom, što je u dosegu razuma; ant. iracionalnost |
rȁčić | im. m. 〈G rȁčića; mn. N rȁčići, G rȁčīćā〉 um. mali rak |
rȁčjī | prid. 〈G rȁčjēg(a); ž. rȁčjā, s. rȁčjē〉 1. koji se odnosi na rakove [~ rep] 2. pren. koji je kao u raka [~ hod] |
ràčūn | im. m. 〈G račúna; mn. N račúni, G račúnā〉 1. mat. postupak kojim se računa 2. pismena potvrda o kupljenoj robi ili plaćenoj usluzi [izdati ~] 3. ugovor između banke i korisnika njezinih usluga na temelju kojega banka korisniku pruža usluge [tekući ~; broj računa] 4. v. korist |
rȁčunālnī | prid. 〈G rȁčunālnōg(a); ž. rȁčunālnā, s. rȁčunālnō〉 inform. koji se odnosi na računalo [~ program]; sin. kompjutorski razg. |
račùnalo | im. s. 〈G račùnala; mn. N račùnala, G račùnālā〉 inform. elektronički uređaj koji prima, obrađuje i sprema različite podatke, stroj koji provodi unaprijed pripremljen i unesen niz naredaba koje tvore program [digitalno ~]; sin. kompjutor razg. ◇ džepno ~ mali elektronički uređaj s pomoću kojega se izvode temeljne računske radnje; sin. kalkulator; glavno/veliko ~ računalo kojim se istodobno može služiti mnogo korisnika pa se najčešće upotrebljava za obradbu goleme količine podataka u velikim organizacijama; malo ~ računalo koje se prema veličini i snazi nalazi između radnih stanica i velikih, odnosno glavnih računala; sin. (miniračunalo); osobno ~ računalo dovoljno niske cijene da se može nabaviti za kućnu uporabu, ali se često upotrebljava i za obradbu poslovnih podataka; pločasto ~ računalo koje ima svojstva prijenosnih i ručnih računala, a po njegovu se zaslonu može pisati ili crtati; prijenosno ~ lagano, prenosivo osobno računalo s tankim zaslonom koje korisnik pri radu može držati u krilu, a napaja se iz električne mreže ili s pomoću akumulatorskih baterija; sin. prijenosnik; ručno ~ malo računalo koje korisnik pri radu može držati na dlanu; sin. dlanovnik; stolno ~ osobno računalo oblikovano za uporabu na radnoj površini, sastavljeno od zasebnih sastavnica od kojih je glavna jedinica sustava, obično u obliku četvrtaste kutije koja je smještena na radnoj površini ili ispod nje |
računálstvo | im. s. 〈G računálstva〉 inform. grana elektronike koja se bavi računalima |
račùnānje | im. s. 〈G račùnānja〉 1. utvrđivanje ili određivanje čega s pomoću računa, izvođenje računske operacije 2. očekivanje čega ili nadanje čemu |
račùnati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. račùnām, 3. l. mn. račùnajū, imp. račùnāj, aor. račùnah, imperf. račùnāh, prid. r. račùnao〉 1. mat. utvrđivati ili određivati što s pomoću računa, izvoditi računsku operaciju [~ napamet; ~ na prste] 2. pren. očekivati što ili se nadati čemu [~ na prijateljsku pomoć; ~ na uspjeh] |
račùnica | im. ž. 〈G račùnicē; mn. N račùnice, G račùnīcā〉 zast. udžbenik iz računa, matematike za niže razrede škole |
računovòdstvenī | prid. 〈G računovòdstvenōg(a); ž. računovòdstvenā, s. računovòdstvenō〉 koji se odnosi na računovodstvo [~ sustav] |
računovòdstvo | im. s. 〈G računovòdstva〉 1. sustavno praćenje financijskoga poslovanja ustanove 2. služba koja obavlja istoimeno sustavno praćenje poslovanja 3. prostorija u kojoj je smještena istoimena služba |
računòvođa | im. m. 〈G računòvođē, V rȁčunovođo; mn. m. ž. N računòvođe, G računòvōđā〉 osoba koja obavlja računovodstvene poslove [taj ~; ti računovođe; te računovođe] |
računòvotkinja | im. ž. 〈G računòvotkinjē; mn. N računòvotkinje, G računòvotkīnjā〉 žena koja obavlja računovodstvene poslove |
ràčūnskī | prid. 〈G ràčūnskōg(a); ž. ràčūnskā, s. ràčūnskō〉 koji se odnosi na račun i računanje [računska radnja; računske operacije; računski stroj] |
rȁčvati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. rȁčvā se, 3. l. mn. rȁčvajū se, aor. 3. l. jd. rȁčvā se, imperf. 3. l. jd. rȁčvāše se, prid. r. rȁčvao se〉 granati se u dva kraka [Put se račva.] |
rȁčve | im. pl. t. ž. 〈G rȁčāvā/rȃčvā/rȁčvī〉 1. mjesto na kojemu se stablo počinje granati 2. drvo ili grana koja se razdvaja u dva kraka; sin. rašlje |
rȃd | im. m. 〈G rȃda, L rádu; mn. N rȁdovi, G rȁdōvā〉 1. svjesna ljudska tjelesna i duhovna djelatnost koja ima svrhu da se učini što korisno [umni ~]; ant. nerad 2. ono što je učinjeno ili urađeno [ručni ~; umjetnički ~] 3. pismeni zadatak koji treba napraviti tijekom školovanja [diplomski ~; školski ~; maturalni ~] 4. plaćena djelatnost [~ na određeno vrijeme] 5. 〈mn.〉 skup djelovanja u određenome području [javni radovi; podzemni radovi] 6. djelovanje kakva sustava [~ motora; ~ bubrega; ~ tvornice] 7. fiz. svladavanje sile pri gibanju čestice na kojemu putu, fizička veličina koja se izračunava množenjem vrijednosti sile i puta, mjeri se džulima |
rad | oznaka za radijan |
rȁdār | im. m. 〈G rȁdāra, I rȁdārom/rȁdārem; mn. N rȁdāri, G rȁdārā〉 tehn. uređaj koji odašilje radiovalove u okolni prostor i prima ih kad se odbiju od predmeta u okolici te tako određuje njihov položaj |
rȁdārskī | prid. 〈G rȁdārskōg(a); ž. rȁdārskā, s. rȁdārskō〉 koji se odnosi na radar |
rȁdi | |
ràdīč | im. m. 〈G radíčā; mn. N radíči, G radíčā〉 bot. 1. dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika 2. jestivo lišće istoimene biljke ◇ divlji ~ višegodišnja samonikla zeljasta biljka nazubljenih listova koja raste po livadama; sin. maslačak |
rȃdij | im. m. 〈G rȃdija〉 kem. kemijski element (Ra), u prirodi se pojavljuje iznimno rijetko, radioaktivna kovina koja se upotrebljava u nuklearnim istraživanjima i u medicini |
radijácija | im. ž. 〈G radijácijē〉 v. zračenje |
radìjān | im. m. 〈G radijána; mn. N radijáni, G radijánā〉 mat. jedinica kuta jednaka središnjemu kutu kojemu pripada luk na jediničnoj kružnici duljine jedan (rad); sin. kutni stupanj v. pod stupanj |
radìjātor | im. m. 〈G radìjātora, I radìjātorom; mn. N radìjātori, G radìjātōrā〉 grijalica koja se sastoji od spojenih cijevi koje se zagrijavaju vrućom vodom ili uljem |
rȃdijev | prid. 〈G rȃdijeva; ž. rȃdijeva, s. rȃdijevo〉 kem. 1. koji pripada radiju [~ atom] 2. koji sadržava radij [~ hidroksid] |
rȃdījskī | prid. 〈G rȃdījskōg(a); ž. rȃdījskā, s. rȃdījskō〉 koji se odnosi na radio, sustav elektroničkoga snimanja, prenošenja i emitiranja zvuka [~ prijamnik; radijska izvedba] |
rȃdijus | im. m. 〈G rȃdijusa; mn. N rȃdijusi, G rȃdijūsā〉 v. polumjer |
radìkāl | im. m. 〈G radikála; mn. N radikáli, G radikálā〉 kem. skupina od dvaju ili više atoma koja može nepromijenjena proći kroz više kemijskih reakcija, a ne može samostalno postojati |